Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-410/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Radnička cesta 22, Zagreb, protiv protivnika osiguranja TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Supetru poslovni broj Ovr-2113/2024 od 26. rujna 2024., dana 10. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja Croatia osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Supetru poslovni broj Ovr-2113/2024 od 26. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja Croatia osiguranje d.d. radi naknade troška žalbenog postupka u iznosu od 14.028,61 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 757.549,65 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. kolovoza 2024. pa do isplate, kao i troškova postupka osiguranja, zabranom otuđenja ili opterećenja pokretnina u vlasništvu protivnika osiguranja te njihovim oduzimanjem i povjeravanjem na čuvanje predlagatelju osiguranja, kao i zabranom Financijskoj agenciji da navedeni iznos tražbine za koji je određeno osiguranje isplati s računa protivnika osiguranja protivniku osiguranja ili trećoj osobi.

2. Protiv tog rješenja žali se predlagatelj osiguranja, u bitnom navodeći da je odredbom čl. 341. Ovršnog zakona propisano da je predlagatelj dužan navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere, dok dokaze po mogućnosti treba priložiti uz prijedlog. Stoga, kako je postupak određivanja privremene mjere hitan te da predlagatelj osiguranja do podnošenja prijedloga za osiguranje nije primio odgovarajuće potvrde nadležnih tijela, isti uz žalbu dostavlja u međuvremenu ishođene potvrde i uvjerenja. Ističe i da su nakon podnošenja prijedloga blokirani računi protivnika osiguranja, ali za potraživanje koje nije obuhvaćeno predmetnim prijedlogom za određivanje privremene mjere. Napominje i da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da, okolnost što glavnica predlagatelja osiguranja nesporno prelazi uobičajenu imovinu prosječnog građanina, nije dostatan razlog za određivanje privremene mjere. Također, ističe i da iz pobijanog rješenja ne proizlazi stav prvostupanjskog suda u odnosu na prijedlog predlagatelja osiguranja da se umjesto privremene mjere odredi polaganje jamčevine u iznosu od 700.000,00 eura od strane protivnika osiguranja. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 14.028,61 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje u tekstu: OZ).

5. Naime, prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbio prijedlog za osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom, s obrazloženjem da predlagatelj osiguranja nije dokazao daljnju pretpostavku iz članka 344. OZ-a, odnosno da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine.

6. S takvom odlukom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

7. Odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

8. Nadalje, sukladno čl. 341. st. 2. OZ-a u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila tog Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

9. Dakle, iako je točan žalbeni navod predlagatelja osiguranja da uz prijedlog za osiguranje nije nužno priložiti dokaze, isto ne oslobađa dužnost predlagatelja osiguranja da se na dokaze kojim potkrjepljuje svoje činjenične navode pozove u svojem prijedlogu ili predloži njihovo izvođenje. Suprotno tome, predlagatelj osiguranja samo paušalno navodi da je protivnik osiguranja fizička osoba koja nije u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnina te da nema saznanja o visini primanja i prihodima protivnika osiguranja, dok u odnosu na navedene okolnosti ne predlaže provođenje dokaza, niti ukazuje na to da su kod nadležnih tijela pokrenuti postupci radi pribave potvrda i uvjerenja o imovinskom stanju protivnika osiguranja.

10. Na žalbene navode kojima predlagatelj osiguranja tek u žalbi konkretizira imovinsko stanje protivnika osiguranja te u prilog navedenih tvrdnji dostavlja odgovarajuće isprave, valja reći da je sud drugog stupnja, kao i sud prvog stupnja, prilikom odluke o osnovanosti prijedloga za određivanje privremene mjere ovlašten uzeti u obzir samo one navode koji su izneseni u tom prijedlogu. Stoga, u žalbi istaknuti navodi predstavljaju nove činjenice i dokaze koje sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, nije dozvoljeno isticati tek u žalbi, pa iste kao nedopuštene u smislu navedene zakonske odredbe, ovaj sud nije razmatrao.

11. Međutim, treba napomenuti da nedostatak imovine protivnika osiguranja predstavlja objektivnu opasnost te eventualno postojanje takve opasnosti nije dovoljno da bi se privremena mjera odredila. Naime, predlagatelj osiguranja bio je dužan dokazati subjektivnu opasnost, odnosno da protivnik osiguranja poduzima ili bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju (otuđenje, prikrivanje ili na drugi način raspolaganje imovinom) koja za posljedicu ima sprečavanje ili znatno otežanje naplate tražbine predlagatelja osiguranja. Stoga, i uz žalbu dostavljene isprave ne mogu se smatrati dokazom da bila ispunjena prethodno navedena pretpostavka iz čl. 344. st. 1. OZ-a.

11.1. U odnosu na žalbene navode da je Županijski sud u Dubrovniku zauzeo drugačiji pravni stav od onog izraženog u pobijanom rješenju suda prvog stupnja, valja reći da sudska praksa domaćih sudova nije izvor prava u Republici Hrvatskoj pa ovaj sud prilikom donošenja svoje odluke nije vezan pravnim stajalištem izraženim u odluci nekog drugog suda.

12. Također, suprotno žalbenom navodu predlagatelja osiguranja opravdano prvostupanjski sud nije ulazio u prijedlog predlagatelja osiguranja iz čl. 348. st. 1. OZ- a, odnosno određivanje jamčevine u iznosu od 700.000,00 eura, uvažavajući da je prijedlog za određivanje privremene mjere odbijen. Dakle, pretpostavka za određivanje jamčevine jest da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere, što je u konkretnom slučaju izostalo.

13. Zbog svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu predlagatelja osiguranja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja (toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

14. S obzirom na to da predlagatelj osiguranja nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 10. prosinca 2024.

Sutkinja

Branka Križanić