REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3620/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Kamelije Parać, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE iz Zagreba, Regionalni ured u Splitu, Obala kneza Branimira 14, OIB: 02958272670, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 48/II, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-117/2022-28 od 8. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-117/2022-28 od 8. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.585,68 EUR / 57.154,34 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa navedenog u izreci presude pa do isplate prema stopama tih kamata pobliže navedenima u izreci presude (točka I. izreke presude). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 476,28 EUR / 3.558,13 kn (točka II. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je u ponovljenom postupku, a nakon (djelomično) ukidne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-200/21 od 22. studenoga 2021. sukladno uputi drugostupanjskog suda proveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Anti Blaževiću iz čijeg vještačenja proizlazi da je tužitelj podmirio troškove liječenja svog osiguranika AJ, a proveo je i dokaz saslušanjem svjedoka (liječnice) IJ iz čijeg iskaza je sud utvrdio postojanje uzročno posljedična veza između liječenja osiguranika tužitelja AJ i ozljeda koje je on zadobio u prometnoj nezgodi od 17. srpnja 2016. koju je skrivio vozač vozila inozemne registracije TJ koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-920/16 od 19. siječnja 2017. proglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nezgode. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je sud u obrazloženju presude naveo da je po njegovoj ocjeni TJ isključivo odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće zato što je on presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-920/16 od 19. siječnja 2017. pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu. Međutim, sud pogrešno smatra da primjena odredbe članka 12. stavka 3. Zakona o parničnom postupku onemogućuje tuženika u dokazivanju da je osiguranik tužitelja BJ svojim ponašanjem predmetne zgode doprinio nastanku vlastite štete. Žalitelj ističe da je građanskopravna odgovornost za naknadu štete u svom značenju puno šira od kaznenopravne odgovornosti za počinjenje kaznenog djela zbog čega tuženik, neovisno o osuđujuće presude kaznenog suda u odnosu na vozača RJ, može dokazivati da je osiguranik tuženika svojim ponašanjem doprinio nastanku vlastite štete; pri tome žalitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-1211/11 od 25. travnja 2012. Žalitelj ističe da je tijekom postupka istaknuo prigovor doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete i događaja. Iz zapisnika o očevidu i zapisnika o alkotestiranju proizlazi da je BJ imao prilikom alkotestiranja koncentraciju alkohola od 0,39 g/kg, no kako je alkotestiranje obavljeno 3,5 sati nakon prometne nezgode, žalitelj smatra da je utvrđena koncentracija alkohola u vrijeme prometne nezgode bila veća od dopuštene. Zbog navedenog, prvostupanjski je sud morao prihvatiti dokazne prijedloge tuženika iz odgovora na tužbu i podneska od 10. ožujka 2020. koji se odnose na utvrđivanje doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja i štete, a to su provođenje prometnog vještačenja, provođenje kombinirano prometno-toksikološkog vještačenja, saslušanje AJ i RJ te pribavljanje dokumentacije od Policijske postaje Makarska. Nadalje, žalitelj je osporavao postojanje uzročno-posljedične veze između predmetne prometne nezgode i izvršenih plaćanja, a tužitelj prema mišljenju žalitelja nije dokazao postojanje te veze. Prvostupanjski je sud izveo zaključak o postojanju predmetne veze na temelju iskaza svjedokinje IJ (izabrane liječnice osiguranika tužitelja), što je prema mišljenju žalitelja neprikladan dokaz za izvođenje takvog zaključka jer je sud trebao provesti medicinsko vještačenje radi utvrđenja te veze, no to vještačenje tužitelj nije predložio tijekom postupka. Nadaje, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Anti Blaževiću, ali je pri tome zanemario da je taj dokaz tužitelj predložio nakon zaključenja prethodnog postupka; pri tome, žalitelj se poziva na odredbu članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; tuženik potražuje trošak sastava žalbe sa sudskom pristojbom u ukupnom iznosu od 555,69 EUR.
Žalba je dostavljena tužitelju na odgovor. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da prije nego što je doneseno rješenje o provođenju financijsko- knjigovodstvenog vještačenja tuženik nije prigovarao istom prijedlogu pa zato to ne može u žalbi. Nadalje, što se tiče postojanja uzročno-posljedične veze, tužitelj ističe da je na sudu pravo koje će od predloženih dokaza sud izvesti, a u konkretnom slučaju iz cjelokupnog obrazloženja odluke ne proizlazi da je došlo do povrede odredaba postupka. Tužitelj predlaže drugostupanjskom sudu da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
4. Iz spisa proizlazi nespornim da se 17. srpnja 2016. dogodila prometna nezgoda u kojoj je ozlijeđen tužiteljev osiguranik BJ kao i da je za nastanak predmetne prometne nezgode odgovoran TJ koji je upravljao motornim vozilom inozemne registracije (Republika Češka) i koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-920/16 od 19. siječnja 2017. proglašen krivim zbog izazivanja predmetne prometne nezgode. Jednako tako, između stranaka nije sporno da je u odnosu na potraživanje tužitelja za isplaćene troškove liječenja tužiteljeva osiguranika prvotuženik pasivno građansko pravno legitimiran sukladno odredbi članka 141. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine” broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojom je propisano da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu štete prouzročenu na područnu Republike Hrvatske uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici (Europske unije) ili trećoj državi koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje; uostalom, i odredbom članka 34. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine” broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), a na koji se Zakon, između ostalog, u obrazloženju pobijane presude pozvao prvostupanjski sud, je propisano da oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta uporabom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz članka 32. stavka 1. tog Zakona može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Prema tome, tuženik je u ovom sporu pasivno građansko pravno legitimiran, a što uostalom tuženik u žalbi ni ne osporava.
S obzirom na to da je tuženik u odgovoru na tužbu sa str. 76. -77. spisa i tijekom postupka osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva ističući prigovor doprinosa osiguranika tužitelja AJ nastanku štetnog događaja i to zbog njegove mogućnosti izbjegavanja prometne nesreće i činjenici da je u trenutku nastanka prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola od 0,39 g/kg (koliko mu je izmjereno 3,5 sati nakon nesreće; str. 112. spisa), a osporavao je i činjenicu da je tužitelj u cijelosti izvršio isplate liječenja svog osiguranika zdravstvenim ustanovama te je osporavao i uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i izvršenih plaćanja od strane tužitelja (ako bi bilo dokazano da je tužitelj uistinu izvršio sva plaćanja), između stranaka je sporno da li tužitelj osnovano potražuje od tuženika utuženu svotu od 7.585,68 EUR / 57.154,35 kn s pripadajućim kamatama. Prvostupanjski je sud u ranije vođenom postupku pod poslovnim brojem P-71/19 izvršio uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-920/16, te je na temelju tako provedenog postupka 30. studenoga 2020. donio presudu poslovni broj P-71/19 kojom je usvojio tužbeni zahtjev. Međutim, ta je presuda ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-200/21 od 22. studenoga 2021. sa str. 237.-245. spisa. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci zauzeo pravno shvaćanje da unatoč tome što je štetnik pravomoćnom presudom proglašen krivim za nastanak štetnog događaja, a s obzirom na to da je građanskopravna odgovornost u svom značenju šira od kaznenopravne odgovornosti, sud u parničnom postupku koji se vodi radi naknade štete može ispitivati (i) postojanje doprinosa oštećenika nastaloj šteti te je radi toga potrebno provesti dokaze koje su stranke predložila, a sud je trebao ispitati i postojanje uzročno-posljedične veze što također u ranijem postupku nije učinio.
Osim toga, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci naveo i da dostavljene transferacijske liste sa str. 120. -171. spisa kao dokazi o izvršenim tužiteljevim plaćanjima nisu javne isprave, a što je tada smatrao prvostupanjski sud (što je bilo u skladu i s ranijim pravnim shvaćanjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske). Međutim, upravo zbog toga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u naknadnim odlukama (na primjer, poslovni broj Rev-977/16 od 19. studenoga 2019., Revt-476/17 od 3. ožujka 2020. i Revt-117/17 od 8. prosinca 2020.) zauzeo pravno shvaćanje da te isprave tužitelja nisu javne isprave slijedom čega je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske promijenio svoje ranije pravno shvaćanje, no premda te isprave ne predstavljaju javne isprave, one predstavljaju valjano dokazno sredstvo koje treba cijeniti u sklopu ostalih provedenih dokaza (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-476/17 od 3. ožujka 2020.). Zbog toga je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-200/21 od 22. studenoga 2021. dao uputu prvostupanjskom sudu da u nastavku postupka ocijeniti te isprave, ali i da (po potrebi) omogućiti tužitelju da drugim dokazima dokazuje činjenicu da je podmirio troškove liječenja svog osiguranika AJ.
5. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja je po prijedlogu tužitelja proveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Anti Blaževiću na okolnost podmirenja troškova liječenja svog osiguranika te je radi utvrđivanja postojanja uzročno-posljedične veze proveo dokaz saslušanjem svjedoka IJ (izabrane liječnice primarne zdravstvene zaštite tužiteljeva osiguranika). Iz provedenog financijskog vještačenja po vještaku Anti Blaževiću sa str. 297. spisa proizlazi da je tužitelj platio na ime troškova liječenja svog osiguranika (BJ) ukupno 7.585,69 EUR različitim pružateljima zdravstvenih usluga (KBC Split, S. B. Biokovka, Ordinacija opće medicine dr. Galić i Ljekarnama Splitsko-dalmatinske županije). Osim toga, iz iskaza saslušanog svjedoka IJ sa str. 308. spisa proizlazi da postoji uzročno-posljedična veza između ozljeda koje je BJ zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći i troškova njegovog liječenja; štoviše, osiguranik je upravo uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći bio na bolovanju i netom prije davanja iskaza tog svjedoka te je obavio fizikalnu terapiju koja daje minimalne pomake te je preporučena nova fizikalna terapija u trajanju od 10 terapija i daljnje liječenje. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije u smislu odredbe članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku osporio ni provedeno financijsko vještačenje ni iskaz svjedoka IJ, pa stoga neosnovano tek u žalbi osporava te provedene dokaze.
Nadalje, prvostupanjski je sud proveo i dokaz kombiniranog prometno- toksikološkog vještačenja (str. 385.-399. spisa) i to po vještacima prof. dr. sc. Davorki Sutlović (vještak za sudsku medicinu i toksikologiju) i Sretenu Ugrinu (vještak za cestovni promet i motorna vozila). Međutim, iz provedenog vještačenja proizlazi da se vozač skutera BJ u trenutku sudara kretao brzinom od 30 km/h, a izbjegao bi sudar da se kretao brzinom od 20 km/h, no s obzirom na to da prema podacima u spisu nije na predmetnom dijelu ceste propisano ograničenje brzine, to je (budući da se prometna nezgoda dogodila u naseljenom mjestu – u Makarskoj) prema članku 50. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine” broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15) brzina ograničena na 50 km/h, što znači da se osiguranik tužitelja kretao dopuštenom brzinom. Nadalje, iz provedenog kombiniranog prometno-toksikološkog vještačenja proizlazi da je vozač automobila Škoda Fabia TJ mogao izbjeći prometni sudar da je u trenutku kada je mogao uočiti nailazak skutera odustao od radnje skretanjem ulijevo i tako propustio skuter koji bi onda bez posljedica nastavio svoju vožnju. Iz tog vještačenja također proizlazi da nije moguće utvrditi kolika je bila koncentracija apsolutnog alkohola u krvi AJ u vrijeme prometne nezgode te nije moguće utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između koncentracije alkohola u organizmu odnosno nije moguće odrediti je li njegova alkoholiziranost imala doprinos nastanku prometne nezgode (str. 398. spisa). Budući da ni na taj nalaz tuženik nije imao nikakve primjedbe, to ovaj sud smatra da tuženik nije dokazao postojanje doprinosa oštećenika nastanku štetnog događaja u smislu odredbe članka 1072. stavka 2. i članka 1092. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima.
Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno pobijanom presudom u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Stoga je tuženikovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić
