REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1824/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Marine Veljak, sutkinje izvjestiteljice, i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, (dalje: tužitelj), kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv tuženika-protutužitelja JADERA d.o.o., Zadar, Blaža Jurjeva 1, OIB: 66419560477, (dalje: tuženik), kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kotlar, Vidov & partneri, d.o.o, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-208/2019-16 od 22. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-208/2019-16 od 22. ožujka 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-208/2019-16 od 22. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-208/2019-16 od 22. ožujka 2023. je naloženo tuženiku JADERA d.o.o., Zadar, Blaža Jurjeva 1, OIB: 66419560477, tužitelju REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, predati u posjed poslovni prostor u Zadru, Plemića Borelli 7, ukupne korisne površine 40,91 m² koji se nalazi u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-208/2019-16 od 22. ožujka 2023. odbačena je protutužba tuženika od 16. studenog 2020. u odnosu na protutužbeni zahtjev koji glasi: „Dužan je tužitelj-protutuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, isplatiti tuženiku-protutužitelju JADERA d.o.o., OIB:66419560477 iznos od 39.816,84 EUR / 300.000,00 HRK uvećano za zakonske zatezne kamate koje na ovaj iznos teku od 16. studenog 2020. godine do isplate, a koja visina zakonske zatezne kamate će se do isplate odrediti za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od dvije godine danih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, odnosno na način utvrđen odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te naknaditi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate od dana prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“ (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku- protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.990,84 EUR / 15.000,00 HRK s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2023. kao dana presuđenja pa do konačne isplate po stopi koja se određuje svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana (točka II. izreke).
3. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora primjenom odredbi članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14. i 81/15.; dalje: ZV), a nakon što je utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora i da se tuženik dugi niz godina nalazi u njegovom posjedu, dok je ocijenio nedopuštenim protutužbeni zahtjev za isplatu jer se utvrdio da iz stanja spisa proizlazi da se tuženik, sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), prije podnošenja protutužbe nije obratio tužitelju sa zahtjevom za mirno rješenje spora.
4. Tuženik Jadera d.o.o. je podnio žalbu protiv presude i rješenja pobijajući ih zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Iznosi da u ovom postupku tužitelj nije dokazao da je vlasnik poslovnog prostora čiju predaju zahtijeva od tuženika i da je predmetna činjenica sporna. Ukazuje da je tražio da se ovaj postupak prekine do pravomoćne odluke u predmetu koji se vodi između tužitelja i grada Zadra, a koji predmet se vodi pod poslovnim brojem P-269/2013. Isto tako, da u ovom postupku nije proveden očevid i da predmet spora nije identificiran.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu i rješenje sukladno odredbama članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da su pobijani presuda i rješenje pravilni i zakoniti.
7. Predmet tužbenog zahtjeva je predaja u posjed poslovnog prostora Zadru, Plemića Borelli 7, ukupne korisne površine 40,91 m² koji se nalazi u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od strane tuženika.
8. Predmet protutužbenog zahtjeva je isplata naknade u iznosu od 300.000,00 kuna za nužne i korisne troškove odnosno ulaganja koja je tuženik vršio u predmetni poslovni prostor uz istaknuti prigovor retencije do isplate tih troškova.
9. Prema odredbi članka 161. stavka 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (članak 162. stavak 1. ZV-a). Iz citiranih odredaba proizlazi da u slučaju kada je u pitanju vlasnička tužba (reivindikacija) aktivno je legitimiran vlasnik stvari, a pasivno je legitimirana osoba koja posjeduje njegovu stvar.
10. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj vlasnike predmetnog poslovnog prostora. Navedeno zato jer to proizlazi iz isprava u spisu, izvatka iz zemljišne knjige te pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-235/2012 od 2. veljače 2015. kojim je odbijen zahtjev društva Jadera d.o.o. prema Republici Hrvatskoj radi utvrđenja i upisa prava vlasništva na tom poslovnom prostoru.
11. Nadalje, tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor retencije u smislu odredbe članka 164. ZV-a. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je tuženik nepošteni posjednik, no razlozi na kojima temelji svoje obrazloženje nisu pravilni. Naime, i sam tuženik je tijekom postupka istaknuo da je bio pošten posjednik sve do pravomoćne presude poslovni broj Pž-2350/2015 od 3. rujna 2019. kojom je odbijen njegov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva predmetnog poslovnog prostora.
12. Odredbom članka 164. stavka 2. ZV-a propisano je da zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. S druge strane, sukladno odredbi članka 165. stavka 4. ZV-a nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.
13. Slijedom navedenog, tuženik kao nepošteni posjednik nema pravo retencije, odnosno pravo zadržanja predmetnog poslovnog prostora dok mu tužitelj ne naknadi nužne i korisne troškove, a u odnosu na koje je podnio protutužbeni zahtjev.
14. U odnosu na tuženikov žalbeni navod nedostatno određenog predmeta spora, pravilno ga je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim s obrazloženjem da je tužitelj u tužbi jasno identificirao predmetni poslovni prostor kako katastarskom česticom, položajem unutar zgrade i površinom, tako i točnom adresom, kao i da je predmet spora identificiran upravo u skladu sa tužbenim zahtjevom kojeg je ovdje tuženik postavio prema tužiteljici u predmetu ovog suda poslovni broj P-235/12, a koji je istovjetan onom u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-530/06 u pravnoj stvari ovdje tuženika protiv Grada Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva u kojem je bio proveden očevid.
15. Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je sud odbacio tužbu tuženika primjenom odredbe članka 186.a ZPP-a. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je iz spisa utvrdio da proizlazi da se tuženik prije podnošenja protutužbe nije obratio tužitelju sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Naime, prema odredbi članka 186.a ZPP-a, osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Prema tome, uzimajući u obzir da se tuženik prije podnošenja protutužbe nije obratio tužitelju sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredbe članka, a koju činjenicu niti ne osporava u žalbi, pravilno je prvostupanjski u odbacio protutužbu tuženika.
16. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude, dok je na temelju odredbe članka 380. točke 2.
ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić
