REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljena pravna osoba „CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., kao i II. okrivljena odgovorna osoba ĐV, zbog prekršaja iz čl.249.st.1. i st.4. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22), pokrenutim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, broj: KLASA: 211-07/24-5/7419 URBROJ: 511-19-48-24-1, od 22.03.2024.g., nakon provedene glavne javne rasprave održane kod ovog Suda 10. prosinca 2024., u nazočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, a bez nazočnosti predstavnika okrivljene pravne osobe i odgovorne osobe, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I. okrivljena pravna osoba „CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., sa sjedištem u [adresa], MB: 080037012 OIB: 24640993045, prekršajno kažnjavana,

i

II. okrivljena odgovorna osoba ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1959.g. u mjestu Teslić, BiH, od roditelja Đ, državljanin R. Hrvatske, s adresom u mjestu Zagreb, Sokolgradska 23., prekršajno neosuđivan,

k r i v i s u

što je 16. ožujka 2024. u 07:15 sati, u mjestu Velika Gorica, na letu broj OU-341 iz Sarajeva u Zračnu luku "Franjo Tuđman" dovezla je državljanku Tunisa: SV, rođena **.**.1985., nositeljica specijalne putne isprave Tunisa serijskog broja: S078834, izdane 8. ožujka 2024., važeće do 7. ožujka 2026., koja nije posjedovala valjanu vizu niti važeću dozvolu boravka potrebnu za ulazak u RH, slijedom čega joj je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku,

čime su okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba počinili prekršajno djelo iz čl.52.st.1. Zakona o strancima, kažnjivo po čl.249.st.1. i st.4. istog Zakona,

zbog čega se kažnjavaju za prevezenog imenovanog stranca propisanom novčanom kaznom,

pa im se temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

PRAVNOJ OSOBInovčana kazna u iznosu od 3.500,00 (tri tisuće petsto) EURA,

a

ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisuću petsto) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba obvezni su platiti novčane kazne u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 (sedamdeset) EURA, svaki posebno, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu 29. ožujka 2024., pod navedenim brojem, optužni prijedlog protiv imenovane pravne i odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako u cijelosti ostaje kod navoda u optužnom prijedlogu.

3.

U dostavljenoj zajedničkoj pisanoj obrani okrivljena pravna i odgovorna osoba navode, između ostalog i u bitnom, kako je okrivljenik 16. ožujka 2024. u Zračnu luku Zagreb dovezao državljanina Tunisa, a kako je navedeno u optužnom prijedlogu, koji nije posjedovao valjanu vizu za ulazak u RH. Ističe se kako je iz izvješća MUP-a vidljivo da predmetni putnik nije niti prešao granični prijelaz Republike Hrvatske već je istog dana zrakoplovom Turkish Airlines-a otpremljen u zemlju iz koje je doputovao. Nadalje, iz korespondencije djelatnika Hub Control-a i Odjela sigurnosti evidentno je da je Aerodromska policijska postaja stornirala prekršajni nalog te je dozvolila putniku da se s ranije spomenutim zračnom prijevoznikom preko Istanbula vrati u zemlju iz koje je i doputovao (Tunis). Kako je predmetni putnik zadržan u zoni tranzita isti nije niti morao posjedovati vizu za boravak na zračnoj luci, slijedom čega se da zaključiti da do prekršaj nije niti došlo pa se predlaže Sudu obustaviti predmetni postupak.

4.

Nakon čitanja zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe predstavnica ovlaštenog tužitelja istaknula je kako iz pisane obrane I. i II. okrivljenika proizlazi da putnik nije prešao granični prijelaz RH, što je jedino i moguće budući je zrakoplovna kompanija Croatia Airlinas na letu broj OU341 iz Sarajeva u Zračnu luku Franjo Tuđman dovezla državljanku Tunisa koja nije posjedovala valjanju vizu ili dozvolu boravka potrebnu za ulazak u RH. Slijedom navedenog osobi je odbijen ulazak u RH te je smještena u posebnu prostoriju za smještaj osoba kojima je odbijen ulazak u RH. Predmetna državljanka Tunisa je sama o svom trošku kupila zrakoplovnu kartu na relaciji Zagreb-Istanbul te dalje za Tunis i iz navedenog razloga nije vraćena za Sarajevo odakle je doputovala. Samim time što je državljanka Tunisa kupila kartu i otputovala za Istanbul ne znači da prekršaj nije počinjen od strane I. i II. okrivljenika budući je nesporno, a što proizlazi iz dokaza priloženih optužnom prijedlogu, da su l. i II. okrivljenik počinili prekršaj iz čl.52. Zakona o strancima jer su na granični prijelaz Zračne luke Franje Tuđman dovezli osobnu koja nije imala valjanu Vizu. Ističe kako u cijelosti ostajem kod prijavljenog prekršaja koji se stavlja na teret okrivljenima.

5.

Okrivljena pravna i odgovorna osoba dostavili su Sudu podnesak u kojem su izjavili kako u cijelosti ostaju kod ranije iznesene obrane te nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

6.

Nakon čitanja zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe i njihovog zajedničkog podneska, predstavnica ovlaštenog tužitelja istaknula je kako u cijelosti ostaje kod prijavljenog prekršaja koji se stavlja na teret okrivljenima obzirom da su predmetne zgode dovezli državljanku Tunisa koja je imala namjeru ući u Republiku Hrvatsku, ali nije posjedovala nikakvu vizu niti dozvolu boravka, a što je potrebno za ulazak u Republiku Hrvatsku. Stoga je istoj putnici odbijen ulazak u RH, smještena je u posebnu prostoriju, kupila je o svom trošku zrakoplovu kartu za Istanbul te joj je dopušteno da otputuje.

7.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počiniteljima prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso serijski broj [serijski broj] i 00507433, specijalna punomoć od 24. svibnja 2022., zapovijed o vraćanju Postaje aerodromske poslije Pleso od 16. ožujka 2024. za IV, preslika putovnice serijski broj [broj putovnice], izvješća Postaje aerodromske poslije Pleso od 16. ožujka 2024. sastavljeno u službenim prostorijama postaje aerodromske policije Pleso i potvrda Ministarstva pravosuđa za Croatia Airlines d.d. i OV od 26. srpnja 2024.

8.

U završnom govoru predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako predlaže da Sud donese odluku sukladno Zakonu.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe, a temeljem izvedenih materijalnih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba predmetne zgode postupili suprotno odredbi iz čl.52.st.1. Zakona o strancima, postupajući na način opisan u izreci presude, pa da je tako okrivljena zrakoplovna kompanija i njezina odgovorna osoba počinili prekršaj kažnjiv po čl.249.st.1. i st.4. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio okolnosti navedene u zajedničkoj pisanoj obrani okrivljene pravne i odgovorne osobe, te je utvrdio da istom obranom I. i II. okrivljeni zapravo poriču počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret i osporavaju svoju prekršajnu odgovornost, s jedne strane priznajući da je predmetne zgode dovezen državljanin Tunisa koji nije posjedovao valjanu vizu za ulazak u RH, a s druge strane navodeći da predmetni putnik nije niti prešao granični prijelaz RH već je zadržan u zoni tranzita pa isti nije niti morao posjedovati vizu za boravak na zračnoj luci, odnosno okolnosti koje bi po stavu obrane mogle dovesti do njihovog oslobađanja.

Sudac zajedničku obranu I. i II. okrivljenih nije prihvatio jer je temeljem izvedenih dokaza nesporno zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba počinili terećeni prekršaj na način opisan u izreci presude.

Sudac je uvjeren da je zajednička pisana obrana okrivljene pravne i odgovorne osobe oblikovana na način da se zapravo poriče njihovo protupravno postupanje predmetne zgode, u cilju ostvarenja određenih koristi, a s namjerom kako bi se I. i II. okrivljeni zaštitili od prekršajne odgovornosti, oslobodili od krivnje i izbjegli odnosno umanjili kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je uvidom u Zapovijed o vraćanju utvrdio da je sastavljena od strane MUP, PUZ, Postaja aerodromske policije Zagreb-Pleso, u mjestu Zagreb(Pleso), dana 16.03.2024.g., da je u istoj navedeno kako je prijevoznik Croatia Airlines izviješten da je državljaninu Tunisa, IV, rođen **.**.1985.g. u [adresa], sa putnom ispravom vrste i broja: strana specijalna putovnica [broj putovnice], koji je doputovao dana 16.03.2024.g., prijevoznim sredstvom zrakoplovom, na granični prijelaz Zagreb(zračni) iz Bosne i Hercegovine, odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, jer je provjerama utvrđeno da stranac ne ispunjava uvjete predviđene u čl.6. Zakonika o schengenskim granicama, zbog čega mu je odbijen ulazak u RH, te je prijevozniku naloženo da stranca istim ili prvim prijevoznim sredstvom vrati u zemlju iz koje je doputovao ili u zemlju koja ga je spremna prihvatiti.

4.

Sudac je uvidom u Izvješće sastavljeno od strane policijskog službenika PAP Pleso utvrdio da je u istom navedeno, između ostalog, da je dana 16.03.2024.g. u 07,15 sati, zrakoplovom kompanije „Croatia Airlines“ na letu br. OU-341 iz Sarajeva, u zračnu luku Zagreb „Franjo Tuđman“ doputovala državljanka Tunisa, SV, rođen **.**.1985.g., nositeljica važeće specijalne putne isprave Tunisa ser. broj: S078834, izdane dana 08.03.2024.g. sa rokom važenja do 07.03.2026.g. Izvršenom graničnom kontrolom utvrđeno je da predmetna ne posjeduje valjanju vizu ili dozvolu boravka potrebnu za ulazak u RH. Radi neposjedovanja valjane vize za ulazak u RH predmetnoj je odbijen ulazak u RH u 11,50 sati sukladno čl.50. ZOS-a, te joj je izdano Rješenje o odbijanju ulaska u RH i smještena je u prostoriju za smještaj osoba kojima je odbijen ulazak u RH do polijetanja prvog zrakoplova kompanije „Croatia Airlines“ za Sarajevo. Navedenoj državljanki Tunisa omogućeno je da otputuje u svoju zemlju na način da je ista kupila zrakoplovne karte na relaciji Zagreb-Istanbul za let TK1056 (polijetanje u 20,00 h) te dalje letom TK661 za Tunis.

5.

Sudac je uvidom u putnu ispravu Republike Tunis broj S078834, za SV, potvrdio činjenice i okolnosti navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu, a koje je utvrdio i temeljem drugih izvedenih dokaza.

6.

Sudac je uvidom u Potvrde od 26.07.2024.g. za Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d., i za OV, izdane od Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, utvrdio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba već bili prekršajno kažnjavani zbog počinjenih prekršaja po Zakonu o strancima.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće dokaze, iz razloga izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se načelom ekonomičnosti postupka i svrhovitosti.

Osim toga, sudac je zaključio kako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja dokaza.

Sudac ima čvrsti stav i uvjerenje da se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi i ne bi doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica odlučnih za prijavljeni počinjeni prekršaj, te smatra da to ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na okrivljenu pravnu i odgovornu osobu, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju.

9.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste sa zajedničkom pisanom obranom okrivljene pravne i odgovorne osobe, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.

10.

Zakon o strancima u čl.52. propisuje, između ostalog, da prijevoznik može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno.

Isti Zakon u čl.249. propisuje, između ostalog, da će se novčanom kaznom u iznosu od 6.630,00 Eura, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, kaznit prijevoznik – pravna osoba koji je dovezao državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja.

Propisuje i da će se za označene prekršaje novčanom kaznom u iznosu od 3.050,00 Eura kaznit odgovorna osoba u pravnoj osobi za svakog prevezenog odnosno potpomognutog državljanina treće zemlje.

11.

Odluka br.565/2014/EU Europskog parlamenta i vijeća od 15.05.2014.g. o uvođenju pojednostavljenog režima kontrole osoba na vanjskim granicama na temelju jednostranog priznanja od strane Bugarske, Hrvatske, Cipra i Rumunjske određenih isprava kao jednakovrijednih njihovim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana i stavljanju izvan snage odluka 895/2006/EZ i 582/2008/EZ, propisuje u čl.2.st.2. da Bugarska, Hrvatska, Cipar i Rumunjska također mogu smatrati jednakovrijednima svojim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana vize s ograničenom teritorijalnom valjanošću izdane u skladu s prvom rečenicom čl.25.st.3. Zakonika o vizama.

12.

Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13.07.2009.g. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) u čl.25.st.1. propisuje da se viza s ograničenom područnom valjanošću izdaje iznimno u slučajevima (a) ako konkretna država članica smatra da je potrebno iz humanitarnih razloga, razloga nacionalnog interesa ili međunarodnih obveza, 1)odstupiti od načela da uvjeti za ulazak iz čl.5.st.1.t. (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama moraju biti ispunjeni, 2)izdati jedinstvenu vizu usprkos prigovoru države članice s kojom je obavljena konzultacija u skladu s čl.22., 3)izdati vizu zbog hitnosti, iako nije obavljena prethodna konzultacija u skladu s čl.22., ili (b) ako je, zbog razloga koje konzulata smatra opravdanim, izdana nova viza za boravak tijekom istog šestomjesečnog razdoblja podnositelju koji je tijekom tih šest mjeseci već koristio jedinstvenu vizu ili vizu s ograničenom teritorijalnom valjanošću kojima je odobren boravak od tri mjeseca.

Isti Zakonik o vizama u čl.25.st.2. propisuje da viza s ograničenom područnom valjanošću (LTV), izdana u skladu s odredbom st.1. istog Zakonika, vrijedi za državno područje države članice koja ju je izdala, a iznimno može vrijediti za područje više od jedne države članice, sukladno pristanku svake takve države članice.

Zakonik o vizama u čl.25.st.3. propisuje, između ostalog, da ako podnositelj zahtjeva ima putnu ispravu koju ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države članice, izdaje se viza koja vrijedi za područje država članica koje priznaju tu putnu ispravu.

13.

Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području republike hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), u točki II propisivala je koje se isprave priznaju kao jednakovrijedne hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, a koje isprave su izdale države članice Europske unije i pridružene države koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, neovisno o državljanstvu nositelja tih isprava. Navedene su slijedeće isprave: (podtočka 1.) jedinstvena viza koja vrijedi za čitavo područje država Schengenskoga prostora, valjana za dva ili više ulazaka, (podtočka 2.) viza s ograničenom područnom valjanošću izdana nositelju putne isprave što je ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države Schengenskoga prostora, a koja vrijedi za područje država koje priznaju tu putnu ispravu, valjana za dva ili više ulazaka, (podtočka 3.) dugotrajna viza za boravak dulji od 90 dana, kao i (podtočka 4.) dozvola boravka kako je definirana u članku 2. točki 15. Uredbe (EZ) broj 562/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kojom se uspostavlja Zakonik Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama).

14.

Sudac smatra kako je nesporno da državljani trećih zemalja, kojima je inače potrebna viza, ulaze u Republiku Hrvatsku na osnovi valjanih schengenskih isprava.

To je bilo utvrđeno i Odlukom o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (Narodne novine, br. 84/14), koja je bila na snazi od 22. srpnja 2014. godine do 31. prosinca 2022. godine, dakle i u vrijeme počinjenja prekršaja.

Evidentno je da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), prestala vrijediti od dana potpune primjene odredaba schengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj kao državi članici Schengenskog prostora, odnosno od dana 01.01.2023.g., međutim ona nije propisivala obveze i odgovornosti prijevoznika, već uvjete ulaska u pogledu priznavanja određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi.

15.

Općepoznato je i razumljivo da upravo odredbe Zakona o strancima propisuju obveze i prekršajnu odgovornost u slučajevima propuštanja dužne radnje prijevoznika kod ukrcaja putnika na let i dovoženja državljana trećih zemalja na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku, a označeni zakon se u tom pogledu nije mijenjao.

16.

Povodom dostavljene zajedničke pisane obrane sudac je utvrdio kako okrivljena pravna i odgovorna osoba zapravo prvenstveno poriču počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret i osporavaju svoju prekršajnu odgovornost, navodeći postojanje više raznih okolnosti, problema, poteškoća i pretpostavki za koje smatraju da bi ih mogle zaštiti od prekršajne odgovornosti, odnosno da bi mogle dovesti do njihovog oslobađanja od kažnjavanja za terećeni prekršaj.

U predmetnom slučaju I. i II. okrivljeni osobito ističu kako predmetni putnik nije niti prešao granični prijelaz RH već je zadržan u zoni tranzita pa isti nije niti morao posjedovati vizu za boravak na zračnoj luci, a već je istog dana zrakoplovom Turkish Airlines-a otpremljen u zemlju iz koje je doputovao.

Pregledom svih dokaza dostavljenih uz optužni prijedlog sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da predmetne zgode imenovani putnik nije posjedovao nikakvu vizu.

Stoga sudac nije prihvatio pisanu obranu okrivljene pravne i odgovorne osobe jer je zaključio da je neuvjerljiva i neosnovana.

17.

Zakon o strancima propisuje objektivnu odgovornost i kažnjavanje prijevoznika, ako postupi suprotno zakonskim odredbama, a budući je sudac nesporno utvrdio da je predmetne zgode okrivljena pravna osoba kao prijevoznik, dovezla na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku imenovanog državljana treće zemlje, to jest imenovanog stranca koji nije imao valjanu vizu koja mu je bila potrebna, zaključio je da su okrivljena pravna i odgovorna osoba ispunili biće prekršajnog djela koje im je stavljeno na teret, te da se ne mogu osloboditi odgovornosti isticanjem svrsishodnih iako nevažnih okolnosti, ili okolnosti na koje I. i II. okrivljeni eventualno ne mogu ili teško mogu utjecati.

18.

Sudac je mišljenja da su okrivljena pravna i odgovorna osoba odgovorni za zakonito poslovanje i postupanje na propisani način u svim segmentima, pa su tako, između ostalog, dužni i nadzirati, kontrolirati i voditi računa da kao prijevoznik dovede stranca na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako stranac ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, sukladno zakonskim odredbama, a što su predmetne zgode okrivljena pravna i odgovorna osoba propustili učiniti.

Okrivljena pravna i odgovorna osoba su i u predmetnom slučaju bili dužna voditi računa da se prilikom dovoženja stranca na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, poštuju svi pozitivni propisi, a eventualno postojanje određenih poteškoća oko provođenja i poštivanja tih propisa, te vršenja kontrole, po uvjerenju suca, niti na koji način ne dovodi do otklanjanja prekršajne odgovornosti I. i II. okrivljenih, niti je to moguće isticanjem eventualnih smetnji, poteškoća ili negativnih okolnosti.

19.

U konkretnom slučaju, iz dokumentacije dostavljene uz optužni prijedlog, razvidno je da je predmetne zgode dana 16.03.2024.g. imenovana državljanka treće zemlje, Republike Tunis, posjedovala važeću putnu ispravu, ali nije posjedovala nikakvu vizu, niti dozvolu boravka, a niti odobrenje putovanja.

Stoga je jasno i nesporno da predmetne zgode imenovana strana državljanka nije posjedovala valjanu vizu koja joj je bila potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku, kako je to propisano Zakonom o strancima.

Slijedom navedenog, iako je imenovanoj putnici, državljanki Republike Tunis, dopušten ulazak u zrakoplov okrivljene pravne osobe u zračnoj luci u Sarajevu, opravdano joj je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku.

20.

Nadalje, budući su mjerodavne obavijesti o hrvatskom viznom sustavu javno dostupne na službenim mrežnim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova, a te su obavijesti službenog karaktera i redovito se ažuriraju, pa se pod izbornikom „Vize“, u podizborniku „Pregled viznog sustava“ mogu pronaći relevantni podaci o hrvatskom viznom sustavu, sudac smatra da je razvidno i nesporno kako je predmetne zgode državljanima Republike Tunis, nositeljima posebnih putovnica, viza bila potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku, a i dalje bez vize ne mogu ući ni u jednu državu članicu Europske unije, pa tako ni u Republiku Hrvatsku.

21.

Osim toga, opće je poznato da Republika Hrvatska od 1. siječnja 2023. u potpunosti primjenjuje schengensku pravnu stečevinu kao država članica Schengenskog područja i da je vizni režim Republike Hrvatske dio pravne stečevine Unije, kao i da od 1. siječnja 2023. hrvatske diplomatske misije i konzularni uredi izdaju schengenske vize (viza tipa A i C) i nacionalne dugotrajne vize (viza tipa D).

22.

Sudac je zaključio i kako je za nesporno utvrđenje počinjenja prekršaja za koji se okrivljena pravna i odgovorna osoba terete, odlučna objektivna činjenica da je predmetne zgode okrivljena zrakoplovna kompanija kao prijevoznik, dovezla imenovanog stranca na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, a isti nije imao valjanu vizu koja mu je potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku.

Slijedom navedenog sudac je uvjerenja kako su okolnosti koje su okrivljena pravna i odgovorna osoba iznijeli u svojoj zajedničkoj pisanoj obrani, samo pokušaji da se I. i II. okrivljeni zaštite od prekršajne odgovornosti, oslobode od krivnje i izbjegnu ili umanje kazne za prekršaj koji im se stavlja na teret, ali da te okolnosti nikako ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljene pravne i odgovorne osobe od prekršajne odgovornosti i krivnje za počinjeni prekršaj.

23.

Stoga je sudac nakon provedene glavne rasprave, nakon zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je I. i II. okrivljene proglasio krivima, te ih je kaznio za prevezenog imenovanog stranca novčanim kaznama u visini za koje smatra da su primjerene i opravdane, te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljene pravne i odgovorne osobe.

24.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe našao činjenicu da su do sada već više puta pravomoćno kažnjavani za identične prekršaje temeljem Zakona o strancima.

25.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su okolnost da I. i II. okrivljeni kao počinitelji prekršaja nisu prouzročili štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nisu prouzročili štetu koju bi trebalo naknaditi, da je prekršaj počinjen iz nehaja kao blažeg stupnja krivnje, da se zbog dislociranosti radi o tzv. „distancijskom prekršaju“, da je imenovanog državljanina treće zemlje, to jest stranca kojem je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku označena zrakoplovna kompanija vratila u zemlju iz koje je doputovao, da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, pa sudac smatra kako se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od zakonom propisanih kao najmanjih za počinjeni prekršaj.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u ublaženim iznosima primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti I. i II. okrivljenih, odnosno da nisu preniske ni previsoke, već da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenim visinama novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazni u Zakonom propisanim iznosima, okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi izrekao kazne ispod propisanih posebnih minimuma kazni iskazanih u točno određenom iznosu, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od najmanje propisanih.

26.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

27.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 2. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].