REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4503/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.S. IMMO d.o.o., Zadar, Gaženička bb, OIB: 17123761695, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika GRAD ZADAR, Zadar, Narodni trg 1, OIB: 09933651854, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, radi isplate iznosa od 351.591,22 EUR / 2.649.064,17 kn, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-217/2016-93 od 8. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-217/2016-93 od 8. lipnja 2018. u točkama I. i II. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom označenom u izreci u pobijanom dijelu naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.649.064,17 kn (točka I. izreke) i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 640.130,16 kn (točka II. izreke) sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Prema obrazloženju prvostupanjske odluke sud je utvrdio osnovanim tužiteljev zahtjev za isplatu vrijednosti dijela nekretnine koja je predstavlja nekretninu izvan prometa jer predstavlja nerazvrstanu cestu, a tužitelju kao vlasniku prema odredbama Zakona o izvlaštenju pripada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine. Visinu tržišne vrijednosti sud je utvrdio provedenim građevinskim vještačenjem, a geodetskim vještačenjem identificirao je da se radi o nekretnini u vlasništvu tužitelja. Odlučujući o zahtjevu sud je na utvrđeno činjenično stanje primijenio pojedine odredbe Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 54/13 i 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC), Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15 - pročišćeni tekst; dalje: ZV), Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12). O troškovima je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) određeno navodeći koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice.

3. Tuženik pravodobno podnesenom žalbom i dopunom žalbe pobija presudu u točkama I. i II. izreke zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom osporava da se sporna prometnica nalazi u javnoj uporabi jer nije bila niti je dostupna većem broju korisnika već je tužitelj proširio postojeći put za izgrađeno apartmansko naselje i njegove korisnike u privatnoj je uporabi. Osporava pravilnost primjene odredbi materijalnog prava, a navodi da u vrijeme izdavanja uporabne dozvole nije bio na snazi Zakon o cestama u kojem su unesena pravila o nerazvrstanim cestama. Osporava visinu tužbenog zahtjeva kao i uspjeh u parnici s obzirom na prvotno postavljen tužbeni zahtjev. Predlaže uvažiti žalbu i presudu u pobijanom dijelu ukinuti i vratiti na ponovan postupak odnosno preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U ranijem tijeku postupka ovaj je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, preinačio pobijanu odluku presudom poslovni broj Pž-5024/2018 od 7. rujna 2020. i odbio tužbeni zahtjev. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dopustio reviziju tužitelju rješenjem poslovni broj Revd-37/2021 od 12. siječnja 2021., a nakon podnesene revizije taj je sud rješenjem poslovni broj Rev-457/2021 od 14. lipnja 2023. ukinuo navedenu drugostupanjsku presudu i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U rješenju se osporava pravilnost shvaćanja drugostupanjskog suda, opsežno navodi sadržaj ustavnosudske odluke poslovni broj U-I-6326/2021 od 7. veljače 2017. kojom je odlučeno o više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom pojedinih prijelaznih odredbi Zakona o cestama. Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi neprihvatljivim shvaćanje drugostupanjskog suda da zbog upisa tužitelja u zemljišnoj knjizi još uvijek postoji njegovo vlasništvo sporne nekretnine označene kao put te iako su izostali odgovarajući upis nastalih promjena u zemljišnoj knjizi koji se provode po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista katastra. Posebno sud prihvaća revizijske navode o učincima pravomoćne uporabne dozvole za izgradnju prometnice za potrebe stanovanja s obzirom da primjenom odredbe čl. 102. st. 1. ZC-a nekretnina koja se u katastarskom operatu vodi kao ulica s nazivom i određenim kućnim brojevima u odnosu na koju je izdana pravomoćna uporabna dozvola za izgradnju prometnice za potrebe stanovanja a u prostornom planu predviđena kao javna namjena prometnica ima pravni status nerazvrstane ceste neovisno o tome tko je na nekretninama na kojima je ista izgrađena kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Sud navodi da drugostupanjski sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava nije ocijenio ostale žalbene navode koji su odlučnog značaja, ne navodeći o kojim se žalbenim navodima radi, te zbog toga ukida drugostupanjsku presudu i predmet vraća na ponovno odlučivanje o žalbi, što ovaj drugostupanjski sud i čini.

8. Nije moguće ispitati pravilnost primjene odredbi materijalnog prava jer je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio raspraviti odlučne činjenice, a razlozi obrazloženja su djelomično proturječni sadržaju isprava na kojima se temelje.

9. Prvostupanjski sud u bitnom prihvaća tužiteljev zahtjev za isplatu utuženog iznosa zbog učinaka pravomoćne uporabne dozvole kojom se odobrava „uporaba izgrađene prometnice sa infrastrukturom za potrebe naselja zone stanovanja „[adresa] u [adresa], a koja je izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po Potvrdi glavnog projekta broj: Klasa:361-01/08-01/014, Ubroj:2198/01-3/2-08-7 Zadar, od 14. travnja 2009., izdana od nadležnog tijela Grad Zadar, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja investitoru P.S. IMMO d.o.o. iz Zadra“ jer je nekretnini oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva te za dotadašnjeg vlasnika proizvodi iste učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje. Stoga je novčani iznos ustvari naknada za izvlaštenu nekretninu visinu koje je sud utvrdio građevinskim vještačenjem.

10. Ne osporavajući shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o domašaju navedenih odredbi Zakona o cestama o učincima uporabne dozvole za sada još uvijek nije moguće utvrditi potrebne pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva s obzirom da isprave koje se nalaze u spisu i sadržaj kojih je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju ne daju razloge o odlučnim činjenicama.

11. Čkbr. [katastarska čestica] oznake Punta Skala u površini od 5952 m2 dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina navedene oznake nalazi se i u uporabnoj dozvoli. Iz potvrde katastra (list 184. spisa) proizlazi da se prema evidenciji ureda za katastar koji se vodi od 1990. godine prema novoj izmjeri na čkbr. [katastarska čestica] je registrirana [adresa] I u [adresa]. Tužitelj u tužbi navodi da se nekretnina naznake čkbr. [katastarska čestica] u naravi prometnica koristi za promet u [adresa] od 2010. godine nakon što je za nju izdana uporabna dozvola. Tužitelj navodi da je dio površine sadašnjih prometnica čest. 1193/2 k. o. [katastarska općina] vlasništvo tužitelja i navodi dijelove površine pojedinih nekretnina čija površina ukupno iznosi 2107 m2. Taj podatak nalazi se i u ispravi na listu 10. spisa. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev odredio na način da upravo navedenu površinu množi s jediničnom cijenom od 300,00 EUR što je prema tadašnjem kursu iznosilo 4.740.750,00 kn. U dokaznom postupku nije bilo sporno da se sporna nekretnina uvijek koristila za prolazak svih građana koji su imali takvu potrebu. Tužitelj je tijekom postupka na ročištu za glavnu raspravu sasvim jasno ukazao da ne potražuje naknadu za vrijednost cijele površine upisane u zemljišnoj knjizi koja je bila površinom ceste 70-ih i 80-ih godina i vlasništvo tuženika, već samo dio koji se odnosi na proširenje i za koji je izdana uporabna dozvola. Prema tome, uporabna dozvola ne sadrži dovoljno podataka iz kojih bi bilo vidljivo za koji dio je izdana s obzirom na to da je i prije uređenja sporna nekretnina imala status nerazvrstane ili lokalne ceste po ranijim propisima i koju činjenicu tužitelj nije sporio, ali je prvostupanjski sud propustio utvrditi o čemu se točno radi. Provedeno geodetsko vještačenje ne pruža dovoljno podataka iz kojih bi bilo vidljivo koji je dio proširenja obuhvaćen uporabnom dozvolom bio u vlasništvu tužitelja bez obzira na upise u zemljišnim knjigama. Osim toga geodetski vještak je u prikazu nekadašnjih parcela naveo i parcele koje ni sam tužitelj nije naveo u tužbi navodeći da je put proširen za 2601 m2 što je znatno veća površina od 2107 m2 koju navodi tužitelj. Isto tako tuženik navodi da je i komunalni doprinos plaćen za znatno manju površinu od 1548 m2, a sud nije raspravio te razlike u površinama niti utvrdio odlučne činjenice. Ne može se ispitati na koji je način nastala sadašnja čkbr. [katastarska čestica] i kakve to veze ima s čkbr. [katastarska čestica] koju tužitelj navodi u tužbi. U geodetskom nalazu i mišljenju nalaze se i dijelovi tri nekretnine po staroj izmjeri: 539/416, 409 i 381 koje tužitelj nije naveo u tužbi. Prve dvije nekretnine naznačene su u identifikaciji geodetskog vještaka, ali proizlazi da se radi o nekom proširenju znatno širem od cestovnog pojasa.

12. Prema uporabnoj dozvoli odobrava se uporaba izgrađene prometnice s infrastrukturom na spornoj nekretnini. Radi li se o komunalnoj infrastrukturi koja nužno i ne mora biti nerazvrstana cesta nije jasno jer to sud nije utvrđivao. Prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu koji je vrijedio u vrijeme izdavanja uporabne dozvole građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture financira se na način opisan u čl. 33. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Novim Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 23/18) propisano je što predstavlja komunalnu infrastrukturu u čl. 59. i čl. 60. a sasvim je jasno da su nerazvrstane ceste definirane u smislu zakona kojim se uređuju ceste. Većina objekata komunalne infrastrukture nisu nerazvrstane ceste, prijelazne odredbe Zakona o cestama propisuju učinke potpunog izvlaštenja na ceste, a ne i na drugu komunalnu infrastrukturu. Tužitelj potražuje naknadu za uporabu izgrađene prometnice s infrastrukturom temeljem uporabne dozvole, ali je nejasno koji se dio odnosi na nerazvrstanu cestu, a koji na eventualno drugu komunalnu infrastrukturu. Posebice se to može odnositi i na parkiralište jer je nejasno radi li se komunalnoj infrastrukturi u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu ili privatnim parkiralištima (list 125. spisa). Samo su javna parkiralište komunalna infrastruktura, a ne i privatna pa je tim više nepoznat učinak uporabne dozvole jer ne može odnositi i na „infrastrukturu“ kako je neodređeno navedeno u uporabnoj dozvoli. Uporabna dozvola za izgrađenu građevinu izdaje se ako je utvrđeno da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom odnosno potvrđenim glavnim projektom. Zahtjevu za građevinsku dozvolu investitor prema odredbi čl. 228. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“ broj 76/07 i dalje) morao je biti priložen i parcelacijski elaborat te dokaz da investitor ima pravo graditi na građevnoj čestici kao i druge navedene isprave. Prema tome trebalo bi biti vidljivo na koji je način tužitelj pristupio spornoj gradnji na javnom dobru u općoj uporabi - nerazvrstanoj cesti koja je postojala znatno prije započete gradnje i što je sve obuhvaćalo cestovno zemljište.

13. Kako i Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi da nisu od značaja odgovarajući upis nastalih promjena to je prvostupanjski sud trebao utvrditi koji je dio sporne nekretnine u vrijeme proširenja predstavljao nerazvrstanu cestu i pripadajuće cestovno zemljište. Slijedom navedenog za sada zbog nedostatnih razloga nije moguće utvrditi pripada li tužitelju zahtijevana naknada za izvlaštenu nekretninu prema odredbi čl. 8. Zakona o izvlaštenju, i u kojem iznosu.

14. Osnovano žalitelj u žalbi i dopuni žalbe ukazuje na nepravilno shvaćanje prvostupanjskog suda o primjeni navedenih zakonskih odredbi.

15. S obzirom na navedeno sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a presudu je potrebno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Prvostupanjski će sud nakon što provede postupak donijeti novu na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti i dati jasne, logične i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama u ponovljenom postupku odlučiti o izvođenju predloženog dokaza i utvrditi navedene odlučne činjenice na koje je ukazano, a i odlučit će i o troškovima cjelokupnog postupka.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić