- 1 -              Poslovni broj: Usž-1086/23-2

Poslovni broj: Usž-1086/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja S. d.o.o., Š., kojeg zastupa opunomoćenik Ž. Ž., odvjetnik u Š., protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Z., radi rješavanja spora između korisnika i operatera, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1130/22-10 od 26. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2023.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1130/22-10 od 26. rujna 2022.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, KLASA: UP/I-344-08/22-01/136, URBROJ: 376-05-2-22-04 od 31. ožujka 2022.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbačen je zahtjev tužitelja, kao korisnika, za rješavanje spora s operaterom javnih komunikacijskih usluga O. T. d.d. zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za pokretanje postupka.

3.              Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodi da je Povjerenstvo za pritužbe potrošača operatera O. T. d.d. 14. listopada 2021. donijelo odluku o reklamaciji, odnosno odlučilo o njegovom prigovoru, ali je sporno kome je i kada odluka dostavljena. Ističe da ga je u vrijeme podnošenja prigovora zastupao odvjetnik M. K. koji je 2. kolovoza 2021. podnio reklamaciju na račun broj 11093066-202468811-1, a na koju nikada nije zaprimio odgovor. Smatra da se odluka koju je Povjerenstvo donijelo 14. listopada 2021. odnosi upravo na navedenu reklamaciju, zbog čega je ista trebala biti dostavljena na adresu odvjetničkog ureda njegovog tadašnjeg opunomoćenika, a ne putem e-pošte. Citirajući članak 138. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.), ističe da je odluka trebala biti dostavljena njegovom opunomoćeniku jer punomoć nije bila ni opozvana ni otkazana, zbog čega on ne može trpjeti štetne posljedice. Navodi da je u presudi netočno utvrđeno da je tijekom upravnog spora naveo da je reklamaciju sastavio odvjetnik Ž. Ž. jer je iz spisa predmeta razvidno da ga je do 17. prosinca 2021. zastupao odvjetnik M. K. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je iz žalbenih navoda jasno da ni sam tužitelj ne zna tko je i kada sastavio reklamaciju Povjerenstvu O. T. Ističe da je na ročištu održanom 16. rujna 2022. opunomoćenica tužitelja izjavila da je reklamaciju sastavio odvjetnik Ž. Ž. i da je istome trebalo dostaviti odgovor, a što je suprotno iznesenim navodima u žalbi. Navodi da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj više puta iz istih razloga podnosio nove prigovore s različitih adresa, a s obzirom na to da ih je podnosio izvan rokova određenih člankom 50. i člankom 51. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17. – dalje: ZEK) smatra da si je na taj način želio osigurati provođenje postupka pred tuženikom. Navodi da iz preslike reklamacije od 2. kolovoza 2021. proizlazi da je istu sastavio odvjetnik M. K., ali spisu ne prileži dokaz da je reklamacija poslana i zaprimljena u O. T., a u navedenom razdoblju tužitelj je također slao reklamacije i putem e-pošte. Ističe da je odvjetnik Ž. Ž. preuzeo zastupanje tužitelja 21. prosinca 2021., što je razvidno iz preslike reklamacije upućene 21. prosinca 2021. zajedno s punomoći, a koja se reklamacija odnosi na mjesec listopad 2021. Smatra da je u konkretnom slučaju O. T. d.d. upotrijebio dužnu pažnju jer je zadnji odgovor od 14. listopada 2021. uputio na adresu e-pošte koju je tužitelj redovito koristio za podnošenje opetovanih prigovora i na adresu sjedišta tužitelja na kojoj je tužitelj zaprimio posljednju odluku Povjerenstva. Imajući na umu sve navedeno predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5.              Žalba nije osnovana. 

6.              Ispitujući pobijanu presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanim.

7.              Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj s adrese elektroničke pošte (…) 21. rujna 2021. podnio reklamaciju O. T. d.d. u kojoj je izrazio nezadovoljstvo utvrđenim dugovanjem u iznosu od 15.287,33 kune (s uračunatim PDV-om), a koje se odnosi na račune za veljaču, svibanj i lipanj 2021. Odluku o navedenoj reklamaciji donijelo je Povjerenstvo za reklamacije O. T. d.d. 14. listopada 2021. te ju je isti dan dostavilo tužitelju na adresu elektroničke pošte s koje je reklamacija i upućena, kao i putem pošte na adresu sjedišta tužitelja. Zahtjev za rješavanje spora tužitelj je podnio tuženiku 17. veljače 2022., putem opunomoćenika odvjetnika Ž. Ž., nezadovoljan odlukom o reklamaciji od 14. listopada 2021. (kao i brojnih drugih ranijih odluka kojima je O. T. d.d. odlučilo o njegovim prigovorima).

8.              Člankom 51. stavkom 1. ZEK-a propisano je, između ostalog, da u slučaju spora između krajnjeg korisnika usluga i operatora javnih komunikacijskih usluga u vezi s pružanjem usluga, iznosom kojim je zadužen za pruženu uslugu, kakvoćom pružene usluge, prigovorom zbog povrede odredaba pretplatničkog ugovora ili prigovorom zbog povrede prava u vezi sa zaštitom pristupa otvorenom internetu krajnji korisnik usluga može podnijeti zahtjev za rješavanje spora Agenciji u roku od 30 dana od dana dostavljanja pisanog odgovora povjerenstva za pritužbe potrošača iz članka 50. stavka 13. ovoga Zakona.

9.              Imajući na umu citiranu odredbu ZEK-a, kao i naprijed navedeno činjenično stanje koje proizlazi iz spisa tuženika, Sud ocjenjuje pravilnom presudu prvostupanjskog suda kojom je potvrđena odluka tuženika o odbačaju zahtjeva tužitelja za rješavanje spora između korisnika i operatera s obzirom na to da je zahtjev tuženiku podnesen nakon proteka prekluzivnog roka od 30 dana, a tužitelj u smislu članka 33. stavka 3. i članka 34. ZUS-a nije doveo u sumnju utvrđeno činjenično stanje. Pravilno je stoga prvostupanjski sud ocijenio zakonitom odluku tuženika koja je donesena u skladu s člankom 41. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.) u vezi s člankom 51. stavkom 1. ZEK-a.

10.              Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u ranijem tijeku postupka, o kojima su se tuženik i prvostupanjski sud izjasnili, a s čim je suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.

11.              Slijedom navedenoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.