Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-1052/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišić, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Sabine Dugonjić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, Ulica Šiška Menčetića 4/III, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15944/2021-14 od 17. travnja 2023., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-15944/2021-19 od 4. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15944/2021-14 od 17. travnja 2023. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-15944/2021-19 od 4. rujna 2024., u toč. I izreke.
II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena ispravljena presuda u toč. II izreke.
III. Preinačuje se navedena ispravljena presuda u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos glavnice od 1.791,76 eur teče od 14. travnja 2021. do 16. travnja 2023. te za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom i u tom dijelu odlučuje:
Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, da tužitelju GO, iz [adresa], na dosuđeni iznos glavnice od 1.791,76 eur plati zakonsku zateznu kamatu počam od 14. travnja 2021. do 16. travnja 2023. te nadoknadi trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2024. do isplate, sve po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
IV. Odbijaju se tužitelj i tuženik sa zahtjevima za naknadu troška sastava žalbi, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom u izreci navedenim rješenjem naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.791,76 eur/13.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci od 17. travnja 2023. do isplate (toč. I.), odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 729,98 eur/5.500,00 kn (toč. II), te je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.442,83 eur/10.871,00 kn (toč. III).
2. Protiv navedene presude u toč. I izreke za iznos od 929,06 eur i u toč III izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1- 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.
3. Protiv navedene presude u toč. II izreke, kao i u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za tijek zakonske zatezne kamate počam od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 14. travnja 2021. do 16. travnja 2023., te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 ZPP, s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, podredno isti ukine.
4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a na koju u žalbama ukazuju žalitelji, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturiječna i ista se može ispitati.
7. U žalbenom stadiju postupka sporna je visina dosuđene naknade štete, te trošak postupka.
8. Sud prvog stupnja je odbio prigovor tuženika stvarne nenadležnosti jer je ista utvrđena temeljem članka 34. st. 1. točka 10. ZPP-a obzirom se radi o naknadi štete koja je nastala temeljem obavljanja poslova u svezi sa radom.
9. Nesporno je da je tuženik dužan naknaditi štetu temeljem Police osiguranja od odgovornosti budući je ista bila na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a što tuženik niti ne spori, između ugovaratelja osiguranja i osiguranika Hrvatskih šuma d.o.o., a da je predmet osiguranja javna odgovornost prema trećim i odgovornost prema djelatnicima.
10. Iz obrazloženja pobijane presude slijedi da je sud prvog stupnja proveo vještačenje po vještaku dr. Jakši Filipoviću, na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, a koji je utvrdio da je tužitelj zadobio prijelom desne lakatne kosti u srednjem dijelu, a po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 10%. Imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti, tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta mjesec dana. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojazni i zabrinutosti od 35 dana. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna 3 sata dnevno kroz od 16.2-8.3.2021. jer je nosio imobilizaciju.
11. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane ispravljene presude, jer je navedenim ozljedama koje su utvrđene od strane liječnika vještaka povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima-NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) te utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, te je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužitelju u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a pripada pravo na novčanu naknadu za neimovinsku štetu i temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu.
12. U slučaju kumulacija više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno isprepletene oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske i imovinske štete. Sud je pri tom imao u vidu fizičke bolove, strah, te tuđu pomoć i njegu koji su u smislu čl. 1100. i čl. 1095. ZOO-a kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu.
13. Protivno žalbenim navodima stranaka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o neugodnostima tijekom liječenja posebice nošenja imobilizacije, imajući u vidu i činjenicu nastanka štetnog događaja, odnosno da je tužitelj stradao na radnom mjestu prilikom sječe drva, kada mu je pala na ruku grana s drugog drveta. Nadalje je sud vodio računa o cilju kojemu služi ta naknada te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te je utvrđeno da tužitelju pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu u iznosu od 1.791,76 eura/13.500,00 kn, imajući u vidu nesporno isplaćeni iznos prije podnošenja tužbe u iznosu od 2.787,18 eura/21.000,00 kn.
14. Temeljem članka 1095. stavak 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći njege, a obzirom na opseg potrebne tuđe pomoći njege u vezi štetnog događaja, time da cijena jednog sata iznosi 3,32 eura/ 25,00 kuna po satu. Naime, tužitelju je tuđa pomoć i njega pružana od strane obitelji, stoga je sud dosudio iznos od 199,20 eura/ 1.500,00 kuna za 60 sati. Obzirom da je tuženik isplatio u mirnom postupku cjelokupni iznos s osnova tuđe pomoći i njege, i to u iznosu od 246,86 eura/1.860,00 kuna sukladno navodu tuženika u odgovoru na tužbu, a ostatak do isplaćenog iznosa do 2.787,18 eur/21.000,00 kuna sveukupno, to je tuženiku sud prvog stupnja pravilno naložio daljnju isplatu od 1.791,76 eura/13.500,00 kuna obzirom na sveukupno dosuđeni iznos tužitelju od 4.578,94 eura/34.500,00 kuna, s kamatom tekućom od 17.04.2023., a odbio kao neosnovan zahtjev za isplatu 729,98 eura/5.500,00 kuna kao previsoko postavljen. Naime, obzirom da se tuženik protivio smanjenju zahtjeva nakon provedenog vještačenja, odnosno djelomičnog povlačenja tužbe, to je pravilno sud prvog stupnja odlučio u skladu sa tužbenim zahtjevom iz tužbe kojim je tužitelj potraživao 2.521,73 eur/19.000,00 kuna s osnova naknade štete.
15. Pravilno je, dakle, sud prvog stupnja, a protivno žalbenim navodima stranaka, slijedom svega navedenog, utvrdio je da tužitelju na ime naknade štete, uz nesporno isplaćeni iznos od 2.787,18 eura prije podnošenja tužbe, daljnji iznos od 1.791,76 te je valjano tužitelju isti dosudio ( pod točkom I.),a s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 729,98 eura tužitelja odbio (pod točkom II.).
16. Zakonska zatezna kamata nije pravilno određena od donošenja prvostupanjske presude, jer kamata na dosuđeni iznos teče kako je to pravilno zatražio tužitelj tužbenim zahtjevom, od dana 14. travnja 2021., kada je podnesen odštetni zahtjev, sve u smislu odredbe čl. 1103. ZOO, kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Posljedica tuženikovog zakašnjenja sa ispunjenjem obveze pravične novčane naknade od podnošenja zahtjeva ogleda se u njegovoj obvezi plaćanja zateznih kamata od podnošenja zahtjeva jer je tako propisano odredbama čl. 1103. ZOO u vezi čl. 29. st. 1 ZOO.
17. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe iz čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podneskom od 26. listopada 2022. smanjio tužbeni zahtjev i da se tuženik protivio tom smanjenju podneskom od 9. studenog 2022., ali nije odmah zatražio trošak postupka uzrokovan povlačenjem tužbe, to tuženik nema pravo na trošak postupka uzrokovan povlačenjem tužbe.
18. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da mu je trebalo priznati troškove sastava odštetnog zahtjeva. Naime, prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, a tužitelj je odštetni zahtjev podnio radi ostvarenja prava na naknadu štete u mirnom postupku bez sudjelovanja suda, dakle u povodu i radi izbjegavanja postupka.
Osim toga, kako i odredba čl. 1103. ZOO dospijeće pravične novčane naknade veže uz podnošenje odštetnog zahtjeva, to se sporni trošak ukazuje kao potreban, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
19. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP djelomično preinačena pobijana presuda i naloženo tuženiku primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 52 st.3 ) da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 250,00 eur ( 100 bodova-Tbr. 7/1 Tarife, bod 2 eur-Tbr. 54, plus PDV 25% ), sa zateznim kamatama tekućima od dana donošenja drugostupanjske presude do isplate.
20. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate koja pripada tužitelju kao sudioniku u ostalim odnosima, donesena je temeljem čl. 29. st. 2. ZOO.
21. Radi navedenog temeljem odredbe čl. 368 st.1 i čl. 373 toč. 3 ZPP-a, te čl. 380 toč. 3 ZPP trebalo odlučiti kao u izreci.
.
22. Odbijeni su žalitelji sa zahtjevima za naknadu troška žalbenog postupka, jer je tužitelj uspio sa dijelom sporednog potraživanja, a tuženik sa žalbom nije uspio.
U Zagrebu, 10. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
