REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-237/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TEH - GRADNJA d.o.o., OIB 13530191392, Zagreb, Ksenije Kantoci 3, kojeg zastupa punomoćnica Branka Štajduhar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Štajduhar & Jurec Boras d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika JAVNA USTANOVA PARK PRIRODE KOPAČKI RIT, OIB 98988824554, Kopačevo, Mali Sakadaš 1, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Nizić, odvjetnik u Komiži, radi isplate iznosa od 371.030,25 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-256/2021-60 od 25. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-256/2021-60 od 25. listopada 2022. u točki I. i u dijelu točke II. izreke kojom je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 26.693,01 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-256/2021-60 od 25. listopada 2022. u dijelu točke II. izreke kojom je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 14.497,78 EUR i sudi:

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 14.497,78 EUR kao neosnovan.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.093,48 EUR.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.643,44 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj Povrv-256/2021-60 od 25. listopada 2022., Trgovački sud u Osijeku ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka, poslovni broj Ovrv-33/2021 od 22. travnja 2021. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.491.643,33 kn / 197.975,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od dospijeća svakog iznosa pa do isplate po stopi za ostale odnose i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 41.256,59 kn / 5.475,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke) te je naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 310.352,00 kn / 41.190,79 EUR. Rješenjem istog poslovnog broja i dana donošenja utvrdio je da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev (pravilno: tužbu) za iznos od 1.303.881,03 kn / 173.054,75 EUR te je u tom dijelu ukinuo navedeni platni nalog.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troška žalbe u iznosu od 3.093,48 EUR. U žalbi je, u bitnom, naveo da se pobijana presuda isključivo temelji na dokazima koje je tuženik dostavio u spis čime je povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u parničnom postupku, a da tužiteljevi dokazi nisu „uvaženi“ niti je sud obrazložio zašto ih je smatrao manje vjerodostojnim od tuženikovih dokaznih prijedloga. Ukazao je da prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud nije cijenio očitovanje glavnog nadzornog inženjera BŽ koji je dopisom, i ovjerom građevinske knjige potvrdio da je tužitelj uredno i ispravno obračunao radove u skladu s projektnim rješenjem i stvarno izvedenim stanjem niti činjenicu da je KŽ u svom mišljenju, kojeg je sud prihvatio, iskazao da sam način obračuna nije upitan. Smatra da sud nije smio temeljiti presudu na vještačenju koje je tuženik privatno naručio, kao ni na mišljenju projektanta i voditelja projekta koje je također tuženik platio. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno u presudi zaključio da iz projektne dokumentacije proizlazi da se ne primjenjuje norma HRN U F2010 kad je tom dokumentacijom izričito ugovorena primjena tehničkih uvjeta za izvođenje fasaderskih radova koji podrazumijevaju primjenu navedene norme. Stoga smatra da je tužitelj obračun količine izvedenih radova izvršio prema pravilima struke, prema normama i uvjetima navedenim u projektnoj dokumentaciji. Osim toga, ukazao je da je tužitelj predložio saslušanje svjedokinje IŽ, a da sud nije odredio niti odbio izvođenje tog dokaza što je u protivnosti s odredbom čl. 292. Zakona o parničnom postupku. Ukazao je da postoje greške u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Ožbolta, da je predlagao provođenje vještačenja po drugom vještaku ili nadvještačenje jer sud ne raspolaže s potrebnim stručnim znanjem za procjenu ispravnosti tog vještačkog nalaza i da sud na ročištu nije saslušao vještaka o tužiteljevim prigovorima na njegov nalaz i mišljenje. Istaknuo je da sud nije donio odluku o zaključenju prethodnog postupka i da je na pripremnom ročištu saslušao svjedoka BŽ što je u protivnosti s odredbom čl. 297. Zakona o parničnom postupku. Osporio je i obračun nagrade za trošak zastupanja ukazavši da je sud trebao obračunati trošak svake poduzete radnje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a ne prema vrijednosti svake radnje u trenutku njenog poduzimanja. Pritom smatra da se na ročištima 13. listopada 2021, 28. travnja 2022. i 17. rujna 2022. raspravljalo o procesnim pitanja slijedom čega je sud tuženiku neosnovano dosudio nagradu kao da se raspravljalo o glavnoj stvari.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 2.643,44 EUR.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelj ukazuje na neku od njih.

7. Odredbom čl. 250. ZPP-a propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. U predmetnom postupku provedeno je, između ostalog, i vještačenje po vještaku građevinske struke radi utvrđenja izvođenja zidarsko-fasaderski radova po stavci 2.4. Ugovorenog troškovnika, te stvarno izvedenih radova i njihovoj cijeni. Tužitelj ne osporava da se radi o odlučnoj činjenici u ovom sporu za utvrđenje koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Tužitelj, osporava pravilnost nalaza i mišljenja vještaka i njegovih dopuna te, dodatno, izričito ukazuje na nestručnost vještaka.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je vještaku dao zadatak da utvrdi zidarsko-fasaderski radova po stavci 2.4. Ugovorenog troškovnika, te stvarno izvedenih radova i njihovoj cijeni, te je u skladu s tim, a na temelju objektivnih podataka, vještak izvršio izračun. Sama činjenica da tužitelj nije zadovoljan tim izračunom ne znači da izračun nije pravilno izvršen.

9. Neosnovano tužitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. st. 3. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da je sud neosnovano odbio njegov prijedlog za vještačenjem po drugom vještaku iste struke ili nadvještačenje po Zavodu za normizaciju i mjeriteljstvo. To stoga što je odredbom čl. 261. st. 3. ZPP-a propisano da će sud zatražiti mišljenje drugih vještaka ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka. U konkretnom slučaju vještak je dopunio svoj nalaz i mišljenje, te odgovorio na sve primjedbe tužitelja i otklonio sve nejasnoće iznesene u nalazu i mišljenju, a sud je jasno obrazložio zašto je prihvatio vještakov nalaz i mišljenje od 13. ožujka 2022., a nije prihvatio dopunu tog nalaza i mišljenja od 2. lipnja 2022., stoga i prema shvaćanju ovog suda, nije ni bilo potrebe za provođenjem novog vještačenja.

10. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 197.975,09 EUR, s tim da je u početku tužbeni zahtjev glasio na iznos od 371.030,25 EUR, ali je tužitelj u tijeku parnice tužbu povukao za iznos od 173.054,75 EUR, (jer mu je tuženik u tijeku parnice platio iznos od 23.954,49 EUR, dok je iznos od 38.552,65 EUR prema navodima iz podneska od 28. travnja 2022. već ranije platio), što je utvrđeno rješenjem. Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a tužba se može povući i nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, s tim da ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

11. Tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 197.975,09 EUR odnosi se na obračunate zidarske radove žbukanja profiliranih površina.

12. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev tvrdnjom da tužitelj nije ispravno obračunao količinu izvedenih zidarskih radova jer je količinu izvedenih radova obračunavao prema normi JUSU.F2010, a u ugovorenom troškovniku zidarskih radova pod točkom 2.4. – žbukanje profiliranih ploha navedeno je da se obračun vrši prema m2 profilirane fasadne površine.

13. Između stranaka nije bilo sporno da je u postupku javne nabave za obnovu, rekonstrukciju, gradnju i video nadzor prezentacijsko edukacijskog centra Tikveš tužitelj odabran kao najbolji ponuditelj, da su stranke 18. travnja 2019. sklopile Ugovor o javnoj nabavi radova za obnovu, adaptaciju, rekonstrukciju centra Tikveš i pet dodataka tom ugovoru. Također, nije bilo sporno da je tužitelj izveo sve radove iz Ugovora o javnoj nabavi radova od 18. travnja 2019., da je tuženiku ispostavio 15., 16., 17., 18. i 19. privremenu situaciju koje je tuženik osporio u dijelu u kojem se odnose na obračun radova žbukanja profiliranih površina.

14. Između stranaka ostalo je sporno je li tužitelj pri obračunu zidarskih radova pravilno obračunao količinu izvedenih radova.

15. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o javnoj nabavi radova za obnovu, adaptaciju, rekonstrukciju i gradnju Pec Tikveš i pet dodataka tom ugovoru i da je tužitelj prilikom obračuna izvedenih zidarskih radova po okončanim situacijama 15. - 19. neosnovano primijenio normu JUSU F2010. Sud je obrazložio da je tuženik prigovarao iznosima iz 15. -19. privremene situacije, stoga je ocijenio neosnovanim tužiteljeve tvrdnje da je tuženik potpisom i ovjerom navedenih situacija priznao iznose koji su u njima navedeni. Sud je proveo građevinsko vještačenje radi utvrđenja izvođenja zidarsko-fasaderskih radova po stavci 2.4. Ugovorenog troškovnika, te stvarno izvedenih radova i njihovoj cijeni. Provedeno vještačenje po vještaku Goranu Ožboltu pokazalo je da se zidarski radovi pod 2.4. obračunavaju po m2 profilirane fasadne površine, da je izvodač prilikom obračuna tih radova količine izvedenih radova za pojedinu poziciju obračunavao prema normi HRNU F2010 u metrima i pretvarao u m2 te ih obračunao u građevinskoj knjizi. Utvrdio je da ukupna vrijednost radova po stavci 2.4. troškovnika građevinsko obrtničkih radova PEC Tikveš prema ugovorenom troškovniku iznosi 470.960,00 kn, a prema tužiteljevom obračunu u ispostavljenim situacijama 3.086.001,80 kn. Vještak je ukupnu vrijednost radova prema vještačkom nalazu utvrdio u iznosu od 367.345,50 kn, odnosno 350.820,00 kn. Sud je zaključio da je tužitelj prilikom dostavljanja ponude i zaključenja predmetnog ugovora s tuženikom prihvatio tuženikov troškovnik, a time i obračun za troškove profilirane fasadne površine po m2. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka Ožbolta i očitovanja vještaka na tužiteljeve prigovore od 11. travnja i 19. svibnja 2022., u kojem je vještak jasno naveo da se obračun spornih radova treba obaviti po m2 profilirane površine, sud je utvrdio da je tužitelj pogrešno primijenio obračun izvedenih radova po JUSU.F2010 i da je cijena izvedenih radova za profilirane površine ugovorena u iznosu od 470.960,00 kn. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženikov troškovnik sastavni dio natječajne dokumentacije na temelju koje je zaključen predmetni ugovor od 18. travnja 2019. sud nije prihvatio dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 2. lipnja 2022. te je ocijenio da tužitelj neosnovano potražuje iznos od 1.491.645,33 kn jer je obračunao sporne radove po normi koja nije ugovorena, a tuženik mu je podmirio iznos od 470.960,00 kn. Stoga je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u navedenom dijelu ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.

16. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka, niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

17. Neosnovano tužitelj ukazuje da se presuda isključivo temelji na dokazima koje je u spis dostavio tuženik čime je povrijedio načelo ravnopravnosti stranaka u postupku. Naime, tužitelj je u podnesku od 6. rujna 2021. radi utvrđenja odlučne činjenice obračuna količine izvedenih zidarsko-fasaderskih radova predložio saslušanje svjedoka BŽ, glavnog nadzornog inženjera, IŽ, iz društva Hidroenerga d.o.o., zastupnika po zakonu tužitelja i provođenja građevinskog vještačenja po sudskom vještaku Goranu Ožboltu. Sud je proveo saslušanje predloženog svjedoka BŽ i predloženo vještačenje, a suprotno navodu tužitelja, pobijanu odluku zasnovao je na nalazu i mišljenju vještaka Ožbolta obrazloživši da prihvaća vještakov zaključak da obračun spornih radova iz stavke 2.4. ugovorenog troškovnika treba obračunati prema m2 profilirane površine, onako kako je to ugovoreno predmetnim troškovnikom, što potvrđuje i mišljenje voditelja projekta OŽ iz IGH od **.**.2010. HŽ, projektanskog nadzora od 5. listopada 2020. i nalaza i mišljenja Cissa Expert j.d.o.o. od 14. listopada 2022. Zaključak vještaka Ožbolta o načinu obračuna spornih radova potvrdio je i saslušani svjedok BŽ, koji je bio nadzorni inženjer prilikom izvođenja predmetnih radova, i koji je na ročištu održanom 23. studenog 2021. jasno naveo da tužitelj nije trebao primijeniti normu JUSU.F2.010 jer navedena norma u ugovorenom troškovniku nije navedena, i da se ne primjenjuje.

18. Glede nalaza i mišljenja društva Cissa Expert j.d.o.o. od 14. listopada 2020. izrađenog po stalnom sudskom vještaku Zdenku Čičeku, u pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da navedeni sudski vještak, nije izradio nalaz i mišljenje po nalogu suda, budući da taj dokaz nije izveden tijekom parničnog postupka. Tu je ispravu tuženik dostavio uz prigovor, osobno angažirajući vještaka za izradu nalaza i mišljenja prije pokretanja parnice. Sama činjenica što je prvostupanjski sud ocijenio navedenu ispravu, ne predstavlja povredu odredaba parničnog postupka, kako to tužitelj neosnovano ističe.

19. Značaj sudskog vještačkog nalaza i mišljenja u parnici ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici. To znači da nalaz i mišljenje vještaka koji nije izrađen po nalogu suda i na što se koja od stranaka u parnici poziva, nema dokaznu snagu vještačkog nalaza. Međutim, taj nalaz i mišljenje sudskog vještaka predstavlja privatnu ispravu, a time dakle i valjano dokazno sredstvo. Privatne isprave, za razliku od javnih, ne tvore predmnijevu istinitosti pa ih sud treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza, a kako je sud nalaz i mišljenje društva Cissa Expert j.d.o.o. i vrednovao.

20. Neosnovano tužitelj smatra da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući da, suprotno tužiteljevom shvaćanju, i po shvaćanju ovog suda proizlazi da je tužitelj prilikom dostavljanja ponude i zaključenja ugovora s tuženikom prihvatio tuženikov troškovnik u kojem je izrijekom navedeno da se troškovi profilirane fasadne površine obračunavaju po m2 površine. Otud neosnovanost svih daljnjih žalbenih navoda glede načina obračuna spornih radova.

21. Pravilno tužitelj ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 297. ZPP-a jer nije donio odluku o zaključenju prethodnog postupka na ročištu od 2021. godine i odredio ročište za glavnu raspravu i na ročištu za glavnu raspravu saslušao tog svjedoka BŽ već ga je saslušao na tom pripremnom ročištu. Međutim, navedena povreda nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane odluke niti je tim postupku tužitelj stavljen u nepovoljniji položaj.

22. Neosnovano tužitelj ukazuje da mu nije bilo omogućeno izvođenje predloženih dokaza (saslušanje svjedokinje IŽ i zastupnika po zakonu tužitelja, što je predložio u podnesku od 6. rujna 2021.) da bi se razjasnile sporne činjenice. Ovo stoga jer je prvostupanjski sud na ročištu od 14. rujna 2021. raspravnim rješenjem odbio predložene dokaze za saslušanje tuženikovih predloženih svjedoka i naznačio razlog odbijanja. Činjenica da sud tim rješenjem nije izrijekom naveo da odbija i saslušanje svjedokinje ŽŽ i zastupnika po zakonu tužitelja predstavlja relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 292. ZPP-a, no takav propust prvostupanjskog suda nije utjecao na pravilnost i zakonitost pobijane odluke niti je tužitelju onemogućeno raspravljanje jer je sud obrazložio da iskazi predloženih svjedoka, a tako i zz tužitelja, ne bi bili od utjecaja na donošenje odluke jer u spisu ima dovoljno dokaza u pisanoj formi na predložene okolnosti.

23. Neodlučan je tužiteljev žalbeni navod da sud nije na ročištu saslušao vještaka Ožbolta o tužiteljevim prigovorima na dopunu nalaza i mišljenja jer njegovo usmeno saslušanje nije niti bilo potrebno budući da je vještak podneskom od 30. kolovoza 2022. otklonio tužiteljeve prigovore i ostao kod nalaza i mišljenja od 1. lipnja 2022. Stoga nije počinjena povreda iz čl. 261. ZPP-a pri čemu treba navesti da je vještak 19. svibnja 2022. iznio svoj nalaz i mišljenje i usmeno na ročištu od 19. svibnja 2022., a kasnije pisanim putem otklonio daljnje prigovore.

24. Odluka o naknadi parničnog troška do iznosa od 26.693,01 EUR pravilno je zasnovana na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

25. Odlučujući o naknadi parničnog troška u iznosu većem od navedenog, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 155. st. 1. tog Zakona, prema kojem će pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Pogrešno tužitelj ukazuje da je sud visinu odmjerene nagrade trebao odmjeriti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjev od 1.491.645,33 kn, a ne po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 2.795.527,40 kn prema kojem je sud odmjerio nagradu. Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a sniženje tužbenog zahtjeva ima značaj povlačenja tužbe, već se procesne aktivnosti nastavljaju, o naknadi pojedinačnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, a naknadu tih troškova tuženik može ostvariti zajedno s naknadom ostalih troškova obračunatih prema smanjenom tužbenom zahtjevu. Visinu tuženikovih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, a ne kako to tužitelj pogrešno smatra prema vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1094/2024-2 od 20. studenog 2024.). Prema tome, s obzirom na činjenicu da prvostupanjski sud nije obrazložio prema kojem Tarifnom broju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22; dalje: Tarife) je odmjerio nagradu ovaj sud je obrazložio koji to troškovi osnovano pripadaju tuženiku prema pojedinoj poduzetoj radnji.

26. Tuženiku pripada trošak za sastav prigovora prema Tbr. 11. Tarife u iznosu od 3.710,40 EUR (27.956,00 kn), trošak sastava podneska od 23. rujna 2021. prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosu od 66,36 EUR (500,00 kn) jer se radi o ostalom podnesku, a ne o podnesku prema Tbr. 8. t. 1. Tarife kako ga je ocijenio prvostupanjski sud, trošak pristupa na ročište od 13. listopada 2021. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife u iznosu od 1.735,35 EUR (VPS u trenutku poduzimanje te radnje u iznosu od 2.615.042,30 kn), zastupanje na ročištu od 23. studenog 2021. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 3.470,70 EUR (VPS u iznosu od 2.615.042,30 kn), trošak sastava podneska od 29. studenog 2021. prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosu od 66,36 EUR jer se radi o ostalom podnesku, kako ga je pravilno cijenio i prvostupanjski sud, trošak sastava podneska od 28. ožujka 2022. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife u iznosu od 3.470,70 EUR kojim se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, zastupanje na ročištu od 28. travnja 2022. prema Tbr. 9. t. 5. Tarife u iznosu od 66,36 EUR jer je navedeno ročište odgođeno prije raspravljanja, zastupanje na ročištu od 19. svibnja 2022. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 1.979,69 EUR (VPS u trenutku poduzimanja te radnje iznosio je 1.491.645,33 kn - tužitelj je podneskom od 28. travnja 2022. postavio konačni zahtjev u navedenom iznosu), trošak sastava podneska od 14. lipnja 2022. kojim se tuženik očitovao na dopunu nalaza i mišljenja vještaka prema Tbr. 8. t. 1. Tarife u iznosu od 1.979,69 EUR, zastupanje na ročištu od 12. srpnja 2022. i 27. rujna 2022. u iznosu od po 1.979,69 EUR prema Tbr. 9. t. 1. Tarife sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr. 48. Tarife u iznosu od 5.126,24 EUR. Nadalje, tuženiku pripada i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, trošak pristojbe na prigovor u iznosu od 663,61 EUR odnosno ukupno 26.693,01 EUR.

27. Tuženiku nije trebalo priznati nagradu za podnesak od 23. rujna 2021. prema Tbr. 8. t. 1. jer se ne radi o podnesku iz Tbr. 8. t. 1. Tarife već o ostalom podnesku iz Tbr. 8. t. 3. Tarife. Tuženiku pripada trošak pristupa na ročišta održana 23. studenog 2021., 19. svibnja 2022., 12. srpnja 2022. i 27. rujna 2022. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od po 1.979,69 EUR (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), a ne prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu kako mu je sud dosudio, uvećano za PDV. Nadalje, pripada mu i trošak zastupanja na ročištima od 13. rujna 2021. prema Tbr. 9. t. 2. u iznosu od 989,85 EUR uvećano za PDV, a ne prema Tbr. 9. t. 1. Tarife kako mu je sud dosudio, jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Pripada mu i trošak zastupanja na ročištu od 28. travnja 2022. u iznosu od 66,36 EUR prema Tbr. 9. t. 5., uvećano za PDV, a ne prema Tbr. 9. t. 2.Tarife, kako mu je sud dosudio, jer je to ročište odgođeno prije raspravljanja.

28. Radi navedenog razloga ukupan iznos koji je tuženiku priznat po osnovi naknade parničnih troškova valjalo je umanjiti za neosnovano dosuđene iznose, za što je tuženiku dosuđen iznos od ukupno 14.497,78 EUR (uključujući PDV).

29. S obzirom na navedeno, trebalo je na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, te primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačiti je u dijelu kako je to navedeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

30. Tužitelj je sa žalbom uspio samo u dijelu sporedne tražbine, a ne i u odnosu na glavnu stvar, pa je ovaj sud primjenom odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbe.

31. Trošak sastava odgovora na žalbu ovaj je sud, s obzirom na sadržaj tog podneska, ocijenio kao trošak koji nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odbio tuženikov zahtjev za naknadu troška po toj osnovi.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić