REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4659/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŽ, vlasnika obrta [obrt] [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EXPORTDRVO PROJEKTI d.o.o., Zagreb, Nova Ves 3, OIB 06192319594, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Antolić i suradnici d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 39.221,84 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-342/2017 od 4. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-342/2017 od 4. veljače 2021. u točkama I. i II. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-342/2017 od 4. veljače 2021. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Maroslavac, Zagreb, poslovni broj Ovrv-2535/16 od 7. srpnja 2016. kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 39.221,84 eura / 295.516,99 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.849,82 eura / 13.937,46 kuna, i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke); naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.660,03 eura / 50.180,00 kuna (točka II. izreke); odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.340,50 eura / 10.100,00 kuna, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja jer tužitelj nije dokazao opseg i cijenu izvedenih radova sukladno odredbi čl. 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11

- službeni pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) ukinuo citirani platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Odluku o toškovima postupka sud je donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

3. Protiv navedene presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da su stranke bile u poslovnom odnosu s osnove ugovora o građenju, jer je tužitelj za tuženika obavljao radove demontaže opreme i instalacija, iz čega proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu s osnove ugovora o djelu. Zato smatra da je sud trebao izvesti predložene dokaze saslušanjem svjedoka OŽ, glavnog nadzornog inženjera, te tužiteljeve radnike EŽ i ŠŽ, kao i saslušanjem stranaka, a što je propustio učiniti, zbog čega nije niti mogao donijeti presudu pozivom na pravila o teretu dokazivanja.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 829,52 eura / 6.250,00 kuna i sudske pristojbe za odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Prvostupanjska presuda ispitana je u pobijanom dijelu (točke I. i II. izreke) na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 39.221,84 eura / 295.516,99 kuna na ime izvedenih radova demontaže opreme i instalacija na temelju odredbe čl. 590. ZOO-a.

8. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev prigovornim tvrdnjama da tužitelj nije izveo radove, niti isporučio robu naznačenu u utuženim računima koje je tuženik reklamirao i vratio tužitelju. Navodi da je tuženik, kao investitor, angažirao tužitelja, kao izvođača, radi izvođenja točno određenih radova, kao i da se poslovna suradnja odvijala na način da bi tuženik dostavio svoju ponudu za izvođenje radova, da bi nakon izvedenih radova, po ovjeri nadzornog inženjera, tužitelj izvedene radove platio. Smatra da je jedina valjana isprava koja bi mogla služiti za obračun izvedenih radova građevinska knjiga, a ne dnevnik rada.

9. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da se poslovni odnos među strankama odvijao na način da je izvođenje radova dogovarano usmeno, izravnim kontaktom između tužitelja, tadašnjeg zastupnika po zakonu tuženika BŽ i OŽ, nadzornog inženjera na gradilištu postavljenog od strane tuženika, da je zbog nemogućnosti određivanja jedinične cijene za izvršene radove, koji su bili raznovrsni i često dogovoreni ad hoc, ugovoreno plaćanje po satu, kao i da su s navedenim bili upoznati kako investitor, tako i nadzorni inženjer OŽ. Uz navedeno, tužitelj je tvrdio da je dostavljeni dnevnik rada, kojeg je tužitelj vodio na dnevnoj bazi, nadzorni inženjer OŽ svakodnevno potpisivao. Radi utvrđenja navedenih činjenica, tužitelj je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka OŽ, EŽ i ŠŽ, kao i dokaz saslušanjem stranaka.

10. Prije svega, valja reći kako je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Naime, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da su stranke bile u poslovnom odnosu s osnove ugovora o građenju. Odredbom čl. 620. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu, dok je odredbom čl. 621. ZOO-a propisano da se pod „građevinom“ razumijevaju zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, ceste, željezničke pruge, bunari i ostale građevine čija izrada zahtijeva veće i složenije radove.

12. Budući da tužitelj u ovom postupku traži naknadu za radove demontaže opreme i instalacija, koji su predstavljali pripremne radove za kasniju izgradnju objekta, pogrešan je zaključak suda da su stranke bile u poslovnom odnosu s osnove ugovora o građenju. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo zaključiti da su stranke bile u poslovnom odnosu s osnove ugovora o djelu iz čl. 590. ZOO-a, koji ugovor ne mora biti sklopljen u pisanom obliku.

13. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio izvođenje predloženih dokaza saslušanja svjedoka i stranaka, uz obrazloženje da se izvođenjem tih dokaza ne mogu utvrditi odlučne činjenice količine i vrijednosti izvedenih radova. Pozivajući se na pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje navedenih odlučnih činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev i isti je odbio kao neosnovan.

14. Budući da je tužitelj predložio izvođenje dokaza kojima bi se, prema njegovoj tvrdnji, utvrdile odlučne činjenice i da je izvođenje tih dokaza prvostupanjski sud odbio, prvostupanjski sud nije mogao zaključiti da tužitelj nije dokazao postojanje odlučnih činjenica, te razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva utemeljiti na odredbi čl. 221.a ZPP-a.

15. Sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP-a, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: 1. da je sud izveo (predložene) dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu. U procesnopravnoj situaciji kakva je konkretna, kad sud nije izveo dokaze kojima bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje odlučnih činjenica, a koje je tužitelj predložio, odredba čl. 221.a ZPP-a nije se mogla primijeniti.

16. Prema tome, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1. ZPP-a) kada je o postojanju činjenica zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja iako nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 221.a ZPP-a na koju povredu je tužitelj ukazao u žalbi.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda je u pobijanom dijelu ukinuta i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. Budući da odluka o troškovima parničnog postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj točki II. izreke prvostupanjske presude.

19. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu žalbe, prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

20. U ponovljenom suđenju, prvostupanjski sud će održati novu glavnu raspravu, otkloniti bitne povrede odredaba postupka na koje mu je ukazano i utvrditi sporne i odlučne činjenice primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, a tek ako to ne bude moguće, primjenom čl. 221.a ZPP-a o teretu dokazivanja, nakon čega donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

21. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović