REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2805/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja AUTO-GOLDI d.o.o., Pretetinec, Pretetinec 86, OIB 30783956815, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 221,40 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-912/2023-17 od 10. svibnja 2024., 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-912/2023-17 od 10. svibnja 2024. u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom tuženiku je naloženo s osnove naknade za izvršeni rad na popravku štete nastale na vozilu tuženikovog osiguranika NL, a na temelju ugovora o ustupu tražbine između njega i tužitelja, isplatiti tuženiku iznos od 221,40 EUR (čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) te čl. 219. st. 1. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka u iznosu od 479,63 EUR.

2. Tuženik je protiv ove presude u pobijanom dijelu podnio žalbu osporavajući njenu osnovanost.

3. Tuženikova žalba nije osnovana.

4. Nakon što je presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da je ona pravilna i zakonita.

5. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se ovaj sud nije upuštao u ocjenu eventualnih žalbenih navoda takve naravi.

6. Predmet spora vezan je uz tužiteljev zahtjev za isplatu dijela neplaćene naknade za njegov rad na popravku vozila tuženikovog osiguranika oštećenog u prometnoj nezgodi. Tužitelj svoju tražbinu temelji na izvršenom radu i ugovoru o ustupu tražbine sklopljenom s tuženikovim osiguranikom (čl. 80. st. 1. i čl. 82. ZOO-a).

7. Među strankama nije sporna šteta i broj sati utrošen na popravku oštećenog vozila. Među strankama je sporna tužiteljeva aktivna legitimacija, cijena sata rada, za koju tuženik tvrdi da je previsoka i je li je ovaj popravak bilo moguće izvršiti po nižoj cijeni kod ovlaštenih servisera koje on preporučuje. Odatle i utužena razlika između stvarnih troškova popravka vozila u iznosu od 1.426,83 EUR i iznosa osigurnine koju je isplatio tuženik, u utuženom iznosu od 221,40 EUR.

8. Prvostupanjski sud je na detaljan i pažljiv način utvrdio sve potrebne činjenice i izveo sve relevantne dokaze, pravilno primijenio materijalno pravo te je donio pobijanu presudu uz detaljno i jasno obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud.

9. Ovaj sud prihvaća kao pravilnu ocjenu prvostupanjskog suda da je u ovoj pravnoj stvari riječ o novčanoj tražbini koju je bilo moguće na zakoniti način ustupiti tužitelju (čl. 80. st. 1. ZOO-a). Odatle i tužiteljeva aktivna legitimacija u ovom sporu. Tužitelj je o sklapanju ovog ugovora uredno obavijestio tuženika (čl. 82. ZOO-a).

10. I po ocjeni ovog suda i tužitelj i prvostupanjski sud su u pravu kada ocjenjuju da tuženik ne može obvezati svog osiguranika da se za popravak štete obrati točno određenim serviserima niti da može jednostrano određivati cijenu sata rada servisera. Takvo stajalište je već zauzela sudska praksa, a jednako mišljenje dala je i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u dopis klasa: 034-08/18-01/093 Ur. broj. 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020.

11. Pored navedenog, tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao da je svom osiguraniku ponudio da obavi popravak vozila kod nekog određenog servisera (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a). Jednako tako, tijekom dokaznog postupka utvrđeno je da osiguratelji priznaju različite cijene lakirerskih i limarskih radova.

12. Kod takvog stanja stvari i ovaj sud tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim, pa odatle i odluka iz izreke (čl. 368. ZPP-a).

13. Ovaj sud ocjenjuje neprimjernim da se stranke za zahtjeve ove vrste obraćaju primarno i isključivo sudovima te da na taj način angažiraju skupi državni sudski aparat koji potom u njegovo rješavanje ulaže napore i vrijeme, kako je posebno, učinio prvostupanjski sud.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac