Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-135/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička 50, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Pavlak & Partneri iz Rijeke, protiv ovršenika CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivi Klobučar, odvjetnici iz Rijeke, radi ovrhe na nekretnini, povodom žalbe ovrhovoditelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Ovr-449/2021-12 od 15. prosinca 2023., 10. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Ovr-449/2021-12 od 15. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prihvaćen je prijedlog ovršenika te je ovrha u ovoj ovršnoj stvari odgođena do pravomoćnog okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na koju je ovršenik upućen zaključkom od 15. prosinca 2023. Ujedno je u istoj odluci zaključkom upućen ovršenik da u roku od 15 dana od dana primitka navedenog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-449/21 od 28. listopada 2021. iz razloga iz kojih je izjavio žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi.
2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži te ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi nastavka provedbe ovrhe.
3. Ovršenik nije odgovorio na žalbene navode.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Ocjenjujući da je ugovor o kreditu kojeg su stranke zaključile 5. travnja 2007. potrošački ugovor, te da ovršenik ima status potrošača u smislu odredbe čl. 4. st. 1. toč. 21. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, s daljnjim izmjenama), pozivajući se na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. rujna 2022. gdje je određeno da je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se određuje i provodi ovrha na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrže li potrošački ugovori nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, prvostupanjski sud smatra, navodeći da se ovrha u ovoj pravnoj stvari provodi na temelju isprave koje nije prošla sudsku kontrolu, da su ispunjene pretpostavke iz čl. 65. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20 i 114/22) za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika jer je ovršenik u žalbi izvan roka isticao razloge koji se odnose na ništetnost ovršne isprave, a da je nesporno da su vođeni postupci radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojima su donesene pravomoćne odluke Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a kojima su utvrđene povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banaka, te odredbi kojima je ugovorena valuta u CHF, a stranka kojih postupaka je bio i tuženik.
6. Kako ovršna isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o ovrsi potječe iz razdoblja koje je presudom u kolektivnom sporu utvrđeno kao razdoblje u kojem je izvršena povreda interesa potrošača, a sud navodi kako se u konkretnom slučaju radi i o situaciji da se ovršenik poziva na to da se radi o njegovoj jedinoj nekretnini, smatra da su ispunjene kumulativne pretpostavke za odgodu ovrhe.
7. U žalbi ovrhovoditelj ističe da je pogrešno sud odlučio odgoditi ovrhu na temelju žalbe nakon proteka roka iz razloga što je ovršenik te žalbene razloge trebao isticati u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a što je propustio učiniti, pa da je žalbu iz navedenog razloga trebalo odbiti. Osim toga tvrdi da suprotno obrazloženju i ocjeni suda nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. navedenog Ovršnog zakona iz razloga što ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, neosnovano se pozivajući na pravo na dom. Ovrhovoditelj ukazuje da u slučaju da se i utvrdi ništetnost dijela ugovornih odredbi, da ne bi došlo do prestanka tražbine ovršenika, već samo do njenog smanjenja u manjem dijelu, napominjući da je ovršenik kao korisnik kredita dao ovrhovoditelju izričitu suglasnost da za slučaj neisplate te tražbine neposredno provede prisilnu ovrhu na nekretnini.
8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ) s obzirom da ovrhovoditelj sadržajno uopće ne ukazuje niti konkretizira i jednu bitnu povredu odredaba parničnog (ovršnog) postupka, ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena i jedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nadalje iako je prema mišljenju ovog suda žalbu nakon proteka roka sukladno odredbi čl. 53. st. 4. OZ-a valjalo odbaciti, kako to ističe ovrhovoditelj u žalbi na rješenje o odgodi, jer je ovršenik žalbene razloge koje je istaknuo u žalbi nakon proteka roka mogao istaknuti već i u žalbi na rješenje o ovrsi, ovaj sud ne može utjecati na sadržaj zaključka prvostupanjskog suda s obzirom da sukladno odredbi čl. 11. st. 5. OZ-a stranke nemaju pravo žalbe na donesenu odluku.
10. Međutim, u odnosu na pobijano rješenje o odgodi valja istaći da su odredbom čl. 65. OZ-a propisani uvjeti za odgodu ovrhe, dok nije sporno da je sukladno odredbi st. 4. navedenog članka ovršenik upućen na podnošenje tužbe radi utvrđenja djelomične ništavosti javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha, koja je podnesena pred prvostupanjskim sudom pod brojem P-198/2024, a ovršenik sukladno uvidu u eSpis već vodi pred istim sudom pod brojem P-1138/2023 postupak protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti istih ugovornih odredbi, dok ovrhovoditelj u žalbi ne pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da navedena ovršna isprava na osnovu koje je dopuštena ovrha predstavlja po svom sadržaju ugovor koji je sklopljen između banke kao pružatelja usluga i ovršenika kao potrošača.
11. Stoga, uzimajući u obzir da nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske ne propisuje mogućnost ovršnog suda da u ovršnom postupku, ispituje da li su odredbe sadržane u ovršnoj ispravi poštene ili nepoštene, već isto može biti jedino predmet preispitivanja u okviru parničnog postupka, obveza je suda da, a primjenom odredbe čl. 65. navedenog Ovršnog zakona, mijenja svoju sudsku prasku na način da utvrdi da je okolnost gubitka nekretnine ovršenika kao potrošača u postupku prisilne prodaje nekretnine u ovršnom postupku, a koja ovrha je pokrenuta na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i u situaciji kada je ovršenik kao potrošač pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti/nepoštenja odredbe ugovora o kreditu, odnosno konkretne ovršne isprave na temelju koje je određena ovrha, dovoljna da bi se na temelju navedenog moglo utvrditi da bi daljnjom provedbom takve ovrhe ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, s obzirom na stav suda da mogućnost novčane restitucije od strane ovrhovoditelja po shvaćanju presude Suda Europske Unije od 26. lipnja 2019. broj C-407/2018 ne predstavlja dovoljan vid zaštite ovršenika kao potrošača u ovršnom postupku, a kako to propisuje odredbe čl. 7. Direktive 93/13., imajući u vidu da sud pred kojim se vodi postupak mora primijeniti pravo Europske unije.
12. Stoga je pravilno prvostupanjski sud usvojio prijedlog za odgodom ovrhe u ovoj pravnoj stvari, jer, primjenjujući stavove izražene u navedenoj presudi Suda Europske unije, u konkretnom slučaju postoje uvjeti za odgodu ovrhe, s obzirom da je okolnost gubitka nekretnine ovršenika kao potrošača u postupku prisilne prodaje nekretnine u ovom postupku dovoljno da bi se na temelju iste moglo utvrditi da bi daljnjom provedbom takve ovrhe ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta s obzirom da mogućnost novčane restitucije od strane ovrhovoditelja ne predstavlja dovoljan vid zaštite ovršenika kao potrošača u ovršnom postupku, slijedom čega se svi žalbeni navodi ovrhovoditelja ukazuju neosnovanim.
13. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ- a odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi pobijano rješenje.
U Varaždinu 10. prosinca 2024.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
