Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-121/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice EB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marinu Bariću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika LB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mii Mihelčić, odvjetnici iz Rijeke, uz sudjelovanje malodobne GB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i malodobne FB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], obje zastupane po posebnoj skrbnici, EBI, diplomirane pravnice, zaposlene u Centru za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka, Franje Čandeka 23B, radi razvoda braka s malodobnom djecom, odlučujući o žalbi tuženika LB protiv dijela presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-444/2021-40 od 31. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika LB kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-444/2021-40 od 31. svibnja 2024. pod stavkom V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Razvodi se brak sklopljen 23. svibnja 2009. godine u Rijeci, između EB i ŽB upisan u maticu vjenčanih, matičnog područja Rijeka ,pod rednim brojem 00233 za godinu 2009.

II. Zajednička djeca stranaka, mldb. GB rođena **.**.2009. u [adresa] i mldb. FB,rođena **.**.2011. stanovati će s majkom koja će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na njih.

III. Nalaže se tuženiku ŽB da doprinosi za uzdržavanje svoje kćeri GB mjesečno, počevši od siječnja 2022. iznosom od 80,oo eura a od veljače 2022. pa dok za to budu postojali zakonski razlozi, iznosom od 179,52 eura uplatom na račun majke i zakonske zastupnice EB, najkasnije do 10. u mjesecu za tekući mjesec.

IV. Nalaže se tuženiku ŽB da doprinosi za uzdržavanje svoje kćeri FB iznosom od 179,52 Eura mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe, pa dok za to budu postojali zakonski razlozi, uplatom mjesečnog iznosa uzdržavanja na račun majke i zakonske zastupnice EB, najkasnije do 10. u mjesecu za tekući mjesec.

V. Zabranjuju se osobni odnosi između oca LB i mldb GB i FB.

VI. Odbija se tužbeni zahtiev tužiteljice s osnova uzdržavanja mldb GB za iznos od 279,00 eura ( zaprosinac 2021 i dio siječnja 2022.)

VII. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 331,80 eura roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom V. izreke, žalbu je izjavio tuženik LB ne navodeći određeno žalbene razloge, ali se iz sadržaja žalbe može utvrditi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, ukine prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da je žalba tuženika neosnovana, predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 90/17, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP, a sve primjenom čl. 346. Obiteljskog zakona - "Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ).

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a u vezi sa čl. 346 ObZ-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

7. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tuženik vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

8. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice da se osobni odnosi između oca (tuženika) i njegovih mlt. kćeri GB i FB zabrane, što je i prijedlog stručnog tima HZZSR.

9. Pravilno sud prvog stupnja pri donošenju navedene odluke se rukovodio prvenstveno pravima i potrebama mldb. GB i FB da žive neopterećeno i smireno djetinjstvo. Naime, radi se o djeci u dobi od 15. i 13. godina koje su saslušane i izjavile da se boje oca, da su tijekom postupka boravile u sigurnoj kući sa svojom majkom, dok je tuženik tijekom postupka bio uhićivan i boravio u istražnom zatvoru i ima kaznene postupke koji se vode protiv njega. Pri tome je sud prvog stupnja, prilikom odlučivanja o susretima i druženju mldb. GB i FB s ocem imao u vidu prije svega dobrobit djece.

10. Naime, u interesu je mldb. djeteta da ima dobre i tijesne veze s oba roditelja te redovite kontakte s onim roditeljem s kojim ne živi, odnosno da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi te da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na djetetov razvoj. Naime, sukladno čl. 18. st. 1. Konvencije o pravima djeteta – dalje („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, 12/93 i 20/97) oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta te imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb. Ta odgovornost znači da je onaj od roditelja kod kojega dijete živi dužan omogućiti drugom roditelju da ima redovite susrete i druženja s djetetom, jer prisutnost i angažiranje oba roditelja u podizanju.

11. Još valja istaći da Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja između ostalog ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo je obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (NN 108/14) i U-III- 4784/2013 od 6. ožujka 2014. (NN 34/14), zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom, Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).

12. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja u situaciji kada susreti i druženja roditelja s djetetom nisu u interesu djece, a radi se o djeci u dobi od 13 i 15 godina da se zabranjuju kontakti mldb. GB i FB s ocem, pravilno utvrdivši da je to u najboljem interesu mldb. djece.

13. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 123. ObZ kada je zabranio ocu susrete i druženja s mldb. GB i FB pravilno smatrajući kako u ovom trenutku ne postoji mogućnost određivanja blaže mjere radi zaštite dobrobiti mldb. GB i FB. Pri tome je sud imao u vidu da tuženik niti ne spori da pije i puši, odnosno da nije osporio niti da je u razgovoru s GB **.**.2022. bio pod utjecajem alkohola i psihoaktivnih tvari te stoga pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je u ovom slučaju nužno zaštititi dobrobit mldb. GB i FB izricanjem zabrane ostvarivanja osobnih odnosa oca s djecom, a s kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

14. Žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da se tijekom ovog postupka promijenio, da je pušten da se brani sa slobode, da se zaposlio u građevinskoj firmi te da redovito doprinosi za uzdržavanje mldb. djece, predstavlja nove činjenice i nove dokaze koje se s uspjehom ne mogu isticati u žalbenom postupku (čl. 352. st. 1. ZPP).

15. Nadalje, sud je odluku donio na temelju cijelog dokaznog postupka, a navedene okolnosti koje tuženik ističe u žalbi, ukoliko su točne, mogu predstavljati osnovu za prijedlog tuženika za izmjenom odluke. Pri tome valja istaći da je na ročištu održanom 8. studenoga 2022. punomoćnica tuženika istakla da je tuženik suglasan da ne ostvaruje osobne odnose sa svojom djecom (list 80 spisa). Nadalje, u predmetu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Kzd-23/2023 od 23. studenoga 2023. donesena je mjera opreza zabrane približavanja mldb. GB FB i zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne i neizravne veze s mldb. GB, koja mjera opreza ustvari onemogućuje održavanje bilo kakovih kontakata tuženika s mldb. GB.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, a sve primjenom čl. 346. ObZ-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom V. izreke

17. U ostalom, a nepobijanom dijelu (stavak I., II., III., IV., VI. i VII Izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina

.