REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2840/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BARAKUDA consulting j.d.o.o., Zaprešić, Ulica Mirka Ožegovića 14, OIB 45207722817, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Dujmić Živković, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika IMETAK ŠKZ u likvidaciji, Županja, J. J. Strossmayera 7, OIB 65988520651, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Grubeša, odvjetnik u Osijeku, radi isplate iznosa od 7.299,75 EUR, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-191/2019-62 od 20. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-191/2019-62 od 20. svibnja 2022. u točki III. njene izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-191/2019-62 od 20. svibnja 2022. u točkama I. i II. njene izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-191/2019-62 od 20. svibnja 2022. u točki I. njegove izreke.

III. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-191/2019-62 od 20. svibnja 2022. u točkama II., III. i IV. njene izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 580,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.719,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Odlukom iz točke III. izreke presude, odbačen je kao nedopušten tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu od 2.084,50 EUR.

2. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere radi naplate potraživanja zabranom opterećenja i otuđenja nekretnina na Pagu, J. J. Strossmayera 9 upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] etaža 18.93/100, 5 etaža 5.39/100 i 6 etaža 8.28/100 (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke rješenja, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.455,97 EUR. Odlukom iz točke III. izreke rješenja, odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 663,61 EUR. Odlukom iz točke IV. izreke rješenja, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 763,16 EUR.

3. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu vrijednosti poslovnog udjela koji mu je na temelju Ugovora o ustupu tražbine prenijela EJ, bivša tuženikova članica. Prvostupanjski sud je nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 580,18 EUR, dok je zahtjev za isplatu iznosa 6.719,57 EUR ocijenio neosnovanim. Budući da vještak nije mogao utvrditi tržišnu vrijednost poslovnog udjela već samo knjigovodstvenu vrijednost poslovnog udjela prema podacima iz bruto bilance tuženika i popisa zadrugara, a tužitelj nije predložio neko drugo odgovarajuće vještačenje temeljem kojeg bi se mogla utvrditi tržišna vrijednost, sud je ocijenio osnovanim zahtjev za isplatu iznosa 580,18 EUR koji predstavlja vrijednost jednog poslovnog udjela koji je EJ imala u tuženiku. Nadalje, sud je odbacio tuženikov prigovor radi prijeboja u iznosu od 2.084,50 EUR budući je o tom tuženikovom prigovoru već pravomoćno odlučeno u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1915/20-4 od 17. svibnja 2021. Prvostupanjski sud također smatra da tužitelj u prijedlogu za određivanje privremene mjere nije naveo tražbinu koju predlaže osigurati predloženom privremenom mjerom te nije učinio vjerojatnim niti opasnost da će bez predložene mjere tuženik spriječiti ili znatno otežati naplatu njegove tražbine u smislu čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona odnosno u smislu čl. 346. st. 1. t. 1. Ovršnog zakona, slijedom čega je taj prijedlog ocijenio neosnovanim.

4. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/2014, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

5. Protiv te presude i rješenja obje stranke su podnijele žalbu.

6. Tužitelj se žalio na dio presude kojom je odbijen njegov zahtjev kao neosnovan te rješenje kojim je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za donošenje privremene mjere. Tužitelj smatra da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje, prvenstveno iz razloga jer nije proveo sve predložene dokaze. Naime, tužitelj je u tužbi predložio izvođenje vještačenja na okolnost utvrđivanja tržišne vrijednosti poslovnog udjela. Navedeno vještačenje bi se moglo provesti nakon što tuženik dostavi svu dokumentaciju koju je tužitelj zahtijevao. Tuženik je odbio dostaviti traženu dokumentaciju, odnosno sud mu to nije ni naložio, nego pogrešno zaključuje da tužitelj nije predložio adekvatno dokazno sredstvo. Osim toga, sud je odbio izvesti dokaze koje je tužitelj dostavio, primjenjujući odredbu čl. 299. ZPP-a, međutim radi se o dokazu koji je tuženik bio dužan dostaviti već u odgovoru na tužbu. Naime, radi se o dokazima koje je tužitelj uspio pribaviti iako se radilo o tuženikovoj obvezi za dostavom upravo te dokumentacije. Dakle, tužitelj nije dostavio nove dokaze nego je dostavio isprave koje je sud prije zaključenja prethodnog postupka usvojio kao dokazni prijedlog.

7. Tužitelj je predložio da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da ocijeni tužbeni zahtjev osnovanim, podredno da je ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

8. Tuženik je u odgovoru na tužiteljevu žalbu naveo da je prvostupanjski sud u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan te u dijelu u kojoj je odbijen kao neosnovan prijedlog za donošenje privremen mjere, pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo te donio zakonitu i pravilnu odluku.

9. Tuženik se žalio na dio presude kojom mu je naloženo platiti tužitelju iznos od 580,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama navodeći da je vrijednost zadružnog uloga EJ bila 100,00 kn te da tužitelj nema pravo na tržišnu nego nominalnu vrijednost uloga. Nadalje, vještačenjem je utvrđeno da su tuženikove obveze cca 27 milijuna kuna, odnosno nejasan je stav prvostupanjskog suda prema kojem obvezuje tuženika na isplatu udjela iako nisu podmirene obveze vjerovnika.

10. Tuženik je predložio da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

11. Tuženikova žalba nije osnovana.

12. Tužiteljeva žalba je osnovana.

13. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita u cijelosti.

14. Prije nego sud krene obrazlagati razloge nevaljanosti presude, u odnosu na odluku kojom je odbijen tužiteljev prijedlog za donošenje privremene mjere radi naplate potraživanja zabranom opterećenja i otuđenja nekretnina, ovaj sud takvu odluku prvostupanjskog suda ocjenjuje osnovanom. Naime, sukladno odredbi čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ-a), privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

15. Nadalje, sukladno odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a, radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

16. Opasnost da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu odnosno ostvarenje tražbine, mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje odnosno propuštanja protivnika osiguranja koje protivnik osiguranja svjesno poduzima kako bi onemogućio naplatu tražbine predlagatelja osiguranja odnosno kako bi spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine.

17. U konkretnom slučaju tužitelj u prijedlogu za određivanje privremene mjere nije naveo tražbinu koju predlaže osigurati predloženom privremenom mjerom te nije učinio vjerojatnim niti opasnost da će bez predložene mjere tuženik spriječiti ili znatno otežati naplatu njegove tražbine u smislu čl. 344. st. 1. OZ-a odnosno u smislu čl. 346. st. 1. t. 1. OZ-a. Navodi tužitelja da se protiv tuženika vode postupci za naknadu štete, kao i činjenica da je tuženik u likvidaciji od 29. siječnja 2008. te da likvidacija još uvijek traje kao i da tuženik ne odgovara na upite zadrugara odnosno odbija dati bilo kakve informacije o poslovanju zadruge, ne predstavlja opasnost subjektivne prirode odnosno konkretnu radnju koju tuženik svjesno poduzima radi ugrožavanja buduće naplate tužiteljevog potraživanja, a u prilog navoda da tuženik vrši prijenos nekretnina sa svog vlasništva na fizičke osobe tužitelj nije dostavio nikakav dokaz. Isto tako tužitelj nije učinio niti vjerojatnim da bi predloženom mjerom tuženik - protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu slijedom čega ne bi morao dokazivati opasnost iz čl. 344. st. 1. OZ-a odnosno nije učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti iz čl. 346. st. 1. t. 2. OZ-a. Kako dakle, u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjenja oba uvjeta za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine iz čl. 344. OZ-a odnosno radi osiguranja nenovčane tražbine iz čl. 346. OZ-a prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

18. U odnosu na ocjenu valjanosti presude ocjenjujući isprave u spisu ovaj sud utvrđuje sljedeće:

- EJ je stekla status zadrugara u Štedno kreditnoj zadruzi Imetak (tuženiku) 8. svibnja 2003.,

- njen zadružni ulog je iznosio 13,27 EUR (100,00 kn),

- EJ i tuženik su 8. svibnja 2003. sklopili ugovor o kreditu kojim joj je isplaćen iznos od 3.000,00 EUR (22.603,50 kn) te prema kojemu je ista uplatila 7.480,00 kn depozita,

- ugovor o kreditu je 15. siječnja 2013. raskinut zbog neplaćanja te je na taj dan dug iznosio 19.591,85 kn (dug je umanjen za iznos depozita - list 30 spisa - pismo namjere),

- tuženik je 22. travnja 2014. dao izjavu da je kredit u cijelosti otplaćen,

- EJ je 31. listopada 2018. dala izjavu o otkazu statusa zadrugara,

- istog dana je s tužiteljem sklopila ugovor o ustupu tražbine i prava kojim mu prenosi tražbinu u iznosu od 7.480,00 kn temeljem Ugovor o oročavanju novčanih sredstava broj 628/DZ/2003 te 100,00 kn osnivačkog uloga.

19. Među strankama je sporno je li tuženik izvršio prijeboj tražbine nastale po ugovoru o kreditu s oročenim depozitom te ima li tužitelj pravo na isplatu nominalnog iznosa zadružnog uloga, iznos knjigovodstvene vrijednosti uloga ili iznos tržišne vrijednosti uloga na dan gubitka statusa zadrugara EJ.

20. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je prijeboj tuženikove tražbine po osnovi kredita i tražbine EJ po osnovi oročenog depozita izvršen. Naime, tuženik je s EJ zaključio 8. svibnja 2003. Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 753/ZG/2003a, a kao osiguranje naplate kredita da su iste stranke zaključile Ugovor o oročenju novčanih sredstava s valutnom klauzulom broj 628/DZ/2003 na iznos od 7.480,00 kn u kojem je člankom 2. ugovoreno razročenje sredstava u svrhu zatvaranja kredita. To svoje ugovoreno pravo je tuženik i realizirao pa korisnica kredita nije mogla 2018. godine ustupiti tužitelju tražbinu s osnove depozita koji je prije toga prebijen s dugom po kreditu. Naime, u pismu namjere od 15. siječnja 2013. tuženik je jasno naveo da iznos depozita prebija s iznosom kredita.

21. U odnosu na drugo sporno pitanje, ima li tužitelj pravo na isplatu nominalnog iznosa, iznosa knjigovodstvene ili tržišne vrijednosti zadružnog uloga, potrebno je prije svega odrediti koje mjerodavno pravo se primjenjuje.

22. U vrijeme istupanja EJ iz štedno kreditne zadruge (31. listopada 2018.) Zakon o štedno kreditnim zadrugama je bio nevažeći. Naime, od 1. siječnja 2007. je stupanjem na snagu Zakona o kreditnim unijama prestao važiti Zakon o štedno kreditnim zadrugama.

23. Odredbom čl. 78. Zakona o kreditnim unijama, Skupština štedno-kreditne zadruge koja na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ima odobrenje za rad i upisana je u sudski registar dužna je do 30. travnja 2007. donijeti odluku o:

- nastavku rada kao kreditna unija te u propisanom roku uskladiti svoje akte, rad i poslovanje s odredbama ovoga Zakona, ili

- preoblikovati se u štednu banku te u propisanom roku uskladiti svoje akte, rad i poslovanje s odredbama Zakona o bankama, ili

- prestanku štedno-kreditne zadruge i pokrenuti postupak likvidacije.

24. Nadalje, odredbom čl. 80. Zakona o kreditnim unijama je propisano, između ostalog, da u slučaju kada je štedno-kreditnoj zadruzi odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za rad kao štedna banka sukladno odredbama ovoga Zakona i Zakona o bankama, štedno-kreditna zadruga može u roku od 60 dana od dana primitka rješenja o odbijanju zahtjeva donijeti odluku o poslovanju kao kreditna unija i podnijeti izvješće i zahtjev sukladno odredbama stavka 4. ovoga članka ili donijeti odluku o likvidaciji.

25. Tuženik je 29. siječnja 2008. na skupštini donio odluku o nastanku razloga za prestanak Štedno-kreditne zadruge te je pokrenuo postupak likvidacije. Prema odredbi čl. 83. Zakona o kreditnim unijama, postupak likvidacije štedno-kreditne zadruge se provodi sukladno odredbama Zakona o štedno-kreditnim zadrugama („Narodne novine“ broj: 84/02).

26. Odredbom čl. 43. Zakona o štedno-kreditnim zadrugama na postupak likvidacije štedno-kreditne zadruge primjenjuju se odredbe Zakona o trgovačkim društvima o likvidaciji društva s ograničenom odgovornošću, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

27. Odredbom čl. 472. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD) Na likvidaciju društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 368. st. 3., čl. 369. -370. i čl. 372.-384. ovoga Zakona.

28. Prema odredbi čl. 380. ZTD-a na temelju odluke o podjeli imovine likvidatori su je dužni podijeliti dioničarima u roku od 30 dana od dana kada je odluka donesena, na način kako je to određeno statutom. Ako ne postoje dionice koje daju različita prava pri podjeli imovine društva, imovina se dijeli razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu društva. Ako ulozi u temeljni kapital društva nisu za sve dionice uneseni u istome omjeru, nadoknađuje se ono što je uloženo, a ostalo se dijeli razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu društva. Ako imovina društva nije dostatna za to da se nadoknadi ono što je uloženo, dioničari treba da snose gubitak razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu društva.

29. Dakle, primjenjujući navedene odredbe o likvidaciji, potrebno je utvrditi vrijednost imovine društva u likvidaciji te tužiteljev omjer zadružnog uloga u odnosu na ostale članove zadruge. Sudski vještak je pravilno utvrdio omjere zadrugara te je pravilno utvrdio knjigovodstvenu vrijednost dijela imovine. Naime, tužitelj pogrešno smatra da je potrebno utvrditi tržišnu vrijednost imovine kao da se radi o društvu koje nije u likvidaciji i koje nastavlja poslovati nakon prodaje udjela. Ovdje se naime radi o društvu u likvidaciji koje vraća uloge podjelom svoje postojeće imovine.

30. Kao što je navedeno, vještak je pravilno utvrdio vrijednost dijela ali ne i cjelokupne imovine. Pravilno navodi tužitelj da je vještak trebao uzeti u obzir i isprave (podaci o tuženikovim nekretninama) koje mu je dostavio tužitelj, neovisno o činjenici što su dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj nije dostavio nove dokaze nego je dostavio isprave koje je sud prije zaključenja prethodnog postupka usvojio kao dokazni prijedlog.

31. Dakle, za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno je utvrditi: aktivu tuženika na dan istupanja tužitelja iz zadruge, dugovanja tuženika na taj dan, pa i ona s odgođenim plaćanjem, visinu zadružnih uloga, te po odbitku navedenih stavaka, utvrditi ostatak aktive koji predstavlja imovinu zadruge te na kraju veličinu zadružnog udjela tužitelja u imovini zadruge.

32. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje ovaj sud, tako što će uzeti u obzir dokazne prijedloge stranaka i utvrditi odlučne činjenice i raspraviti osnovanost tužbenog zahtjeva imajući u vidu sve navedeno, te donijeti novu, pravilnu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać