REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-334/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UT, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog UT, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. svibnja 2023. broj K-1412/2022-12, u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog UT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, pod točkom I. izreke, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), stavljen je izvan snage kazneni nalog tog suda od 20. listopada 2022.
1.1. Pod točkom II. izreke, optuženi UT je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavka 2. KZ/11. te je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženik za vrijeme dvije godine ne počini novo kazneno djelo. 1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), oštećeni ČT je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., optuženi UT je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu 132,72 eura, na ime paušalne svote.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi UT putem braniteljice Jasminke Trubelja, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni. Predlaže optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6.1. Nasuprot paušalnim tvrdnjama žalitelja, kojima se doslovno prepisuju oblici bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz teksta zakonske odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ali se pritom uopće ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude. U pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja, niti su izneseni razlozi međusobno proturječni. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. To što sud u odnosu na pojedina utvrđenja ne prihvaća ocjenu dokaza, kako to sugerira žalitelj, ne predstavlja označenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već se radi o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
7. Žalitelj nije u pravu niti kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., smatrajući da je prvostupanjski sud teško povrijedio optuženikovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7.1. Žalitelj i u ovom dijelu samo prepisuje zakonski tekst označene bitne povrede, ne iznoseći argumente za istu i ne označavajući u kojem je segmentu prava na pravičnost iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.), odnosno iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), došlo do povrede, niti se to iz sadržaja žalbe može razabrati.
8. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da optuženikovim postupanjem nisu ostvarena obilježja kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, jer oštećenik "nije zadobio nikakvu tjelesnu ozljedu" a radilo se o "obostranom vrijeđanju i prepirkama ", pri čemu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetnu žalbenu osnovu.
9. Premda uvodno ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ne argumentira tvrdnju o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, nego smatra kako je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak kada je optuženika proglasio krivim.
9.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.
9.2. Prvostupanjski sud je iskaz oštećenog ČT pravilno ocijenio vjerodostojnim. Oštećenik je bio jasan kada je iskazivao, dosljedno potvrđujući okolnosti odvijanja događaja, iz kojih proizlaze sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela zbog kojeg je optuženik osuđen. Oštećenik je decidirano naveo da je optuženika, nakon što ga je ugledao kako trga ogradu, rekao neka pusti ogradu, na što se optuženik na oštećenika "obrušio" riječima "sad mi te dost, pizda ti materina, budem te sačesal sekirom" te je sjekirom zamahnuo prema vratu oštećenika a oštećenik je digao ruke ispred lica da se zaštiti te ga je optuženik drškom sjekire udario u lijevu podlakticu. Iskaz oštećenika je sud prvog stupnja pravilno doveo u vezu s iskazom svjedokinje PT, koja je o ključnim okolnostima odvijanja događaja iskazivala istovjetno oštećeniku.
9.3. Protivno navodima žalitelja, djelomična nesuglasja u navodima oštećenika i svjedokinje, u opisima pojedinih nebitnih detalja događaja, u smislu visine ograde koja je dijelila oštećenika i optuženika (160 ili 170 cm) te područja ruke u koji je oštećenik bio udaren (ruka, lakat ili podlaktica), nemaju odlučan utjecaj na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda. Naime, ovakvim tvrdnjama, a osobito polemiziranjem s izostankom tjelesnih ozljeda oštećenika, žalitelj očito ispušta iz vida činjenični opis kaznenog djela, kao i njegova bitna obilježja. Sva bitna obilježja kaznenog djela ostvarena su izgovaranjem citiranih prijetećih riječi, a optuženikova uporaba sjekire prilikom tog izgovaranja predstavlja potenciranje ozbiljnosti izrečene prijetnje. To tim više kada se ima na umu izraz koji je optuženik upotrijebio ("sad bum te sačesal sekirom"), kao i poduzeti pokret zamahivanjem sjekire. Upravo navedene sitne nepreciznosti i razlike u nevažnim detaljima govore o tomu da, suprotno žaliteljevim proizvoljnim tvrdnjama, nije riječ o neobjektivnim iskazima oštećenika i svjedokinje, koji imaju "interes" za "uspjeh" oštećenika u ovom postupku i "motivirani" su stjecanjem imovinske koristi.
9.4. U kontekstu navedenog, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu i od ranije narušene odnose između optuženika i oštećenika, što među strankama nije bilo sporno, te njihove očito nepremostive konflikte zbog različitih pogleda na vlasništvo metalne ograde, uz koju se odvijao i predmetni događaj, te je pravilno nevjerodostojnom ocijenio obranu optuženika, koji je osporavao da bi oštećeniku uputio prijeteće riječi te da bi oštećenika udario drškom sjekire.
9.5. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim navodima, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.
10. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni.
10.1. Žalitelj ne iznosi argumentaciju za ovu žalbenu osnovu. Međutim, kako sukladno članku 478. ZKP/08., žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog povrede kaznenog zakona, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj drugostupanjski sud razmatrao i kaznu na koju je optuženik osuđen.
10.2. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
10.3. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši njegovu dosadašnju neosuđivanost i obiteljski status, dok otegotne okolnosti nisu nađene.
10.4. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, uvjetovanjem iste na vrijeme dvije godine. Ovakvom uvjetnom osudom, koja je primjerena svim navedenim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
11. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
11.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 10. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
