REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3095/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženika EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Čačić, odvjetnica u Zadru, radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-946/2023-2 od 21. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-663/2022 od 26. listopada 2023., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-946/2023-2 od 21. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-663/2022 od 26. listopada 2023.

2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu pravna pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

6. Tuženik u prijedlogu navodi sljedeća pravna pitanja:

„1. Može li se smatrati stjecateljem u dobroj vjeri onaj tko je posumnjajući u istinitost i potpunost zemljišnoknjižnog upisa istraživao izvanknjižno stanje i tako se uvjerio da je zemljišnoknjižni upis istinit i potpun? Kako se prosuđuje čije je jače pravo na posjed u tom slučaju?

2. Je li tuženik nepošten samo zato što je trebao posumnjati u istinitost i potpunost zemljišnoknjižnog upisa i ima li tužiteljica samo zbog toga jače pravo na posjed, bez obzira na druge okolnosti?

3. Mora li tuženik kao knjižni vlasnik predati tužiteljici kao predmnijevanoj vlasnici posjed predmetne nekretnine u smislu čl. 166. st. 2. ZV-a ako ima jednako jak ili jači pravni temelj od nje?

4. Je li od utjecaja na pravnu zaštitu predmnijevanog vlasnika nekretnine u smislu čl. 166. ZV-a, a protiv stjecatelja nekretnine, te za prosuđivanje poštenja stjecatelja, držanje predmnijevanog vlasnika i njegova višegodišnja pasivnost zbog koje nije poduzeo pravne korake radi upisa svojeg vlasništva u zemljišnu knjigu?

5. Je li u smislu pravnog jedinstva nekretnine moguće utvrđenje suda da je predmnijevanom vlasniku prvo ugovornom prodano spremište izgrađeno na određenom zemljištu, a da je potom nekoliko godina kasnije drugoj osobi prodano zemljište na kojem se nalazi spremište?

6. Štiti li povjerenje u zemljišne knjige tuženika, koji je dana 24.08.2018. sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina za k. č. [katastarska čestica], nakon što mu je prodavatelj rekao da tužiteljica (koja je bivša partnerica prodavatelja) više nema ovlaštenje za korištenje spremišta i nakon što je prethodno provjerio zemljišnoknjižno i katastarsko stanje i uvjerio se da nikakvo pravo ili zabilježba tužiteljice ne postoji, niti da u ugovoru sklopljenom četiri godine prije kojim je tužiteljica od istog prodavatelja stekla stan na susjednoj k. č. [katastarska čestica] ZGR nije navedeno i spremište na predmetnoj nekretnini?

7. Može li se smatrati valjanim pravnim temeljem za ostvarenje zaštite predmnijevanog vlasnika u smislu čl. 166. ZV-a kupca/tužiteljice na spornom dijelu nekretnine k. č. [katastarska čestica], Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 30.06.2014. godine na kojem je potpis kupca krivotvoren od strane prodavatelja, kako tvrdi sam kupac-tužiteljica i u kojem ugovoru nije naznačena zemljišnoknjižna čestica ili druga knjižna oznaka nekretnine k. č. [katastarska čestica], već je predmet tog ugovora o kupoprodaji zapravo stan-etažna jedinica na k. č. [katastarska čestica] ZGR, na koji stan se tužiteljica temeljem istog ugovora i upisala u zemljišnim knjigama?

8. Može li se smatrati valjanim pravnim temeljem za ostvarenje zaštite predmnijevanog vlasnika u smislu čl. 166. ZV-a, na spornom dijelu nekretnine k. č. [katastarska čestica], Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 17.06.2014. godine u kojem uopće nije naznačena zemljišnoknjižna čestica ili druga knjižna oznaka te nekretnine, već se samo opisno navodi „spremište veličine 22.26 m2“, dok je predmet kupoprodajnog ugovora zapravo stan-etažna jedinica na k. č. [katastarska čestica] ZGR, a taj ugovor nikada nije ni predan na upis u zemljišne knjige?

9. Ako je tužiteljica pribavila sporno spremište po pravnoj osnovi – valjanom pravnom poslu, kako to navodi drugostupanjski sud, koji je to valjani pravni posao? Je li to krivotvoreni Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 30.06.2024. godine koji je proveden u zemljišnim knjigama i nalazi se u pologu isprava u sudu i u kojem se ne spominje sporno „spremište“ ili je to Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 17.06.2014. godine koji nije nikada predan na uknjižbu sudu i u kojem nije naznačena zemljišnoknjižna čestica ili druga knjižna oznaka nekretnine k. č. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi spremište?

10. Na koji način kupac/stjecatelj nekretnine koji posumnja da prodavatelju ne pripada pravo na posjed treba postupiti prije sklapanja ugovora o kupoprodaji da bi se smatrao poštenim, odnosno da se prema njemu ne bi mogao uspješno ostvariti zahtjev za zaštitu predmnijevanog vlasnika iz čl. 166. st. ZV-a?

11. Može li parnični sud koristiti pravomoćnu presudu u kaznenom predmetu kao dokaz za utvrđenje činjenica bitnih u parničnom postupku koji se pred njime vodi, a koje činjenice se ne odnose na osudu za kazneno djelo niti optuženika, već na poštenje i zakonitost posjeda tuženika koji nije bio stranka kaznenog postupka, niti se u kaznenom postupku o tome raspravljalo? Predstavlja li takvo postupanje parničnog suda osobito tešku povredu odredaba o parničnom postupku, a pozivanje na odredbu čl. 12. st. 2. ZPP-a pogrešnu primjenu materijalnog prava?“

7. Prema shvaćanju revizijskog suda odgovori na prvih deset postavljenih pitanja ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, odnosno od činjenica utvrđenih u svakom konkretnom slučaju. Stoga ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Isto tako, niti od odgovora na jedanaesto pitanje ne ovisi odluka u ovom predmetu. Naime, drugostupanjski sud utvrđuje činjenicu da su trgovačko društvo Matoš d.o.o. i MĐ pravomoćnom presudom proglašeni krivim zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, te drugostupanjski sud ne utvrđuje nepoštenje tuženika na toj kaznenoj presudi.

9. Slijedom navedenog glede postavljenih pitanja prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan, radi čega je prijedlog iz čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.

10. Tuženik u prijedlogu ističe da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i prava na pošteno suđenje iz čl. 6. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

11. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da predlagatelj navedenim tvrdnjama nije učinio vjerojatnim da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primijenjenog materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu. Naime, drugostupanjski sud je dao jasne razloge zbog čega smatra da tužiteljica ima jače pravo na spornom spremištu, te se odluka drugostupanjskog suda ne može cijeniti arbitrarnim.

12. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.

Zagreb, 10. prosinac 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug