REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1598/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužiteljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, kojega zastupa ŽI, potpredsjednik Vlade i ministar, radi oslobađanja plaćanja cestarine za uporabu autocesta i objekata s naplatom, 10. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-340-03/23-05/2406, URBROJ: 530- 08-1-2-23-2 od 13. lipnja 2023.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je Upravnom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja, KLASA: UP/I-340-03/23-05/2406, URBROJ: 530-08-1-2-23-2 od 13. lipnja 2023., te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-3524/2023.
2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. navedeni spis delegiran je Upravnom sudu u Osijeku.
3. Osporenim rješenjem tuženika, u točki 1. izreke, određeno je da tužiteljica, s utvrđenih 100% tjelesnog oštećenja, vlasnik – korisnik leasinga osobnog automobila marke VOLKSWAGEN, tip PASSAT, model, reg. oznake [registarska oznaka], VIN oznake WVWZZZ3CZFE022320, ostvaruje pravo na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta koja se plaća pri registraciji osobnog automobila. Točkom 2. izreke odbijen je njezin zahtjev za ostvarivanje prava na oslobađanje plaćanja cestarine za uporabu autocesta i objekata s naplatom (most, tunel, vijadukt i sl.).
4. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je tuženik u obrazloženju pogrešno citirao članak 88. stavak 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ 84/11., 18/13., 22/2013., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22. i 4/23., dalje: Zakon) kojim se izravno poziva na članak 86. stavak 2. Zakona. Pojašnjava kako članak 86. u stavku 1. Zakona uređuje cestarinu, dok u stavku 2. uređuje druga prava, koja nisu predmet njezina zahtjeva. Navodi da pravo na oslobođenje od plaćanja cestarina za uporabu autocesta i objekata s naplatom (most, tunel, vijadukt i sl.) nije uređeno člankom 86. stavkom 2. Zakona, već člankom 86. stavkom 1. točkom 2. Zakona, a za koje je u članku 88. stavku 1. istog Zakona predviđeno oslobođenje za osobe s 80% ili više postotaka tjelesnog oštećenja, odnosno osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 60% ili više postotaka. Dalje ističe kako je točkom 1. izreke osporenog rješenja ispravno utvrđeno da tužiteljica ima 100% tjelesno oštećenje, dok se oštećenja koja se navode u točki 2. izreke osporenog rješenja odnose na oslobođenja iz članka 86. stavka 2. Zakona o cestama, a za koje tvrdi da nije ni podnesen zahtjev, nego isključivo za prava iz članka 86. stavka 1. Zakona. Predlaže poništenje osporenog rješenja.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je 9. lipnja 2023. godine zaprimio zahtjev tužiteljice za izdavanjem rješenja radi oslobađanja plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i oslobađanje plaćanja cestarine za uporabu autocesta i objekata s naplatom. Prilikom obrade zahtjeva utvrđeno je da zahtjevu nije priložena cjelokupna dokumentacija propisana člankom 4. stavkom 2. Pravilnika o postupku i načinu ostvarivanja prava na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarine („Narodne novine“ 136/11). Tužiteljica je dostavila pisani zahtjev s točno navedenim pravima koje želi ostvariti u postupku navodeći oba prava, odnosno da traži godišnju naknadu kod registracije vozila i pravo na besplatnu cestarinu odnosno autocestu. Također, tužiteljica je uz pisani zahtjev dostavila rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Sisak, KLASA: UP/ I 141-06/22- 01/03107232832, URBROJ: 341-15-05/3-22-16413, broj spisa: 70766 od 14. ožujka 2023., donesenog u postupku utvrđivanja postojanja tjelesnog oštećenja, kojim je kod tužiteljice utvrđen ukupni postotak tjelesnog oštećenja od 100%, pri čemu se od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja utvrđuje postotak postojanja tjelesnog oštećenja od 30% koji se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta, odnosno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta. Stoga tuženik smatra da tužiteljica ne zadovoljava uvjete za ostvarivanje prava na oslobađanje plaćanja cestarine prema članku 88. stavku 2. Zakona. Naglašava da se iz dostavljene dokumentacije nije moglo utvrditi da tužiteljica ima tjelesno oštećenje koje za posljedicu ima nesposobnost donjih ekstremiteta od 80 % ili više što je propisani uvjet za ostvarivanje prava na oslobađanje plaćanja cestarine prema Zakonu. Slijedom navedenog, ističe da je iz razloga što tužiteljica ne ispunjava propisane uvjete za stjecanje prava na oslobađanje plaćanja cestarine, a na temelju dostavljene cjelokupne dokumentacije i na temelju utvrđenih činjenica u predmetnom spisu predmeta, doneseno osporeno rješenje kojim je uvažen dio zahtjeva koji se odnosi na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta, a odbijen dio zahtjeva koji se odnosi na ostvarivanje prava na oslobađanje plaćanja cestarine za uporabu autocesta i objekata s naplatom.
6. Sud je u ovom sporu održao raspravu na daljinu na temelju članka 89. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24, dalje: ZUS) u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i odsutnosti službene osobe tuženika. Strankama je na takav način prije donošenja presude omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, kako to, uostalom, propisuje članak 6. stavak 1. ZUS-a. Na raspravi je prisutna stranka ostala kod svojih prijašnjih navoda i prijedloga te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po zahtjevu tužiteljice od 9. lipnja 2023. kojim je jasno zatražila oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta koja se plaća pri registraciji osobnog automobila te oslobađanje plaćanja cestarine za uporabu autocesta i objekata s naplatom (most, tunel, vijadukt).
9. Uz zahtjev dostavila je i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], KLASA: UP/I 141-06/22-01/03107232832, URBROJ: 341- 15-05/3-22-16413, broj spisa 70766 od 14. ožujka 2023., kojim se tužiteljici utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja od 100%, počevši od 15. veljače 2023., zbog bolesti. Od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja utvrđuje se postojanje tjelesnog oštećenja od 30% koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta, odnosno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta.
10. Prema članku 88. stavku 1. Zakona, osobe s 80% ili više postotaka tjelesnog oštećenja, odnosno osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 60% ili više postotaka, ne plaćaju godišnju naknadu za uporabu javnih cesta iz članka 86. stavka 1. ovoga Zakona za jedan osobni automobil koji imaju u svom vlasništvu, odnosno koji koriste na temelju ugovora o leasingu. Prema stavku 2. istog članka, osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 80% ili više postotaka te HRVI sa 100% tjelesnog oštećenja te osobe kojima je utvrđeno tjelesno oštećenje osjetila vida od 100%, ne plaćaju cestarinu iz članka 86. stavka 2. ovoga Zakona za jedan osobni automobil koji imaju u svom vlasništvu, odnosno koji koriste na temelju ugovora o leasingu.
11. Člankom 86. stavkom 1. Zakona, propisani su izvori sredstava za financiranje javnih cesta, pri čemu se u točki 1. navodi godišnja naknada za uporabu javnih cesta, koja se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila, a u točki 2. cestarina za uporabu autoceste i objekta s naplatom (most, tunel, vijadukt i slično).
12. U skladu s člankom 86. stavkom 2. Zakona za korištenje javnih cesta na temelju prava služnosti, prava građenja, prava puta ili nekog drugog sličnog prava za komunalne, vodne, energetske građevine, kao i građevine elektroničkih komunikacija i povezane opreme plaća se isključivo naknada iz stavka 1. točke 12. ovoga članka, u visini određenoj prema članku 87. stavku 6. ovoga Zakona.
13. Dakle, uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe može se jasno zaključiti da je u članku 88. stavku 2. Zakona došlo do nomotehničke pogreške pa je umjesto pravilnog pozivanja na članak 86. stavak 1. točku 2. Zakona pogrešno naveden članak 86. stavak 2. Zakona.
14. Međutim, eventualnu nejasnoću otklanja Pravilnik o postupku i načinu ostvarivanja prava na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarine („Narodne novine“ broj 136/2011., dalje: Pravilnik), kojim se pobliže opisuju ne samo isprave radi dokazivanja prava na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta koja se plaća pri registraciji osobnog automobila i cestarine za uporabu autocesta i objekata s naplatom, primjerice most, tunel, vijadukt i sl., nego i postupak te način ostvarivanja tih prava.
15. Tako je člankom 2. stavkom 2. Pravilnika jasno propisano da pravo na oslobađanje plaćanja cestarine imaju osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 80% ili više postotaka, Č sa 100% tjelesnog oštećenja te osobe kojima je utvrđeno tjelesno oštećenje osjetila vida od 100%.
16. Dakle, tuženik je u točki 2. izreke osporenog rješenja pravilno odbio zahtjev tužiteljice za ostvarivanje prava na oslobođenje plaćanja cestarine za upotrebu autocesta i objekata s naplatom (most, tunel, vijadukt i sl.), budući da joj je rješenjem nadležnog tijela od 14. ožujka 2023. utvrđeno tjelesno oštećenje koje za posljedicu ima nesposobnost donjih ekstremiteta manje od 80% radi čega ne ispunjava uvjet iz članka 2. stavka 2. Pravilnika.
17. Stoga prigovori tužiteljice ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari te se osporeno rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim pa je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Osijeku 10. prosinca 2024.
Sudac
Dario Mađaroš
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužiteljici
2. Tuženiku
3. U spis
