Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4209/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja DDD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. mldb. tužitelja TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i z.z. AD, svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku IF, odvjetniku u [adresa], protiv 1. tuženika PB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice LJB, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku HT, odvjetniku u [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-436/2021 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženika PB i 2. tuženice LJB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 436/2021 od 18. srpnja 2024. u točkama I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao djelomično nedopuštena žalba tuženika protiv točke II. izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-436/2021 od 18. srpnja 2024. i protiv točke I. izreke rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 436/2021 od 18. srpnja 2024.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-436/2021 od 18. srpnja 2024. u točki II. izreke za iznos od 8.639,80 EUR-a.

III. Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačava rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-436/2021 od 18. srpnja 2024. u točki II. za iznos od 3.403,10 EUR-a i u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Ugovor o darovanju potvrđen po javnom bilježniku AS iz [adresa] pod brojem OV-1984/2020 kao i Dodatak Ugovoru o darovanju potvrđen po javnom bilježniku AS iz [adresa] pod brojem OV-2776/2021, sklopljeni između I. tuženika PB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika LJB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u odnosu na nekretninu Suvlasnički dio: 7530/145000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19), stan na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica] površine 75,30 m2, upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL D, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], katastarska općina: 306410, [adresa], etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, broj zemljišta (kat. čestice) 1132/3, ZGR. 3301, oznake zemljišta ZGRADA, ZGR. 3302, oznake zemljišta ZGRADA, a koji Ugovor o darovanju je proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL D pod posl. br.: Z-3571/2020 i koji Dodatak Ugovoru o darovanju je proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL D pod posl. br.: Z-4760/2021, su bez pravnog učinka prema tužiteljima AD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], DDD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po zakonskoj zastupnici majci AD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u mjeri koliko je potrebno za namirenje njihovog potraživanja u visini od 30.006,86 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju zaefektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate uvećano prema istom tečaju za kamatu koja teče u valuti glavnice od dana 11. veljače 2015. godine do isplate po stopi od 7%, sve sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. travnja 2015. godine, do 14. travnja 2015. godine,

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. svibnja 2015. godine, pa do 12. svibnja 2015. godine,

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. lipnja 2015. godine, pa do 15. lipnja 2015. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. srpnja 2015. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. kolovoza 2015. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. rujna 2015. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. listopada 2015. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. studenog 2015. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. prosinca 2015. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 10. siječnja 2016. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. veljače 2016. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. ožujka 2016. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. travnja 2016. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. svibnja 2016. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. lipnja 2016. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. srpnja 2016. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. kolovoza 2016. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. rujna 2016. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. listopada 2016. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. studenog 2016. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. prosinca 2016. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. siječnja 2017. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. veljače 2017. godine

- na iznos od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za efektivu Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate počevši od dana 11. ožujka 2017. godine,

pa do isplate, po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a,

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos glavnice od 4.993,14 eura potraživanja zbog koga se pobija dužnikova pravna radnja a koji je dio duga podmiren, kao i u dijelu glavnice od 11.245,00 kn na ime troškova ovršnog postupka potraživanja zbog koga se pobija dužnikova pravna radnja, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na navedeni iznos počevši od 17. prosinca 2020. godine, do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

III. Prvotuženik VD, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženica OD, OIB [osobni identifikacijski broj] dužni su trpjeti da tužitelji namire svoju tražbinu iz točke I. izreke ove presude i to prodajom nekretnine u ovršnom postupku opisane kako slijedi:

- suvlasnički dio: 7530/145000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19), stan na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica] površine 75,30 m2, upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, zemljišnoknjižnog odjela u [adresa], broj zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, broj zemljišta (kat. čestice) 1132/3, zgr. 3301, oznake zemljišta ZGRADA, ZGR. 3302, oznake zemljišta ZGRADA, i to sa svojom naprijed navedenom glavnicom potraživanja, pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.“

2. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Ne dopušta se miješanje E&SB d.d. [adresa] na strani tužitelja u ovoj parnici.

II. Tuženici su dužni tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 12.042,90 eura (dvanaest tisuća i četrdeset dva eura i devedeset eurocenti) na jednake dijelove, sa zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2024. godine, kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

3. Protiv te presude i rješenja u cijelosti pravovremenu žalbu podnijeli su tuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zatražili su trošak žalbe specificiran u žalbi.

4. Odgovor na žalbu podnijeli su tužitelji s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana u cijelosti. Zatražili su trošak odgovora na žalbu specificiran u odgovoru na žabu.

5. Žalba tuženika je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

6. Tuženici mogu poduzimati samo one radnje za koje imaju pravni interes, a to svakako nije podnošenje žalbe protiv presude kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja (točka II. izreke presude), te dijela rješenja kojim nije dopušteno miješanje E&SB d.d. [adresa] na strani tužitelja, jer se radi o uskrati sudjelovanja u svojstvu umješača na strani tužitelja osobi koja ima interes da tužitelji uspiju u parnici, što nije u interesu tuženika, pa je u navedenim dijelovima žalbu tuženika odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 380. toč. 1. u vezi s čl. 358. ZPP.

7. Pobijana presuda i rješenje sadrže jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude i rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i rješenja i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se u cijelosti može ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude i rješenja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno ukazuje žalba tuženika.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tuženika prvostupanjski sud ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno odnosno u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP pravilno ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

10. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tuženice sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).

11. Tuženici tijekom prvostupanjskog postupka nisu predlagali da se izvrši uvid u predmet prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-369/2020, a iznošenje novih dokaza i činjenica u žalbi nije dopušteno u skladu s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP.

12. Predmet spora je pobijanje dužnikovih pravnih radnji u smislu odredbe čl. 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

13. Sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku u bitnome je utvrdio:

- da je između prednika tužitelja MD kao zajmodavca te 1. tuženika PB i TL, kao zajmoprimca sklopljen ugovor o zajmu na iznos od 35.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate uz kamatu od 7%, plativo u 24 mjesečna anuiteta u iznosu od 1.662,50 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, s početkom otplate zajma u travnju 2015.,

- da su se kao jamci platci po ugovoru obvezala trgovačka društva PN d.o.o. iz [adresa] i S d.o.o. iz [adresa], oba zastupana po 1. tuženiku, direktoru PB i trgovačko društvo E j.d.o.o. zastupano po direktoru TL,

- da su ugovorne stranke ugovorile da po dospijeću zajmoprimac može na temelju ugovora kao ovršne isprave (ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika IR iz [adresa] pod brojem Ov-608/15) zahtijevati naplatu ili od strane zajmoprimaca ili od strane jamca ili od svih istovremeno,

- da su stranke ugovorile da je zajmoprimac na temelju tog ugovora, a nakon dospijeća tražbine ovlašten tražiti ovrhu na cjelokupnoj imovini zajmoprimaca i jamaca plataca,

- da su stranke ugovorile da je javnobilježnički ovjerena izjava zajmodavca dokaz o dospjelosti obveze zajmoprimca, odnosno da temeljem ovjerene javnobilježničke isprave o dospjelosti obveze zajmoprimca i jamca plataca zajmoprimac može tražiti od javnog bilježnika da utvrdi dospjelost svoje novčane tražbine i ovršnost tog sporazuma sukladno čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09),

- da je javni bilježnika IR pod brojem OV-414/20 od 24. studenoga 2020. potvrdio ovršnost predmetnog ugovora o zajmu sa danom 11. ožujka 2017.,

- da je zajam od 35.000,00 EUR-a isplaćen zajmoprimcima,

- da je dio zajma na ime glavnice u iznosu od 4.993,14 EUR vraćen,

- da je zajmodavac MD umro **.**.2015., a njegovi nasljednici su tužitelji,

- da su trgovačka društva koja su se po predmetnom ugovoru o zajmu obvezala kao jamci platci brisana iz trgovačkog registra nakon zaključenja stečajnih postupaka,

- da su tužitelji kao ovrhovoditelji protiv 1. tuženika PB podnijeli prijedlog za ovrhu na nekretninama upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], etažno vlasništvo u 7530/14500 dijela, E-19, stan na prvom katu u površini od 75,30 m2, te je sud rješenjem poslovni broj Ovr-369/2020-8 od 17. prosinca 2020. odredio ovrhu na nekretnini ovršenika,

- da je 1. tuženik PB gore opisani stan darovao 2. tuženici LJB ugovorom o darovanju od 17. ožujka 2020., te je temeljem tog ugovora izvršena predbilježba prava vlasništva u korist 2. tuženice LJB koja je predbilježba upisana prije zabilježbe ovrhe po rješenju o ovrsi Ovr-369/2020-8 od 17. prosinca 2020.,

- da je predbilježba prava vlasništva opravdana naknadnim dodatkom Ugovora o darovanju od 3. svibnja 2021.,

- da je kao vlasnica predmetnog stana uknjižena 2. tuženica LJB,

- da je nakon uknjižbe prava vlasništva u korist 2. tuženice LJB brisana zabilježba ovrhe po rješenju o ovrsi Ovr-369/2020-8 od 17. prosinca 2020.,

- da 1. tuženik PB nije bio prijavljen na HZMIO do 24. studenog 2020., niti je korisnik mirovine,

- da je ovrha na novčanim sredstvima 1. tuženika PB ostala bezuspješna, jer prije predmetne osnove za plaćanje navedeni tuženik ima dospjele neizvršene obveze u iznosu od 299.463,86 kuna,

- da na adresi prebivališta tuženika prijavljeno prebivalište osim tuženika imaju i DB rođ. 1985. te mldb. MB rođ. 2016., mldb. LB rođ. 2016. i mldb. FB rođ. 2011.

13. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženici svojim žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelji nemaju pravnog interesa za podnošenje ove tužbe. U konkretnom slučaju tužitelji zahtijevaju pružanje zaštite pobijanjem pravne radnje dužnika kojom radnjom su onemogućeni u naplati svoje dospjele tražbine. Ta pravna zaštita je djelomično konstitutivna, u dijelu koji se odnosi na pobijanje dužnikove radnje, odnosno gubitak učinka ugovora o darovanju u odnosu na tužitelje u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje njihove tražbine, te djelomično kondemnatorna, u dijelu koji se odnosi na trpljenje namirenja tražbine. Postojanje pravnog interes se u načelu presumira i tužitelji isto nisu dužni dokazati. Što se tiče rješenja o ovrsi koje su tužitelji ishodili na predmetnom stanu radi naplate dužne tražbine, a na čemu tuženici temelje svoje prigovore nedostatka pravnog interesa tužitelja za podnošenje ove tužbe za navesti je samo da je ovršni postupak u tom predmetu obustavljen, te je brisana zabilježba ovrhe, a kako je to utvrdio sud prvog stupnja, a sve zbog toga što je 1. tuženik PB, zajmoprimac, tom nekretninom darovnim ugovorom raspolagao u korist 2. tuženice LJB nakon dospijeća tražbine. Dakle, na predmetnom stanu zbog raspolaganja 1. tuženika u korist 2. tuženice LJB je ovrha obustavljena, te su tom radnjom tužitelji onemogućeni u naplati svoje tražbine.

15. Tužitelji u situaciji kada je utvrđeno da 1. tuženik PB nema druge imovine, te da je jedinu nekretninu koju je imao darovao 2. tuženici LJB sasvim sigurno imaju pravni interes pobijati to darovanje kako bi stekli ovršnu ispravu temeljem koje će svoju tražbinu moći namiriti u ovršnom postupku prodajom te nekretnine.

16. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika kojima ističu da im je povrijeđeno njihovo pravo na dom.

17. U odnosu na povredu prava na dom sud prvog stupnja je proveo test razmjernosti u okviru kojeg je utvrdio da je pravo tužitelja koje se temelji na pobijanju dužnikovih pravnih radnji radi namirenja dospjele tražbine utemeljeno na zakonu i usmjereno legitimnom cilju i nužno je u demokratskom društvu.

18. Neovisno o tome što je tužba tužitelja usmjerena na namirenje tražbine na nekretnini koja nesporno predstavlja dom tuženika, ovaj sud imajući u vidu da je tražbina tužitelja utvrđena ovršnom ispravom, nenamirena je dugi niz godina i da je predmetni postupak uzrokovan upravo radnjom tuženika odnosno darovanjem nekretnine od strane 1. tuženika PB 2. tuženici LJB, da tužitelji nemaju druge mogućnosti namirenja svoje dospjele tražbine, jer 1. tuženik PB nema druge imovine iz koje bi mogli naplatiti svoju dospjelu tražbinu to ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da pravo tužitelja na namirenje tražbine ima prednost u odnosu na pravo na dom tuženika, te da tužba tužitelja predstavlja u okolnostima ovog slučaja razumnu i razmjernu mjeru usmjerenu na namirenje njihove tražbine. Pri tome je sud imao u vidu i da je prije nego što je raspolagao predmetnom nekretninom 1. tuženik PB dobrovoljno pristao da se ovrha provede na njegovoj cjelokupnoj imovini, pa i predmetnoj nekretnini, a koju naplatu tražbine je pokušao onemogućiti zaključenjem ugovora o darovanju sa 2. tuženicom LJB.

19. Stoga je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 66. i čl. 67. ZOO kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

20. Tužitelji su kao vrijednost predmeta spora u tužbi naveli iznos od 35.000,00 EUR- a u skladu s odredbom čl. 40. st. 2. ZPP te tuženici naznačenoj vrijednosti spora tijekom prvostupanjskog postupka do zaključenja pripremnog ročišta nisu prigovarali (čl. 40. st. 3. ZPP) niti je sud prvog stupnja po službenoj dužnosti ispitivao ovako naznačenu vrijednost predmeta spora, to ovaj prigovor tuženici ne mogu po prvi puta isticati u žalbi protiv prvostupanjske presude.

21. Pogrešno tuženici smatraju da se kao vrijednost predmeta spora za odmjeravanje troškova zastupanja treba uzeti iznos sa kojim su tužitelji uspjeli u postupku, već je naprotiv mjerodavna vrijednost predmeta spora koja je u ovoj procesnoj situaciji naznačena od strane tužitelja kako je već gore obrazloženo.

22. Osnovano u žalbi tuženici navode da je o troškovima postupka obzirom da su tužitelji uspjeli djelomično, a ne u cijelosti u parnici odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP u vezi s čl. 155. ZPP.

23. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora to za pojedinu radnju zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 183/23 – dalje: Tarifa) po Tbr. 7/1. pripada nagrada od 500 bodova.

24. Broj i vrstu radnji dosuđenih za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tuženici ne osporavaju.

25. Opravdani troškovi tužitelja odmjereni su od strane prvostupanjskog suda u iznosu od 12.042,90 EUR-a, pa kada se od uspjeha tužitelja u sporu (85,73%) oduzme uspjeh tuženika u sporu (14,27%) tužiteljima pripada 71,45% opravdanih troškova, tj. iznos od 8.639,80 EUR-a.

26. Kako je tužiteljima prvostupanjskom presudom dosuđen iznos troška od 12.042,90 EUR-a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi odluku o trošku za iznos od 8.639,80 EUR-a te žalbu tuženika prihvatiti kao djelomično osnovanu i preinačiti odluku o trošku za iznos od 3.403,10 EUR-a i u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbiti kao neosnovan.

27. Tuženicima nije dosuđen trošak žalbe, jer su sa žalbom uspjeli samo djelomično u odnosu na sporednu tražbinu sa osnova troška postupka.

28. Tužiteljima nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer sud ovaj trošak ne smatra potrebnim za vođenje postupka.

29. Slijedom izloženoga valjalo je žalbu tuženika u odnosu na glavnu stvar odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na trošak postupka rješenje djelomično potvrditi i djelomično preinačiti temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP te odlučiti kao u izreci ovog rješenja (točka II. i III. izreke ovog rješenja).

30. Obzirom za izloženo odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš