REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4674/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja AGENCIJA ZA PLAĆANJA U POLJOPRIVREDI, RIBARSTVU I RURALNOM RAZVOJU, OIB: 79429130226, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269d, protiv tuženika IMOTA d.o.o. u stečaju, OIB: 02297833542, Donji Proložac, Perinuša b.b., kojeg zastupa punomoćnica Rozita Vidan, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-261/2020-46 od 8. studenog 2024., 10. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba, potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-261/2020-46 od 8. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-261/2020-46 od 8. studenog 2024. odbačen je prigovor tužitelja protiv rješenja tog suda poslovni broj Povrv-261/2020-42 od 17. listopada 2024. kao nepravodoban. Iz obrazloženja u bitnom proizlazi da je rješenjem poslovni broj Povrv-261/2020-42 od 17. listopada 2024. pozvan tužitelj na uplatu sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 143,39 EUR. Predmetno rješenje tužitelju je dostavljeno 31. listopada 2024. S obzirom na to da je prigovor podnio 5. studenog 2024., odnosno, nakon isteka roka od 3 dana za njegovo podnošenje, to je prigovor nepravodoban, pa je odbačen primjenom odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP).
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Istaknuo je da nije sporno da je rješenje o pristojbi preuzeo 31. listopada 2024., a prigovor podnio 5. studenog 2024. Međutim, sud je prilikom odlučivanja o prigovoru propustio uzeti u obzir da je 4. studenog 2024. sustav e-Komunikacije bio nedostupan pa tužitelj nije mogao učitati sudsku pristojbu tog dana, već prvi sljedeći dan, 5. studenog 2024. Daljnjim žalbenim navodima tuženik osporava rješenje prvostupanjskog suda kojim je pozvan na plaćanje sudske pristojbe navodeći da je tužitelj javna ustanova i da se na njega primjenjuje odredba čl. 11. ZSP-a o oslobođenju plaćanja pristojbe. Predložio je ukinuti pobijano rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijano rješenje ispitano je na osnovi odredaba iz čl. 365. i 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
5. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu proizlazi da je 17. listopada 2024. doneseno rješenje kojim je tužitelj pozvan na plaćanje pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 143,39 EUR. Predmetno rješenje je tužitelj zaprimio 31. listopada 2024., dok je prigovor na to rješenje podnio 5. studenog 2024. Navedene činjenice ni žalitelj ne osporava u žalbi.
7. Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZSP-a protiv rješenja o pristojbi iz čl. 28. toga Zakona stranka može u roku od tri dana od dana kada joj je rješenje dostavljeno podnijeti prigovor prvostupanjskom sudu. Prvostupanjski sud može u povodu podnesenog prigovora rješenjem, koje se mora otpremiti stranci u roku od tri dana, odbaciti prigovor kao nepravodoban, nepotpun ili nedopušten; odbiti prigovor kao neosnovan i potvrditi pobijano rješenje; uvažiti prigovor i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet vratiti na ponovni postupak (st. 2.).
8. Prema tome, s obzirom da je rješenje o pristojbi poslovni broj Povrv-261/2020-42 od 17. listopada 2024. dostavljeno tužitelju 31. listopada 2024., to je zadnji dan za izjavljivanje prigovora bio u ponedjeljak 4. studenog 2024., pa je prigovor od 5. studenog 2024. podnesen nakon proteka zakonskog roka za njegovo podnošenje.
9. U odnosu na tužiteljev žalbeni navod kojim ističe da je 4. studenog 2024. sustav e-komunikacije bio nedostupan, ističe se da nije osnovan. Naime, iz podataka u spisu, ispisa iz sustava e-Građanin (list 284. spisa) proizlazi da je e-Komunikacija 4. studenog 2024. bila nedostupna u periodu od 8,30 h do 15,05 h zbog nepredviđenih teškoća. Dakle, e-Komunikacija je 4. studenog 2024. bila nedostupna tijekom točno određenog perioda, od 8,30 h do 15,05 h, dok je izvan tog perioda bila dostupna. Drugim riječima, e-Komunikacija je bila dostupna i tužitelj je mogao pravovremeno podnijeti prigovor u preostalo vrijeme tog dana, pa stoga neosnovano upire u žalbi da zbog nedostupnosti e-Komunikacije nije mogao učitati prigovor tog dana.
10. Proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno odbacio kao nepravovremen tuženikov prigovor protiv rješenja za plaćanje sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu.
11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. prosinca 2024.
Sutkinja
Kamelija Parać
