REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3592/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika JŽ vl. obrta za trgovinu i usluge [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, protiv tuženika - protutužitelja PRAJO BETON d.o.o. Virovitica, E. Šlomovića 12, OIB 91875708484, kojeg zastupa punomoćnica Renata Duka, odvjetnica iz Zagreba, Barutanski jarak 98c, radi isplate iznosa od 13.891,61 EUR po tužbi i radi isplate iznosa od 33.588,29 EUR po protutužbi, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-169/2019-78 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-169/2019-78 od 12. srpnja 2024. u točkama I., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-169/2019-78 od 12. srpnja 2024. djelomično je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Eme Nađ Bajsar iz Virovitice poslovni broj Ovrv-2195/2019-2 od 18. studenog 2019. kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 104.666,36 kn / 13.891,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od 5. studenog 2019. do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore, te naknaditi tužitelju dio troška ovršnog postupka u iznosu od 3.522,12 kn / 467,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 18. studenog 2019. do isplate po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 14.761,92 EUR, sa zateznom kamatom od 12. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka III. izreke). Odbijen je tuženik s protutužbenim zahtjevom radi isplate iznosa od 253.071,00 kn / 33.588,29 EUR sa zateznim kamatama od utuženja tj. od 29. studenog 2019. do isplate (točka V. izreke). Tako je sud riješio ocjenom i analizom dokumentacije u spisu, a posebno provedenih vještačenja i to građevinskog vještačenja po vještaku PŽ dipl. ing. građ. iz [adresa] i financijsko vještačenje po vještaku Zoranu Milobari, financijsko knjigovodstvenom vještaku; te je sud ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim a protutužbeni zahtjev neosnovanim, sve kako je odlučio u izreci prvostupanjske presude.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u točkama I., III. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukratko mišljenja je da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a obrazloženje je proturječno stanju spisa. Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe i trošak sudske pristojbe na žalbu, ukupno 1.962,50 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda u točkama I., III. i V. izreke pravilna i osnovana na zakonu.

6. Uvodno se ukazuje da je preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno u skladu s odredbama članka 43. i članka 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) time da je od 1. siječnja 2024. u službenoj upotrebi valuta EUR.

7. Prilikom donošenja presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ocjena je ovoga vijeća da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, vrlo je jasno i detaljno analizirao i obrazložio koje odlučne činjenice i na temelju kojih dokaza je utvrdio; a sve u svezi s provedenim građevinskim i financijskim vještačenjima te je obrazložio koje odlučne činjenice i na temelju kojih dokaza je utvrdio, odnosno, na kojim odlučnim činjenicama je temeljio svoju ocjenu o sadržaju pravnog odnosa između stranaka, i to u odnosu na tužbeni zahtjev i u odnosu na protutužbeni zahtjev.

8. Predmet tužbenog zahtjeva je tužiteljev zahtjev radi isplate iznosa od 104.666,36 kn / 13.891,61 EUR, a sve na temelju računa/otpremnice broj 634/01, 635/01, 636/01 i 637/01; a sve u svezi Ugovora o izvođenju radova broj 25/18 od 20. prosinca 2018. koji je sklopljen između tužitelja kao izvoditelja i tuženika kao naručitelja. Radi se o projektu – izgradnji doma za starije i nemoćne osobe, Virovitica, Franjevačka ulica 13.

9. Rješenjem suda od 9. svibnja 2022. određeno je provođenje građevinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina PŽ, koji je izradio nalaz i mišljenje, koji je sud pravilno prihvatio kao stručan sukladno dokumentaciji i pravilima struke; a sve u smislu članaka 250. do 262. ZPP-a.

10. Tako iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka PŽ, dipl. ing. građ. proizlazi, a uvidom u spis Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj R1-13/2019, u kojem postupku je provedeno sudsko osiguranje dokaza izvedenih fasaderskih radova s građevinskim vještakom LŽ, koja je nakon provedenog uviđaja 11. srpnja 2019. izradila 27. srpnja 2019. nalaz o zatečenom stanju izvedenih fasaderskih radova na dan 11. srpnja 2019. na objektu izgradnja Doma za starije i nemoćne osobe u Virovitici, te na temelju sve zatražene i dostavljene dokumentacije, proizlazi; a sud pravilno nalazi i utvrđuje da su radovi u računima broj 635/01, 636/01 i 637/01 u iznosu od 104.666,36 kn, a koji računi se temelje na dostavljenoj ponudi i količinama i koji su predmet ovog spora nesporno izvedeni, osim paleta nad vratima u iznosu od 10.920,00 kn i da građevinski vještak nije mogao utvrditi osnovanost izdavanja računa broj 634/01 za građevinski materijal u iznosu od 22.710,13 kn budući se vještak ogradio da za to nije stručan. Dalje, iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi, a što sud pravilno nalazi utvrđenim da je tužitelj ukupno na objektu Izgradnja Doma za starije i nemoćne osobe u Virovitici izveo ugovorene i vantroškovničke radove u iznosu od 361.767,16 kn, a za te radove plaćeno mu je 257.100,80 kn iz čega vještak zaključuje da je preostao iznos neplaćenih radova po računima broj 635/01, 636/01 i 637/01. Naime, građevinski vještak je istaknuo da je kod izrade nalaza važno uzeti u obzir da nije vršen očevid na licu mjesta budući da su svi radovi na građevini odavno dovršeni i da se zgrada koristi već treću godinu, tako da se očevidom ne bi moglo utvrditi ništa što bi koristilo pri izradi nalaza. Međutim, stoga je vještak uzeo u obzir dokazna sredstva iz spisa – osiguranja dokaza u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj R1-13/2019 u kojem je sudski vještak LŽ izradila nalaz i mišljenje 27. srpnja 2019. Stoga je građevinski vještak zaključio da je tužitelj izveo radove u iznosu od 361.767,16 kn, a budući je plaćen iznos od 257.100,80 kn, ostala je razlika od 104.666,36 kn, a to je upravo utuženi iznos za koji je pravilno prvostupanjski sud ocijenio osnovanim i odlučio kao u točki I. izreke.

11. Rješenjem suda od 20. prosinca 2023. određeno je provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Zoranu Milobari, dipl. oec. iz [adresa] da na temelju postojeće dokumentacije utvrdi visinu međusobnih potraživanja stranaka.

12. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka Zorana Milobare proizlazi da na temelju podataka koji su mu bili dostupni je mišljenja da prema knjigovodstvenim podacima tužitelja, potraživanje tužitelja iznosi 143.986,81 kn / 19.110,33 EUR a odnosi se na neplaćene račune broj 634/01 u iznosu od 28.387,66 kn, broj 635/01 u iznosu od 4.078,40 kn, broj 636/01 u iznosu od 72.653,95 kn i broj 637/01 u iznosu od 38.866,80 kn, a prema knjigovodstvenim podacima tuženika potraživanje tužitelja prema tuženiku na dan 31. prosinca 2019. iznosi svega 67.034,82 kn / 8.897,05 EUR i odnosi se na dio računa tužitelja broj 345/01. Vještak ističe da prema knjigovodstvenim podacima tuženika isti nema proknjižene ulazne račune tužitelja i to storno računa 345/01 od -73.385,60 kn, račune broj 634/01 u iznosu od 28.387,66 kn, broj 635/01 u iznosu od 4.078,40 kn, broj 636/01 u iznosu od 72.653,95 kn i broj 637/01 u iznosu od 38.866,80 kn od 28. listopada 2019. Vještak je istakao u svom nalazu da osnovanost neplaćenog potraživanja prema podacima iz računa je moguće utvrditi jedino u odnosu na vrstu i količinu izvedenih usluga, međutim, uz račune nije dostavljen ni jedan dokument koji bi ukazivao na podatak da su radovi/materijal ugovoren ili naručen, na koji objekt se isti odnose.

13. Predmet protutužbenog zahtjeva je tuženikov zahtjev za isplatu iznosa od 253.071,00 kn / 33.588,29 EUR. Tuženik obrazlaže protutužbeni zahtjev da je zbog činjenice što je fasaderske radove izveo drugi izvođač, a ne tužitelj, imao dodatni trošak oko 70.000,00 kn. Nadalje, tuženik je bio primoran sa drugih gradilišta i to konkretno i to sa radova na proizvodnoj hali u Kladarama povući radnike na gradilište „Baturina“, a sve iz razloga kako bi pokušao nadoknaditi zastoj u radovima koji se tužiteljevom krivnjom dogodio na objektu „Baturina“, te je ta okolnost utjecala na kašnjenje radova na drugom gradilištu, pa je tuženik tu imao štetu u vidu troškova tzv. produljenog gradilišta u iznosu od oko 30.000,00 kn. Dalje, ističe da zbog neosnovanog raskida ugovora i napuštanja gradilišta od strane tužitelja na gradilištu „Baturina“ došlo je do zastoja radova ostalih podizvođača, pa se tako nisu mogli raditi radovi glazura, okoliša, krovopokrivački radovi, izolaterski radovi terase, keramičarski, tako da je tuženik imao i trošak produljenog gradilišta u iznosu od 60.000,00 kn (navedeni iznos se odnosi na troškove produljenog građenja predmetnog gradilišta Dom za starije i nemoćne osobe „Baturina“).Tuženik navodi da je 27. srpnja 2019. došlo do nevremena i dizanja krovišta jer se zbog nezavršenih fasaderskih radova nisu mogli izvesti limarski radovi pa je uslijed jakog vjetra došlo do dizanja krovnog lima pa je sanaciju bio primoran izvršiti tuženik na način da je demontirao uništeni krovni pokrov, postavio novu krovnu foliju i novi krovni lim. Tuženik štetu procjenjuje na iznos od 35.000,00 kn. Na radovima koje je izveo tužitelj pokazali su se nedostaci koje je po zahtjevu investitora i nadzornog inženjera bio prisiljen otkloniti tuženik pa je izvršeno saniranje fasade ispod vanjskih klupčica, zamjena stiropora i djelomično brušenje istoga, popravci na gredama krova i slično, a izdatke za otklon nedostataka tuženik procjenjuje na iznos od 20.000,00 kn. Konačno tuženik ističe da je tužitelj dužan tuženiku zbog činjenice da radove nije bez opravdanog razloga izvršio u roku platiti i penale sukladno zaključenom ugovoru i to u iznosu od 38.071,00 kn pa dakle tuženik postavlja protutužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 253.071,00 kn.

14. Pravilno sud ocjenjuje neosnovanim protutužbeni zahtjev, a sve imajući u vidu nalaz i mišljenje građevinskog vještaka PŽ. Tako iz zaključka vještaka proizlazi da okolnosti vremena za koje su produljeni rokovi za izvođenje radova na objektu u Kladarama, te izračun troškova produljenog gradilišta, nije uzrokovano nepovoljnim vremenskim uvjetima i povećanjem opsega posla u odnosu na osnovni ugovor, a investitor nije osporio konačni rok dovršetka radova i nije aktivirao ugovornu odredbu o penalima radi kašnjenja. Prema utvrđenom stanju na temelju raspoložive dokumentacije vještak utvrđuje da do produženog roka gradilišta nije došlo zbog smanjenja radne snage na fasaderskim radovima, a sve kako je to detaljno opisano u nalazu. Vezano na okolnost procjene svih troškova gradilišta u Kladarama, tuženik nije imao dodatnih troškova produženog gradilišta s naslova možebitnog smanjenja radne snage na fasadi objekta zbog preseljenja radnika na gradilište Dom Baturina. Dalje, okolnost vremena za koji su produljeni rokovi izvođenja na gradilištu Baturina proizlazi da je na gradilištu produžen rok dovršetka radova u odnosu na ugovoreni rok sa investitorom za cca 90 dana. Produljenje je znatno i najvećim dijelom uzrokovano nepovoljnim vremenskim uvjetima, velikim povećanjem opsega posla u odnosu na osnovni ugovor te brojnim izmjenama projektne dokumentacije. Investitor nije osporio konačni rok dovršetka radova i nije aktivirao ugovornu odredbu o penalima radi kašnjenja. Dalje, tuženik u svojstvu naručitelja fasaderskih radova i glavnog izvođača na gradilištu, nije putem ovlaštene osobe glavnog inženjera gradilišta, prije kraja mjeseca lipnja intervenirao obzirom na broj radnika i napredovanje fasaderskih radova. Tuženik u svojstvu naručitelja fasaderskih radova i glavnog izvođača na gradilištu, nije nakon raskinutog ugovora od strane tužitelja, reagirao promptno već je prema stanju iz građevinskog dnevnika, novog podizvođača uveo u posao tek 9. srpnja 2019., a u međuvremenu nije angažirao potrebnu vlastitu radnu snagu. Do produženog roka gradilišta Dom Baturina nije došlo zbog smanjenja radne snage na fasaderskim radovima pa tuženik nije imao dodatnih troškova produženog gradilišta s naslova produženja roka izvođenja fasaderskih radova. U odnosu na okolnost utužene visine štete i njezinog otklanjanja jer je podignut dio pokrova, građevinski vještak ističe da odgovornost za tu štetu koja zapravo predstavlja štetni događaj prouzročen višom silom svakako treba snositi izvođač pokrova koji nije dovoljno učvrstio i zaštitio pokrov a ukoliko to nije bilo moguće izvođač pokrova je trebao intervenirati ranije kod rukovodstva tog gradilišta i upozoriti na mogućnost garantiranja kvalitete radova odnosno potrebom dovršavanja određenih radova kako bi se kompletirao pokrov, a nikakav upis ili upozorenje u tom smislu građevinski vještak nije pronašao pa radovi na fasadi tog objekta koje je izveo ili nije izveo tužitelj nisu uzrok nastale štete na pokrovu. U odnosu na okolnost visine štete i njezinog otklanjanja (podignut dio pokrova), iz priložene dokumentacije vještak je istakao da nije moguće razaznati koji je uzrok nastale štete (podizanje dijela pokrova i folije), ali u pravilu ako se radi o pokrovu i olujnom vjetru, i najbolje postavljeni pokrov nije otporan na olujne udare vjetra pa po mišljenju vještaka, odgovornost za štetu svakako treba snositi izvođač pokrova koji nije dovoljno učvrstio i zaštitio pokrov. Ukoliko to nije bilo moguće izvođač pokrova je trebao intervenirati ranije, upozoriti na nemogućnost garantiranja kvalitete radova odnosno potrebom dovršavanja određenih radova kako bi se kompletirao pokrov. Nikakav upis ili upozorenje u tom smislu nije pronašao pa je zaključeno da radovi na fasadi objekta, koje je/nije izveo tužitelj nisu uzrok nastale štete na pokrovu. U odnosu na okolnost otklanjanja nedostataka u izvedenim radovima tužitelja iz raspoložive dokumentacije u potpunosti je nemoguće odgovoriti na to pitanje jer nema podataka o utvrđenim nedostacima u radovima tužitelja odnosno nema podataka o radovima koje bi eventualno izveo odnosno otklonio tuženik sam ili putem drugog izvođača radova. Isto tako, iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj to gradilište napustio 28 dana prije nastanka ove štete na pokrovu a tuženik je nakon raskinutog ugovora od strane tužitelja tek 9. srpnja 2019. uveo novog podizvođača za fasadu na tom objektu a sve kako to proizlazi iz građevinskog dnevnika; a novi podizvođač tuženika bio je na tom gradilištu od 20. srpnja do 25. srpnja 2019., dok u građevinskom dnevniku za dan 27. srpnja 2019. nema upisa o nastaloj šteti na krovnom limu i foliji te da je iz odštetnog zahtjeva Baturina d.o.o. prema Croatia osiguranju d.d. koji je odbijen kao dan štetnog događaja naveden 27. srpnja 2019. iz čega se može zaključiti da je do istog došlo 28 dana nakon raskida ugovora između tužitelja i tuženika a što je vidljivo iz same Izjave o raskidu. Nadalje iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi, a pravilno sud nalazi utvrđenim da iz raspoložive dokumentacije nije moguće odgovoriti da li je bilo nedostataka u izvedenim fasadnim radovima tužitelja na izgradnji Dom Baturina jer o tome nema podataka.

15. Slijedom navedenog, pravilno je sud protutužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim; a sve kako je odlučio u izreci prvostupanjske presude.

16. Neosnovani su navodi žalitelja da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom donošenja odluke o parničnom trošku. Naime, pravilno je sud ocijenio uspjeh stranaka u sporu na način da je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom u omjeru od 73%, a sve primjenom određenja iz članka 154. stavka 2. ZPP-a. Ovdje se ukazuje da je sud pravilno primijenio i odredbu članka 155. ZPP-a te je pri odlučivanju o naknadi troškova uzeo u obzir samo one troškove koji su bili svrhoviti za vođenje parnice, a ne one troškove koji su bili svrhoviti za pojedinu parničnu stranku. Stoga je pravilno sud primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a, koja propisuje da će sud pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučivao je sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi upravo obveza i dužnost suda da ocjenjuje koji su troškovi bili potrebni i pri tome valja reći da je sud ocjenjujući koji su troškovi potrebni imao u vidu svrhovitost ostvarenih troškova u odnosu na vođenje konkretne parnice, a ne eventualnu svrhovitost nekog od ostvarenih troškova u odnosu na pojedinu parničnu stranku na čiji teret su ti troškovi ostvareni. Stoga valja reći da je sud suprotno žaliteljevom shvaćanju, ocjenjivao kvalitetu obavljenih radnji i sadržaj upućenih podnesaka upravo po kriteriju svrhovitosti za vođenje postupaka; a sve pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23). U tom smislu sud je vrlo detaljno i jasno obrazložio odluku o parničnom trošku.

17. Slijedom iznesenog valja zaključiti da navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u točkama I., III. i V. izreke.

18. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu, a sve kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko