Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1520/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-791/2023-10 od 1. listopada 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja prihvaća se kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-791/2023-10 od 1. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, protiv ovršenika – tužitelja ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u predmetu broj Ovr- 1108/2017 Općinskog suda u Varaždinu, a radi ovršne naplate.

Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 8. listopada 2024. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) jer je izreka presude proturječna materijalnim dokazima u spisu.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu na koju se poziva tužitelj, jer izreka presude nije proturječna materijalnim dokazima u spisu. Isto tako, nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Tužbom se traži utvrđenje nedopuštenosti ovrhe broj Ovr-1108/2017 zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ) jer da je tužitelj od Sberbank d.d. Zagreb dobio obavijest da je stanje njegovog kredita na dan 31. prosinca 2020. nula kuna. Tužitelj da je izvršio sva dužna plaćanja te je svoj dug i preplatio jer je protiv prednika tuženika podnio tužbu kod istog suda pod brojem P-5695/2020 u kojem postupku traži povrat preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi u valuti CHF.

6.1. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu u cijelosti jer da je on kao novi vjerovnik s ranijim vjerovnikom Sberbank d.d. sklopio 14. prosinca 2020. glavni Ugovor o cesiji koji se odnosi na zbir prenesenih potraživanja i u kojem se novi vjerovnik obvezuje u određenom roku sklopiti Ugovor o prijenosu za svakog dužnika zasebno, a koji Ugovor je zaključen i u odnosu na potraživanje prema tužitelju. Iz tog razloga da kreditor na dan 31. prosinca 2020. više nije imao potraživanja prema dužniku jer je svoje potraživanje prodao tuženiku.

6.2. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je Sberbank d.d. kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika podnio prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na nekretnini ovršenika radi naplate novčane tražbine, te je donijeto rješenje o ovrsi broj Ovr-1108/17-2 dana 20. studenoga 2017.,

- da je Sberbank d.d. kao ustupitelj s ovdje tuženikom kao primateljem 14. prosinca 2020. sklopio Ugovor o cesiji – Prodaja potraživanja temeljem kojeg je Sberbank d.d. prenijela na tuženika kao novog vjerovnika potraživanja koja je imala prema svojim klijentima koji su navedeni u popisu, a među kojim je i ovdje tužitelj,

- da se primatelj obvezao na temelju navedenog Ugovora o cesiji za pojedine tražbine koje su obuhvaćene tim Ugovorom zaključiti s ustupiteljem i pojedinačne Ugovore o cesiji,

- da je na temelju tog Ugovora o cesiji tuženik kao primatelj sa Sberbank d.d. kao ustupiteljem zaključio i Ugovor o cesiji 24. veljače 2021., a temeljem kojeg je na njega preneseno potraživanje koje je ustupitelj imao prema ovdje tužitelju kao dužniku temeljem Ugovora o kreditu broj 310311 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, a koji ugovor je zaključen 14. rujna 2004. i temeljem kojeg se i vodila ovrha protiv ovdje tužitelja,

- da je tužitelj kao ovršenik zaključkom ovršnog suda broj Ovr-1108/2017-69 od 21. lipnja 2023. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja da je ovrha nedopuštena i to zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a,

- da je Sberbank d.d. dopisom od 25. siječnja 2021. obavijestila tužitelja da je na dan 31. prosinca 2021. stanje kredita 0,00 kuna,

- da je iz izvoda iz poslovnih knjiga Sberbank d.d. od 23. veljače 2021. vidljivo da je ukupna tražbina banke po navedenom Ugovoru o kreditu 255.616,10 kuna,

- da iz dopisa tuženika od 22. siječnja 2021. proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja o ustupu tražbine odnosno sklopljenom ugovoru o cesiji,

- da iz izvoda iz poslovnih knjiga tuženika na dan 14. veljače 2024. proizlazi da njegova tražbina iznosi 38.983,03 eura,

- da Sberbank d.d. nije tužitelja obavijestila o ustupu svoje tražbine tuženiku.

6.3. Prvostupanjski sud navodi da prema članku 82. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Sama obavijest o izvršenom ustupanju nije bitna za valjanost ugovora o cesiji, pa okolnost što Sberbank d.d. nije obavijestila tužitelja o ustupu tražbine, već je to učinio tuženik, ne utječe na valjanost Ugovora o cesiji. Obavijest o ustupu tražbine da može biti od utjecaja samo na valjanost ispunjenja ovdje tužitelja prema ranijem vjerovniku.

6.4. Sam tužitelj da ne tvrdi da je ispunio svoju obvezu prema ranijem vjerovniku, već ispunjenje obveze dokazuje pozivom na obavijest Sberbank d.d. u kojoj se navodi da je dospjela obveza na dan 31. prosinca 2020., 0,00 kuna. Ova obavijest da ne znači da je tražbina tužitelja ispunjenja ili da je ista prestala u odnosu na tuženika kao novog vjerovnika, već ukazuje na to da raniji vjerovnik više nema nikakvih potraživanja prema tužitelju, obzirom je u vrijeme slanja obavijesti, odnosno 14. prosinca 2020. zaključen zbirni ugovor o cesiji kojim je obuhvaćeno potraživanje ranijeg vjerovnika prema tužitelju.

6.5. Tužitelj da nije predložio dokaze na okolnost tvrdnje da je već ranijem vjerovniku Sberbank d.d. platio cjelokupnu tražbinu, već predlaže uvid u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5695/2020 u kojem postupku traži povrat preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi u CHF. Kako je ta tužba podnijeta protiv Sberbank d.d., taj postupak da nema nikakvog utjecaja na tuženika jer ukoliko je tužitelj preplatio temeljem Ugovora o kreditu veći iznos zbog promjene tečaja CHF, tada je pasivno legitimiran isključivo Sberbank d.d. koji se eventualno obogatio na račun tužitelja, a ne tuženik kojem tužitelj nije plaćao ugovorene anuitete kredita, pa od njega ne može tražiti vraćanje eventualno preplaćenih iznosa.

6.6. Odbijen je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja u ovršnom postupku jer je došlo do prijenosa potraživanja s ranijeg vjerovnika na tuženika kao novog vjerovnika koji je ovlašten nastaviti voditi ovrhu radi naplate tražbine koja mu je ustupljena.

6.7. O troškovima postupka prvostupanjski sud nije odlučio jer tuženik trošak nije tražio.

7. U svojoj žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada navodi da činjenica što ustupitelj nije obavijestio tužitelja o ustupu tražbine ne bi imala utjecaja na valjanost ovrhe koju provodi primatelj, ako je zbog nepostojanja obavijesti po članku 82. ZOO-a tužitelj tražbinu mogao ispuniti samo prema Sberbank d.d. Tužitelj da nije postao obveznik prema tuženiku samom činjenicom sklapanja ugovora o cesiji. Odnos ustupitelja i primatelja da nema veze s tužiteljem kad tužitelj od ustupitelja o tome nije obaviješten, već se tuženik može obratiti samo Sberbank d.d., odnosno sada Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. s kojom je u ugovornom odnosu. Tužitelj da je opravdano vjerovao da nema dugovanja prema Sberbank d.d.

7.1. Prvostupanjski sud za sada nije potpuno utvrdio činjenično stanje pa ni materijalno pravo nije pravilno primijenjeno.

7.2. Člankom 82. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti. Člankom 84. istog zakona propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, te da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.

7.3. Točno je da je ustupitelj, dakle Sberbank d.d., bio dužan obavijestiti tužitelja o ustupanju svojeg potraživanja tuženiku. To što to nije učinio ne čini Ugovor o cesiji nevaljanim, a niti oslobađa tužitelja kao dužnika da novom vjerovniku isplati ustupljeno potraživanje. Međutim, sve do obavijesti o ustupanju dužnik može primatelju istaknuti i one prigovore koje je mogao isticati ustupitelju do časa kada je saznao za ustupanje.

7.4. Tužitelj je protiv ustupitelja podnio tužbu radi povrata više plaćenog temeljem ništetnih ugovornih odredbi Ugovora iz kojeg potječe tražbina ranijeg vjerovnika koja je prenesena na tuženika. Ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog suda da se ta parnica koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P- 5695/2020 ne odnosi na tuženika jer tuženik nije stranka tog postupka. Ovo stoga što tuženik kao primatelj od tužitelja može tražiti isplatu samo onog iznosa koji nije obuhvaćen eventualnom ništetnošću odredbi ugovora iz koje potječe potraživanje starog vjerovnika koje je preneseno na tuženika. Upravo o toj parnici ovisi dopuštenost/nedopuštenost ovrhe, pa makar i djelomična, jer će se u protivnom ovrha dovršiti temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi. Zbog toga je bitno izvršiti uvid u navedeni predmet, kao i u ovršni predmet iz kojeg je po prigovoru tužitelja kao ovršenika proizišla ova parnica, a po potrebi i prekinuti ovaj postupak dok se ne dovrši navedena parnica, a sve radi utvrđenja koliko iznosi potraživanje starog vjerovnika prema tužitelju, a time i valjanost potraživanja tuženika prema tužitelju, obzirom da bi se eventualna ništetnost određenih odredbi ugovora o kreditu mogla odraziti i na visinu potraživanja starog vjerovnika (ustupitelja), a time i na valjanost Ugovora o cesiji u odnosu na, pa makar i djelomično, visinu potraživanja koje je preneseno na tuženika kao primatelja.

7.5. Točno je da tužitelj primarno navodi da ranijem vjerovniku ne duguje ništa jer je od njega primio obavijest da na dan 31. prosinca 2020. on nema dospjelu obvezu prema ranijem vjerovniku. Doista, na navedeni datum tužitelj i nije imao nikakvu obvezu prema ranijem vjerovniku jer je u to vrijeme već bio zaključen Ugovor o cesiji. Međutim, tužitelj se istovremeno poziva i na parnicu koju vodi protiv ranijeg vjerovnika, u kojoj parnici ističe ništetnost odredbi ugovora o kojima ovisi i visina potraživanja ranijeg vjerovnika prema ovdje tužitelju, pa je prvostupanjski sud trebao u tom pravcu i utvrđivati činjenice za koje je tužitelj i predložio izvođenje određenih dokaza, a sve u pravcu utvrđivanja visine potraživanja tuženika prema tužitelju, a koje je na njega valjano preneseno.

8. Zbog toga je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i ukinuo pobijanu odluku primjenom članka 370. ZPP-a i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8.1. U ponovljenom suđenju, prvostupanjski sud će pribaviti na uvid spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5695/2020 i ovršni spis broj Ovr-1108/2017 Općinskog suda u Varaždinu, a radi utvrđenja visine potraživanja ranijeg vjerovnika prema tužitelju, te posljedično i tuženika kao novog vjerovnika prema tužitelju, uz točno utvrđenje kada je tužitelj obavješten o ustupanju. Kako visina potraživanja starog vjerovnika, a time i visina ustupljenog potraživanja, ovise o utvrđenju ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu (kredit u CHF) kojeg su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i raniji vjerovnik kao kreditor, to je svrsishodno ovaj postupak prekinuti dok se ne riješi postupak koji se vodi pod brojem P-5695/2020, a koji postupak je prema tvrdnji tužitelja prekinut do pravomoćnog okončanja postupka pred sudom Europske unije, dok se prema utvrđenju prvostupanjskog suda ne zna razlog prekida. Ako je navedeni postupak prekinut do pravomoćnog okončanja postupka pred sudom Europske unije (vjerojatno se radi o prekidu zbog rješavanja prethodnog pitanja), tada više ne postoje razlozi za prekid pa bi trebalo sačekati pravomoćnost odluke u tom postupku. Ako je postupak u prekidu zbog nekog drugog razloga, tada bi sud visinu potraživanja, a obzirom na tvrdnju da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu, trebao utvrditi u ovom postupku pri čemu će voditi računa i o pravilima o teretu dokazivanja.

8.2. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o glavnoj stvari kao i odluku o naknadi parničnog troška.

Koprivnica, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković