REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-481/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GOSPODARSTVO JUMIĆ d.o.o., Grabovac, Zagorska 104, OIB 88315753487, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika EKO BAZA d.o.o., Josipovac, Josipa Kozarca 33, OIB 88968841144, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović, odvjetnik iz Varaždina, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-227/2023-11 od 15. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  je

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-227/2023-11 od 15. studenoga 2023. u točkama I. i II. izreke.

r j e š i o  j e

I. Uvažava se tužiteljeva žalba i preinačuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-227/2023-11 od 15. studenoga 2023. u točki III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 124,42 EUR i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak spora u iznosu od 124,42 EUR (stodvadesetčetiri eura i četrdesetdva centa) u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 44,52 EUR (četrdesetčetiri eura i pedesetdva centa) u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u preostalom iznosu od 59,79 EUR (pedesetdevet eura i sedamdesetdevet centi).

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-227/2023-11 od 15. studenoga 2023. suđeno je:

„I. Ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima ovršenika, ovdje tužitelja, GOSPODARSTVO JUMIĆ d.o.o., Grabovac, Zagorska 104, OIB: 88315753487, a koji se provode po zahtjevu za izravnu naplatu od 28. lipnja 2023. godine radi naplate novčanog potraživanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika EKO BAZA d.o.o., Josipovac, Josipa Kozarca 33, OIB 88968841144 i to temeljem ovršne odluke suda: presude Trgovačkog suda u Osijeku, broj: P- 58/2022-3 od dana 25. travnja 2022. godine proglašavaju se nedopuštenim u visini od 14.279,80 eura / 107.591,16 Kn.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.055,67 eura / 15.488,46 Kn, a to u roku od petnaest dana.

III. Odbija se višak zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 557,31 eura / 4.199, 05 Kn kao neosnovan.“

2. Protiv te presude žalbe su podnijele obije stranke.

3. Tužitelj svojom žalbom, prema sadržaju žalbe, pobija točku III. izreke (iako je greškom naveo da pobija točku II.) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, budući da je sud odbio njegov zahtjev za naknadu troška za ročište na kojem je objavljena presuda, na koje je tužitelj pristupio. Predlaže preinačiti odluku u tom dijelu i naložiti tuženiku da naknadi tužitelju, pored dosuđenog troška, i daljnji iznos od 124,43 EUR.

4. Tuženik je pak, podnio žalbu pobijajući točke I. i II. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da uplata iznosa od 14.279,80 EUR / 107.591,16 kn izvršena 16. svibnja 2022. ne korespondira s iznosom od 104.551,77 kn koji je tužitelj bio dužan platiti na temelju pravomoćne presude zbog ogluhe poslovni broj P-58/2022 od 25. travnja 2022. skupa sa zateznom kamatom od 27. siječnja 2022. pada nije jasno koji je dio tražbine prestao da bi se mogla obustaviti ovrha. Zatim ističe da nije točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje jer je uplatu iznosa od 14.279,80 EUR / 107.591,16 kn izvršio odvjetnik Marijan Belčić, koji zastupa tužitelja u ovom predmetu, kao i u predmetu poslovni broj P-58/2022, a niti jednom ispravom nije dokazano da je isplata izvršena za račun tužitelja u ovom predmetu. Ističe da tuženik nije bio dužan primiti ispunjenje tužiteljeve obveze od strane treće osobe bez ispunjenja pretpostavki iz odredbe čl. 161. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da zbog navedenog nisu bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom jer tužitelj nije dokazao da je ispunio obvezi iz pravomoćne presude nego je dostavio dokaz vraćanju iznosa naplaćenog temeljem rješenja o ovrsi na kojem je ukinuta ovršnost, pa se radi o osnovama koje nije moguće poistovjetiti. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da se odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju naknaditi parniče troškove tuženiku računajući i žalbeni trošak u iznosu od 814,25 EUR ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

6. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa tužitelja u postupku izravne naplate novčanog potraživanja temeljem ovršne presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2022 od 25. travnja 2022. u visini od 14.279,80 EUR / 107.591,16 kn.

9. O žalbi tužitelja.

10. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik osim pozivanja na taj žalbeni razlog nije određeno naveo o kojoj točno povredi bi se radilo.

11. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice na koje je pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice, koje nisu niti bile sporne:

- da je na rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprava javnog bilježnika Krešimira Milasa iz Osijeka poslovni broj Ovrv-856/2020 od 18. prosinca 2020. ukinuta potvrda ovršnosti i pravomoćnosti 5. listopada 2021.,

- da se odvjetnik Krunoslav Vukalović putem e-maila od 12. siječnja 2022. u ime ovršenika pozivao ovrhovoditelja putem njegovog punomoćnika odvjetnika Marijana Belčić vratiti tuženiku neosnovano stečen iznos od 107.591,16 kn koji je isplaćen ovrhovoditelju po osnovi rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-856/2020 javnog bilježnika Krešimira Milas jer je došlo do ukidanja klauzule ovršnosti,

- da je ovršenik iz navedenog ovršnog postupka, podnio tužbu protiv ovrhovoditelja radi povrata stečenog bez osnove, jer je otpala osnova temeljem koje je ovrhovoditelj naplatio iznos iz te ovršne isprave 19. srpnja 2021., te da je donesena presuda na temelju ogluhe poslovni broj P-58/2022 od 25. travnja 2022. kojom je naloženo tuženiku (ovdje tužitelju) isplatiti tužitelju (ovdje tuženiku) iznos od 104.551,77 kn sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2022. do isplate i parnični trošak u iznosu od 4.520,76 kn, a navedena presuda zbog ogluhe je potvrđena presudom ovog suda poslovni broj Pž-2546/2022-2 od 9. svibnja 2023.,

- da je odvjetnik Marijan Belčić uplatio iznos od 107.591,16 kn na račun tuženika, a da je u opisu plaćanja u ispravi Detalji transakcije Privredne banke Zagreb d.d. navedeno „vraćanje u ime Gospodarstvo Jumić d.o.o. iznosa naplaćenog temeljem rješenja o ovrsi kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti“,

- da je u postupku izravne naplate, u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3370/2023 zaključkom od 24. srpnja 2023. upućen ovršenik (ovdje tužitelj) pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja (ovdje tuženika) radi proglašenja ovrhe odnosno izravne naplate novčane tražbine po osnovi presude poslovni broj P-58/2022 od 25. travnja 2023. nedopuštenom zbog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona ( „Narodne novine“ broj: 112/12, 23/13, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ).

13. Razlog zbog kojeg tužitelj zahtjeva da se proglasi nedopuštena ovrha odnosno izravna naplata tražbine u iznosu od 14.279,80 EUR / 107.591,16 kn je da je tražbina prestala na temelju činjenica koje su nastale u vrijeme kada ih ovršenik (sada tužitelj) više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a).

14. Na temelju utvrđenih i nespornih činjenica pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tužbeni zahtjev osnovan, budući da je pravilno utvrdio da je tražbina u visini od 14.279,80 EUR / 107.591,16 kn prestala, jer je tužitelj dobrovoljno platio odnosno vratio tuženiku 16. svibnja 2022. dugovani iznos koji se odnosi na pravnu osnovu presude poslovni broj P-58/2022 od 25. travnja 2023. i koju činjenicu više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ta odluka.

15. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da ne zna na što se točno odnosi vraćeni iznos, budući da je izvršen povrat upravo onog iznosa koji je naplaćen temeljem ovršne isprave na kojoj je ukinuta klauzula ovršnosti i čiji povrat je ovršenik (sada tužitelj) zahtijevao od ovrhovoditelja (sada tuženika) dopisom od 12. siječnja 2022. i upravo za taj iznos zahtijeva da se utvrdi nedopuštena ovrha, odnosno izravna naplata.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da na osnovanost tužbenog zahtjeva nema nikakvog utjecaja činjenica da je povrat sredstava tuženiku izvršio punomoćnik tužitelja odvjetnik Marijan Belčić jer je prilikom uplate jasno naznačio da u ime tužitelja vrši povrat sredstava naplaćenih temeljem rješenja o ovrsi kojem je ukinuta klauzula pravomoćnosti, a sukladno odredbi čl. 161. Zakona o obveznim odnosima, što čini i osnovu presude poslovni broj P-58/2022 od 25. travnja 2023. Naime, obvezu tužitelja je ispunio njegov punomoćnik, koji je nesporno imao suglasnost tužitelja za ispunjenje obveze, a s ispunjenjem se suglasio tuženik kao vjerovnik jer je ispunjenje primio bez ikakvih primjedbi.

17. Odluka o dosuđenom trošku tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbi čl.154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a tuženik je osporava samo zbog odluke o glavnoj stvari.

18. Iz navedenog proizlazi da žalbenim navodima, tuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost presude u pobijanom dijelu, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a njegova žalba odbijena kao neosnovana i presuda prvostupanjskog suda potvrđena u točkama I. i II. izreke, kako je odlučeno u izreci ove presude.

19. Žalba tužitelja protiv odluke o trošku iz točke III. izreke presude je osnovana. Budući da je odluka o troškovima sastavni dio presude, a tužitelj žalbom pobija samo odluku o trošku, ona se tretira kao rješenje (čl. 129. st. 5. ZPP-a).

20. U pravu je tužitelj da je prvostupanjski sud odlučujući o visini potrebnih troškova tužitelja pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj pristupio na ročište za objavu presude pa mu sukladno Tbr. 9. t.

3. pripada trošak za to ročište u iznosu od 99,54 EUR, što uvećano za PDV iznosi ukupno 124, 43 EUR.

21. Zato je na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a valjalo preinačiti točku III. izreke u pobijanom dijelu i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

22. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbe odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a. Na temelju njegovog određenog zahtjeva (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a), ti troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 124,43 EUR, i odnose se na odvjetničku nagradu za sastav žalbe u iznosu od 25,00 EUR, prema Tbr. 10. t. 4. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem, što uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 6,25 EUR i pristojbu na žalbu u iznosu od 13,27 EUR sveukupno iznosi 44,52 EUR. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbe u tome iznosu, kako je odlučeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, a zahtjev tužitelja iznad toga iznosa odbijen je kao neosnovan, kako je odlučeno pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić