REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3726/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja MARIN EXPERT d.o.o. iz Dugopolje, Zagrebačka ulica 22, OIB 72775095404, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. u Splitu, Velebitska 75, protiv tuženika DAN I NOĆ d.o.o. iz Šibenika, Kralja Zvonimira 4, OIB 68949134224, kojeg zastupaju punomoćnici Jasmin Avdagić i Ante Devčić, odvjetnici u Šibeniku, Trg kralja Držislava 4, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-45/2023-27 od 1. kolovoza 2024., 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-45/2023-27 od 1. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica poslovni broj Ovrv-9218/2022 od 17. studenoga 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplati tužitelju iznos od 1.418,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 916,92 EUR od 14. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. i

- na iznos od 501,65 EUR od 14. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR za zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. studenoga 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-45/2023-27 od 1. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica poslovni broj Ovrv-9218/2022 od 17. studenoga 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplati tužitelju dio zateznih kamata i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica poslovni broj Ovrv-9218/2022 od 17. studenoga 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 1.418,57 EUR teku od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate na ovršni trošak koje teku na iznos od 190,79 EUR od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 1.418,57 EUR teku od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i za zatezne kamate koje na ovršni trošak u iznosu od 190,79 EUR teku od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-45/2023-27 od 1. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-45/2023-27 od 1. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR koje teku od 1. kolovoza 2024. do isplate i rješava:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju zatezne kamate koje na trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR teku od 1. kolovoza 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom navedenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.418,57 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa navedenog u izreci presude pa do isplate prema stopama tih kamata pobliže navedenima u izreci te presude kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenoga 2022. do isplate prema stopama tih kamata pobliže navedenima u izreci te presude. Rješenjem istog poslovnog broja i datuma sud prvog stupnja je naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od donošenja tog rješenja 1. kolovoza 2024. do isplate dok je zahtjev tužitelja za naknadom preostalog troška postupka u iznosu od 125,00 EUR odbija kao neosnovan. Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka utvrdio da je tužitelj isporučio i montirao tuženiku opremu za pekaru (hladnjače, frižidere i slično) te da je tuženik od ukupne cijene platio tuženiku 90% tog iznosa odnosno 12.729,65 EUR dok je ostao dužan upravo utuženi iznos cijene od 1.418,57 EUR; pri tome, u odnosu na tuženikove prigovore materijalnih nedostataka stvari prvostupanjski je sud ocijenio da tuženik u smislu odredbi članka 403. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) nije bez odgađanja o vidljivim nedostacima obavijestio tužitelja, a k tome tužitelj prema odredbi članka 404. stavka 2. istog Zakona nakon proteka roka od šest mjeseci od predaje stvari više ne odgovara za nedostatke koji se pokažu nakon proteka tog roka. Osim toga, budući da se radi o trgovačkom ugovoru, tuženik je u smislu odredbe članka 406. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima bio dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja (tužitelja) da pregleda stvar, no to nije učinio jer samo navođenje da je prodavatelj obaviješten da postoje nedostaci nije valjana obavijest prodavatelju o nedostacima. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je iz svih žalbenih razloga; s obzirom na to da tuženik u žalbi navodi da predlaže i da se naloži tužitelju plaćanje troškova parničnog postupka tuženiku, to ovaj sud smatra da tuženik žalbom pobija i prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem mu je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR s pripadajućim kamatama. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da su utvrđenja suda u pobijanoj presudi netočna, nepotpuna i ne proizlaze iz dokaza koji su izvedeni u postupku. Nesporno da je su stranke bile u poslovnom odnosu, no nesporno je i da je bilo dogovoreno da će se 10% cijene platiti nakon što predmetni uređaji budu pravilno montirani. Žalitelj smatra da se ocjena o pravilnoj montaži ne može donijeti bez provođenja vještačenja od strane vještaka strojarske i elektrotehničke struke, a što je tuženik pravodobno predložio, no taj je dokaz sud odbio čime je oštetio tuženika u pravima te je donio odluku o okolnostima o kojima nema stručnosti odlučivati. Time je sud propustio utvrditi je li nastala obveza tuženika za plaćanje 10% cijene. Žalitelj nadalje ističe da je sud pogrešno ocijenio iskaze saslušanih svjedoka u postupku i to SF i FF. Tuženik smatra netočnim utvrđenje suda kako tuženik nije obrazloženo prigovorio tuženiku jer je iz iskaza saslušanih svjedoka tijekom postupka jasno vidljivo da je tužitelj točno znao što treba provjeriti i uraditi u poslovnom prostoru tuženika kada je zvao g. S, a ovaj g. FF. Nema nikakve logike da bi tužitelj slao meštra „naslijepo” bez saznanja o tome zašto ga šalje tuženiku pa stoga sud protivno članku 406. Zakona o obveznim odnosima pogrešno tumači i to na način kako mu to odgovara bez obzira na činjenicu da isto ne proizlazi iz okolnosti utvrđenih u postupku. Žalitelj posebno ukazuje da je sud utvrdio dolazak montera u rujnu 2021. godine, a koji dolazak je vezan uz samu montažu te su istom dolasku prethodile sms poruke koje je tuženik slao tužitelju, a zbog kojih je monter i poslan od strane tužitelja - žalitelj se pri tome poziva na WhatsApp poruku od 24. rujna 2021. koju mu je uputio tužitelj, a prema kojoj tog dana dolazi meštar riješiti kondenzat dok tužitelj u slijedećoj poruci navodi da je montažer danas bio u pekari te riješio problem koji ste imali pa stoga tužitelj moli uplatu preostalog iznosa. Prema tome, problem s kondenzatom je tuženik prijavio tužitelju, a zbog čega je tužitelj poslao montažera. Žalitelj ponavlja da je sud trebao provesti vještačenje te predlaže sudu da u cijelosti usvoji žalbu tuženika, preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tužitelju plaćanje troškova parničnog postupka tuženiku, a podredno da se ukine navedena presuda i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz nalog sudu za provođenjem dokaza koji su predloženi od strane tuženika, prvenstveno dokaza vještačenjem uz sudjelovanje vještaka strojarske i elektrotehničke struke. Žalitelj potražuje trošak drugostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 412,50 EUR.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tuženikova žalba nije osnovana, osim u dijelu zateznih kamata.

Ispitavši pobijanu presudu i rješenje temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku, osim u dijelu zateznih kamata koje na dosuđeni iznos glavnog potraživanja i troškova postupka teku od 30. prosinca 2023. do isplate kod kojeg je pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

4. Iz spisa proizlazi nespornim da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji na temelju kojeg je tužitelj u ljeto 2021. godine isporučio i montirao opremu (hladnjače, frižidere i slično) u tuženikovoj pekari, a nesporno je i da je tuženik od ukupno ugovorene cijene podmirio 90% te cijene tako da nije podmirio preostalih 10% cijene što iznosi upravo utuženih 1.418,57 EUR, a koji iznos je tuženik sukladno usmenom ugovoru sklopljenim između stranaka trebao podmiriti nakon što montaža opreme bude u cijelosti dovršena. Slijedom navedenog, budući da je tuženik tijekom postupka tvrdio da montaža naručene opreme nije izvršena sukladno dogovoru odnosno da su postojali materijalni nedostaci prilikom montaže opreme, između stranaka je sporno je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju preostali iznos cijene opreme. Prvostupanjski je sud proveo dokaz saslušanjem svjedoka IF (str. 91. spisa), FF (str. 91. -92. spisa) i SF (str. 92.-93. spisa), kao i saslušanje stranaka po njihovim zastupnicima po zakonu i to za tužitelja AF (str. 93.-94. spisa) i za tuženika PF (str. 94.-95. spisa). Osim toga, sud prvog stupnja je proveo dokaze uvidom u isprave priložene spisu te je na temelju tako provedenog postupka donio pobijanu presudu.

5. Prvostupanjski je sud, održavši na snazi platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.418,57 EUR, pravilno obvezao tuženika na ispunjenje (preostale) ugovorne obveze isplate cijene. Naime, premda prema podacima u spisu nije moguće utvrditi točno vrijeme isporuke i montaže opreme, između stranaka je nesporno da je montaža obavljena u ljeto 2021. godine. Nadalje, prema podacima u spisu, a osobito iz WhatsApp poruke od 24. rujna 2021. sa str. 40. spisa (na koju se poruku tuženik poziva u žalbi) proizlazi da je tužitelj najkasnije tada bio obaviješten o određenim nedostacima montaže (postojanja kondenzata na ugrađenoj opremi) budući da je tada obavijestio tuženika da će doći meštar riješiti kondenzat. Međutim, iz druge poruke tužitelj upućene tuženiku tog istog dana (24. rujna 2021.) proizlazi da je „montažer danas bio u pekari te je riješio problem koji ste imali, molimo da uplatite preostali iznos” (str. 40. spisa).

Slijedom navedenog, tuženik je nesporno nakon obavljene montaže opreme obavijestio tužitelja o određenim nedostacima same montaže (postojanja kondenzata), no nesporno je i da je tužitelj najkasnije 24. rujna 2021. uklonio te nedostatke. Međutim, nakon tog datuma, to jest nakon 24. rujna 2021. tuženik nije obavijestio tužitelja o (novim) nedostacima kupljene opreme odnosno same montaže.

Naime, kao što to i prvostupanjski sud pravilno navodi pozivajući se pri tome na odredbu članka 403. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, kod trgovačkog ugovora kupac je dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće i o vidljivim nedostacima obavijesti prodavatelja bez odgađanja. Nadalje, odredbom članka 406. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, u trgovačkom ugovoru kupac je u obavijesti o nedostatku stvari upućenom prodavatelju dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar.

Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je tuženik kao kupac stvari kod trgovačkog ugovora bio dužan odmah prilikom preuzimanja stvari (u konkretnom slučaju, odmah nakon montaže odnosno nakon otklanjanja kondenzata 24. rujna 2021.) pregledati stvar te bez odgađanja obavijestiti tužitelja o eventualnim nedostacima. Osim toga, u toj obavijesti o nedostatku kupac mora potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar.

U konkretnom predmetu, premda je tuženikov zastupnik po zakonu PF u svom iskazu naveo da je majstor dolazio jednom, ali on nije ništa napravio te da je više puta prigovarao, „ali isključivo telefonom i pozivao da mi se dođe popraviti” (str. 94. spisa), tuženik (njegov zastupnik po zakonu) u svom iskazu nije konkretno naveo kada je to točno više puta prigovarao (da li odmah nakon što je jednom majstor došao popraviti ili znatno nakon toga), ali nije u svom iskazu ni naveo da je detaljno u obavijesti(ma) opisivao tužitelju sve nedostatke montaže. Dakle, budući da je tuženik kao sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običaja (pažnja dobrog stručnjaka) u smislu članka 10. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, tuženik je prema mišljenju ovog suda trebao pisanim putem (poput WhatsApp poruke) odmah nakon odlaska majstora 24. rujna 2021., ako je na primjer, primijetio da ladice koje bi se trebale lagano izvlačiti zapinju i teško izvlače i uvlače (što je tuženikov zastupnik po zakonu naveo u svom iskazu) ponovno obavijestiti tužitelja bez odgađanja o uočenom nedostatku/nedostacima te u toj obavijesti potanje opisati sve uočene nedostatke; upravo time bi on dokazao da je pravovremeno i uredno obavijestio tužitelja o nedostacima montaže koje tuženikov zastupnik po zakonu PF navodi u svom iskazu. Međutim, samo eventualna obavijest tužitelju telefonskim putem iz koje nije moguće utvrditi kada je upućena tužitelju ni da je tuženik u toj obavijesti potanje opisao nedostatke montaže nije pravovremena ni valjana obavijest prodavatelju o nedostacima montaže sukladno odredbama članka 403. stavka 1. i članka 406. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, a što pravilno smatra i prvostupanjski sud.

U odnosu na žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja trebao provesti dokaz vještačenjem po sudskom vještaku strojarske i elektrotehničke struke, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno odlučio ne izvoditi predloženi dokaz. Naime, tek pod pretpostavkom da je tuženik pravovremeno i uredno obavijestio tužitelja o nedostacima montaže kupljene stvari, sud bi proveo to vještačenje radi utvrđivanja činjenice postoje li doista ti nedostaci. Međutim, upravo zbog toga što tuženik u ovom sporu nije dokazao da je o (eventualnim) nedostacima pravovremeno i uredno obavijestio tužitelja, to se tuženik više ne može pozivati na postojanje tih eventualnih nedostataka i zbog tih nedostataka odbijati isplatu tužitelju preostale cijene.

Upravo zbog navedenog, sud prvog stupnja je pravilno obvezao tuženika na ispunjenje njegove (preostale) ugovorne obveze isplate cijene od 1.418,57 EUR. Stoga je u tom dijelu prvostupanjska presuda pravilna i na zakonu osnovana pa je zato tuženikovu žalbu kojom on pobija taj dio presude valjalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi pobijanu presudu, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

6. Međutim, u dijelu u kojem je sud prvog stupnja obvezao tuženika da isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 1.418,57 EUR teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, na odmjereni trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR koje teku od 17. studenoga 2022. do isplate i na odmjereni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR od 1. kolovoza 2024. do isplate, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i to u dijelu zateznih kamata koje na navedene iznose teku od 30. prosinca 2023. do isplate. Naime, tada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 155/23) kojim je (člankom 1. tog Zakona) izmijenjena odredba članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom navedenog, upravo zbog toga što je prema (izmijenjenoj) odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, to je za zatezne kamate koje na dosuđene iznose koje teku nakon 30. siječnja 2023. valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak