Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-495/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja APS DELTA S.A., societe anonyme, 6 rue Eugene Ruppert, L-2453, Luxembourg, OIB:45421012929, zastupanog po punomoćniku Nevenu Kozoliću, odvjetnik iz Zagreba, protiv ovršenika FT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretninama, povodom žalbe ovršenika podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Ovr-353/2019-27 od 11. lipnja 2024., 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Usvaja se žalba ovršenika, ukida se rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Ovr-353/2019-27 od 11. lipnja 2024. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.
2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija ovršenik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud isto ukine.
3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbene navode.
4. Žalba ovršenika je osnovana.
5. Nije sporno da je ovršenik prvostupanjskom sudu 11. svibnja 2021. podnio podnesak nazvan žalba koji po svom sadržaju predstavlja prijedlog za odgodu, predlažući istu na rok od godine dana.
6. Odlučujući o navedenom prvostupanjski sud tvrdi da ovršenik nije priložio nikakav dokaz iz kojeg bi eventualno proizlazilo da su ispunjenje pretpostavke iz čl. 65. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20) kojim je regulirana odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, pa imajući u vidu i protek vremena od prijedloga za odgodu ovrhe, isti je odbijen kao neosnovan. 7. U žalbi ovršenik ističe da je tijekom ovršnog postupka sukladno presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda utvrđena ništetnost ugovora u CHF, kakav je predmetni ugovor u odnosu na koji se provodi ovrha u ovom postupku, a koji u međuvremenu nije mogao konvalidirati protekom vremena ili prijenosom na treće osobe, a što treba riješiti kao prethodno pitanje. Ponavlja istaknuti prigovor zastare uz napomenu da je vjerovnik prvo trebao pokušati naplatiti potraživanje od glavnog dužnika.
8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koju sadržajno ukazuje ovršenik, koji svoju primjenu u ovoj pravnoj stvari nalazi u odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a s obzirom da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, pa ovaj sud ne može ispitati pravilnost navedene odluke.
9. Naime, iako ovršenik tek sad u žalbi iznosi činjenice u svezi ništetnosti ugovora o kreditu na osnovu koje ovršne isprave je doneseno rješenje o ovrsi u ovom predmetu, prvostupanjski sud je bio dužan po službenoj dužnosti provjeriti da li ima uvjeta za odgodu ovrhe, što je isti propustio učiniti, pa su izostali odlučni razlozi na osnovu kojih bi se zakonito moglo zaključiti da se nisu ispunili uvjeti za odgodu ovrhe u konkretnom slučaju.
10. To zato jer iz presude Suda Europske unije broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. koju valja primijeniti u konkretnom slučaju proizlazi zaključak da nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske ne propisuje mogućnost ovršnog suda da u ovršnom postupku, prilikom zaprimanja prijedloga za ovrhu ispituje je su li odredbe sadržane u ovršnoj ispravi poštene ili nepoštene, već isto može biti predmet preispitivanja parničnog postupka, kod čega je pokušaj naplate temeljem naprijed navedene ovršne isprave u situaciji kad ovršenik tvrdi da su ništetne određene odredbe ugovora o kreditu dovoljan razlog da bi se na temelju navedenog moglo utvrditi da bi daljnjom provedbom takve ovrhe ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a na što je sud dužan paziti po službenoj dužnosti.
11. Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a prihvaćanjem žalbe ovršenika ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak, koji će cijeneći pravne stavove iznesene u ovoj odluci ponovno razmotriti sve relevantne okolnosti i odlučiti o prijedlogu za odgodu ovršenika na način da će prije svega provjeriti je li zaključeni ugovor o kreditu potrošački ugovor, u odnosu na koje okolnosti tuženik ističe prigovor ništetnosti dijela spornog ugovora, te nakon toga ocijeniti je li u konkretnom slučaju postoje uvjeti za primjenu pravnog stava izraženog u navedenoj presudi Suda Europske unije.
U Varaždinu 10. prosinca 2024.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
