REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-444/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika ARISTA MEDIA d.o.o., OIB: 83754972474, Grintavečka ulica 12, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Josipu Konjevodu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 28. listopada 2024. u prisutnosti tužiteljeve punomoćnice po zaposlenju BN i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika IN, **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Anite Škurjanec, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-346/2023 od 4. rujna 2023., kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 12.342,56 eur, sa zateznim kamatama obračunatim do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:

- na iznos od 43,79 EUR od 11. ožujka 2020. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. travnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. svibnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. lipnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. srpnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. kolovoza 2020. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. rujna 2020. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. listopada 2020. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. studenoga 2020. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. prosinca 2020. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. siječnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. veljače 2021. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. ožujka 2021. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. travnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. svibnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. lipnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. srpnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. kolovoza 2021. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. rujna 2021. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. listopada 2021. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. studenog 2021. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. prosinca 2021. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. siječnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. veljače 2022. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. ožujka 2022. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. travnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. svibnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. lipnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. srpnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. kolovoza 2022. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. rujna 2022. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. listopada 2022. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. studenog 2022. godine do isplate,

- na iznos od 372,69 EUR od 11. prosinca 2022. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 96,79 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 4. rujna 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ U cijelosti se odbija kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata obračunatih na pojedine iznose u razdobljima kako je navedeno pod točkom I/ izreke ove presude, po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata navedenih pod točkom I/ izreke ove presude, do stope koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu daljnjih parničnih troškova u iznosu od 169,89 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od donošenja ove presude do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u u iznosu od 500,00 eur, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 6. travnja 2023. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 12.342,56 eur, s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim na pojedine mjesečne iznose počevši od dana nakon dana dospijeća do isplate i to po nižoj stopi zatezne kamate, propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), odnosno po stopi mjerodavnoj za ostale odnose, uz naknadu ovršnog troška u iznosu od 96,79 eur, s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po istoj stopi za obračun zateznih kamata kao i u odnosu na glavno potreživanje.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Zagrebu Anita Škurjanec, donijela je 4. rujna 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 346/2023 protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. U prigovoru i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Tvrdi da prema tužitelju nema dugovanje iskazano u vjerodostojnoj ispravi na temelju koje je rješenje o ovrsi doneseno, odnosno tvrdi da je predmetno dugovanje podmireno, a ugovor na kojem tužitelj tražbinu osniva da je tuženik raskinuo tijekom 2021. Osporava visinu jer tvrdi da ne proizlazi iz tužiteljevih navoda i priloženih isprava, kao i tijek zateznih kamata. Ističe prigovor zastare.

3./ Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem gornjeg poslovnog broja 23. travnja 2024. stavio izvan snage gore navedeno javnobilježničko rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4./ Očitujući se na prigovor i navode tuženika, tužitelj u daljnjem tijeku postupka tvrdi da se utužena tražbina osniva na Ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklama, zaključenom između stranaka 2. svibnja 2017., a kojim da se tuženik obvezao tužitelju podmirivati, počevši od 1. svibnja 2017. pa sve dok je reklama postavljena na nekretnini određenoj ugovorom, naknadu na postavljanje reklame na zemljištu u vlasništvu drugih, u mjesečnom iznosu od 2.808,00 kn. Tvrdi da je tuženik tek djelomično podmirio mjesečnu naknadu za ožujak 2020., dok da naknadu nije podmirio za razdoblje od travnja 2020. do prosinca 2022. pa stoga potražuje plaćanje utuženog iznosa po osnovi mjesečnih naknada za navedeno razdoblje. Osporava tvrdnje o raskidu ugovora i izvršenom plaćanju, kao i osnovanost prigovora zastare jer da je u konkretnom slučaju mjerodavan zastarni rok od 5 godina.

5./ Podneskom od 23. svibnja 2024. tužitelj je tužbeni zahtjev istaknut u platnom nalogu povećao na način da zatezne kamate na iznose i u razdobljima kako su navedeni u platnom nalogu sadržanom u javnobilježničkom rješenju potražuje po višoj stopi, odnosno po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a mjerodavnoj za odnose i trgovačkih ugovora, dakle zahtjev je preinačio u smislu odredbe čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

6./ Iako se tuženik preinaci protivio, sud je preinaku dopustio jer je preinaka učinjena do zaključenja prethodnog postupka, dakle u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a, na način da iz iste činjenične i pravne osnove tužitelj zahtjev povećava iznad onog određenog platnim nalogom, dakle u skladu s odredbom čl. 450. st. 3. ZPP-a, a po ocjeni ovog suda preinaka je svrsishodna za konačno rješenja odnosa između stranaka vezanog uz predmet spora, pri čemu se napominje da odluka o dopuštenosti preinake ne ovisi o eventualnoj osnovanosti preinačenog dijela zahtjeva.

7./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: izvadak iz knjigovodstvene kartice (list 32 spisa) i Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama (list 129 do 130 spisa).

8./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

9./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem na temelju Ugovora zaključenog s tuženikom o plaćanju naknade o postavljanju reklame od 2. svibnja 2017., za razdoblje od ožujka 2020. do prosinca 2022.

10./ Tuženik se spori da je s tužiteljem predmetni Ugovor zaključio, kao niti činjenicu da je reklamni pano naveden u ovom Ugovoru postavio na zemljište u vlasništvu drugih, kako to iz Ugovora proizlazi da će učiniti te da je reklamni pano u spornom razdoblju bio postavljen. Sporna je osnovanost utuženog potraživanja s obzirom na tvrdnju tuženika da je utuženo potraživanje platio, odnosno da je predmetni Ugovor tijekom 2021. raskinuo te da je tražbina u zastari. Nadalje, sporna je visina jer tuženik tvrdi da ne proizlazi iz priloženih isprava kao i zatraženi tijek zateznih kamata.

11./ Na temelju izvatka iz knjigovodstvene kartice (list 32 do 33 spisa), utvrđeno je da je tužitelj po osnovi predmetnog Ugovora evidentirao u svojim poslovnim knjigama tuženikov dug za ožujka 2020. u iznosu od 43,79 eur, a za razdoblje od travnja 2020. do prosinca 2022. u iznosu od po 372,69 eur za svaki mjesec, uz naznačeno dospijeće tražbine naknade 10-og u mjesecu za koji se naknada obračunava.

12./ Imajući u vidu da je izvadak iz knjigovodstvene kartice vjerodostojna isprava (čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ-a), koja u visokom stupnju vjerojatnosti potvrđuje postojanje tražbine koja je u njoj iskazana, a da tuženik, koji tvrdi da je u ovoj ispravi evidentirane obveze platio, u prilog takvih navoda nije predložio niti priložio dokaze o izvršenom plaćanju, što je njegova procesna dužnost kao stranke koja se na činjenicu izvršenog plaćanja utužene tražbine poziva, takve je navode sud utvrdio neosnovanima (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Očito su paušalne tvrdnje tuženika da predmetna vjerodostojna isprava nema sadržaj iz odredbe čl. 30. st. 2. OZ-a, jer su u njoj naznačeni i predmet, i vrsta, i opseg tuženikove novčane obveze tuženika koju je tužitelj u poslovnim knjigama evidentirano po osnovi predmetnog Ugovora o plaćanju naknade za postavljenje reklame.

13./ Po ocjeni ovog suda očito su paušalne i tvrdnje tuženika da je predmetni Ugovor raskinuo. Ovo stoga što tuženik navodi tek da je ugovor raskinut tijekom 2021., ne određujući niti točan trenutak raskida, niti način na koji je Ugovor s tužiteljem navodno raskinuo. Naime, predmetnim je Ugovorom predviđeno pravo tuženika kao korisnika otkazati predmetni ugovor, jer se radi o ugovoru koji je zaključen na neodređeno vrijeme, i to s otkaznim rokom od 30 dana od dana primitka obavijesti o otkazu, pri čemu tuženik nije dužan navesti razloge otkaza (čl. 9. Ugovora). Tuženik međutim niti tvrdi niti dokazuje da bi tužitelja o otkazu (raskidu) obavijestio. Osim toga, navodi tuženika o navodnom prestanku predmetnog Ugovora temeljem njegovog raskida (otkaza) tijekom 2021. nisu od utjecaja na donošenje odluke o predmetu spora. Prije svega, imajući u vidu razdoblje za koje tužitelj plaćanje naknade za postavljenu reklamu potražuje, a koje prethodi 2021., kada tuženik tvrdi da bi ugovor prestao raskidom. Nadalje, imajući u vidu sadržaj predmetnog Ugovora, iz kojeg proizlazi tuženikova obveza plaćanja predmetnim Ugovorom ugovorene naknade sve dok je reklama na nekretnini određenoj ugovorom postavljena (čl. 3. st. 1. Ugovora), odnosno i nakon eventualnog otkaza, sve dok reklamu tuženik ne ukloni ili je tužitelj ukloni na njegov trošak (čl. 9. st. 3. Ugovora). Tuženik naime ne spori tužiteljevu tvrdnju da se reklama previđena Ugovorom u spornom razdoblju nalazila na predmetnoj nekretnini u vlasništvu drugih.

14./ Predmetnim je Ugovorom plaćanje naknade, koju je prema ovom Ugovoru tuženik dužan tužitelju podmirivati za reklamu postavljenu na zemljištu u vlasništvu drugih, ugovoreno u iznosu od 2.808,00 kn mjesečno, i to mjesečno unaprijed, najkasnije do 10-og dana u mjesecu za tekući mjesec (čl. 2. i 3. st. 1. predmetnog Ugovora). S obzirom da je visina mjesečne naknade plaćanje koje tužitelj potražuje iskazana upravo u ugovorenom iznosu (jer je 2.808,00 kn/ primjenom fiksnog tečaja konverzije 372,69 eur), da tužitelj u prvom od utuženih razdoblja (za ožujak 2020.) potražuje manji iznos, uz tvrdnju da je dugovanje djelomično podmireno, kao i da je dospijeće navedeno 10-og dana u mjesecu za tekući mjesec, neosnovani su prigovori tuženika da tako određena visina navedena iz Ugovora ne proizlazi odnosno prigovori vezani uz pravilnost zatraženog tijeka zateznih kamata.

15./ Djelomično je osnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, imajući u vidu da je predmet Ugovora tuženikova obveza plaćanja naknade tužitelju za postavljanje reklame na zemljištu u vlasništvu drugih, osnovano navodi tužitelj da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru trgovca i osobe javnog prava o prometu robe i usluga, u smislu odredbe čl. 228. ZOO-a, koja za tražbine iz takvih ugovora i izdatke učinjene u vezi s njima propisuje primjenu zastarnog roka od tri godine. Međutim, suprotno shvaćanju tužitelja, u konkretnom slučaju nije mjerodavan opći zastarni rok od pet godina, prema odredbi čl. 225. ZOO-a, jer je istim zakonom određen drugi rok. Ovo stoga što se, prema shvaćanju ovog suda, imajući u vidu da je predmetnim Ugovorom plaćanje naknade koju je tuženik dužan podmirivati tužitelju za postavljanje reklame na zemljištu u vlasništvu drugih, ugovoreno u mjesečnom iznosu od 2.808,00 kn, i to počevši od 1. svibnja 2017. pa sve dok je reklama na nekretnini, radi o tražbini povremenog davanja, koja dospijeva svakog mjeseca, slijedom čega se primjenjuje zastarni rok od tri godine, od dospjelosti svakog pojedinog davanja, u skladu s odredbom čl. 226. st. 1. ZOO-a.

16./ S obzirom da je predmetni postupak tužitelj pokrenuo podnošenjem prijedloga za ovrhu 6. travnja 2023., osnovano tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na tražbinu za koju tužitelj tvrdi da se odnosi na mjesečnu naknadu temeljem predmetnog Ugovora za ožujak 2020., koja da je dospjela na plaćanje 10. ožujka 2020. jer je do podnošenja prijedloga za ovrhu protekao trogodišnji zastarni rok. Tužitelj, iako tvrdi da je mjesečnu naknadu za ožujak 2020. tuženik djelomično podmirio, niti tvrdi niti dokazuje kada je takvo plaćanje izvršeno i na koji način pa da mi za posljedicu moglo imati prekid zastarijevanja u smislu odredbe čl. 240. ZOO-a i neosnovanost tuženikovog prigovora zastare u ovom dijelu. U odnosu na preostale mjesečne naknade koje su predmet spora, od kojih najranija na plaćanje dospjela 10. travnja 2020., tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer je tužitelj ovaj postupak, kojim je zastarijevanje prekinuto, pokrenuo prije nastupa zastare.

17./ Međutim, unatoč neosnovanosti navoda kojima je tuženik osporavao obvezu plaćanja utuženog iznosa tužitelju, tužiteljev zahtjev sud je utvrdio neosnovanim jer je, po ocjeni ovog suda, predmetni Ugovor, kojim se tuženik obvezao tužitelju plaćati naknadu za reklamu postavljenu na zemljištu u vlasništvu drugih, suprotan prisilnim propisima, dakle ništetan, u skladu s odredbom čl. 322. st. 1. ZOO- a, a na ništetnost je sud dužan paziti po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 327. st. 1. ZOO-a.

18./ Naime, predmetnim je Ugovorom utvrđeno da će tuženik postaviti reklamni plakat na zemljište u vlasništvu drugih, u Zagrebu, a da je za postavljenje dužan, na temelju odredbe čl. 31. Odluke o komunalnom redu tužitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 3/14, 16/14, 22/14, 25/15 i 6/17, dalje Odluka o komunalnom redu/14), plaćati tužitelju naknadu. Naknada se obračunava u skladu s odredbama Pravilnika o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje ploča s natpisom, plakata, zastavica na jarbolima, reklama i reklamnih panoa ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 14/15 i 14/16, dalje Odluka o komunalnom redu/14) te iznosi 2.808,00 kn mjesečno.

19./ Odredbom čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14, koja je dakle važila u vrijeme zaključivanja predmetnog Ugovora, bilo je propisano da se za postavljanje ploča s natpisom, plakata, jarbola, reklama i reklamnih panoa na javne površine, zemljišta i objekte u vlasništvu drugih, plaća naknada koju pravilnikom propisuje gradonačelnik na prijedlog gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove; vlasnik, odnosno korisnik predmeta iz stavka 1. ovoga članka, i gradonačelnik, odnosno osoba koju on ovlasti, sklapaju ugovor o plaćanju naknade; ugovor iz stavka 2. ovoga članka sklapa se prije izdavanja rješenja o njihovu postavljanju. Dakle, proizlazi da obveza plaćanja naknade za postavljanje reklame na zemljištu u vlasništvu drugih proizlazi iz tužiteljevog općeg akta, Odluke o komunalnom redu, a da vlasnik odnosno korisnik tako postavljene reklame, s tužiteljem sklapa ugovor o plaćanju naknade kao u konkretnom slučaju. S obzirom da se ugovor sklapa prije izdavanja tužiteljevog rješenja o postavljanju reklame, to proizlazi da je zaključivanje predmetnog Ugovora uvjet za postavljanje reklame na zemljištu u vlasništvu drugih.

20./ Ova Odluka o komunalnom redu/14, a na temelju koje je predmetni Ugovor zaključen, prestala je važiti tijekom razdoblja koje je predmet spora, jer je tužitelj donio novu Odluku o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 14/19, 22/19, 22/20 i 16/22, dalje Odluka o komunalnom redu/19), koja je važila u preostalom dijelu utuženog razdoblja, sve do travnja 2023., kada je prestala važiti stupanjem na snagu nove tužiteljeve Odluke o komunalnom redu. Odluka o komunalnom redu/19 sadržavala je u odredbi čl. 32. istovjetnu odredbu prethodno citiranoj odredbi čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14.

21./ Iz navedenih odredaba Odluka tužitelja o komunalnom redu, na temelju kojih je dakle predmetni Ugovor zaključen, proizlazi da tužitelj kao jedinica regionalne samouprave prihode ostvaruje od naknada za postavljanje reklama, koji se, osim na javnim i površinama u vlasništvu tužitelja, postavljaju i na nekretninama (zemljištima i objektima) u vlasništvu drugih, kao u konkretnom slučaju. Međutim, propisivanjem u odlukama o komunalnom redu obveze plaćanja naknade osobama koje na području tužitelja kao jedinice regionalne samouprave postavljaju reklama na zemljištu koje nije u vlasništvu tužitelja ili javna površina, već je u vlasništvu drugih osoba, tužitelj je povrijedio zakon. Ovo stoga što isti, kao jedinica regionalne samouprave, nije ovlašten kao vlastiti prihod propisati plaćanje naknade za reklame postavljene na površinama koje nisu u njegovom vlasništvu, odnosno propisati plaćanje koje nema temelja u posebnim zakonima (takvo pravno shvaćanje zauzima i Visoki upravni sud Republike Hrvatske odlučujući u postupku za ocjenu zakonitosti odluka općih akata jedinica lokalne samouprave sličnog sadržaja (Usoz-150/2012; Usoz-341/2013, Usoz-8/2016; Usoz-118/2020)).

22./ Naime, u skladu s odredbom čl. 1. st. 2. Zakona o Gradu Zagrebu ("Narodne novine" br. 62/01., 125/08., 36/09., 119/14., 98/19., 144/20.), tužitelj je jedinicu lokalne samouprave koja ujedno ima položaj jedinice područne (regionalne) samouprave.

23./ U skladu s odredom čl. 68. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" br. 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 36/09., 125/08., 36/09., 150/11., 19/13. - službeni pročišćeni tekst, 144/12., 137/15. - službeni pročišćeni tekst, 123/17., 98/19., 144/20.), koji je vrijedio u spornom razdoblju, jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave ima prihode kojima u okviru svoga samoupravnog djelokruga slobodno raspolaže (st. 1.). Prihodi jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni s poslovima koje obavljaju njihova tijela u skladu sa zakonom (st. 2.). Prihodi jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave su:

1. općinski, gradski, odnosno županijski porezi, prirez, naknade, doprinosi i pristojbe,

2. prihodi od stvari u njezinom vlasništvu i imovinskih prava,

3. prihodi od trgovačkih društava i drugih pravnih osoba u njezinom vlasništvu, odnosno u kojima ima udio ili dionice,

4. prihodi od naknada za koncesije,

5. novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sama propiše u skladu sa zakonom,

6. udio u zajedničkom porezu,

7. sredstva pomoći Republike Hrvatske predviđena u državnom proračunu, 8. drugi prihodi određeni zakonom.

24./ Odredbama Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (1993) ("Narodne novine" br. 117/93., 92/94., 69/97., 33/00., 73/00., 127/00., 59/01., 107/01., 117/01., 150/02., 147/03., 132/06., 26/07., 73/08., 25/12., 147/14., 100/15., 115/16., 127/17.) koje su važile u vrijeme donošenja Odluke o komunalnom redu/14, kojom je tužitelj propisao obvezu plaćanja naknade, a radi plaćanja koje je predmetni Ugovor sklopljen, bilo je propisano da jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave stječe prihode iz vlastitih izvora, od zajedničkih poreza i od dotacija iz državnoga i županijskoga proračuna (čl. 3.). Vlastiti izvori sredstava općine i grada jesu: 1. prihodi od vlastite imovine, u smislu članka 68. stavka 3. točke 1., 2., 3. i 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, 2. općinski, odnosno gradski porezi u skladu s ovim Zakonom, 3. novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sami propišu, 4. upravne pristojbe u skladu s posebnim zakonom, 5. boravišne pristojbe, u skladu s posebnim zakonom, 6. komunalne naknade, doprinosi i druge naknade utvrđene posebnim zakonom, 7. naknade za uporabu javnih, općinskih ili gradskih površina, 8. drugi prihodi utvrđeni posebnim zakonom (čl. 29.).

25./ Prema odredbi čl. 3. kasnije donesenog Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ("Narodne novine" br. 127/17., 138/20., 151/22., 114/23.), jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave financiraju se prihodima od poreza, od pomoći te iz vlastitih i namjenskih prihoda sukladno posebnim propisima.

26./ Imajući u vidu sadržaj citiranih zakonskih odredba, zaključak je ovog suda da je propisivanjem obveze plaćanja naknade za reklame postavljene na nekretninama u vlasništvu drugih Odlukama o komunalnom redu /14 i /19, tužitelj postupio protivno ovim zakonskim odredbama jer kao jedinica regionalne samouprave nije ovlašten kao vlastiti prihod propisati plaćanje naknade za reklame postavljene na površinama koje nisu u njegovom vlasništvu, odnosno za koje nema temelja u posebnim zakonima. Naime, u primjeni odredbe čl. 68. st. 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, pored taksativno nabrojanih prihoda, jedinice mogu ostvarivati i druge prihode, no takve utvrđene zakonom.

27./ Niti iz odredba Zakona o komunalnom gospodarstvu koji su vrijedili u spornom razdoblju ne proizlazi ovlaštenje tužitelja propisati plaćanje naknade za postavljenje reklama na zemljištu u vlasništvu drugih.

28./ Naime, odredbom čl. 14. Zakona o komunalnom gospodarstvu (1995) ("Narodne novine" br. 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15., 68/18.), koji je važio u vrijeme donošenja Odluke o komunalnom redu/14, bilo je propisano da je, u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno je donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (st. 1.). Odlukom o komunalnom redu propisuju se naročito odredbe o: 1. uređenju naselja, 2. održavanju čistoće i čuvanju javnih površina, 3. korištenju javnih površina 4. skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim komunalnim otpadom, 5. uklanjanju snijega i leda, 6. uklanjanju protupravno postavljenih predmeta, 7. mjere za provođenje komunalnog reda i 8. kaznene odredbe (st. 2.).

29./ Kasnije važećim Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20.), propisano je da u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom redu kojom se propisuje, između ostalih i 1. uređenje naselja, koje obuhvaća uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene, te određivanje uvjeta za postavljanje tendi, reklama, plakata, spomen-ploča na građevinama i druge urbane opreme te klimatizacijskih uređaja, dimovodnih, zajedničkih antenskih sustava i drugih uređaja na tim zgradama koji se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta (toč. 1.).

30./ No, iako je tužitelj Odlukama o komunalnom redu, u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju, ovlašten propisati i uređenje naselja koje uključuje i postavljanje reklama na nekretninama u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene, ovo ovlaštenje, koje proizlazi iz odredba Zakona o komunalnom gospodarstvu, ne daje tužitelju i pravo propisati obvezu plaćanja naknade tužitelju za postavljenje reklame kada je postavljena na nekretnini u vlasništvu drugih.

31./ S obzirom da je tužitelj propisivanjem obveze plaćanja naknade kao vlastitog prihoda, a koja se naknada plaća za postavljanje i držanje reklama na nekretninama u vlasništvu drugih, postupio suprotno zakonu, jer za takvo propisivanje vlastitog prihoda nema temelja u zakonu, to je po ocjeni ovog suda, predmetni Ugovor, koji je sklopljen na temelju tako protivno zakonu od strane tužitelja propisnoj obvezi plaćanja naknade za postavljenje reklame na zemljištu u vlasništvu drugih, ništetan jer je protivan citiranim prisilnim propisima.

32./ U odnosu na navode tužitelja da je Odluka o komunalnom redu/14, na temelju koje je zaključen predmetni Ugovor i dalje na snazi, što nije, jer je izvan snage stavljena donošenjem Odluke o komunalnom redu/19., kako je prethodno izloženo, kao i da je i dalje na snazi tužiteljev Pravilnik o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje ploča s natpisom, plakata, zastavica na jarbolima, reklama i reklamnih panoa, valja navesti da navedeno, s obzirom na izloženo shvaćanje ovog suda o ništetnosti predmetnog Ugovora, nije od utjecaja na donošenje odluke u konkretnom slučaju. Također nisu od utjecaja niti tvrdnje tužitelja da protiv predmetnih općih akata pred nadležnim tijelima nije utvrđena nezakonitost odredaba ovih akata. Naime, u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14.), kojima je uređen postupak ocjene zakonitosti općeg akta od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, proizlazi da kada je opći akt stavljen izvan snage, odnosno kada je prestao važiti nema mjesta vođenju takvog postupka. Međutim, navedeno nije od utjecaja na donošenje odluke u konkretnom slučaju jer prethodno pitanje u konkretnom slučaju nije ocjena zakonitosti općeg akta već ništetnost ugovora na temelju kojeg, kao pravne osnove, tužitelj potražuje plaćanje.

33./ U konkretnom slučaju, predmetni Ugovor je ništetan jer je zaključen na temelju odredbe Odluke tužitelja o komunalnom redu kojom je, suprotno zakonu, tužitelj propisao obvezu plaćanja naknade kao vlastitog prihoda za postavljanje i držanje reklama na nekretninama u vlasništvu drugih, slijedom čega je i predmetni Ugovor protivan zakonu. Stoga je tužiteljev zahtjev kojim od tuženika potražuje plaćanje na temelju ništetnog ugovora valjalo odbiti jer je posljedica ništetnosti izostanak namjeravanih pravnih učinaka ugovora.

34./ S obzirom na navedeno, kao nepotreban za utvrđenje odlučnih činjenica, o kojima ovisi odluka o tužbenom zahtjevu, sud odbio tuženikov dokazni prijedlog saslušanja njegovog zastupnika po zakonu na okolnost da je predmetni Ugovor raskinuo tijekom 2021.

35./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka. Slijedom navedenog, platni nalog je u cijelosti ukinut (čl. 451. st. 3. ZPP-a), a tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan te je kao neosnovan odbijen i tužiteljev preinačeni zahtjev po osnovi više stope zateznih kamata na utuženu glavnicu, kao i zahtjev po osnovi daljnjih troškova postupka.

36./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa), odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi (T.br. 11/1 Tarife) i zastupanja na ročištu 28. listopada 2024. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 200,00 eur za svaku radnju, uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), dakle ukupno 500,00 eur.

U Zagrebu 9. prosinca 2024.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju

2. tuženiku, po punomoćniku