REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4606/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Petar Marković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d. u Zagrebu, Palmotićeva 68, protiv tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željko Olujić, Iva Pezić, Fran Olujić iz Zagreba, Marulićev trg 2, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2695/2016-111 od 28. listopada 2024., 10. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2695/2016-111 od 28. listopada 2024. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2695/2016-111 od 28. listopada 2024. u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.446,21 EUR / 33.500,00 kn sa zateznim kamatama od 23. listopada 2013. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 EUR sa zateznim kamatama od 28. listopada 2024. do isplate. Točkom III. izreke odbijen je dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 880,19 EUR.
2. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je predmet spora regresni zahtjev za isplatom polovine iznosa koji je tužitelj, kao osiguratelj vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći 20. svibnja 2010. u Dubrovniku, temeljem izvansudske nagodbe isplatio oštećenom OL, koji je kao suputnik stradao u vozilu osiguranom kod tuženika. Sud navodi da među strankama nije bilo sporan nastanak štetnog događaja i tuženikova legitimacija, kao ni činjenica da je tužitelj izvršio isplatu iznosa od 67.000,00 kn. Sporne su bile osnova i visina zahtjeva i to zbog prigovora isključive odgovornosti tužiteljevog osiguranika za nastanak štetnog događaja i doprinosa oštećenog nastaloj šteti, kao i visina svih vidova štete. Istaknuti prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim primjenom odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). Prigovor visini štete sud je ocijenio djelomično osnovanim, no zahtjev tužitelja odbijen je u cijelosti jer je utvrđeno da je radnja osiguranika tužitelja uzrok nastale štete. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 , 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).
3. Protiv presude, i to točaka I. i II. izreke, žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredbi parničnog postupka. U žalbi navodi da je sud ocjenu o isključivoj odgovornosti njegovog osiguranika temeljio na nalazu i mišljenju vještaka Nevena Ereša, no da je osiguranik tuženika obavljao radnju pretjecanja koja je jedna od najopasnijih u prometu, i to je pretjecao vozilo koje je skretalo. Navodi da je zdravorazumski pretpostaviti da je vozilo osiguranika tužitelja prije skretanja moralo značajno usporiti slijedom čega je osiguranik tuženika morao predvidjeti njegovu namjeru skretanja. Dodaje da je osiguranik tuženika vozilom upravljao brzinom za 30 km/h većom od dopuštene te da je upravo ta brzina dovela do ozljeda koje su nastale suvozaču. Smatra da je pogrešna odluka suda da se ne primjenjuju novi Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske i da je izračun izvršen pogrešno, zbog čega je sud visinu u dijelu ocijenio neosnovanom. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 447,88 EUR.
4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 4.446,21 EUR / 33.500,00 kn koji iznos predstavlja polovinu iznosa koji je tužitelj, kao osiguratelj, isplatio vezano uz štetni događaj od 20. svibnja 2010. U štetnom događaju, prometnoj nesreći, sudjelovali su vozač vozila osiguranog kod tužitelja, vozač vozila osiguranog kod tuženika i parkirano vozilo, a utuženi iznos isplaćen je na temelju izvansudske nagodbe suvozaču u vozilu osiguranika tuženika s osnove naknade obične i neimovinske štete.
8. U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da tuženik prvenstveno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a to nije dopušteni žalbeni razlog protiv presude u sporu male vrijednosti, sve sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a. Tako navode da je osiguranik tuženika mogao vidjeti da tužiteljev osiguranik usporava vozilo prije skretanja ovaj sud nije uzimao u obzir pri odluci o osnovanosti žalbe.
10. Iz spisa proizlazi da ocjena suda o isključivoj odgovornosti tužiteljevog osiguranika za nastanak štetnog događaja nije u proturječju s izvedenim dokazima i stanjem spisa.
11. Naime, sud u obrazloženju pobijane odluke navodi, a to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka, da iz prometnog dijela provedenog kombiniranog vještačenja proizlazi u bitnome da je, bez obzira na brzinu kretanja vozila osiguranika tuženika, vozilo osiguranika tužitelja radi skretanja ulijevo presjeklo kut kretanja vozilu osiguranika tuženika koje se nalazilo u radnji pretjecanja pa da je stoga radnja skretanja ulijevo vozila osiguranika tužitelja bilo uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaj te da bi do sudara došlo sve da je osiguranik tuženika vozilom upravljao dopuštenom brzinom od 70 km/h. Dalje sud navodi da se iz provedenih dokaza tijekom ovog postupka, ne može sa sigurnošću utvrditi je li osiguranik tužitelja prije skretanja ulijevo dao lijevi žmigavac te da je sam osiguranik tužitelja iskazivao da se uopće se sjeća samog štetnog događaja. Slijedom navedenog, zaključak je suda da je osnovan prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja.
12. S obzirom na to da je zahtjev tužitelja neosnovan jer je za nastanak osiguranog slučaja isključivo odgovoran njegov osiguranik, on nema prava prema tuženiku koja proizlaze iz odredbe članka 963. ZOO-a. U tom smislu nisu od utjecaja na pravilnost ili zakonitost odluke žalbeni navodi kojima osporava zaključke suda o visini pojedinih vidova štete.
13. Slijedom navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
14. Odluku o troškovima sud je donio pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Sutkinja
Jagoda Crnokrak
