REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-272/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JI iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Dijana Britvić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Hrvatski hidrografski institut, Split, Zrinsko Frankopanska 161, OIB 51867618130, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bajić i Blaslov Pavasović iz Splita, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-1831/2019-6 od 21. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pr-1173/2016 od 17. srpnja 2019., u sjednici održanoj 10. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e :

I Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-1831/2019-6 od 21. rujna 2020. te se predmet vraća na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

II O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime dodatka na plaću temeljem posebnih uvjeta rada iznos od 2.184,54 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a kako je to navedeno u izreci točke I. presude. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće (toč. II izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka 3.046,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od prvostupanjske presude pa od isplate (toč. III izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (toč. I izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 2.534,30 kn (toč. II izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka od 590,63 kn (toč. III izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu (toč. IV izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-887/2021-2 od 16. studenoga 2021., dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Do kojeg datuma je važio Kolektivni ugovor za Hrvatski hidrografski institut od 15. studenog 2010.?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog postupnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika koji povremeno u okviru svojih poslova i radnih zadataka radi na hidrografskom brodu „Hidra“, za isplatu dodataka na plaću s osnove posebnih uvjeta rada u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. u ukupnom iznosu od 2.184,54 kn te, koji zahtjev tužitelj temelji na odredbama čl. 17. st. 2. Kolektivnog ugovora za Hrvatski hidrografski institut (dalje: KU).

9. Na temelju utvrđenja:

- da je tužitelj radio na radnom mjestu upravitelj stroja na brodu „Hidra“;

- da je taj dodatak tuženik isplaćivao tužitelju zaključno s 2013.;

- da je visina koju tužitelj potražuje sukladna podacima i obračunu tuženika, među strankama nije ni sporna.

prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev s obrazloženjem:

- da je odredbom čl. 2. KU određeno da se zaključuje na tri godine, s time što je st. 2. toga članka određeno da se ovaj ugovor obnavlja na daljnji rok od dvije godine, ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna od ugovornih strana pisano, ne obavijesti drugu stranu da ne želi njegovu obnovu;

- da do 15. studenoga 2013. stranke nisu pisano obavijestile drugu stranu kako je to određeno citiranim čl. 2. st. 2. KU, to je KU obnovljen na daljnji rok od dvije godine, tj. do 15. studenoga 2015. i da je uz produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima na temelju odredbe čl. 199. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), KU bio u primjeni sve do 15. veljače 2016., odnosno za cijelo razdoblje za koje se odnosi potraživanje tužitelja;

10. Županijski sud zaključuje da je KU stupio na snagu 9. studenoga 2010. i da je bio sklopljen na tri godine, odnosno do 10. studenoga 2013., te stoga preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev.

11. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je, jeli navedeni KU u utuženom razdoblju bio na snazi i obvezivao tuženika u pogledu isplate predmetnog dodatka.

12. Odredbom čl. 17. st. 1. KU, koji je potpisan 15. studenoga 2010., propisano je da zaposlenici Hrvatskog hidrografskog instituta, za boravka na istraživačkom brodu, imaju pravo na dodatak na osnovnu plaću s osnove posebnih uvjeta rada u onom mjesecu kada su na brodu, i to: u visini 15% bruto plaće, ako su na brodu 8 ili više dana, u visini 12% bruto plaće, ako su na brodu 5 do 7 dana, u visini 10% bruto plaće, ako su na brodu 3 do 5 dana, u visini 7% bruto plaće, ako su na brodu do 3 dana, dok prema stavku 2. istoga članka, pravo na dodatak ima i posada istraživačkih brodova, i to u visini od 10% bruto plaće.

13. Odredbom čl. 90. st. 1. ZR-a, propisano je da poslodavac, kojeg obvezuje kolektivni ugovor, ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

14. Prema čl. 198. st. 1. ZR-a kolektivni ugovor može se sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme. Prema st. 2. istog čl. kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme ne smije se sklopiti za razdoblje duže od pet godina.

15. Prema čl. 199. st. 1. ZR-a nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Prema st. 2. istog članka iznimno od st. 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

16. Imajući u vidu utvrđenje da je KU sklopljen 15. studenoga 2010. i da je u odredbi čl. 2. istoga određeno da se zaključuje na tri godine, s time što je st. 2. toga članka određeno da se KU obnavlja na daljnji rok od dvije godine, ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna od ugovornih strana pisano ne obavijesti drugu stranu da ne želi njegovu obnovu, što do 15. studenoga 2013. nije učinjeno, to je po shvaćanju ovoga revizijskoga suda, u smislu odredbe čl. 198. st. 2. ZR-a, pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je KU obnovljen na daljnji od dvije godine, tj. do 15. studenoga 2015., a nakon čega je KU bio u primjeni sve do 15. veljače 2016., u smislu čl. 199. ZR-a. Pri tome je odlučno za navesti da strankama kolektivnog pregovaranja nigdje nije zabranjeno sporazumjeti se o nastavku primjene kolektivnog ugovora na prešutan način (automatski, ako jedna stranka do određenoga roka ne obavijesti drugu da ne želi daljnju obnovu kolektivnog ugovora), poštujući zakonsku odredbu o najdužem vremenu sklapanja KU na određeno vrijeme (konkretno, ukupno 5 godina).

17. U tom smislu je neosnovano pozivanje tuženika (a koje prihvaća i drugostupanjski sud) na odredbe Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje od 28. srpnja 2012., jer isti nije lex specialis u ovom konkretnom predmetu, gdje se ne raspravlja o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, već o pravima po osnovi radnopravnog odnosa tužitelja kod tuženika, na kojega su se u utuženom razdoblju primjenjivale odredbe čl. 198. i čl. 199. ZR-a. Takvo pravno shvaćanje, u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, ovaj sud zauzeo je i u odluci ovog suda broj Rev-44/2022 od 5. travnja 2023.

18. S obzirom na utvrđenja da tuženik tužitelju nije isplaćivao navedeni dodatak to je pravilno prvostupanjski sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenili materijalno pravo.

19. Zbog navedenog, osnovan je razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

20. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode (osobito one koji se odnose na visinu potraživanja dosuđenu prvostupanjskom presudom) nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil