1                  Poslovni broj 2 Kž-209/2023-8.

 

 

 

                                

             REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                 

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

      Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj 2 Kž-209/2023-8.

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde predsjednika vijeća, Slavena Vidmara i Draženke Ilak, članova vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. V., zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika po braniteljici I. F. T. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-964/2015 od 17. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog D. V. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu okrivljenog D. V. proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – pronevjerom iz članka 233. stavak 2. i 1. KZ/11. i osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,  s tim što je okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu na način da je odredio da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenom trgovačkom društvu G. d.d. dosuđen je imovinsko pravni zahtjev u iznosu 15.577,67 Eura  (petnaest tisuća petsto sedamdeset sedam eura i šezdeset sedam centi) / 117.369,96 kn (sto sedamnaest tisuća tristo šezdeset devet kuna devedeset šest lipa), u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se za više traženi iznos oštećenik G. d.d. upućuje u parnicu.

 

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08. dužan je okrivljeni D. V. platiti trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu 633,65 Eur-a (šestošezdesettrieuraišezdesetpetcenti)/4.774,24 kn (četiritisućesedamstosedamdesetčetirikuneidvadesetčetirilipe) od čega za financijsko vještačenje vještaka Srđana Kovačića iznos 646,53 Eur-a, za putni trošak svjedoka Josipe Vulić iznos 9,56 Eur-a, za putni trošak svjedoka Kate Kovačić iznos 9,56 Eur-a i paušalnu svotu u iznosu 150,00 Eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljeni D. V. po braniteljici I. F. T. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene kaznenog zakona, zbog odluke o kaznenim sankcijama  s prijedlogom da se pobijanu presudu prihvati i odluči u skladu s navodima žalbe.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.

 

7. Postupajući prema zahtjevu braniteljice okrivljenika o sjednici su obaviješteni okrivljeni D. V. te njegova braniteljica, odvjetnica I. F. T. kao i državni odvjetnik, a sjednica je održana u njihovoj odsutnosti jer su o istoj uredno obaviješteni, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

8. Žalba nije osnovana.

 

O žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

9. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u smislu da je presuda nerazumljiva i da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi. Sadržajno okrivljenik ove tvrdnje u žalbi obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem, pa će obrazloženje tih navoda slijediti u dijelu o žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno tvrdnjama žalbe, prvostupanjski sud je iznio jasne i dostatne razloge i nije točna tvrdnja žalbe da se pobijana presuda ne može ispitati, pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

10. Nije u pravu ni okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio prava obrane propisana Ustavom Republike Hrvatske iz članka 99. Ustava RH, te prava propisana člankom 3. stavak 2. i 3. ZKP/08., člankom 9. stavak 1. i 4. ZKP/08. u smislu da je povrijeđeno pravo obrane na pravično suđenje, da je teret dokazivanja na strani tužitelja, da je sud dvojbe o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela dužan rješavati presudom na način kako je to povoljnije za okrivljenika, te da je povrijedio dužnost izlaganja razloga za odluku koja se donosi, pa da su tako počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08. U ovom dijelu okrivljenik u žalbi svoje tvrdnje argumentira navodima koje sadržajno se odnose na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa će o istima obrazloženje slijediti u dijelu o žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

O žalbi zbog povrede kaznenog zakona

 

11. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na njegovu štetu. Okrivljenik niti jednom riječi i ne argumentira navedenu povredu pa je po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i nije našao povrede povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika.

 

O žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

 

12. Okrivljenik u žalbi tvrdi da on nije odgovoran za nestanak utrška restorana "B." za razdoblje od 5. kolovoza 2014. do 8. kolovoza te 23. i 24. kolovoza 2014. u iznosu od 117.369,96 kuna i da je za isti novac bila jednako zadužena blagajnica svjedokinja Ž. P. J. i voditeljica kampa svjedokinja V. Č. Suprotno navedenom, argumentirano je utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik zaposlen na mjestu voditelja restorana "B." bio zadužen za preuzimanje utržaka i predaju istih u blagajnu društva što okrivljenik i ne osporava i da je on preuzeo utrške za navedene dane od 5. kolovoza 2014. do 8. kolovoza te 23. i 24. kolovoza 2014. što također okrivljenik ne osporava, da prema nalazu i mišljenu  vještaka S. K. radi ukupno o iznosu od 117.369,96 kuna kojeg nije predao u blagajnu nego ga je zadržao za sebe i tako proizlazi iz činjenice jer okrivljenik nema potvrde o predaju utrška za navedene dane. To prvostupanjski sud argumentirano utvrđuje iz prihvaćenih iskaza V. Č. i Ž. P. J., da je okrivljeni kao voditelj restorana B. i pripadajućeg kioska L. novac od utrška istu večer trebao položiti u svoj sef na recepciji od kojeg samo on ima ključ i ujutro predati Ž. P. J. za što bi mu ona izdala potvrdu. Životan je i istinit iskaz V. Č. da je ona kao voditeljica kampa donijela poslovnu odluku da okrivljeni novac polaže u poseban – "svoj" sef na recepciji. Primitak novca Ž. P. J. je evidentirala putem jednog paragon bloka koji se sastojao od tri lista, jedan je ostajao u bloku, drugi je išao za blagajnički izvještaj i treći je predavala osobi od koje je dobila novac. Osim iznosa novca evidentirao se i vremenski period na koji se taj utržak- novac odnosi. Potvrdu o  primljenom novcu Ž. P. isključivo bi dala D. V. Da je Ž. P. J. ažurno izdavala potvrde o primitku novca proizlazi i iz iskaza svjedokinje I. V. I. koja je u inkriminirano vrijeme radila na recepciji. Ova svjedokinja potvrđuje da bi potvrdu o predaji novca u blagajnu od gospođe P. u pravilu dobila u toku smjene. Iznimno, ako je novac predala u 14,00 sati kada je završila smjena, potvrdu bi dobila sutradan ili najkasnije u roku dva dana. Zbog navedenog neprihvatljiva je teza obrane da je za nestanak novca osim njega jednako odgovorna i V. Č. i Ž. P. J. jer iste danima nisu vršile kontrolu blagajne i obračun pologa i nisu odmah primijetile nestanak novca od utržaka za navedene dane.

 

12. 1. Neprihvatljiva je i teza obrane da je odgovornost osoba na recepciji koje su od njega primale novac, jer da je on na recepciji trebao koristiti sef od kojeg je sam on imao ključ, a ako je on predavao novac nekome na recepciji, a ne u svoj sef to isključivo ide njemu u odgovornost i nije prihvatljiva obrana okrivljenika jer upravo V. Č. kao voditeljica kampa prethodno je donijela poslovnu odluku da okrivljenik novac polaže u poseban – "svoj" sef na recepciji što također okrivljenik ne osporava. Zbog navedenog neprihvatljiva je i teza obrane da okrivljenik ne zna gdje je nestao novac od utržaka.

 

12.2. Nastavno, neprihvatljiva je i teza obrane da je nejasno zašto okrivljenik nije proglašen krivim i za utržak kioska L. od 2.969,00 kuna, odnosno zašto je prvostupanjski sud ispustio taj navod činjeničnog opisa ako prihvaća ostatak. Prvostupanjski sud jasno navodi na stranici 17. da ispušta navedeni dio jer iako je utvrđen navedeni manjak u smislu ne predaje novca u blagajnu da okrivljenika ne smatra odgovornim za tu radnju i da zato ispušta činjenične navode vezane utržak kioska L. od 2.969,00 kuna. Budući da se državni odvjetnik ne žali na takav zaključak prvostupanjskog suda, on je očito i za njega prihvatljiv i ne može biti argument obrane okrivljenika da nije počinio kazneno djelo jer ga prvostupanjski sud ne proglašava krivim za nešto što je počinio. Za napomenuti je da ako presudom nije potpuno riješen predmet optužbe, time bi bila počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 7. ZKP/08., ali drugostupanjski sud na nju ne pazi po službenoj dužnosti.

 

12.3. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik od 5. kolovoza 2014. do 24. kolovoza 2014. u O., zaposlen u G. d.d. na mjestu voditelja restorana "B." bio zadužen za preuzimanje utržaka i predaju istih u blagajnu društva, utrške restorana "B." za razdoblje od 5. kolovoza 2014. do 8. kolovoza te 23. i 24. kolovoza 2014. u iznosu od 117.369,96 kuna nije predao u blagajnu društva već ih je uzeo i za sebe zadržao i oštetio tako G.d.d. za iznos 117.369,96 kuna i ostvario tako objektivna obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavak 2. KZ/11. za koje se tereti.

 

12.4. Potpuno je neutemeljen navod žalbe okrivljenika da sud nije utvrdio da je okrivljenik ubrojiv, da je počinio kazneno djelo s izravnom namjerom i o krivnji sve kako je navedeno na stranici 17. presude jer da o navedenom sud o navedenom nije izvodio dokaze. Sasvim suprotno prvostupanjski sud na stanici 17. presude daje jasne razloge presude da je okrivljenik bio ubrojiv jer da u postupku nije isticana kao sporna niti su utvrđene okolnosti koje bi isključivale njegovu krivnju u smislu ne ubrojivosti okrivljenika i presumpcija je da je okrivljenik ubrojiv jer ništa ne dovodi u sumnju njegovu ubrojivost. Nastavno, logičan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja (članak 28. stavak 2. KZ/11.), jer svjestan svoje radnje, svjestan je i posljedice, svjestan je visokog rizika ostvarenja i želi to ostvarenje, dakle, svjestan je djela te je htio njegovo počinjenje. Okrivljenik je bio svjestan da protupravno prisvaja tuđe pokretne stvari (novac) koji mu je povjeren na radu, svjestan je i njegove vrijednosti, on je takvo ponašanje htio kao svoje te ga je kao takvo i poduzeo. Tako je prvostupanjski sud utvrdio u potpunosti subjektivna obilježja kaznenog djela pronevjere za koje se okrivljenik tereti. Utvrđujući objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavak 2. i 1.KZ/11. prvostupanjski sud je opravdano okrivljenika proglasio krivim.

 

O žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi

 

13. Okrivljenik kao žalbenu osnovu navodi odluku o kaznenim sankcijama, ali je ne argumentira. No, žalba okrivljenika u smislu članka 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi. Izrečena uvjetna osuda u kojoj je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine,  s rokom provjeravanja 3 godine nije prestroga jer je za kazneno djelo iz članka 233. stavak 2. KZ/11. zapriječena kazna zatvora od 1 do 8 godina što znači da je okrivljenik osuđen na zakonski minimum. Nadalje primjenjujući pravila o odmjeravanju kazne (članak 47. KZ/11.) s obzirom na visoki stupanj krivnje (izravna namjera prvog stupnja) i svrhe kažnjavanja (članak 41 KZ/11.), i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se izrečenom uvjetnom osudom izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. 

 

14. Postupajući po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. sud nije našao povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

15. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbu okrivljenog D. V. kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

 

Slavonski Brod, 20. prosinca 2023.  

 

 

                                                                                                                    Predsjednik vijeća

 

                                                                                              Mile Soldo, v.r.