Republika Hrvatska
Općinski sud u Crikvenici
Stalna služba u Krku
Bodulska 2/d
Krk 51500
Poslovni broj: P-2268/2019.-46.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sucu Draganu Caru, u pravnoj stvari tužitelja RČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa pun. odv. RČP iz [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa pun. odv. VČ, [adresa], radi isplate (vrijednost spora 9.297,32 eura), nakon održane rasprave 10. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja i pun. tužitelja, a u odsutnosti tuženika,
p r e s u d i o j e
1. Nalaže se tuženiku, ADDIKO BANK D.D., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju, RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 10.966,61 Eur, i to zbog promjene kamatne stope i tečaja ukupan iznos od 7.812,03 Eur, od čega s osnova povećanja kamatne stope iznos od 2.884,16 Eur, a s osnova povećanja tečaja iznos od 4.927,86 Eur, te iznos od 3.154,59 Eur s osnova preostale neotplaćene glavnice konvertiranog EUR kredita u odnosu na kunsku protuvrijednost neotplaćene glavnice CHF kredita obračunate po tečaju isplate kredita, s pripadajućom zateznom kamatom, a koja kamata teče na iznose kako slijedi
- iznos od
26,39
3,50 eura od
11. listopada 2004.
- iznos od
39,07
5,19 eura od
9. studenog 2004.
- iznos od
87,28
11,58 eura od
12. siječnja 2005.
- iznos od
70,66
9,38 eura od
14. veljače 2005.
- iznos od
34,54
4,58 eura od
10. ožujka 2005.
- iznos od
30,90
4,10 eura od
10. ožujka 2005.
- iznos od
63,72
8,46 eura od
30. rujna 2007.
- iznos od
63,67
8,45 eura od
31. listopada 2007.
- iznos od
63,62
8,44 eura od
30. studenog 2007.
- iznos od
63,57
8,43 eura od
31. prosinca 2007.
- iznos od
63,57
8,43 eura od
31. siječnja 2008.
- iznos od
63,52
8,43 eura od
29. veljače 2008.
- iznos od
239,66
31,81 eura od 31. ožujka 2008.
- iznos od
239,56
31,79 eura od 30. travnja 2008.
- iznos od
239,42
31,77 eura od 31. svibnja 2008.
- iznos od
239,32
31,76 eura od 30. lipnja 2008.
- iznos od
239,13
31,74 eura od 31. srpnja 2008.
- iznos od
239,03
31,72 eura od 31. kolovoza 2008.
- iznos od
238,89
31,71 eura od 30. rujna 2008.
- iznos od
400,91
53,21 eura od 31. listopada 2008.
- iznos od
375,15
49,79 eura od 30. studenog 2008.
- iznos od
431,21
57,23 eura od 31. prosinca 2008.
- iznos od
453,15
60,14 eura od 31. siječnja 2009.
- iznos od
462,91
61,44 eura od 28. veljače 2009.
- iznos od
435,14
57,75 eura od 31. ožujka 2009.
- iznos od
440,17
58,42 eura od 30. travnja 2009.
- iznos od
397,85
52,80 eura od 31. svibnja 2009.
- iznos od
373,61
49,59 eura od 30. lipnja 2009.
- iznos od
374,59
49,72 eura od 31. srpnja 2009.
- iznos od
390,70
51,85 eura od 31. kolovoza 2009.
- iznos od
389,00
51,63 eura od 30. rujna 2009.
- iznos od
372,70
49,47 eura od 31. listopada 2009.
- iznos od
403,05
53,49 eura od 30. studenog 2009.
- iznos od
427,64
56,76 eura od 31. prosinca 2009.
- iznos od
462,74
61,42 eura od 31. siječnja 2010.
- iznos od
454,39
60,31 eura od 28. veljače 2010.
- iznos od
502,13
66,64 eura od 31. ožujka 2010.
- iznos od
492,72
65,40 eura od 30. travnja 2010.
- iznos od
510,18
67,71 eura od 31. svibnja 2010.
- iznos od
663,59
88,07 eura od 30. lipnja 2010.
- iznos od
631,66
83,84 eura od 31. srpnja 2010.
- iznos od
728,02
96,62 eura od 31. kolovoza 2010.
- iznos od
694,29
92,15 eura od 30. rujan 2010.
- iznos od
640,29
84,98 eura od 31. listopada 2010.
- iznos od
753,28
99,98 eura od 30. studenog 2010.
- iznos od
828,40
109,95 eura od 31. prosinca 2010.
- iznos od
727,87
96,60 eura od 31. siječnja 2011.
- iznos od
766,13
101,68 eura od 28. veljače 2011.
- iznos od
721,10
95,71 eura od 31. ožujka 2011.
- iznos od
728,91
96,74 eura od 30. travnja 2011. - iznos od
917,93
121,83 eura od 31. svibnja 2011. - iznos od
936,09
124,24 eura od 30. lipnja 2011. - iznos od
1.093,96
145,19 eura od 31. srpnja 2011.
- iznos od
1.012,36
134,36 eura od 31. kolovoza 2011.
- iznos od
923,06
122,51 eura od 30. rujna 2011. - iznos od
858,39
113,93 eura od 31. listopad 2011. - iznos od
851,26
112,98 eura od 30. studeni 2011.
- iznos od
892,79
118,49 eura od 31. prosinac 2011.
- iznos od
928,96
123,29 eura od 31. siječanj 2012.
- iznos od
933,46
123,89 eura od 9. ožujka 2012.
- iznos od
907,90
120,50 eura od 10. travnja 2012.
- iznos od
924,64
122,72 eura od 10. svibnja 2012.
- iznos od
935,91
124,22 eura od 12. lipnja 2012.
- iznos od
915,97
121,57 eura od 10. srpnja 2012.
- iznos od
920,79
122,21 eura od 6. kolovoza 2012.
- iznos od
905,76
120,22 eura od 10. rujna 2012.
- iznos od
874,11
116,01 eura od 10. listopada 2012.
- iznos od
907,58
120,46 eura od 22. studenog 2012.
- iznos od
923,45
122,56 eura od 21. prosinca 2012.
- iznos od
911,22
120,94 eura od 14. siječnja 2013.
- iznos od
846,98
112,41 eura od 14. veljače 2013.
- iznos od
900,89
119,57 eura od 18. ožujka 2013.
- iznos od
905,25
120,15 eura od 10. travnja 2013.
- iznos od
883,56
117,27 eura od 10. svibnja 2013.
- iznos od
817,04
108,44 eura od 10. lipnja 2013.
- iznos od
814,93
108,16 eura od 10. srpnja 2013.
- iznos od
830,79
110,26 eura od 9. kolovoza 2013.
- iznos od
856,40
113,66 eura od 11. rujna 2013.
- iznos od
892,03
118,39 eura od 10. listopada 2013.
- iznos od
872,99
115,87 eura od 12. studenog 2013.
- iznos od
885,79
117,56 eura od 12. prosinca 2013.
- iznos od
900,30
119,49 eura od 8. siječnja 2014.
- iznos od
533,27
70,78 eura od 17. veljače 2014.
- iznos od
549,17
72,89 eura od 17. ožujka 2014.
- iznos od
543,97
72,20 eura od 15. travnja 2014.
- iznos od
526,38
69,86 eura od 15. svibnja 2014.
- iznos od
520,74
69,11 eura od 16. lipnja 2014.
- iznos od
523,29
69,45 eura od 15. srpnja 2014.
- iznos od
543,25
72,10 eura od 18. kolovoza 2014.
- iznos od
560,06
74,33 eura od 15. rujna 2014.
- iznos od
556,57
73,87 eura od 15. listopada 2014.
- iznos od
571,10
75,80 eura od 17. studenog 2014.
- iznos od
580,98
77,11 eura od 15. prosinca 2014.
- iznos od
575,16
76,34 eura od 15. siječnja 2014.
- iznos od
576,78
76,55 eura od 16. veljače 2015.
- iznos od
576,78
76,55 eura od 16. ožujka 2015.
- iznos od
576,78
76,55 eura od 15. travnja 2015.
- iznos od
576,78
76,55 eura od 15. svibnja 2015.
- iznos od
576,78
76,55 eura od 15. lipnja 2015.
- iznos od
576,78
76,55 eura od 15. srpnja 2015. - iznos od
576,78
76,55 eura od 17. kolovoza 2015. - iznos od
576,78
76,55 eura od 15. rujna 2015.
- iznos od
23.768,23
3.154,59 eura od 30. rujna 2015.
sve kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje od 01. srpnja 2011.godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
2. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, naknaditi tužitelju JČ, [adresa], trošak vođenja ovog parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj tvrdi da je s tuženikom 27. kolovoza 2004. sklopio ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novačen tražbine na iznos od 48.000 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za CHF uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 5,25 % godišnje. Otplata kredita je utvrđena u 300 jednakih mjesečnih anuiteta pa je u trenutku sklapanja ugovora anuitet iznosio 407,49 CHF u protuvrijednosti kuna. Prema podacima iz plana otplate srednji tečaj banke na dan 31. kolovoza 2004. iznosio je 4,797921 kn za CHF pa je iznos kredita u kunama iznosio 326.258,63 kn. Dana 5. travnja 2016. sklopljen je Aneks ugovora sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine te je istim izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR. Tužitelj smatra da kada se radi o postupanju tuženika u odnosu na promjenjivost kamate te je u tom dijelu ugovor ništetan. Tijekom otplate kredita je došlo do povećanja nominalnog iznosa pojedinog anuiteta. S obzirom na sve te činjenice, tužitelj da je isplatio više, radi čega traži povrat, a nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja je specificiran tužbeni zahtjev (list 515-517).
2. Tuženi se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, smatra da kada se radi o zahtjevu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu to nije osnovano. Također smatra da niti postupak kod Visokog trgovačkog suda, kao i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji se odnose na odredbu čl. 138 A Zakona o zaštiti potrošača, je irelevantan u konkretnom slučaju. Također da je neosnovan i zahtjev radi utvrđenja ništetnosti u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu jer u vrijeme sklapanja samog ugovora da je tuženik postupao sa važećim pozitivnim propisima. U svakom slučaju tuženik do izmjene zakona o potrošačkom kreditiranju, a koji je stupio na snagu 01. siječnja 2014. nije imao obvezu izmjene ili usklađivanja odredbe o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu. Kada se radi o samoj promjenjivoj kamatnoj stopi to je pojedinačno pregovarano jer se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača. Također da nije osnovan ni zahtjev kada se radi o zahtjevu radi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, jer se radi o pojedinačnom pregovaranju pa je i odluka stranke da se sklopi ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. U svakom slučaju odredba o valutnoj klauzuli da nije nepoštena niti ništetna. Također je dan i prigovor zastare.
3. Na okolnosti navoda stranaka sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu (list 15-23), kao i otplatni plan (list 24-28), izvršen je uvid u Aneks ugovora o kreditu (list 29-51), provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka (list 341-390), izvršen je uvid u dopis tužitelju (list 392) kao i simulirani otplatni plan u eurima (list 396-409), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 540), a nije proveden dokaz saslušanjem djelatnika tuženika budući je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga.
4. Uvidom u ugovor o kreditu je utvrđeno da je isti sklopljen između Hypo Alpe-Adria-Bank (prednik sada tuženog) i JČ kao korisnika kredita te NČ kao sudužnika i KČ kao založnog dužnika. Ugovor je sklopljen pod brojem 306-822/24 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini. Iz čl. 2 ugovora je utvrđeno da se radi o ugovoru o kreditu za iznos od 68.000 CHF u protuvrijednosti u kunama. Prema čl. 3 kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima protuvrijednosti 407,49 CHF. Ugovor je u trajanju do 31. kolovoza 2029. Prema čl. 6 je utvrđena promjenjivost kamatne stope. Ugovor je potpisan od banke te korisnika kredita kao i sudužnika i založnog dužnika.
5. Uvidom u otplatni plan je utvrđeno da prema istome se kredit treba vraćati u jednakim mjesečnim ratama u iznosu od 407,49 CHF.
6. Uvidom u Aneks ugovora je utvrđeno da su iste stranke 5. travnja 2016. sklopile aneks na način da prema čl. 2 je utvrđena promjena valute na način da je ista izražena u eurima tako da je kredit bio u iznosu od 33.685,99 eura.
7. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka je utvrđeno da je vještačenjem, a temeljem svih činjenica iz ugovornog odnosa između stranaka utvrđeno da je iznos kredita bio 68.000 CHF da je početna kamatna stopa 5,25 %& i početni tečaj na dan isplate kredita 1 CHF jednako 4,797921 HRK. Također je utvrđeno da je došlo do konverzije kredita aneksom u eure. Temeljem svih tih činjenica je dano mišljenje kako je novčani iznos više plaćenih anuiteta s osnova povećanja kamatne stope i tečaja u odnosu na obvezu po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju isplate kredita ukupno 58.859,72 HRK. S osnova povećanja kamatne stope 21.730,73 HRK, a s osnova povećanja tečaja 37.128,99 HRK. Na dan 30. rujna 2015. kunska protuvrijednost preostale neotplaćene glavnice konvertiranog kredita u eurima viša je za iznos od 23.768,23 HRK u odnosu na kunsku protuvrijednost neotplaćene glavnice CHF kredita tako da je ukupno to iznos od 82.627,95 HRK.
8. Tužitelj RČ saslušan kao stranka je iskazao da kod sklapanja Ugovora o kreditu nitko od djelatnika tuženika nije ništa pojašnjavao kao potrošaču, već je samo bilo rečeno da je to najpovoljniji kredit, a drugih pojašnjenja nije bilo. Također kada se radi o mjesečnim anuitetima, iznos nije uvijek isti te se je povećavao, tako sa iznosa od oko 2.100,00 kn na 3.200,00 kn. Očito je da je banka na taj način naplatila više, odnosno naplatila je sve što je mogla te se osjeća da se postupalo na način “kako iscijediti potrošača".
9. Na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokazima sud nalazi da su tužba i tužbeni zahtjev osnovani.
10. U konkretnom slučaju nedvojbeno je utvrđeno jer to proizlazi iz ugovora o kreditu da je bila određena promjenjiva kamatna stopa. Tuženik se s obzirom na taj dio ugovora o kreditu očituje na način što smatra da tuženik ne postupa suprotno niti Zakonu o zaštiti potrošača. Međutim, bez obzira na takve navode tuženika prema odredbi čl. 81 t. 1 Zakona o zaštiti potrošača, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 1 istog čl. smatra se da o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87 tog zakona, nepoštena ugovorna odredba je ništava.
11. Kada se radi o promjeni kamatnih stopa, a koje bi bile prema odluci banke, ta ugovorna odredba po svom sadržaju nije razumljiva u smislu čl. 84 ZZP-a pa time takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu. Upravo te odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a u konkretnom slučaju je to na štetu tužitelja. Radi se o tome da se tuženiku daje mogućnost jednostranog određivanja obveze tužitelja koji te promjene ne može predvidjeti tako da pravilnost promjene ne može niti biti provjerena jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tomu je tako jer je jednostrano postupanje tuženika temeljem metodologije i svojih odluka kao jednostranih i internih akata bez određenih kriterija jednostrano određivao. Jedno od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa je načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelo savjesnosti i poštenja, a u smislu čl. 34 ZOO.
12. U smislu čl. 272 Zakona o obveznim odnosima, kada se radi o odredivoj činidbi je određeno da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi, a ako treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. U smislu čl. 269 Zakona o obveznim odnosima, činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. U smislu čl. 270 Zakona o obveznim odnosima kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili je neodrediva, ugovor je ništetan.
13. Kada se radi o samoj ništetnosti, člankom 322 Zakona o obveznim odnosima je određeno kada je ugovor ništetan, a u konkretnom slučaju radi se o dijelu ugovora i to čl. 10 st. 2 Ugovora o kreditu kada je protivan ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Ta odredba ugovora o kreditu je ništetna u smislu čl. 322 st. 1 ZOO-a, jer je suprotna odredbi čl. 1024 st. 4 ZOO-a. Inače, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti kao što se na nju može pozvati i svaka zainteresirana osoba.
14. Posljedica ništetnosti u smislu čl. 323 Zakona o obveznim odnosima je da svaka ugovorna strana ima vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. U konkretnom slučaju posljedica ništetnosti je obveza tuženika vratiti ono što je primio od tužitelja s obzirom na ništetnu ugovornu odredbu.
15. S obzirom na sve navedeno, kako je visina potraživanja utvrđena vještačenjem , podnesak tužitelja kojim je specificiran tužbeni zahtjev ne predstavlja preinaku tužbe. Kada se radi o odnosu tužitelja kao potrošača i tuženika, nije saslušavan kako je navedeno svjedok predložen od tuženika na okolnost sklapanja ugovora jer se je odustalo od saslušanja istog, tako da je na te okolnosti saslušan samo tužitelj. Zbog svega navedenog kako je utvrđeno da su tužba i tužbeni zahtjev osnovani, valjalo je usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci.
16. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 ZPP-a, i sastoji se od troškova pun. tužitelja radi sastava tužbe, podnesaka, pristup ročištima koji trošak kao osnovan u iznosu od 3.000,00 eura je usvojen.
U Krku 10. prosinca 2024.
Sudac:
Dragan Car
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude.
