REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3163/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 47, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 4.721,18 eur, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-511/2023 od 29. svibnja 2024., 10. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-511/2023 od 29. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.721,18 eur s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.693,66 eur s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća do isplate (točka II. izreke) sve u roku od 15 dana.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utemeljio presudu na odredbi čl. 1063., 1064. i 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), jer je u postupku utvrdio da je 28. svibnja 2022. na cesti D522- Mutilić (D1) - G. Ploča (A1) Mutilić(D1) - G. Ploča: Čvor Gornja Ploča (A1), općina Udbina na km 7 + 500 m, došlo do prometne nezgode na način da je na vozilo St 4479 AA naletjela divljač (srna) iz lovišta kojim gospodari tuženik, a da je vozač neposredno prije naleta srne upravljalo motornim vozilom brzinom od 70 km/h. Iz činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud je zaključio da je za prouzročenu štetu odgovoran tuženik kao lovoovlaštenik jer je uzrok oštećenja na motornom vozilu izlijetanje divljači na motorno vozilo koje se kretalo javnom-državnom cestom. Stoga je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredaba čl. 154. i 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).
3. Protiv pobijane presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako je sud pogrešno zaključio da je tuženik pasivno legitimiran jer je nesporno da je do prometne nezgode došlo na javnoj cesti, odnosno izvan područja lovišta (na nelovnoj površini) gdje nije dopušteno provođenje lova, pa se ne radi o šteti za koju odgovara lovoovlaštenik. Navodi da cesta nije lovište već površina izvan lovišta pa je mjere za sprječavanje štete od divljači dužna provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom. Također navodi da za predmetnu štetu ne postoji odgovornost tuženika jer se u konkretnom slučaju nije provodio lov u vrijeme nastanka prometne nezgode. Zbog navedenih razloga nezakonita je i odluka o parničnom trošku.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši prvostupanjsku presudu sukladno odredbama čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i osnovana na zakonu.
7. Predmet spora je plaćanje iznosa od 4.721,18 eur kojeg je tužitelj platio svojem osiguraniku po osnovi police kasko osiguranja na ime naknade štete nastale 28. svibnja 2022. naletom divljači na vozilo na cesti D522-Mutilić (D1) - G.Ploča (A1) Čvor Gornja Ploča, općina Udbina na km7 + 500 m.
8. U žalbenom postupku ostala je sporna tuženikova odgovornost za nastanak štetnog događaja, te primjena materijalnog prava.
9. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, na temelju odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da se i odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu u iznosu od 6.636,14 eur. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.
10. U odnosu na tuženikovu tvrdnju kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a ističe se da ona nije osnovana. Sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Izreka presude u pobijanom dijelu je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati.
11. Žalbenim navodima u biti se ponavljaju navodi istaknuti tijekom prvostupanjskog postupka a u vezi kojih je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge i pravilnom primjenom materijalnog prava osnovano je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.
12. Divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete.
13. Slijedom toga, lovoovlaštenik s tog područja gdje se dogodila prometna nezgoda kao vlasnik srne koja se smatra opasnom stvari, odgovora za štetu po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti.
14. Suprotno žalbenim navodima tužitelj u tužbi nije ni iznio činjenicu da je šteta nastala zbog provođenja lova, nego se pozvao na odgovornost na temelju odredaba čl. 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima. Kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud u slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi) činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu.
15. Stoga bi se lovoovlaštenik s tog područja oslobodio od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ako bi se dokazalo da je propust osobe koja upravlja javnom cestom i koji je vezan uz nepostavljanje prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ na predmetnoj prometnici bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Tako i prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022.
16. Okolnost da se šteta dogodila na cesti, odnosno izvan granica lovišta, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta.
17. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud kako na tuženiku leži teret dokaza ekskulpacijskih razloga, a njihovo postojanje sud u ovom postupku nije utvrdio, pa je zaključak i ovoga suda da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala naletom srne na vozilo osiguranika tužitelja.
18. Na tužitelja su isplatom naknade iz osiguranja, prešla, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (čl. 963. Zakona o obveznim odnosima).
19. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a sam tuženik je ne osporava konkretnim žalbenim navodima.
20. Slijedom navedenog kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu protiv pobijane presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti i potvrditi odluku u pobijanom dijelu.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Sutkinja
Tatjana Kujundžić Novak
