1              Poslovni broj: Gž-549/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Alena Goluba kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. F., OIB: …, iz S., koju zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u S., protiv tuženika A. d.o.o. S., OIB: …, iz S., kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u S., radi raskida ugovora i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-45/2020-17 od 12. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2023.

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

 

I.) Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-45/2020-17 od 12. studenog 2021. te rješenje istog suda, istog poslovnog broja i datuma u točki II. izreke u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 17.830,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

II.) Rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-45/2020-17 od 12. studenog 2021. u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu u kojem je djelomično odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao nepobijanom dijelu, ostaje neizmijenjeno.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Prvostupanjski sud je dana 12. studenog 2021. donio presudu i rješenje pod poslovnim brojem Ps-45/2020-17, kojom presudom je utvrdio da je s danom 1. svibnja 2019. raskinut Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između tužiteljice zastupane po punomoćniku V. F. iz S., kao zakupodavca, i tuženika kao zakupnika, ovjerenog od strane javnog bilježnika I. B. iz S. pod brojem OV-815/17 dana 22. veljače 2017., s Aneksom tog ugovora od 7. rujna 2017., dok je rješenjem odbio prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice – predlagateljice osiguranja, oduzimanjem nekretnine upisane u z.k. ulošku br. 3390 k.o. S., anagrafske oznake …, S., i to posebnog dijela čest.zgr. 284/1, na kojem je uspostavljeno etažno vlasništvo E-6, u naravi stan S - etaža I. (prvog) kata, koji se sastoji od tri hodnika, dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonicom, spreme, pet soba, kupaonice i WC-a, te nekretnine upisane u z.k. ulošku br. 4436, k.o. S., čest. zem. 8640/2, u naravi dvor, anagrafske oznake …, S., iz posjeda protivnika osiguranja i povjeravanje tih nekretnina na čuvanje i upravu predlagateljici osiguranja D. F., sve do pravomoćnosti presude, uz naknadu predlagateljici osiguranja troškova uzrokovanih određivanjem privremene mjere zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke rješenja). Istim rješenjem tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 17.830,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.250,00 kuna odbijen kao neosnovan (točka II. izreke rješenja).

 

2.) Navedenu presudu u cijelosti te rješenje prvostupanjskog suda u točki II. izreke, u dijelu u kojom je dosuđen parnični trošak tužiteljici, tuženik pobija žalbom zbog svih razloga za žalbu iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Predlaže žalbu uvažiti i tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti uz nalog tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove u ukupnom iznosu od 21.437,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.) Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.) Žalba nije osnovana.

 

5.) Ispitujući odluku prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu u smislu čl. 365. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

5.1.) Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju ističe tuženik u žalbi, a na koju sud drugog stupnja u ovom predmetu također pazi po službenoj dužnosti budući da je tužba podnesena 23. svibnja 2019., dakle prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19). Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika izreka presude nije proturječna sama sebi, presuda sadrži jasne, valjane i potpune razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima stranaka danim u postupku i samih isprava i zapisnika. Presuda nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

6.) Nisu osnovani niti navodi žalbe o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski savjesno i brižljivo ocijenio provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, te je na temelju takve ocjene dokaza, kao i rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje su činjenice u postupku dokazane.

 

7.) Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari te je na temelju tako utvrđenih činjenica pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen između tužiteljice kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika dana 22. veljače 2017., s Aneksom tog ugovora od 7. rujna 2017. (dalje: Ugovor o zakupu) raskinut s danom 1. svibnja 2019.

 

7.1.) Nije sporno da je navedenim Ugovorom o zakupu tužiteljica kao zakupodavac dala u zakup tuženiku kao zakupniku poslovne prostorije u svom vlasništvu, opisane u izreci pobijane odluke, radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti (pružanja usluga smještaja) na rok od pet godina, time da zakup počinje teći 1. svibnja 2017.

 

7.2.) U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da se radi o ugovoru o zakupu na određeno vrijeme, pri čemu okolnost da je u obrazloženju presude kod reproduciranja sadržaja dopisa tuženika od 25. siječnja 2019. upućenog tužiteljici počinjena pogreška u pisanju tako da je umjesto "na određeno vrijeme" napisano "na neodređeno vrijeme" ne čini presudu nerazumljivom, niti zbog toga postoje nedostaci u utvrđenom činjeničnom stanju, suprotno žalbenim navodima tuženika.

 

7.3.) Nadalje, nije sporno da su stranke ugovorile zakupninu za prvu godinu zakupa u ukupnom iznosu od 25.000,00 EUR-a, a za naredne četiri godine u iznosu od 30.000,00 EUR-a godišnje, te da se zakupnik obvezao unaprijed isplatiti zakupninu za prve dvije godine zakupa, u ukupnom iznosu od 55.000,00 EUR-a do 1. svibnja 2017., koju obvezu je tuženik ispunio, tj. da je platio zakupninu za razdoblje zakupa do 1. svibnja 2019., kao i da je tuženik stupio u predmet zakupa s danom 1. svibnja 2017.

 

7.4.) Na temelju sadržaja Ugovora o zakupu i priložene pisane korespondencije između stranaka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su se stranke odredbom članka 25. st. 2. Ugovora suglasile da troškove poreza na dohodak od davanja nekretnina u zakup snosi zakupnik, te da tuženik unatoč višekratnim pozivima tužiteljice nije ispunio svoju obvezu isplate navedenih troškova za drugu godinu zakupa.

 

8.) Neosnovani su navodi žalbe kojima tužitelj ustraje na tvrdnjama iznesenim u postupku pred prvostupanjskim sudom o ništetnosti odredbe čl. 25. st. 2. Ugovora o zakupu. Sukladno odredbi čl. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zakupu, sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, s tim da ih ne mogu uređivati  suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Nema zapreke da ugovorne strane ugovorom reguliraju koja će od njih konačno snositi teret poreza na dohodak od zakupnine. Takva ugovorna odredba nije protivna ni Ustavu RH, niti nekom prisilnom propisu a niti moralu društva, pa se nisu ostvarile pretpostavke za ocjenu te odredbe ništetnom u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO (takvo pravno stajalište je izrazio i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2886/1999-2 od 14.01.2003.)

 

9.) Okolnost da je obveza zakupnika na snošenje troškova poreza na dohodak od zakupnine ugovorena u završnim odredbama Ugovora o zakupu, a ne i odredbama odjeljka Prava i obveze zakupnika (čl. 6.-10. Ugovora), ne umanjuje njen pravni značaj, tj. da se radi o ugovornoj obvezi tuženika te da je tako ugovorenu obvezu tuženik dužan ispuniti, pa se navodi žalbe kojima tuženik tvrdi suprotno, ne mogu prihvatiti kao osnovani.

 

10.) Na temelju utvrđenja da je tužiteljica nakon prvotno upućenog otkaza Ugovora o zakupu od 8. siječnja 2019. (bez prethodne opomene), dopisom od 15. veljače 2019. kao i dopisom od 5. ožujka 2019. (koji je tuženik nesporno primio 8. ožujka 2019.) pozvala tuženika na podmirenje iznosa poreza na dohodak od zakupnine, navodeći visinu tog duga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik nije ispunio ugovorom preuzetu obvezu plaćanja troškova poreza ni nakon višekratnih obavijesti i opomena tužiteljice zbog neispunjenja obveze, pri čemu valja ukazati da je tužiteljica i mailovima upućenim tuženiku 12. ožujka 2019. i 15. ožujka 2019. ustrajavala na pozivima za plaćanje duga, po kojima tuženik nije postupio, radi čega je tužiteljica osnovano dopisom od 26. ožujka 2019. uputila tuženiku izjavu o otkazu Ugovora o zakupu, s danom 1. svibnja 2019.

 

11.) Odredbom čl. 15. Ugovora o zakupu ugovoreno je da zakupodavac može otkazati ugovor u svako doba, bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa, između ostalog kada zakupnik ne plati dospjelu zakupninu i/ili posebne troškove u roku od 15 dana od priopćenja pisane obavijesti zakupodavca, i općenito ako zakupnik ne izvršava svoje obveze utvrđene tim ugovorom ili Zakonom o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora.

 

11.1.) Odredbom čl. 28. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora ("Narodne novine" broj 125/11, 64/15, dalje: ZZKPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zakupu, propisano je da ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme svaka ugovorna strana može otkazati u svako doba, ako druga ugovorna strana ne izvršava svoje obveze utvrđene ugovorom ili tim Zakonom.

 

11.2.) Imajući u vidu odredbe članka 15. i članka 25. st. 2. Ugovora o zakupu, kao i čl. 28. ZZKPP-a (u obrazloženju presude očito omaškom naveden čl. 26. ZZKPP-a), te imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je tužiteljica višekratno upućivala tuženiku obavijest o neispunjenju obveze plaćanja poreza na dohodak, da je dopisom od 5. ožujka 2019. ponovno upozorila tuženika na njegovu obvezu i pozvala ga na plaćanje iznosa odmjerenog od strane Porezne uprave, te da tuženik niti u produljenom roku, sve do dana 26. ožujka 2019. svoju ugovornu obvezu nije ispunio, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica dopisom od 26. ožujka 2019. osnovano raskinula (otkazala) Ugovor o zakupu s danom 1. svibnja 2019. kao danom isteka razdoblja za koje je plaćena zakupnina. Shodno tome, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Ugovor o zakupu raskinut s danom 1. svibnja 2019.

 

12.) Ne mogu se uvažiti navodi žalbe o nemogućnosti tuženika da ispuni navedenu obvezu tužiteljice prema Poreznoj upravi bez valjanog pravnog osnova, a da to Ugovor o zakupu nije, odnosno da tužiteljica nije prihvatila sklapanje aneksa ugovora koji joj je tuženik ponudio, a kojim bi bilo regulirano preuzimanje ispunjenja tužiteljičinih poreznih obveza i koji bi po tuženiku bio valjani pravni osnov za plaćanje poreznih obveza tužiteljice. Tuženik je i bez aneksa ugovora mogao podmiriti tužiteljici troškove poreza, tj. uplatiti joj iznos troškova na osnovu Ugovora o zakupu, koji je tužiteljica potom mogla uplatiti na račun Porezne uprave. Stoga je neodlučna činjenica da je tuženik ponudio tužiteljici sklapanje aneksa ugovora, koji tužiteljica nije prihvatila. S tim u vezi okolnost da sud prvog stupnja nije uvažio navedenu činjenicu kod donošenja pobijane presude ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika.

 

13.) S obzirom da je utvrđeno da je dopisom od 26. ožujka 2019. tužiteljica raskinula (otkazala) ugovor s danom 1. svibnja 2019., do kada je plaćena zakupnina za poslovni prostor, navedenog dana je stupio na snagu otkaz ugovora, odnosno ugovorni odnos stranaka je prestao. Okolnost da je 20 dana nakon stupanja na snagu otkaza ugovora tužiteljica tuženiku, koji nije napustio poslovne prostorije koje su bile predmet zakupa, uputila dopis kojim ga opominje zbog neplaćanja iznosa koji je ugovoren kao godišnja zakupnina i poziva na dostavu dokaza o uplati godišnje zakupnine, ne eliminira stupanje na snagu otkaza ugovora, odnosno tim dopisom tužiteljica nije održala na snazi ugovor koji je već prestao važiti između ugovornih strana. U tom dijelu neosnovano tuženik u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud iznio razloge o tome da pozivanje tuženika na daljnje plaćanje zakupnine dopisom tužiteljice od 21. svibnja 2019. ne eliminira upućeni otkaz ugovora, dakle učinke izjave o otkazu ugovora, na osnovu koje je ugovor između stranaka prestao važiti od dana 1. svibnja 2019.

 

14.) Konačno, neosnovano tuženik pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke rješenja. Budući da je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, tužiteljica je uspjela u sporu, stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a kada je odlučio o obvezi tuženika na naknadu parničnog troška tužiteljici. Zato se ne mogu uvažiti kao osnovani ni navodi žalbe da je prvostupanjski sud propustio u obrazloženju presude navesti troškove tuženika iskazane u popisu koji je priložio u spis jer on nema pravo na naknadu troškova postupka, a na pravilnost pobijane odluke nije od utjecaja niti to što u presudi nije posebno naznačeno da se odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška. O troškovima postupka odlučeno je na način da je tuženik obvezan na naknadu parničnih troškova tužiteljici i takva odluka je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa suprotni navodi žalbe nisu osnovani.

 

14.1.) Troškovi tužiteljice odmjereni su sukladno odredbama čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), pa niti u tom dijelu navodi žalbe kojima tuženik uopćeno prigovara visini priznatih troškova nisu osnovani.

 

15.) Iz svih navedenih razloga žalbu tuženika je u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovanu te presudu i rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu potvrditi na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

16.) Rješenje prvostupanjskog suda u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu u kojem je djelomično odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao nepobijanom dijelu, ostaje neizmijenjeno.

 

Bjelovar, 20. prosinca 2023.