REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4200/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Kamelije Parać, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AUTOKUĆA BALINJERA d.o.o. iz Splita, Put Duja 1 A, OIB: 45125257237, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Zeljko, odvjetnik u Rovinju, Monfiorenzo 6, protiv tuženika HŽ CARGO d.o.o. iz Zagreba, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, radi naknade štete (v.p.s. u iznosu od 10.979,00 EUR i 2.778,88 EUR), odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-159/2021-50 od 20. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-159/2021-50 od 20. ožujka 2024. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-159/2021-50 od 20. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci ove presude i rješenja prvostupanjski je sud naložio tuženiku da isplati tužitelju iznose od 10.979,00 EUR i 2.778,88 EUR, sve sa zateznom kamatom koja teče od 20. ožujka 2024. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci te presude (točka I. izreke presude). Rješenjima o troškovima postupka sadržanim u presudi sud prvog stupnja je naložio tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.617,64 EUR (točka II. izreke presude) te je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 12.568,63 EUR (točka III. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka ocijenio da je uzrok požara od 17. kolovoza 2013. u kojem je zapaljen reklamni stup (totem) tužitelja toplinska energija odnosno zagrijani fragmenti čađe koji su izbačeni iz ispušnog sustava lokomotive manevarke u okolni prostor pa s obzirom na to da lokomotiva nije imala zaštitnu mrežice koja bi spriječila da iskrenja iz ispušnog sustava zapale raslinje uz prugu, ona predstavlja opasnu stvar slijedom čega za štetu u smislu odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) odgovara njezin vlasnik – tuženik. Nadalje, tuženik u ovom sporu nije u smislu odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima dokazao da je šteta tužitelju nastala iz nekog drugog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti niti je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe. Pri tome, visinu štete sud je utvrdio prema dokumentaciji koju je dostavio tužitelj, a prema kojem nabava predmetnog reklamnog stupa, totema iznosi 10.979,00 EUR, a preostali troškovi (troškovi transporta totema na relaciji Torino-Split i troškovi izrade novog betonskog temelja) 2.778,88 EUR. Odluke o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga. Žalitelj smatra da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje općih pretpostavki za naknadu štete. Naime, tužitelj nije dokazao da je on oštećenik, to jest da je upravo njemu nastala bilo kakva šteta jer nije dokazano niti je on uopće pokušao dokazati da je on vlasnik uništenog reklamnog panoa, a sama činjenica da je on ovlašteni zastupnik grupacije Fiat-Lancia-Alfa Romeo ne znači da je on vlasnik reklamnog panoa. Žalitelj smatra da tužitelj nije dokazao gdje se predmetni reklamni pano nalazio već je iz fotografija uz podnesak tužitelja od 7. lipnja 2017. utvrđeno da se reklamni pano nalazio uz samu prugu što je suprotno odredbama Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog prometa („Narodne novine“ broj: 82/13, 18/15 i 110/15 i 70/17); pri tome, žalitelj navodi odredbe članka 7. stavka 1. točke 23. i članka 66. stavka 2. istog Zakona. Slijedom navedenog, budući da pružni pojas predstavlja dio željezničke infrastrukture i ne može biti u privatnom vlasništvu, a imajući u vidu odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje se odnose na jedinstvo nekretnine, to tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati naknadu štete. Nadalje, tužitelj nije dokazao da je nastalu štetu prouzročio upravo tuženik niti je na jednom dokumentu uz tužbu navedeno da je požar prouzročila lokomotiva u vlasništvu tuženika. Štoviše, u Istražnom izvješću Id-3 koje je dostavljeno uz odgovor na tužbu, članovi Istražnog povjerenstva su kao uzrok požara naveli „nesmotreno djelovanje nepoznatih neovlaštenih osoba na objektima željeznice”. Osim toga, vještak zaštite od požara u svom nalazu i mišljenju (i dopuni tog nalaza i mišljenja) je naveo kako nije utvrđen uzrok nastalog požara niti je to moguće više utvrditi. Sud i sam detaljno prezentira nalaz i mišljenje sudskog vještaka zaštite od požara i navodi da je isti utvrdio da je prilikom obrade mjesta došlo do propusta koji su doveli do toga da se na kraju ne može utvrditi uzrok nastalog požara, ali istovremeno očekuje od tuženika (kao vlasnika opasne stvari) da dokaže neki od razloga za oslobođenje od odgovornosti. Zaključno, pobijanom presudom se očekuje da tuženik dokaže da lokomotiva nije bila uzrok požara koji je doveo do štete iako je vještak zaštite od požara naveo da uzrok požara nije utvrđen niti se može utvrditi. Zbog navedenog, žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Osim toga, tužitelj nije dokazao kada se štetni događaj dogodio. Tužitelj je u tužbi naveo da se štetni događaj dogodio 17. rujna 2013., a što je pobijanom presudom samoinicijativno ispravljeno na 17. kolovoza 2013. iako je u potvrdi Policijske postaje Split navedeno da je 17. rujna 2013. došlo do izbijanja požara. Žalitelj osporava i visinu štete smatrajući da ponuda Autocommerce Hrvatska d.o.o. koja je sastavljena skoro tri godine nakon štetnog događaja nije dokaz visine štete jer ponude mogu značajno varirati, a i reklamni pano je bio samo djelomično uništen dok mogućnost popravka istog nije ni razmatrana. Tuženik osporava da je došlo do protupravne štetne radnje pozivajući se pri tome na nalaz i mišljenje vještaka Mladena Nikšića koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je malo vjerojatno da je do nastanka požara zapadno od zapadnog ulaza u tunel Dujmovača došlo zbog krutih čestica i iskrenja iz ispušnog sustava lokomotive te da nije vjerojatno da je do nastanka požara došlo na zapadnoj strani tunela Dujmovača zbog iskrenja uzrokovanog kočenjem. Zbog navedenog, tuženik smatra da konkretna lokomotiva nije uzrok požara iako ista nije imala zaštitnu mrežicu na ispušnom sustavu te je bila uredno održavana sukladno propisima za održavanje navedene serija vozila. Nadalje, s obzirom na to da je sudski vještak tek u svom usmenom nalazu i mišljenju naveo da smatra da je predmetna lokomotiva bila neispravna, tuženik je ukazao na nelogičnost u iskazu svjedoka PĐ navodeći da predmetna lokomotiva uopće nije morala imati zaštitnu mrežicu na ispušnom sustavu; pri tome, žalitelj se poziva na Plan i program posebnih mjera zaštite od požara (koji je objavljen u njegovu „Službenom vjesniku” broj 08/13). Tuženik ističe da je podnescima od 6. rujna 2023. i 9. listopada 2023. predložio da se od vještaka Nikšića zatraži kratko očitovanje ostaje li pri svom navodu o neispravnosti lokomotive nakon što bi razmotrio podnesak tuženika s prilozima u dijelu koji se odnose na obvezu postojanja ugrađene zaštitne mrežice (iskrolovke) na lokomotivi broj 2132-006, a koji prijedlog tuženika je odbijen. Zato je propušteno pravilno i istinito utvrditi činjenično stanje. Tuženik ističe da nije odgovoran za štetu u smislu odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima jer je dokazao da postoje razlozi koji isključuju njegovu odgovornost za nastalu štetu. Žalitelj predlaže da se njegova žalba usvoji, a pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da sud naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka, podredno da se usvoji žalba i predmet vrati na ponovno suđenje; žalitelj potražuje trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 184,03 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tuženikova žalba djelomično nije osnovana, a djelomično je nedopuštena.

Ispitavši presudu u točkama I. i II. njezine izreke u smislu odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i zakonitu odluku.

4. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u ranijoj odluci poslovni broj Pž-4993/2020 od 14. siječnja 2021. sa str. 157. -164. spisa naveo da je predmet spora naknada štete nastala tužitelju na reklamnom stupu (totemu) za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala u požaru 17. kolovoza 2013. (u tužbi se pogrešno navodi 17. rujna 2013.) kojeg je uzrokovala tuženikova lokomotiva manevarka broj 98 782132006-4 time što je iz ispušnog sustava te lokomotive na kojem nije bilo zaštitne mrežice došlo do izbacivanja zagrijanih krutih čestica iz ispušnog sustava te je tom prilikom na šest mjesta uz željezničku prugu gdje prevladava suha trava i različito raslinje došlo do požara kojom prilikom je u jednom od tih požara nagorio reklamni stup tužitelja koji je zbog toga bio neupotrebljiv. Stoga tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete u iznosu od 10.979,99 EUR na ime vrijednosti reklamnog stupa uništenog u požaru te troškove transporta novog stupa i izrade betonskog temelja u ukupnom iznosu od 20.937,50 kn (2.778,88 EUR). Tužitelj je u prilogu tužbe kao dokaze da je požar uzrokovala upravo tuženikova lokomotiva na kojoj nije bilo zaštitne mrežice na ispušnom sustavu uslijed čega je došlo do izbacivanja zagrijanih krutih čestica (fragmenata čađe) iz ispušnog sustava dostavio potvrdu Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, I Policijske postoje Split od 20. rujna 2013. (str. 4. spisa), Zapisnik o očevidu Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 30. kolovoza 2013. (str. 5. -8. spisa), Izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 29. kolovoza 2013. (str. 9. -10. spisa) te Izvješće o utvrđivanju uzroka požara od 20. kolovoza 2013. kojeg je inspektor zaštite od požara i eksploziva ŽĐ sastavio u prostorijama Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Inspektoratu unutarnjih poslova (str. 11. -13. spisa); premda su sve navedene isprave dostavljene u preslici, tuženik nije osporio vjerodostojnost tih isprava pa zato u konkretnom predmetu nije bilo potrebe da sud pozove tužitelja da dostavi na uvid izvornike tih isprava u smislu članka 108. stavka 3. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na to da je tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao uzrok požara kojeg je naveo tužitelj te je kao dokaz tome dostavio Istražno izvješće društva HŽ Infrastruktura d.o.o. od 4. rujna 2013. prema kojemu je izravan uzrok požara „nesmotreno djelovanje nepoznatih neovlaštenih osoba na objektima željeznice” (str. 28. -31. spisa), između stranaka je sporno je li do požara u kojem je stradala tužiteljeva imovina došlo uslijed izbacivanja krutih čestica iz ispušnog sustava tuženikove lokomotive na kojem nije bilo zaštitne mrežice.

Prvostupanjski je sud radi utvrđivanja dinamike predmetnog štetnog događaja koji se odnosi na izbijanje požara prilikom prolaska teretnog vlaka proveo dokaz vještačenjem po Zavodu za prometna i tehnička vještačenja – Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, u čije je ime pisani vještački nalaz i mišljenje sačinio prof. dr. Mladen Nikšić (str. 75.-92. spisa). U navedenom pisanom nalazu je, između ostalog, na str. 85. spisa navedeno da je „izazivanje požara nakon prolaska teretnih vlakova moguće uslijed iskrenja izazvanog kočenjem odnosno otpadanjem užarenih dijelova kočnog sustava (kočnih umetaka) te iskrenjem iz ispušnih sustava vučnih vozila (lokomotiva)”, kao i da „prema Uputi o održavanju vučnih vozila, na servisnim pregledima te kontrolnim pregledima KP1 i KP2 nije predviđen pregled i čišćenje ispušnog lonca i kanala” (str. 91. spisa). Nadalje, u svom mišljenju vještak prof. dr. Mladen Nikšić je naveo da je pregledom lokomotive utvrđeno da na ispušnom sustavu nema zaštitne mrežice niti je na bilo koji način spriječeno izbacivanje krutih čestica iz ispušnih sustava (točka 1. tog Mišljenja; str. 92. spisa), no da je na pruzi u padu dizelski motor lokomotive na minimalnom broju okretaja te su količine ispušnih plinova minimalne i bez zapaljivih krutih čestica i iskrenja iz ispušnih sustava (točka 3. tog Mišljenja) pa je iskrenje iz lokomotive kao pretpostavka nastanka požara „malo vjerojatna s obzirom da je pruga u padu, motor lokomotive radi na minimalnom broju okretaja, a količine ispušnih plinova su minimalne i bez zapaljivih krutih čestica i iskrenja iz ispušnog sustava” (točka 4. tog Mišljenja; str. 92. spisa). Premda je tužitelj u podnesku predanom sudu na ročištu 4. veljače 2020. (str. 98. -99. spisa) iznio određene primjedbe na pisani nalaz i mišljenje vještaka te je, osim predlaganja dokaza saslušanjem svjedoka čijim bi iskazima nastojao osporiti nalaz i mišljenje vještaka Nikšića, predložio da se vještački nalaz i mišljenje nadopuni te da se nakon primitka nadopune vještačkog nalaza sasluša „nositelj zadatka prof. dr. sci. Mladen Nikšić” (str. 99. spisa), prvostupanjski sud u ranije provedenom postupku nije pozvao sudskog vještaka Mladena Nikšića da usmenim putem iznese svoj nalaz i mišljenje; štoviše, unatoč tome što je tužitelj i na ročištu od 26. svibnja 2020. ostao kod prijedloga da se u daljnjem tijeku postupka sasluša vještak dr. Mladen Nikšić, prvostupanjski je sud na tom ročištu odbio taj prijedlog tužitelja navodeći da je „vještvo sačinjeno na predloženu okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja na koju okolnost je vještvo i sačinjeno” (str. 105. spisa). Jednako tako, prvostupanjski je sud odbio provesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka iz podneska od 4. veljače 2020. i to iz razloga jer tužitelj do zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen 9. lipnja 2017. nije predložio te dokaze. Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski je sud 8. listopada 2020. donio presudu poslovni broj P-178/2016 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a koja je presuda upravo zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4993/20 od 14. siječnja 2021.

U nastavku postupka prvostupanjski je sud sukladno uputi drugostupanjskog suda proveo dokaz usmenog saslušanja vještaka Mladena Nikšića (str. 196. -199. spisa), te je proveo vještačenje po sudskom vještaku za požare Branku Rapiću (str. 230.-240., 252.-254. i 266.-267. spisa), a proveo je i dokaz saslušanjem svjedoka PĐ (str.183.-185. i 265.-266. spisa), OĐ (str. 185. spisa) i NĐ (str. 186. spisa). Osim toga, sud je izvršio uvid u spis Prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp J-3904/13 (koji se vodio protiv tuženika, JĐ i TĐ) te je izvršio uvid u isprave priložene spisu. Na temelju tako provedenog postupka, prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.

5. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio, pozivajući se pri tome i na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Pž-4993/2020 od 14. siječnja 2021., da je lokomotiva na čijem ispušnom sustavu nedostaje zaštitna mreža uslijed čega dolazi do izbacivanja zagrijanih krutih čestica iz ispušnog sustava u odnosu na mogućnost izbijanja požara uz željezničku prugu kojom se kreće opasna stvar u smislu odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima jer postoji povećana opasnost za okolinu za nastanak požara od takve lokomotive slijedom čega se za štetu nastalu od požara odgovara po kriteriju uzročnosti bez obzira na krivnju. Slijedom navedenog, prema navedenoj zakonskoj odredbi smatra se da šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari (…), osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Zato oštećena osoba ne mora dokazivati postojanje uzročno posljedične veze između nastale štete i uzroka te štete jer se predmnijeva postojanje te veze, a na štetniku odnosno vlasniku stvari koji prema članku 1064. istog Zakona odgovara za štetu je teret dokazivanja da opasna stvar nije uzrok nastanka štete. Nadalje, prema članku 1067. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a nije se mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno prema stavku 2. istoga članka Zakona o obveznim odnosima, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju vlasnik stvari nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

Prema tome, iz odredbi članaka 1063. i 1067. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da se tuženik kao vlasnik predmetne lokomotive može osloboditi svoje odgovornosti za štetu ako dokaže da predmetna lokomotiva nije uzrokovala požar u kojem je došlo do umanjenja tužiteljeve imovine odnosno da je šteta nastala od nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari kojeg vlasnik stvari nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (dakle, da se radilo o višoj sili) ili da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe koju vlasnik stvari nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

6. Kao što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske naveo i u ranijoj odluci Pž-4993/2020 od 14. siječnja 2021., tužitelj je javnim ispravama dostavljenim uz tužbu dokazivao činjenicu da požar u kojem je oštećena njegova imovina potječe od opasne stvari – tuženikove lokomotive na čijem je ispušnom sustavu nedostajala zaštitna mreža uslijed čega je dolazilo do izbacivanja zagrijanih krutih čestica iz tog sustava te da je time došlo do požara na ukupno šest površina uz prugu (dakle, do šest požara) te je u jednom od tih požara oštećena tužiteljeva imovina. Nasuprot tome, tuženik je u ovom sporu nastojao dokazati da šteta ne potječe od opasne stvari, a radi dokazivanja te činjenice predložio je uvid u Istražno izvješće društva HŽ Infrastruktura d.o.o. sa str. 28. -31. spisa i vještačenje po vještaku prometne struke specijaliziranom za željeznički promet. Prema tome, tuženik je predloženim dokazima osporavao činjenicu da je šteta nastala od opasne stvari odnosno on je osporavao postojanje uzročno posljedične veze između opasne stvari i nastale štete, a time je ujedno u smislu članka 230. stavka 3. Zakona o parničnom postupku nastojao dokazati i da su u javnim ispravama koje je tužitelj dostavio uz tužbu neistinito utvrđene činjenice, a na tu je okolnost, između ostalog, proveden i dokaz vještačenjem po sudskom vještaku Mladenu Nikšiću. Međutim, budući da je navedeni vještak u svom usmenom iskazu na ročištu od 14. prosinca 2022. naveo da se ne može izjasniti što je uzrok požara jer nije vještak za požare, prvostupanjski je sud na prijedlog tuženika proveo vještačenje po vještaku za utvrđivanje požara Branku Rapiću prema čijem nalazu i mišljenju nije utvrđen uzrok požara niti je to više moguće utvrditi (str. 238. spisa), a na ročištu za glavnu raspravu održanom 30. kolovoza 2023. taj je vještak naveo da je „trebalo odmah provesti vještačenje na predmetnoj lokomotivi te utvrditi izbacivanje fragmenata iz ispušne cijevi na kojoj nije bila zaštitna mrežica kako bi se utvrdilo je li to razlog za nastale požare, a što nije učinjeno” te da po njegovu mišljenju „očevidna ekipa ispred MUP-a isti (očevid) nije obavila kvalitetno” (str. 267. spisa).

Međutim, premda je sudski vještak Mladen Nikšić u svom pisanom mišljenju sa str. 92. spisa naveo da je iskrenje iz lokomotive kao pretpostavka nastanka požara „malo vjerojatna s obzirom da je pruga u padu, motor lokomotive radi na minimalnom broju okretaja, a količine ispušnih plinova su minimalne i bez zapaljivih krutih čestica i iskrenja iz ispušnog sustava”, a i sudski vještak za utvrđivanje požara Branko Rapić se nije mogao izjasniti što je uzrok požara, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom načela slobodne ocjene dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ocijenio da su upravo zagrijani fragmenti čađe koji su izbačeni iz ispušnog sustava lokomotive u okolni prostor uzrokovali izbijanje požara.

Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su svih šest požara (pa tako i predmetnog požara u kojem je oštećena tužiteljeva imovina) nastali neposredno nakon prolaska predmetne kompozicije vlaka (dakle, lokomotive manevarke sa sedam vagona) i to na mjestu na kojem prema dopunskom iskazu svjedoka PĐ (inspektora za zaštitu od požara, eksploziva i oružja koji je zaposlen u Službi inspekcijskih poslova MUP-a RH) sa str. 266. spisa „nema stalnog izvora paljenja koje bi se dovelo u vezu s predmetnim događajem niti je utvrđeno da postoje električni vodovi koji bi eventualno stvarali iskre, dakle da nije postojao neki drugi tehnički uzrok ili prirodna pojava za nastanak predmetnog požara osim onog kojeg smo konstatirali”, a isto tako navedeni svjedok je izjavio da je Ekipa za očevid odbacila mogućnost namjernog izazivanja šest požara paljevinom; uostalom, da na mjestu požara u kojem je stradao reklamni stup tužitelja nema električnih vodova proizlazi i iz slike 4b nalaza vještaka Mladena Nikšića (str. 11. tog nalaza odnosno str. 85. spisa). Jednako tako, i svjedok OĐ je u svom iskazu sa str. 185. spisa naveo da je prije požara čuo prolazak vlaka, a misli da je i vidio da je vlak prošao prije požara, iako nije vidio iskrenje iz vlaka.

Slijedom navedenog, budući da na ispušnom sustavu lokomotive nije bilo zaštitne mrežice što je nesporna činjenica i što proizlazi iz Izvješća o utvrđivanju uzroka požara sa str. 12. spisa, zatim da je sudski vještak Mladen Nikšić u svom usmenom iskazu s ročišta za glavnu raspravu od 14. prosinca 2022. naveo „kako se lokomotiva ne može smatrati tehnički ispravnom i takva lokomotiva ne smije prometovati ” i da je navedeni vještak također naveo u svom iskazu da je iskrenje iz ispušnog sustava lokomotive moglo biti uzrok požara na istočnoj strani prije ulaska u tunel Dujmovača (pet požara) jer se pruga nalazi u usponu pa je lokomotiva pod opterećenjem jer je vukla 7 vagona cisterni uslijed čega su moguća intenzivna iskrenja (str. 197. spisa), to unatoč činjenici što se kod konkretnog mjesta požara (šestog požara) lokomotiva kretala na nizbrdici kada je radila s minimalnim brojem okretaja motora, iskrenje iz ispušnog sustava lokomotive je i prema mišljenju ovog suda uzrok nastanka predmetnog požara. Naime, budući da vještak Mladen Nikšić u svom nalazu i mišljenju ne isključuju mogućnost da je to uzrok nastanka predmetnog požara (iako to smatra „malo vjerojatnim”), iz činjenice da su svi požari izbili neposredno nakon prolaska predmetne kompozicije vlaka kojeg je vukla lokomotiva tuženika, a na samom mjestu nastanka tog požara nema stalnog izvora paljenja kojeg bi se dovelo u vezu s predmetnim događajem i da je Ekipa za očevid Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske odbacila mogućnost namjernog izazivanja šest požara paljevinom (pa tako i predmetnog požara), to unatoč tome što se sudski vještak za utvrđivanje požara Branko Rapić nije mogao izjasniti što je uzrok požara jer odmah nakon nastanka požara nije provedeno vještačenje na lokomotivi radi utvrđivanja izbacivanja fragmenata iz ispušne cijevi, mišljenje je i ovog suda da je do nastanka požara u kojem je stradala imovina tužitelja došlo upravo uslijed izbacivanja zagrijanih fragmenata čađe iz ispušnog sustava tuženikove lokomotive na kojem nije bila zaštitna mrežica u okolni prostor, a što smatra i prvostupanjski sud. Prema tome, budući da je, suprotno tuženikovu žalbenom navodu, tužitelj dokazao da je do štetnog događaja (požara u kojem je oštećena imovina tužitelja) došlo upravo zbog toga što tuženikova lokomotiva 2310-006 nije imala zaštitnu mrežu na ispušnoj cijevi koja bi spriječila izbacivanje zagrijanih fragmenata čađe u okolni prostor, to je šteta nastala u vezi s opasnom stvari u smislu odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima, a za tu štetu sukladno odredbi članka 1064. istog Zakona odgovara njezin vlasnik. Nadalje, budući da je vlasnik predmetne lokomotive tuženik i da on nije dokazao da je uzrok požara „nesmotreno djelovanje nepoznatih neovlaštenih osoba na objektima željeznice” što je navedeno u Istražnom izvješću društva HŽ Infrastruktura d.o.o. sa str. 31. spisa, to tuženik u konkretnom sporu nije dokazao da postoje razlozi iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima koji isključuju njegovu odgovornost.

7. U odnosu na tuženikov žalbeni navod da tužitelj nije dokazao da on oštećenik, to jest vlasnik predmetnog reklamnog stupa totema, ovaj sud napominje da premda je tuženik tu činjenicu istaknuo u odgovoru na tužbu (str. 24. spisa), iz dopisa trgovačkog društva Autocommerce Hrvatska d.o.o. upućenog tužitelju sa str. 42. spisa proizlazi da troškove reklamnih obilježja s troškovima transporta te postavljanja snosi svaki ovlašteni serviser sam za sebe pa budući da je tužitelj ovlašteni serviser (koncesionar) za vozila Fiat-Lancia-Alfa Romeo, to je on vlasnik reklamnog obilježja (reklamnog stupa totema) uništenog u požaru. Prema tome, tužitelj je, suprotno žalbenom navodu tuženika, dokazao da je on oštećenik i kao takav aktivno građansko pravno legitimiran u ovom sporu potraživati naknadu štete.

8. Osim toga, tuženik neosnovano u žalbi osporava visinu štete. Naime, tužitelj je ispravama dostavljenim uz tužbu sa str. 14.-16. spisa dokazivao nastalu štetu i to dopisom društva Autocommerce Hrvatska d.o.o. od 30. rujna 2013. prema kojem je proizvođačka cijena totema tada iznosila 10.979,00 EUR, zatim ponudom društva Građenje Split d.o.o. od 4. ožujka 2016. za razbijanje starog betonskog postolja i betoniranje novog postolja u iznosu od 9.200,00 kn (bez poreza na dodanu vrijednost) i ponudom PĐF, vl. [obrt] obrta za prijevoz od 25. siječnja 2014. za prijevoz totema na relaciji Torino-Split u iznosu od 7.500,00 kn (također bez poreza na dodanu vrijednost). Slijedom navedenog, premda (kako to i sam tuženik navodi u žalbi) ponude mogu značajno varirati, uzimajući u obzir činjenicu da su sve isprave kojima je tužitelj dokazivao visinu štete sačinjene znatno prije donošenja pobijane presude, a notorna je činjenica da su cijene u međuvremenu (dakle, u razdoblju od sastavljanja tih isprava pa do donošenja pobijane presude) znatno porasle, to je prema mišljenju i ovog suda tužitelj navedenim ispravama dokazao visinu nastale nereparirane štete. Podredno, ovaj sud napominje da tuženik nije u smislu odredbe članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku predložio izvođenje niti jednog dokaza kojim bi osporio dokaze tužitelja o visini te štete (kao i o mogućnosti djelomičnog popravka izgorenog tužiteljeva reklamnog stupa). Upravo zbog navedenog, ovaj sud kao i prvostupanjski sud smatra da je tužitelj u ovom sporu dokazao visinu nastale štete.

9. Nadalje, u odnosu na tuženikove žalbene navode da tužitelj nije dokazao kada se štetni događaj dogodio, ovaj sud napominje da se štetni događaj nesporno dogodio 17. kolovoza 2013. iako je u potvrdi Policijske postaje Split navedeno da je 17. rujna 2013. došlo do izbijanja požara, a i tužitelj je u tužbi (uslijed očite pogreške u pisanju) naveo da se štetni događaj dogodio 17. rujna 2013.. Naime, iz Zapisnika o očevidu PU Splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 30. kolovoza 2013. koji je očevid proveden temeljem naloga Općinskog državnog odvjetništva broj KR-DO-2267/13 od 18. kolovoza 2013. proizlazi da je „17.08.2013. oko 14,40 sati nakon prolaska vlaka došlo za zapaljenja suhe trave, tj. izbijanja više požara na otvorenom prostoru, u predjelu 'Dujmovača' Split, a u požaru je na ukupno šest lokacija izgorjela trava, nisko i visoko raslinje … te jedan reklamni pano (reklama za auto kuću Fiat)” (str. 6. spisa). Osim toga, i iz Istražnog izvješća društva HŽ Infrastruktura d.o.o. sa str. 28. -31. spisa kojeg je sudu dostavio upravo tuženik u prilogu svog odgovora na tužbu proizlazi da se štetni događaj dogodio 17. kolovoza 2013.

Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. njezine izreke, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

10. Međutim, u dijelu u kojem tuženik žalbom pobija točku III. izreke prvostupanjske presude, ovaj sud nalazi da tuženik nema pravni interes žalbom pobijati taj dio presude jer je u tom dijelu presude uspio u sporu. Naime, točkom III. izreke prvostupanjske presude je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 12.568,63 EUR. Zbog navedenog, u tom dijelu tuženikova žalba je nedopuštena u smislu odredbe članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku jer žalitelj usvajanjem njegove žalbe protiv tog dijela prvostupanjske odluke ne bi postigao povoljniju pravnu zaštitu od one koju mu je pružio prvostupanjski sud.

Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu u dijelu kojim pobija točku III. izreke prvostupanjske presude je valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe članka 380. točke 1. Zakona o parničnom postupku, te riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić