REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-445/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Baran, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Marčan & Partneri, Rijeka, Prolaz M. K. Kozulić 2, OIB 80879978999, kojeg zastupa Predrag Dželajlija, odvjetnik u Rijeci, M. Gupca 3, protiv tuženika RUDAR d.o.o. Tounj, Tounj 17, OIB 32684643424, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. Rijeka, Supilova 6, radi isplate iznosa od 9.381,91 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-56/2022-13 od 20. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-56/2022-13 od 20. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-56/2022-13 od 20. studenog 2023. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Žakline Marinković, Rijeka, poslovni broj Ovrv-2053/2021 od 7. siječnja 2022. kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 19.381,91 eura / 146.033,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29. listopada 2021. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 192,50 eura / 1.450,41 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 7. siječnja 2022. do isplate (točka I. izreke); naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.505,58 eura / 11.343,79 kuna (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj po nalogu tuženika sastavio ugovor o ustupu tražbine, aneks tom ugovoru i potvrdu, dok tuženik nije dokazao svoje prigovorne tvrdnje da bi sastavljanje navedenih isprava bilo obuhvaćeno naknadom za sastav žalbe, koju radnju je tužitelj zaračunao tuženiku računom broj 135 i koji račun je uredno podmiren od strane tuženika. Stoga je primjenom odredaba čl. 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) i čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) održao na snazi citirani platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi za iznos glavnice od 19.381,91 eura / 146.033,00 kuna sa zateznim kamatama. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da se pobijana presuda ukine. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, nema razloga o odlučnim činjenicama, a o iznesenim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika danim tijekom postupka i samog sadržaja tih isprava. Ističe kako tuženik nikada nije od tužitelja naručio izradu spornih akata, niti mu je dao takav nalog, niti mu je za to izdao punomoć. Nadalje, tuženik navodi kako mu je tužitelj dostavio izvod iz otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2021. iz kojeg proizlazi da prema tuženiku ima potraživanje samo u iznosu od 3.750,00 kuna. Osim toga, tuženik ukazuje kako sastavljanje ugovora o ustupu tražbine nije predstavljalo samostalan pravni posao, već je plaćanjem računa tužitelja za zastupanje u predmetu poslovni broj P-438/17 tuženik u cijelosti podmirio sve pravne usluge pružene od strane tužitelja. Konačno, tuženik ističe kako nije bilo mjesta da sud uzme u obzir tužiteljevo očitovanje na navode iz tuženikova prigovora, jer je uslijedilo po proteku roka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je neosnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Izreka presude je jasna i razumljiva, nije u proturječju s razlozima presude niti sa samom sobom, dok su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju presude jasni, razumljivi i u skladu sa sadržajem isprava u spisu.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299.a ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud je u rješenju od 10. listopada 2022. pozvao tužitelja da se u roku od 15 dana od dana primitka rješenja očituje na navode protivne stranke, uz upozorenje da podneske koji su predani nakon proteka tog roka sud neće uzeti u obzir, osim iznimno ako ih stranka bez svoje krivnje nije mogla podnijeti pravodobno ili ako njihovo uzimanje u obzir ne bi dovelo do odugovlačenja postupka, sve sukladno odredbi čl. 299.a ZPP-a. Tužitelj se očitovao na tuženikov prigovor nakon proteka ostavljenog mu roka za očitovanje, međutim, sud je uzeo u obzir tužiteljevo očitovanje očito smatrajući da time nije došlo do odugovlačenja postupka. To naročito iz razloga što je tužitelj očitovanje dostavio 10. veljače 2023., dok je pripremno ročište bilo zakazano za 11. svibnja 2023.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 19.381,91 eura / 146.033,00 kuna sa zateznim kamatama s osnove ugovora o nalogu (čl. 763. ZOO-a).

10. Među stankama je nesporno da je tužitelj sastavio Ugovor o ustupu tražbine, aneks tom ugovori i potvrdu (str. 44. do 48. spisa).

11. Sporna je činjenica jesu li stranke bile u obveznopravnom odnosu na temelju ugovora o nalogu, odnosno je li tužitelj ugovor o ustupu tražbine, aneks tom ugovoru i potvrdu sastavio po nalogu tuženiku u vezi čega je izdan predmetni račun broj 78/2/1.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika FC (str. 62. do 63. spisa) proizlazi da je jednom prilikom spomenuo tužitelju problem s društvom Rudar d.o.o (tuženik u ovom postupku), koje društvo je tada zastupalo Odvjetničko društvo Kovačević, Koren i partneri d.o.o., te je tražio od tužitelja da preuzme zastupanje navedenog društva u parnici poslovni broj P-438/17. U sklopu te parnice izrađen je sporazum s društvom HŽ Cargo, odnosno sastavljan je ugovor o ustupu. Nadalje proizlazi da je tužitelj za sastav žalbe u navedenoj parnici ispostavio tuženiku račun broj 135 kojeg je tuženik podmirio te mu je ispostavio i račun broj 184 na ime šest sati savjetovanja, koji je također podmiren. Nakon što je u navedenoj parnici prihvaćena žalba, zastupanje je ponovno preuzelo Odvjetničko društvo Kovačević, Koren i partneri d.o.o.

13. Međutim, tuženik nije dokazao osnovanost svojih prigovornih tvrdnji da je sastavljanje predmetnih isprava - ugovora o ustupu tražbine, aneksa tom ugovoru i potvrde - bilo obuhvaćeno naknadom za sastavljanje žalbe u predmetu poslovni broj P-438/17. Navedeno naročito iz razloga što iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj svaku odvjetničku radnju zasebno obračunao (sastav žalbe računom broj 135 i šest sati savjetovanja računom broj 184), pa je tako i sastav ugovora o ustupu tražbine, aneksa tom ugovoru i potvrde zaračunao kao zasebnu odvjetničku radnju predmetnim računom broj 78/2/1, koji tuženik nije podmirio.

14. Dakle, neosnovano tuženik u žalbi ukazuje kako nije naručio od tužitelja izradu spornih isprava, budući da je tijekom postupka nesporno utvrđeno, a proizlazi i iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika, da je tužitelj po nalogu tuženika izradio ugovor o ustupu tražbine, aneks tom ugovoru i potvrdu. Osim toga, žalbeni navodi o tome da je sastavljanje navedenih isprava bilo obuhvaćeno naknadom za sastav žalbe u predmetu poslovni broj P-438/17, osim što su proturječni naprijed navedenim žalbenim navodima, jer je nejasno kako bi izrada tih isprava bila obuhvaćena naknadom za sastav žalbe ukoliko tuženik prethodno nije naručio od tužitelja izradu predmetnih isprava, neosnovani su iz naprijed obrazloženih razloga.

15. Pravilno je odbijen i prijedlog za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, budući da urednost i potpunost vođenja poslovnih knjiga tužitelja nije od utjecaja na odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži plaćanje naknade iz čl. 763. st. 2. ZOO-a.

16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

17. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22).

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović