Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5052/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Darije Horvat kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika CO d.d., sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. rujna 2024., poslovni broj P-3801/2023-12, u sjednici vijeća 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 19. rujna 2024., poslovni broj P-3801/2023-12.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 5.594,30 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan (toč. I. izreke), a pod toč. II. izreke je odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. 70/19., 80/22., 114/22. - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu 5.594,30 eur nastao isplatom obiteljske mirovine osiguraniku članovima obitelji pokojnog osiguranika tužitelja GP u razdoblju od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2023. koji je stradao u prometnoj nesreći, a koja se tretira kao ozljeda na radu. Nesporno je da postoji doprinos osiguranika tužitelja GP štetnom događaju u omjeru od 20%.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a ocijenjeno je i da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kao u izreci.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje tužitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

7. Prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku s obrazloženjem da se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) kao propisa koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen (izvršene isplate invalidskih mirovina).

7.1. Nadalje je utvrdio da iz rješenja tužitelja klasa: 140-03/17-01/03400151639, urbroj: 341-25-05/3-17-115946 od 13. veljače 2018. (list 19-22 spisa) proizlazi da je udovici pokojnog osiguranika SP i djeci pokojnog osiguranika GPČ i SPČ priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 23. siječnja 2017. Također, iz spomenutog rješenja proizlazi da je smrt osiguranika tužitelja nastupila kao posljedica ozljede na radu. Iz rješenja tužitelja klasa: UP/I 140- 03/21- 01/03400151639, urbroj: 341-25-05/3-21-127899 od 28. listopada 2021. (list 23-24 spisa) proizlazi da je dotadašnjoj korisnici obiteljske mirovine SPČ prestalo pravo na obiteljsku mirovinu.

7.2. Prvostupanjski sud je zaključio da razliku koju bi trebalo utvrđivati na ime naknade štete u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP-a (razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu) u konkretnom slučaju ne postoji s obzirom da tužitelj u ovom postupku traži isplatu iznosa obiteljske mirovine koju je isplaćivao članovima obitelji svog pokojnog osiguranika čija smrt je prouzrokovana upravo ozljedom na radu.

8. Prema ocjeni ovoga suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 27. ZOOP, koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".

9. I prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode.

10. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

12. Tako prema čl. 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

13. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.

14. Sukladno tome, glede odlučne činjenice – stvarno nastale štete koju bi predstavljao u ovom slučaju veći iznos obiteljske mirovine koja se isplaćuje od mirovine koju bi primao osiguranik tužitelja da nije bilo posljedica štetnog događaja, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je teret dokazivanja te činjenice na strani tužitelja prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP, pa kako tužitelj ni jednim adekvatnim dokazom istu nije dokazao, zakonito je prvostupanjski sud o istoj odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi čl. 221. a ZPP, koja propisuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić