REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-503/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, protiv tuženika SINDIKAT TEHNIČKOG PREGLEDA VAGONA I VLAKOVA HRVATSKIH ŽELJEZNICA, OIB 45302507419, Zagreb, Trnjanska 5, zastupanog po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovcima, radi predaje u posjed, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-998/2019 od 14. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-998/2019 od 14. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-998/2019 od 14. listopada 2022. u točki I. izreke naloženo je tuženiku predati u posjed tužitelju prazan od osoba i stvari dio nekretnine na zk.č.br. 411/1 k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] odnosno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], P.I. 3655 u naravi kuća, Trnjanska cesta broj 5/1, ukupne površine 259,29 m², označenoj na skici izmjere preklopljene s katastarskim planom i to prostorije koje se nalaze na lijevoj sjevernoj strani objekta u odnosu na ulaz i uzdužni hodnik koje predstavljaju sanitarni čvor oznake WC1 površine 6,93 m², soba 1 površine 17,51 m², soba 2, površine 49,27 m² i soba 3 površine, 18,52 m² ukupne površine 92,23 m², kako je to prikazano na grafičkom tlocrtu prizemlja predmetne zgrade, sve iz vještačkog nalaza i mišljenja od 23. prosinca 2021., dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 663,61 eura.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. U bitnome navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora broj USS/05 od 17. ožujka 2005., koji je tuženik zaključio s prednikom tužitelja HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o., zato što nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 6. u svezi s odredbom članka 3. ugovora. Tvrdi da tužitelju predmetni prostor nije neophodan za obavljanje registrirane djelatnosti, pa tuženika nije potrebno iseliti. Navodi da je u prostor uložio 250.000,00 kn, jer je i prostor bio zapušten i ruiniran; a sada je kompletno uređen, pa u slučaju da tužitelj tuženiku ne naknadi izvršena ulaganja, tužitelj bi se neosnovano obogatio. Ističe da tužitelj u posjedu ima i druge poslovne prostore, pa je nejasno zašto mu je predmetni poslovni prostor potreban za obavljanje poslovne djelatnosti navodnog odlaganja arhive, kada to može obaviti u drugom poslovnom prostoru koji posjeduje. Slijedom navedenoga predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.

- Odluka Ustavnog suda, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14 ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Neosnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je naveo razloge o odlučnim činjenicama, pa presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva od tuženika predaju u posjed prostora pobliže navedenog u točki 1. obrazloženja. Prvostupanjski sud je utvrdio da je pravni prednik tužitelja HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o., Zagreb, s prednikom tuženika Sindikatom tehničkog pregleda vagona i vlakova Hrvatskih željeznica, Zagreb, 17. ožujka 2005. sklopio ugovor broj US 5/05 o dodjeli na korištenje radnog prostora (listovi 4. i 5. spisa). Tim ugovorom prednik tužitelja je predniku tuženika dao na korištenje prostor za potrebe sindikalnog djelovanja. Radni prostor je dodijeljen na korištenje bez plaćanja naknade i režijskih troškova (članak 2. ugovora), a ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme, s tim da su odredbom članka 6. stranke su ugovorile način prestanka ugovora. Tužitelj je dopisom od 22. studenoga 2018. (list 9. spisa) tuženiku otkazao ugovor i u skladu s odredbom članka 6. ugovora pozvao tuženika da isprazni i preda prostor u roku od 60 dana te da tužitelju preda ključeve. Tuženik se podneskom od 27. veljače 2019. očitovao na tužiteljev otkaz navodeći da nije ispunjen nijedan uvjet iz odredbe članka 6. u svezi s člankom 3. predmetnog ugovora, te da je u predmetni prostor uložio više od 100.000,00 kn. Tužitelj je tuženiku 28. veljače 2019. uputio zahtjev za iseljenje u kojem je naveo da je istekao rok od 60 dana od dana zaprimanja otkaza ugovora. Ujedno je upozorio tuženika da ako se ne odazove na primopredaju prostora da će s danom 3. ožujka 2019. zatvoriti ogradu kako bi se spriječilo ilegalno parkiranja automobila i ulazak osoba koji nisu djelatnici tužitelja. Tužitelj je ponovno 8. ožujka 2019. pozvao tuženika na iseljenje te mu dodijelio dodatni rok od 15 dana da se iseli. U dopisu na listu 22. spisa tuženik se očitovao na ponovljeni zahtjev za iseljenje navodeći da raskid ugovora nije valjan i da se ne smatra obveznim po njemu postupiti.

8. U svezi s prije utvrđenim činjenicama prvostupanjski sud je zaključio da je predmetni ugovor raskinut jednostranom izjavom tužitelja od 22. studenog 2018. u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. predmetnog ugovora, jer tuženik nije osporio da je otkaz primio. U odnosu na tvrdnje tuženika da mu je tužitelj dužan osigurati odgovarajući poslovni prostor u slučaju raskida, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj to bio dužan učiniti samo ako raspolaže drugim odgovarajućim prostorom. Naime, odredbom članka 6. stavka 2. ugovora stranke su ugovorile da ugovor može prestati, osim razloga iz stavka 1. i u slučaju ako tužitelju zbog pomanjkanja radnog prostora na drugim mjestima nastane potreba korištenja radnog prostora iz ovog ugovora za vlastite potrebe obavljanja svoje djelatnosti te se tužitelj u tom slučaju obvezao tuženiku osigurati drugi odgovarajući prostor za rad ukoliko njime raspolaže.

9. U pogledu primjene odredbe članka 6. stavka 2. ugovora prvostupanjski sud je na temelju iskaza zakonskog zastupnika tuženika RŽ i zaposlenice tužitelja ZŽ utvrdio da tužitelj ima u vlasništvu nekoliko poslovnih prostora, no kako se radi o atraktivnim poslovnim prostorima, tužitelj je te prostore dužan ponuditi na natječaju za zakup s plaćanjem zakupnine i svih režijskih troškova. Neki su dani u zakup, a zakupci plaćaju zakupninu i sve režijske troškove. Nadalje što se tiče tvrdnji tuženika da je pola zgrade u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor, prazno, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka ZŽ utvrdio da je tužiteljev kompletan poslovni prostor na navedenoj lokaciji potreban za odlaganje arhive i informatičke opreme, jer nije u mogućnosti cjelokupnu arhivu smjestiti u drugu polovicu prostora te planira kompletni prostor na adresi u [adresa] urediti za obavljanje svoje djelatnosti.

10. Na temelju iskaza saslušanog svjedoka ZŽ kojemu je prvostupanjski sud u cijelosti poklonio vjeru, zaključio je da tužitelj ne raspolaže odgovarajućim prostorom koji bi bio dužan osigurati tuženiku u skladu s ugovornim odredbama.

11. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da ugovor o dodjeli na korištenje radnog prostora predstavlja ugovor o posudbi na koji se primjenjuje odredba članka 509. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 126/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) kojom je propisano da ugovor o posudbi nastaje kad posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveže vratiti je nakon uporabe. Kako je tužitelj tuženiku dao predmetni prostor na besplatnu upotrebu, a s obzirom da je predmetni ugovor raskinut, tuženik je dužan na temelju odredbe članka 162. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 81/15. - pročišćeni tekst i 94/17.) predati tužitelju u posjed predmetnu nekretninu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Neosnovane su tvrdnje žalitelja da je u predmetni prostor uložio 250.000,00 kn, pa da se time tužitelj neosnovano obogatio. Naime, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tuženik se je obvezao radni prostor urediti i osposobiti za svoje aktivnosti na vlastiti trošak (članak 3. točka d. ugovora). Dakle, troškove koje je žalitelj imao u svezi s uređenjem predmetnog poslovnog prostora predstavljaju njegov trošak; a ne neosnovano bogaćenje tužitelja. Također potrebno je dodati kako tužitelj za svoje tvrdnje u svezi ulaganja u predmetni prostor, prvostupanjskom sudu nije predložio nikakve dokaze.

13. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima parničnog postupka po osnovi i visini.

14. Kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 10. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec