Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kov-Us-189/2024-15

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, po sucima Ani Kovačević , kao predsjedniku optužnog vijeća te Jasne Pavičić i Lidije Vidjak kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Kešćec kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I okrivljenog HU i dr. zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11) u povodu optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Zagrebu broj KO-US-4/2024 od 24. siječnja 2024., na sjednici optužnog vijeća održanoj 09. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I/ Na temelju članka 355. stavak 1. točka 4. ZKP/08 obustavlja se kazneni postupak u odnosu na I okrivljenog HU, II okrivljenog NU, III okrivljenog SU, IV okrivljenog ZU i V okrivljenog RU zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 291. stavak 1. KZ/11, a kako im je isto stavljeno na teret optužnicom USKOK-a broj KO-US-56/2024 od 27. rujna 2024.obzirom da je proturječje između prikupljenih dokaza takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće.

Obrazloženje

1. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu USKOK) podigao je pred ovim sudom 27. rujna 2024. optužnicu broj KO-US-56/2024 protiv I okrivljenog HU, II okrivljenog NU, III okrivljenog SU, IV okrivljenog ZU i V okrivljenog RU, zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti – zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. KZ/11.

2. Valja napomenuti da je naznačena optužnica podignuta nakon što je po podignutoj optužnici USKOKA Ko-Us-4/24 od 24. siječnja 2024. ista vraćena USKOKU temeljem čl.356 st.1 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, i 36/24 u daljnjem tekstu ZKP/08) radi boljeg razjašnjenja stvari uz daljnji rok od četiri mjeseca za podizanje nove izmijenjene optužnice.

3. Novopodignuta optužnica dostavljena je na odgovor okrivljenicima i braniteljima koji su uložili pisane odgovore na optužnicu nakon čega je zakazana sjednica optužnog vijeća.

4. Na održanoj sjednici optužnog vijeća 09. prosinca 2024. zamjenika v.d. ravnatelja USKOKA iznio je rezultate istrage i analizirao dokaze na kojima se temelji novopodignuta optužnica, a i pismeno se očitovao na navode obrana u odgovorima na optužnicu, te je svoje pismeno očitovanje i usmeno obrazložio. Branitelji okrivljenih su pismeno odgovorili na optužnicu, a i usmeno su na sjednicu optužnog vijeća dodatno očitovali na optužnicu.

4.1. Braniteljica I okrivljenoga HU, odvjetnica Mihaela Rastovac u pisanom odgovoru na optužnicu (list 1252) navodi prvenstveno da iz dokaza na kojima se temelji optužnica, proizlazi da djelo za koje se tereti okrivljeni nije kazneno djelo, a podredno navodi da nema dovoljno dokaza da bi njen branjenik bio osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe, odnosno da je proturječje prikupljenih dokaza takvo da na raspravi ne bi bilo moguće izreći osuđujuću presudu. Ističe da je prvotno podnesena optužnica broja Ko-Us-4/24 od 24. siječnja 2024. vraćena USKOKU, radi boljeg razjašnjenja stvari, a nova ispravljena optužnica sadrži gotovo istovjetna činjenični opis u odnosu na točku 1 kojom se tereti njen branjenik sa neznatnim izmjena u izričaju, te citira da je u prvotnoj optužnici bilo navedeno "…pa kako bi prikazali kao ovlaštenu i zakonitu, te od sebe otklonili odgovornost za neovlaštenu uporabu vatrenog oružja…" sada nova optužnica sadrži riječi "…pa kako bi izbjegli sumnje da su neovlašteno i nezakonito uporabili vatreno oružje, te od sebe otklonili odgovornost za neovlaštenu uporabu vatrenog oružja…"

Ističe da je u optužnici pogrešno navedeno da su I i II okrivljeni uporabili službeno vatreno oružje kojim su bili zaduženi prema nepoznatoj muškoj osobi koja je upravljala osobnim automobilom marke i modela Peugeot 208 reg. oznaka [registarska oznaka], iako iz izvedenih dokaza proizlazi da su I i II okrivljeni pucali u zrak i u smjeru zadnjih pneumatika na automobilu, a postupali su sukladno odredbi čl.91 toč.1 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (u daljnjem tekstu Zakona) u situaciji neposrednog napada na život i tjelesni integritet, i napada na imovinu MUP-a i to, kako obrana navodi, iz opravdanih razloga, pa upućuje na odredbu čl.93 Zakona, kojom je propisano da uporaba vatrenog oružja nije dopuštena kada dovodi u opasnost život drugih osoba, osim ako je jedino sredstvo za obranu od napada ili otklanjanje opasnosti. Međutim, u konkretnom slučaju nije niti bilo dovođenje u opasnost života drugih osoba, jer je pucano u zrak i smjeru pneumatika, a na mjestu događaja niti u blizini nije bilo drugih osoba. Također kao bitno napominje da je odredbom čl.93 st.3 istog Zakona, određeno da se ne smatra uporaba vatrenog oružja kao sredstva prisile u smislu ovog zakona ispaljivanje upozoravajućeg hica, kada su ispunjeni uvjeti za uporabu vatrenog oružja iz čl.91 Zakona, te ispaljivanje hitca radi traženja pomoći, pa sukladno tome je upitno da li se uopće radilo o neovlaštenoj i nezakonitoj uporabi vatrenog oružja, pa u tom smislu i, a za što se terete okrivljenici točkom 1, ostvarenju subjektivnog elementa djela za koje ga se tereti i postupanju u cilju otklanjanja odgovornosti od sebe radi neovlaštene i nezakonite uporabe oružja. Radnje I okrivljenika su opisane i u izvješću PU Sisačko Moslavačke, što braniteljica I okrivljenoga i citira u odgovoru na optužnicu na listu 3 odgovora na optužnicu, i opisuje tijek događaja, a posebice okolnosti u kojima je I okrivljeni uporabio oružje, ponovno ističući da se oružje koristi pucanjem u zrak radi poziva u pomoć, obzirom da su u neposrednoj blizini inkriminiranog događaja bili i drugi djelatnici policije radi akcije u kojoj su I i II okrivljeni sudjelovali, a i pucnja u smjeru zadnjih pneumatika na automobilu u cilju zaustavljanja vozila koje se daje u bijeg i postupa dakle u skladu s odredbom čl.93 st.3 Zakona.

Iz ovoga proizlazi, kako obrana I okrivljenika navodi, a obzirom na vožnju unazad vozača automobila koji se oglušio na naredbe policijskih službenika, kojom vožnjom udara policijsko vozilo, znajući da se u neposrednoj blizini nalaze oba policijska službenika (I i II okrivljeni) oštećuje ovo predmetno policijsko vozilo i tek po udarcu u policijsko vozilo kada više I okrivljeni nije u mogućnosti vidjeti II okrivljenika jer ga gubi iz svog vidokruga I okrivljeni donosi odluku uporabiti oružje, ali na onaj način kako je to višekratno spomenuto u odgovoru na optužnicu poštujući odredbe čl.93 st.3 Zakona i to iz razloga što opravdano smatra da se radi o protupravnom stvarnom i aktualnom napadu drugih osoba na život i tjelesni integritet policijskih službenika, a i o napadu na imovinu MUP-a. Obrana također ističe da i u ovakvoj situaciji I okrivljeni postupa sukladno čl.5 st.2 Zakona gdje je propisano da će policijski službenik uvijek primijeniti policijsku ovlast kojom se u najmanjoj mjeri zadire u slobodu i prava čovjeka, a postiže svrha obavljanja policijskog posla. Višekratno obrana spominje da I okrivljeni vatreno oružje nije koristio kao sredstvo prisile, pozivajući se na odredbu čl.93 st.3 Zakona, pa nema zakonskih uvjeta za davanje ocjene zakonitosti i opravdanosti uporaba sredstava prisile, kao što i nije vatreno oružje uporabio prema osobi, već je pucano u zrak i u smjeru zadnjih pneumatika, čime životni i tjelesni integritet nepoznatih osoba prema kojima se postupalo nije bio doveden u pitanje.

Obrana također problematizira činjenicu da se optužnicom uopće ne spominju odlučne činjenice , a koje opravdavaju postupanje I okrivljenika, a to je da je nepoznati počinitelj s namjerom oštetio vožnjom unazad policijsko vozilo, da su se u neposrednoj blizini tog policijskog vozila nalazili i I i II okr. koji su reagirali izmicanjem od vozila koje se kreće unazad, ne navodi se da je u ovoj akciji uhićen vozač drugog vozila marke VW Golf, i to u akciji u kojoj su postupali I i II okrivljeni, a niti da je u blizini mjesta događaja pronađena i izuzeta droga kanabis u torbi i to u količini od 23,4 kg, pa je naknadno utvrđen i identitet osoba koji su počinitelji djela iz čl.190 st.1 i 2 KZ/11 i koji su u konačnom i osuđeni upravo zbog počinjenja ovog djela, a što sve zapravo dokazuje opravdano i zakoniti postupanje u uporabi vatrenog oružja u smislu čl.93 st.3 spomenutog Zakona.

Braniteljica I okrivljenika također napominje da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj KOV-Us-25/24 od 20. svibnja 2024. pod toč.19 naloženo da upravo od PU Sisačko Moslavačke USKOK pribavi službeno izvješće u kojem će biti svi podaci vezani za ocjenu opravdane ili neopravdane uporabe vatrenog oružja i po izvješću PU Sisačko Moslavačke od 31. srpnja 2024., a koje je sačinjeno po uputi Županijskog suda u nalogu USKOKA, proizlazi da je uporaba vatrenog oružja od strane I i II okrivljenih opravdana i zakonita. Navodi u novopodignutoj optužnici da su ovo izvješće sačinili bliske kolege I i II okrivljenoga nisu ničime dokazani , iz priležećih dokaza ne proizlazi da bi se isti međusobno privatno družili, imali kakve "bliske" kolegijalne ili obiteljske odnose već se isključivo radi o profesionalnim i kolegijalnim odnosima.

Iz činjenog opisa, a obzirom da se kazneno djelo za koje se tereti I okrivljenik može počiniti isključivo s namjerom, ne proizlazi da bi isti postupao s namjerom na počinjenje bilo kojeg kaznenog djela, a niti je jasno kakvu bi točno korist isti pribavio sebi ili drugome. O ovome se polemizira u obrazloženju optužnice, gdje se govori o namjeri da se izbjegne disciplinski postupak. U datim okolnostima samog događaja i brzini reakcije, obrana smatra apsolutno neživotnim mogućnost da okrivljenik uopće može razmišljati o nekakvom disciplinskom postupku, niti o kakvoj mogućnosti da bi isti i bio pokrenut protiv njega. Ističe da je cijela konstrukcija USKOKA u optužnici temeljena na djeliću snimke video nadzora OŠ Dragutina Tadijanovića koja u cijelosti ne prikazuje sam događaj kako to optužnicom USKOK tvrdi. Bitno je za napomenuti da u samu kaznenu prijavu za koju se tvrdi da je lažna, a podnosi se zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, a svaku je pojedinu potpisao I i II okrivljeni kvalifikaciju djela nisu unosili niti I niti II okrivljeni već je ista bila generirana, iz samih kaznenih prijava je razvidno da su identičnog sadržaja sa istim rasporedom riječi u rečenici, zarezima, samo su promijenjena imena podnositelja, a i nelogično je u istima navedeno vrijeme zaprimanja kaznenih prijava, gdje je kod I okrivljenoga vrijeme trajanja jedan sat i 20 minuta, a II okrivljenog 45 minuta, a radi se o prijavama sa istim brojem redaka, iz čega bi proizašlo, prema stavu obrane da okrivljenici uopće nisu diktirali sadržaj prijava, već su se policijski službenici poslužili izvješćem o postupanju koje je bilo potpisano od strane I i II okrivljenih i iskoristili saznanja koja su čuli na mjestu događaja. Obrana zaključno smatra da valja obustaviti kazneni postupak, podredno, ponovno vratiti optužnicu radi boljeg razjašnjenja stvari.

4.2. Branitelj II okrivljenoga GU u pisanom odgovoru na optužnicu navodi da u optužnici nije obrazloženo na koji način bi II okrivljeni ŽU KU pribavio sebi ili drugoj osobi kakvu korist, time da dodaje da je djelo dovršeno pribavljanjem koristi bilo imovinske ili neimovinske, ili prouzročenjem štete, međutim, u ovom slučaju isto uopće nije obrazloženo, nisu opisane niti subjektivni, a ni objektivni elementi bića kaznenog djela za koje se tereti II okrivljeni, te se predlaže obustaviti kazneni postupak.

4.3. Branitelj III okrivljenog SU odvjetnik Veljko Miljević problematizira u pisanom odgovoru na optužnicu kao i braniteljica I okrivljenika neovlaštenu uporabu vatrenog oružja od strane I i II okrivljenih, jer u odgovoru na to pitanje ovisi i opstojnost inkriminacije koja s svim okrivljenicima stavlja na teret, gdje uopće nije odlučno da je ŽDO Sisak naknadno odbacilo kaznene prijave I i II okrivljenih zbog pokušaja ubojstva, a što je u krajnjoj liniji bio i razlog vraćanja prvotne optužnice od strane ovoga suda u predmetu Kov-Us-25/24. Napominje da je dana vrlo jasna uputa optužnog vijeća USKOKU da radi razjašnjenja ovog pitanja pribavi službeno izvješće PU Sisačko Moslavačke u kojem će biti svi podaci vezano uz ocjenu opravdane ili neopravdane uporabe vatrenog oružja, gdje se svakako treba uzeti u obzir ocjenu dati jedino isključivo s aspekta trenutne situacije koja se odvijala 08. studenog 2023. , činjenica da nije došlo do uporabe vatrenog oružja prema osobi, već prema predmetu. Branitelj međutim ističe da USKOK uopće nije postupio prema uputi Županijskog suda i rješenju od 20. svibnja 2024. i nije zatražio službeno izvješće PU Sisačko Moslavačke već je naprotiv 19. lipnja 2024. u USKOKU održan konzultacijski sastanak predstavnik MUP-a , predstavnika USKOKA i pristupalo se prikupljanju relevantnih podataka vezano uz ocjenu opravdanosti uporabe sredstava prisile – vatrenog oružja, glavni ravnatelj policije nalaže formiranje stručnog time sastavljenih od policijskih službenika Ravnateljstva policije i Službe za unutarnju kontrolu radi dodatnih provjera zakonitosti uporabe vatrenog oružja, stručni tim vrši uvid u snimku događaja i 05. srpnja 2024. sastavljaju izvješće, iz kojeg proizlazi da I i II okrivljeni uporabljuju vatreno oružje 08. studenog 2023. iako nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl.91 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, i ne uvažavajući odredbe čl.5 istog zakona, pa onda ovo izvješće dostavljaju načelniku PU Sisačko Moslavačke uz nalog da se provede ponovni postupak ocjene opravdanosti uporabe sredstava prisile vatrenog oružja, te uz izvješće dostavi dokumentacija iz koje će nedvojbeno biti vidljivo je li uporaba oružja zakonita i opravdana. Tek po ovome 31. srpnja 2024. načelnik PU Sisačko Moslavačke EU dostavlja izvješće iz kojeg je razvidno da je uporaba sredstava prisile , vatrenog oružja prema NN osobama 08. studenog 2023. od strane HU i ŽU ocijenjena zakonitom i opravdanom.

Obrana III okrivljenog zaključuje da je ovakvo postupanje USKOKA protivno uputi Županijskog suda i dovelo je do paralelnog ocjenjivanja zakonitosti uporabe vatrenog oružja i to na gore opisani način, a što je pak rezultiralo oprečnim dokaznim materijalom, mišljenjima stručnih timova istog Ministarstva koja su međusobno proturječna, time da je štoviše izvješće stručnog tima Ravnateljstva policije zasnovano na pogrešnoj postavci, da je oružje upotrijebljeno prema osobama, iako je ova okolnost posebno apostrofirana u rješenju Županijskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2024. i to na način da se ima u vidu činjenica da oružje nije uporabljeno prema osobama.

Obrana također posebno apostrofira odredbu čl.168 st.3 i 4 Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika – u daljnjem tekstu Pravilnik, kojom je određeno kada glavni ravnatelj policije ili osobe koju on ovlasti može zapovjediti da se o prikupljanju obavijesti o uporabi sredstava prisile uključi stručni tim policijskih službenika Ministarstva i kada ovakav stručni tim mora biti obavezno formiran. Prateći navedenu odredbu Pravilnika jasno je da stručni tim iz stavka 3 ima ovlast prikupljanja obavijesti o uporabi sredstava prisile, a ne davanja ocjene o opravdanosti i zakonitosti uporabe sredstava prisile, time da se u konkretnom slučaju nikako nije radilo o događanju u kojem bi bilo obavezno formiranje stručnog tima, jer se nije radilo o slučaju gubitka života ili teških tjelesnih ozljeda, kao niti slučaju uznemiravanja javnosti ili javnog prosvjeda građana. Jedini ovlašteni i nadležan za donošenje ocjene o zakonitosti i opravdanosti uporabe sredstava prisile je načelnik policijske uprave čiji podređeni su uporabili takva sredstva, a što proizlazi iz čl.167 st.1 Pravilnika. U tom smislu obrana ističe da izvješće stručnog tima ravnateljstva policije od 10. srpnja 2024. nije mjerodavno za ocjenu zakonitosti uporabe vatrenog oružja.

Obrana III okrivljenoga navodi također da je izvješća PNUSKOKA od 22.11.2023. nepotpuno i netočno, obzirom da je izostavljen najbitniji dio događaja snimljen video nadzorom , a na kojem je jasno vidljivo kretanje vozila Peugeot 308 unatrag u trenutku kada policijski službenik pokušava otvoriti vrata ovog vozila i udara stražnjim dijelom u prednji lijevi dio zaustavljenog policijskog vozila koje biva pomaknuto unazad gdje se zanemaruje da me motorno vozilo opće opasno sredstvo pa je vozač Peugeota udarajući u policijsko vozilo dok su oko istoga dva policijska službenik čime je ostvareno obilježje nekoliko kaznenih djela, pa su i I i II okrivljeni svakako mogli uporabiti vatreno oružje sukladno odredbi čl.91 toč.1 i 3 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.

Obrana također posebice u odnosu na toč.2 navodi da činjenični opis djela ne odgovara izvedenim dokazima, navodi da III okrivljeni nije provodio kriminalističko istraživanje kako se to navodi u činjeničnom opisu već je isto istraživanje provodio FU sa radnom skupinom, o čemu svjedoči i UU saslušala kao svjedok govoreći o osnivanju radne grupe kojoj je na čelu bio OU, a isto potvrđuje i načelnik PU Sisačko Moslavačke EU koji je i formirao ovu radnu skupinu misleći i na odluku od 13. studenog 2023. Netočan je navod po kojem bi III okrivljeni naložio policijskoj službenici PP Petrinja izvršiti provjeru nadzornih kamera s pročelja školske zgrade obzirom da su svi prisutni na očevidu s 8/9. studeni 2023. dogovarali postupanje na očevidu i to ispred glavnog ulaza u školi , a što proizlazi i iz iskaza svjedoka . Stavljeno mu je i na teret da je snimku video nadzora izbrisao sa svog mobitela bez da ju je izuzeo kao dokazi znajući da sadržaj video nadzora isključuje postojanje osnovane sumnje…teškog ubojstva… nije osigurao službeno izuzimanje navedene snimke video nadzora kao dokaz. Međutim, obrana navodi da je snimka dostavljena putem aplikacije whatsapp i USKOK, zaboravlja odredbu čl.206 F ZKP-a/08 po kojoj je postupanje tijekom izvida tajno, a posjedovanje službenih materijala dobivenih tijekom izvida kaznenih djela na privatnom mobitelu je neprofesionalno i potencijalno nezakonito i nikako ne može biti govora o "konspirativnom" ponašanju, tim više što je snimka dostavljena kako bi se utvrdilo da li ista ima audio zapis, a III okrivljeni je već prethodno usmeno upoznat s time da ga nema. Nadalje, obzirom da je radnoj skupini na čelu bio službenik TU, III okrivljeni nije niti trebao osigurati službeno izuzimanje snimke video nadzora ili bilo kakvog dokaza.

Ono što se posebno ističe u odgovoru branitelja III okrivljenoga jest činjenica da III okrivljeni SU u Policijskoj upravi Sisačko Moslavačkoj radi 26 godina, a od prosinca 2017. je voditelj Službe krim. Policije, a ne od svibnja 2022.g. kako je to pogrešno navedeno u optužnici, odlikovan je i više puta nagrađivan za otkrivanje i razrješavanje najtežih kaznenih djela, nikad nije stegovno kažnjavan, ima najviše zvanje u policiji, glavni policijski savjetnik, a s obzirom na poziciju voditelja službe krim. Policije podređeno mu je 7 specijaliziranih operativnih odjela, i ona prema opisu poslova neposredno rukovodi, planira, organizira, usmjerava rad tih odjela, ali se neposredno ne uključuje u kriminalistička istraživanja složenijih oblika kaznenih djela, već to rade voditelji ovih odjela kojima je to u opisu njihovih radnih mjesta. Radi svega navedenog proizlazi očita neosnovanost optužbe, te se predlaže postupak obustaviti, podredno, optužnicu vratiti radi boljeg razjašnjenja stvari.

4.4. Branitelj IV okrivljenoga ZU upisanom odgovoru na optužnicu (list 1281 – 1285) također osporava osnovanost iste, branitelj se poziva na rješenje optužnog vijeća ovog suda od 20.05.2024. kojom je prvotna optužnica vraćena radi boljeg razjašnjenja stvari, a u kojem rješenju je dana jasna uputa USKOKU, a to je da se da odgovor na dva pitanja, i to da li je u inkriminiranom događaju došlo do neovlaštene uporabe vatrenog oružja od strane I i II okrivljenih uz uvažavanje svih okolnosti tog događaja, te svih podataka odnosno operativnih saznanja o osobama prema kojima su I i II okrivljenici postupali, dok je drugo pitanje bilo ispitivanje svjedoka EU razjasniti da li je i zbog čega uopće došlo do pokretanja disciplinskog postupka protiv svih po ovoj optužnici okrivljenih. Vezano uz prvo pitanje u odgovoru na optužnicu se ističe da optužba nije postupila po uputi rješenja ovog suda, jer je ista bila definirana na način da se odgovor ona ovo pitanje, a to je ovlaštena ili neovlaštena uporaba oružja mora zatražiti od PU Sisačko Moslavačke, jer je isto sukladno Pravilniku o načinu postupanja policijskih službenika , a optužba je odgovor na ovo pitanje tražila od stručnog tima oformljenog po glavnom ravnatelju policije u kojem nisu sudjelovali djelatnici PU Sisačko Moslavačke, koji donosi u izvješću od 10.07.2024. zaključak o neovlaštenoj uporabi vatrenog oružja, i na ovome temelji novopodignutu optužnicu iako izvješće stručnog tima koji je oformio načelnik PU Sisačko Moslavačke 25.07.2024. sadrži dijametralno suprotan zaključak, pa ga optužba smatra pristranim. Obzirom na ovakva dva dijametralno suprotna izvještaja pitanje neovlaštene uporabe vatrenog oružja ostaje neutvrđeno. Posebno se ističe da stručnom timu koji je formirao ravnatelj policije nisu poznate okolnosti događaja u kojem su postupali I i II okrivljenici , te im nisu poznati svi podaci i operativna saznana o osobama prema kojima su I i II okrivljeni postupali, a u svom rješenju ovaj sud je dajući uputu posebno apostrofirao da se o opravdanosti uporabe vatrenog oružja odgovori upravo uvažavajući ove okolnosti.

U odnosu na drugo pitanje o pokretanju disciplinskog postupka protiv okrivljenih ističe se da je protiv I i II okrivljenih disciplinski postupak pokrenut po sili zakona, jer je protiv njih pokrenut ovaj kazneni postupak, i bez pokretanja ovog kaznenog postupka ne bi postojalo osnova za pokretanje disciplinskog jer nije bilo odluke o neopravdanoj uporabi vatrenog oružja. U trenutku pokretanja disciplinskog postupka nije bilo izrađenih prethodno spomenutih izvještaja.

Što se tiče kaznene odgovornosti IV okrivljenoga ZU, koji je u inkriminiranom periodu voditelj Službe za javni red i sigurnost u PU Sisačko Moslavačkoj isti prema odredbama čl.166 Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika, uopće nije ovlašten odlučivati o opravdanosti uporabe vatrenog oružja, što je potvrdio i načelnik PU Sisačko Moslavačke EU u svom iskazu. Vezano pak uz ocjenu IV okrivljenika da li je sporna video snimka neophodna za utvrđivanje činjeničnog stanja i mišljenja o opravdanosti korištenja vatrenog oružja u konkretnom slučaju, obrana ističe da se radi o diskrecijskoj ocjeni i procjeni, kako IV okrivljenika, međutim i ŽDO Sisak, koji na temelju ove snimke zaključuje da nije bilo opravdanog korištenja vatrenog oružja, time da sadržaj same snimke nije u suprotnosti sa onim što su I i II okrivljenici u svojim izvješćima naveli, a u konačnom odluku o počinjenju kaznenog djela na štetu I i II okrivljenih donosi na temelju svih dokaza nadležni tužitelj koji vodi postupak. Sama činjenica da je IV okrivljeni izbrisao predmetnu snimku s mobitela ne znači da je učinjeno isto s namjerom da sakrije tu snimku, jer ista po njegovoj procjeni nije imala utjecaj na rješavanje predmeta, a niti ju je bio ovlašten zadržati u mobitelu. Predlaže se obustaviti kazneni postupak, podredno, vratiti optužnicu radi boljeg razjašnjenja stvari.

4.5. Branitelj V okrivljenoga RU navodi da je novopodignuta optužnica nerazumljiva i nepodobna za raspravljanje, ističe da se uopće ne obrazlaže iz kojeg dokaza proizlazi osnovana sumnja u odnosu na V okrivljenika, iz optužnice nije jasno u čemu se sastoji protupravnost ponašanja V okrivljenika. Branitelj V okrivljenog, kao i obrane I - IV okrivljenih također apostrofira da USKOK ne postupa po rješenju ovog suda Kov- Us-25(24 od 25. svibnja 2024. u kojem je rješenju jasno navedeno koje dokaze USKOK treba izvesti kako bi bolje razjasnio prethodno podignutu optužnicu i kako b se utvrdila opstojnost inkriminacija, koje se stavljaju na teret okrivljenicima, već naprotiv, formira radnu skupinu po glavnom ravnatelju policije, koje izvješće sastavlja šturo i paušalno i ne prati smjernice rješenja Županijskog suda. Također je paušalno isticanje da CU PU Sisačko Moslavačke nije htio sudjelovati kao član stručnog tima, jer se slaže sa ravnateljstvom, a ovo stoga što je isti odbio biti članom tima obrazlažući da ne želi biti protiv ravnateljstva policije. Također obrana V okrivljenog, kao i obrane ostalih okrivljenika ističe kako oružje od strane I – II okrivljenih nije bilo uporabljeno u odnosu na osobu, već na "stvari", pa je tim više kritične zgode uporaba oružja od strane I – II okrivljenih bila opravdana sukladno čl.91 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Dodaje se da nije jasan niti motiv koji bi V okrivljeni imao brisanjem sporne snimke ,koju je primio mobitelom, kada je snimka nastala u prostorijama OŠ Dragutin Tadijanović, i nadležne osobe su u posjedu originalne snimke, koju usput posjeduje i više osoba, a navodi optužbe da mu je bila namjera pružanje pomoći I i II okrivljenome su u potpunosti neživotne, u odnosu na V okrivljenoga koji je besprijekorne profesionalne karijere, star 52 godine, višestruko pohvaljivan policijski službenik i nije jasno o kakvoj koristi u odnosu na I i II okrivljenike optužba govori, kao što nije jasno da li je takva korist u odnosu na izlaganje kaznenom progonu opravdavajući motiv V okrivljeniku. Predlaže se obustaviti postupak.

5. Na sjednici optužnog vijeća održanoj 09. prosinca 2024. obrane su ostale kod pisanih odgovora na optužnicu, braniteljica I okrivljenog je apostrofirala da je i dalje ostalo nerazjašnjeno da li je uporaba oružja bila neovlaštena, posebice imajući u vidu okolnosti u kojima su I i II okrivljeni oružje uporabili, a I okrivljeni HU se pridružio navodima svoje braniteljice i istaknuo da je u datoj situaciji reagirao kako je bilo nužno i da se ponovi ista situacija reagirao bi na jednaki način, a radi se o sekundama u kojima se ne može razmišljati o pravnim kvalifikacijama ugroze ili eventualnog djela koja bi u odnosu na njega kao djelatnika policije u tom momentu bila počinjenja.

5.1. Branitelj II okrivljenog je također ostao kod pisanog odgovora na optužnicu, ističući da USKOK i u novopodignutoj optužnici propušta u obrazloženju spomenuti akciju u kojoj su sudjelovali inkriminiranog dan I i II okrivljeni, a navodima svog branitelja se pridružuje i II okr. KU, ističući da izvješće koje je sastavljano u PP po samom događaju se temelji isključivo na samom događaju kojeg je proživio i radnjama koje je tada poduzeo kada nije bilo mogućnosti uvida u bilo kakve video snimke, a niti razgovora sa eventualnim svjedocima. Posebno je istaknuo da kaznenu prijavu niti on niti I okrivljeni nisu pisali.

5.2. Branitelj III okrivljenoga SU isto ostaje kod pisanog odgovora na optužnicu, a dodaje da apstraktne ugroze trećih osoba ili eventualno vozača automobila koji je u bijegu, nije bilo, i o tome nije postoji nikakav konkretan dokaz. III okrivljeni se pridružio navodima svojeg branitelja i istaknuo da mu uopće nije jasno i ne razumije nakon dugogodišnje karijere koja je bez mrlje da se nalazi kao okrivljeni.

5.3. Branitelj IV okrivljenoga PU također ostaje kod pisanog navoda odgovora na optužnicu, a očitujući se o navodima USKOKA o pristranosti djelatnika PU Sisačko Moslavačke koji su sačinili izvješće napominje da je neživotno i neprimjereno jer proizlazi da USKOK koji surađuje s policijom koja i postoji radi zaštite građana od počinitelja kaznenog djela sumnja u rad te policije i jedne cijele Policijske uprave. Navodima svog branitelja se pridružio i IV okrivljeni i smatra potrebnim za dodati da ravnateljstvo policije sačinjava svoje izvješće 7. mjeseci po događaju tek nakon konzultacije sa USKOKOM kada je optužnica vraćena, pa se postavlja pitanje u slučaju sumnje na neovlaštenu uporabu oružja zašto ravnateljstvo policije nije formiralo komisiju i sačinilo izvješće tijekom cijelih ovih 7 mjeseci.

5.4. Branitelj V okrivljenoga RU ostao je kod pisanog odgovora na optužnicu , a njegovim navodima se pridružio i V okrivljeni.

5.5. Svi branitelji također napominju besprijekorne službe svojih branjenika tijekom cijelog njihovog radnog vijeka i to upravo u policijskim snagama.

5.6. Zamjenik v.d. ravnatelja USKOKA se pisano očitovao na odgovore na optužnicu branitelja okrivljenih što je ukratko izložio na sjednici vijeća navodeći da branitelji okrivljenih suglasno u odgovorima na optužnicu navode da se ne može raditi o neovlaštenoj uporabi vatrenog oružja od strane I i II okrivljenih jer se vatreno oružje nije koristilo prema osobi nego prema automobilu pa nije bilo niti osnove za utvrđivanje osnovanosti uporabe vatrenog oružja. Međutim, optužba smatra da se pucalo u vozilo koje se kretalo u kojem je bila i osoba koja je vozilom upravljala, a svrha odredbi Zakona o policijskim poslovima i ovlastima koji propisuju ograničenja u uporabi vatrenog oružja od strane policijskih službenika upravo je osigurati da se samo u najozbljnijim i najkritičnijim situacijama predviđenih u čl.91 toč.1 – 4 Zakona može od strane policijskih službenika primijeniti vatreno oružje, jer takva postupanja ugrožavaju kako osobe prema kojima se postupa, a moguće i treće osobe, pa se ovakvim postupanjem I okrivljenika ugrožavala osoba koja je upravljala vozilom bez obzira na nastojanje da ista ne bude pogođena, a uz to moguće ozljeđivanje slučajnih prolaznika, a kritični događaj se odvijao na javnoj površini kod Osnovne škole. U ovom smislu je neutemeljeno stajalište obrane okrivljenih o korištenju vatrenog oružja prema stvari, a ne osobama. Vezano uz prigovora obrane da nisu dani odgovori na pitanja postavljeni od strane Županijskog suda u Zagrebu, ističe se da se radi o nesvakidašnjoj situaciji u kojoj se kazneni postupak vodi ne samo protiv policijskih službenika koji su vatreno oružje koristili već i dvojice rukovodećih policijskih službenika iz PU Sisačko Moslavačke, pa se ukazuje na nužnost primjene čl.168 st.3 Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika na temelju koje je glavni ravnatelj i formirao stručni tim radi prikupljanja obavijesti o uporabi sredstava prisile i da se cjelokupna situacija sagleda od nepristranih osoba.

5.7. Iako je mišljenje stručnog tima koji je formirao glavni ravnatelj policije suprotno od onoga koja je formirao načelnik PU Sisačko Moslavačke, ističe se da je objektivnost i nepristranog pripadnika PU Sisačko Moslavačke upitna, jer su isti dugogodišnji poznanici i kolege I i II okrivljenih. Radi pitanja opravdanosti uporabe vatrenog oružja pokrenut je protiv I i II optuženika i disciplinski postupak, pa postoji sumnja u njihovu disciplinsku odgovornost.

6. Razmatrajući odgovore na ponovno podignutu optužnicu od strane USKOKA, dokaze koji prileže spisu predmeta, a posebice dokaze koji su izvedeni dijelom po uputi u rješenju ovog suda Kov- Us-25/24, a dijelom samoinicijativnom odlukom USKOKA o formiranju stručnog tima po Ravnateljstvu policije, vijeće je utvrdilo da postupak protiv okrivljenih valja obustaviti, obzirom da je proturječje prikupljenih dokaza očito takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće. Vijeće je razmatralo sve izvedene dokaze i vodilo je računa o tome da u ovoj fazi postupka ne ide u analizu vjerodostojnosti pojedinih dokaza već ih razmatra na način kako su oblikovani u spisu te uspoređuje njihov sadržaj. Da bi se mogla ustanoviti osnovanost sumnje valja razmatrati prikupljene dokaze uz kritičko osvrtanje na pojedine, jer kada optužno vijeće uopće ne bi moglo ocjenjivati ranije prikupljene dokaze zakonska odredba iz čl.355 st.4 ZKP-a/08 ne bi imala niti smisla niti opravdanja, i u ovoj fazi sudska kontrola optužnice pretpostavlja određeno vrednovanje dokaza za koje je u ovom slučaju USKOK smatrao da su dostatni za podizanje optužnice i njeno potvrđivanje.

7. Radi ocjene opstojnosti inkriminacije koja se stavlja na teret okrivljenicima, a to je iskorištavanje službene ovlasti radi pribavljanja koristi sebi i drugome, pri čemu se ta korist u točkama 1 i 2 optužnice označava kao neimovinska korist koja se sastoji u izbjegavanju disciplinskog te eventualnog kaznenog postupka zbog neopravdane uporabe vatrenog oružja i kako prethodna optužnica u ovom dijelu nije bila dovoljno razjašnjena, ista je vraćena USKOKU radi boljeg razjašnjenja stvari i kako bi se dao odgovor na pitanje da li se u konkretnom slučaju i u okolnostima koje se vide na video snimci sa svim ostalim saznanjima koja su I i II okrivljenici imali prilikom svog postupanja u vezi otkrivanja kaznenog djela iz domene zlouporabe opojnih droga uopće radilo o neovlaštenoj uporabi vatrenog oružja ili ne, jer o ovom pitanju ovisi i opstojnost inkriminacije koja se svim optuženicima stavlja na teret.

8. Optužno vijeće ovog suda je dalo jasnu uputu USKOKU o postupanju u pravcu davanja odgovora na ovo pitanje naloživši da putem načelnika PU Sisačko Moslavačke EU zatraži podatak tko je u PU Sisačko Moslavačkoj zadužen za posao ocjene opravdanosti uporabe vatrenog oružja pa onda toj osobi ili osobama predočiti izvješća s listova 12, 106 – 108, 111, 112 i 114 te 117 zajedno sa DVD snimkom nadzorne kamere OŠ Mošćenica Petrinja na inkriminirani dan, i naložiti im da daju odgovore na pitanja da li su I i II okrivljeni uz uvažavanje svih podataka i operativnih saznanja koja su u tom trenutku imali opravdano uporabili vatreno oružje i da li je uporaba istih bila primjerena okolnostima događaja ili ne, posebno se osvrćući na okolnost da uporaba oružja nije bila prema osobi, već prema predmetu, te da li ista odudara od one koja bi bila očekivana u takvoj situaciji i ako da u čemu. Rješenjem je također bilo naloženo saslušati kao svjedoka EU kako bi se utvrdilo zbog čega je uopće došlo do pokretanje disciplinskog postupka protiv svih pet okrivljenih i njihovih udaljenja iz službe, jer to iz dokaza nije jasno obzirom da nije bilo nikakvog izvješća iz kojeg bi bila razvidna procjena da su I i II okrivljeni neopravdano uporabili vatreno oružje.

9. Međutim, nakon vraćanja optužnice sa jasnim sadržajem i uputom Županijskog suda o radnjama koje USKOK valja poduzeti kako bi se razjasnila okolnost opravdane odnosno neopravdane uporabe vatrenog oružja, USKOK ne postupa u skladu sa uputom Županijskog suda, a u konačnom niti u skladu sa Pravilnikom o postupanju policijskih službenika, gdje je člankom 168. st.4 propisano u kojim slučajevima se formira stručni tim po Glavnom ravnateljstvu policije, a radi se o situacijama kada je usred uporabe sredstava prisile neka osoba izgubila život, zadobila teške tjelesne ozljede opasne po život, ili je zbog uporabe sredstava prisile došlo do uznemiravanja javnosti odnosno javnog prosvjeda građana, već nalaže sačiniti izvješće po stručnom timu sastavljenom od strane Glavnog ravnatelja policije.

10. Konkretno u inkriminiranom događaju nije došlo niti do jedne od navedene situacije iz čl.168 st.4 Pravilnika, pa nije jasno iz kojeg razloga USKOK nije postupao po uputi Županijskog suda, već prvotno formira stručni tim po Glavnom ravnatelju policije, koji potom sastavlja izvješće 05. srpnja 2024. (listovi 930 do 933). U ovom pak izvješću se navodi koju dokumentaciju je tim sastavljen od 6 policijskih službenika i to Službe za nadzor i strateški razvoj policije, kabineta ministra Službe za unutarnju kontrolu, Uprave krim. Policije, te Službe za gospodarski kriminalitet i korupciju te Službe općeg kriminaliteta te potom Uprave za javni red i sigurnost i Službe temeljne policije imao uvid, pa onda temeljem rješenja Županijskog suda Kov-Us-25/24 od 20. svibnja 2024, dopisa USKOKA, kojim je dostavljen spis formiran u USKOKU u kojem se nalazi izvješće o postupanju policijskih službenika LU i HU od 08. studenog 2023. video zapisa nadzorne kamere postavljen na OŠ Dragutin Tadijanović u Mošćenici, preslike Zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka PU Sisačko Moslavačke od 5.12.2023. protiv ŽU te izmjene zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka protiv HU i ŽU od 08. ožujka 2024., sačinjavaju izvješće, time da se u navedenom izvješću pozivaju isključivo na utvrđenja pregleda snimke video nadzora, iz kojeg izvode vrlo kratak neobrazloženi zaključak da je vatreno oružje od strane policijskih službenika HU i ŽU uporabljeno iako nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl.91 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima i bez uvažavanja odredbe čl.5 istog zakona, ne dajući obrazloženje koji uvjeti iz čl.91 ne bi bili ispunjeni, i na koji način bi bio povrijeđen čl.5 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.

11. Ova okolnost prvotno formiranja stručnog tima po Glavnom ravnatelju policije, unatoč uputi Županijskog suda, još je manje jasna ako se ima u vidu da po sastavljanju ovog izvješća, Ravnateljstvo policije 12. srpnja 2024. daje nalog PU Sisačko Moslavačkoj i to načelniku EU da je potrebno žurno provesti ponovni postupak ocjene opravdanosti uporabe sredstava prisile vatrenog oružja te Službi za unutarnju kontrolu i Ravnateljstvu policije uz izvješće dostaviti i dokumentaciju iz koje će nedvojbeno biti vidljivo je li uporaba vatrenog oružja ocjenjena zakonitom i opravdanom ili nezakonitom i neopravdanom, kako je opisano u toč.1 izmjene Zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka protiv HU i LU (list 934 spisa).

12. Dakle, samo Ravnateljstvo policije iako je već sastavilo izvješće o opravdanosti uporabe oružja od strane I i II okrivljenih, nalaže PU Sisačko Moslavačkoj, a sukladno odredbama Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika i to čl.167 st.1, sačiniti izvješće iz kojeg će nedvojbeno biti vidljivo je li uporaba vatrenog oružja ocjenjena zakonitom i opravdanom, pa je upitno da li Ravnateljstvo policije sumnja u vlastito izvješće, ili smatra, a radi čega je i Županijski sud u svom rješenju kojim vraća optužnicu jasno naveo što je potrebno, a radi boljeg obrazloženja optužnice, poduzeti, da je upravo PU Sisačko Moslavačka, koja je rukovodila akcijom u kojoj su sudjelovali I i II okrivljeni, te je imala i sve podatke odnosno operativna saznanja o osobama prema kojima se u ovim akcijama trebalo postupati, pa u tom smislu i najviše saznanja o opravdanosti korištenja vatrenog oružja u datoj situaciji, upravo ona koja ima najmjerodavnije informacije o događaju, najupoznatija je sa svim okolnostima kako samog inkriminiranog događaja, a tako i akcije u kojoj su sudjelovali I i II okrivljeni, te u tom smislu ona koja može, a kako se u nalogu navodi, nedvojbeno ocijeniti zakonitost i opravdanost uporabe vatrenog oružja.

13. Nakon ovakvog naloga načelnik PU Sisačko Moslavačke EU, sastavlja stručni tim policijskih službenika temeljem čl.168 st.3 i 4 Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika sastavljen od voditelja Službe za javni red i sigurnost, voditelja Odjela kriminaliteta droga, Službe krim. Policije, voditelja Operativno komunikacijskog centra policije, Službe za javni red i sigurnost, te policijskog službenika Službe za javni red i sigurnost, koji sačinjavaju izvješće o zakonitosti i opravdanosti uporabe sredstava prisile – vatrenog oružja 08. studenog 2023. u [adresa], od strane HU i ŽU, u kojem izvješću, a sukladno uputi Županijskog suda u Zagrebu, imaju na uvidu izvješća sa listova 12, 106 – 108, 11, 112, 114 i 117 spisa kao i DVD snimku nadzorne kamere OŠ Mošćenica, međutim, i sva operativna saznanja prikupljena od prve polovice mjeseca rujna 2023. o organiziranosti i profilu osoba prema kojima će postupati, kao i njihovim prethodnim kriminalnim aktivnostima, a posebice činjenice o počinjenju prekršaja i kaznenog djela sa elementima nasilja, te detaljno obrazlažući okolnosti u kojima je došlo do uporabe oružja od strane I i II okrivljenih, uzimajući u obzir i činjenicu na koju ih upućuje Županijski sud u svom rješenju prema kome, odnosno prema čemu se uporabljuje vatreno oružje, te zaključuju da su HU i KU **.**.2023. u [adresa], zakonito i opravdano uporabili sredstvo prisile, vatreno oružje, sukladno čl.91 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima te uvažavajući odrede čl.5 istog zakona, i njihova reakcija je bila očekivana u takvoj situaciji obzirom na ugrozu u kojoj su se našli i ne odudara od one koja bi bila očekivana u takvoj situaciji.

14. Ovdje valja napomenuti da ovo izvješće načelnik PU Sisačko Moslavačke EU sa svojim očitovanjem dostavlja Ravnateljstvu policije na ruke Glavnog ravnatelja policije, a u kojem očitovanju odgovara i na pitanja dano u uputi Županijskog suda u rješenju od 20. svibnja 2024., u kojem jasno napominje da je disciplinski postupak protiv I i II okrivljenih pokrenut prvotno temeljem čl.112 st.2 i 3 Zakona o policiji, i to zbog pokretanja kaznenog postupka protiv istih, ali ne zbog nezakonite ili neopravdane uporabe sredstava prisile, niti je ocjena zakonitosti i opravdanosti uporabe sredstava prisile – vatrenog oružja, u bilo kojem trenutku stavljena van snage, a koji odgovor je i vjerodostojan obzirom da je došlo do izmjene Zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka protiv I i II okrivljenih tek u ožujku 2024., time da je u ovom izvješću napomenuo da je i u prvotnom izvješću donesen zaključak o zakonitosti i opravdanosti uporabe oružja od strane navedenih policijskih službenika.

15. Dakle, novu optužnicu USKOK podiže protiv istih optuženika, ne mijenjajući u bitnome činjenični opis djela, tereteći okrivljenike za ista kaznena djela kao o prvotno podignutoj optužnici, obrazlažući je, međutim, ovaj put, isključivo izvješćem Ravnateljstva policije, zanemarujući u potpunosti da upravo po nalogu Ravnateljstva policije je sačinjeno izvješće PU Sisačko Moslavačke od 25. srpnja 2024., a kako je to i bilo naloženo rješenjem o vraćanju optužnice Županskog suda u Zagrebu, a koje je dijametralno suprotno šturom izvješću Ravnateljstva policije. Obrazlaže se prihvaćanje upravo izvješća Ravnateljstva činjenicom da se radi o Ravnateljstvu policije, pa bi valjda radi toga isto trebalo biti objektivnije, a i činjenicom da su I i II okrivljeni djelatnici PU Sisačko Moslavačke i poznaju članove komisije koji su prema njima pristrani, čime zapravo USKOK na neki način omalovažava predanost i rad djelatnika policije i članova komisije, te , prema mišljenju suda, izražava svoj potpuno neprihvatljiv stav da se ne treba vjerovati djelatnicima policije, ukoliko isti ocjenjuju rad svojih kolega iz službe, čime dovode u pitanje uopće povjerenje koje bi trebalo postojati među državnim tijelima koja međusobno surađuju, međutim, dovode u pitanje i povjerenje građana prema radu institucija ovakvim svojim stavom.

16. Ovakvim načinom sud je doveden u poziciju gdje ima dva proturječna izvješća o ovlaštenoj odnosno neovlaštenoj primjeni vatrenog oružja, od strane I i II okrivljenih, a koja okolnost je neophodna za opstojnost inkriminacije, kako u odnosu na I i II okrivljene, koji su vatreno oružje uporabili, međutim i u odnosu na III – V okrivljene. U odnosu na I i II okrivljene radi se o postupanju u cilju pribavljanje neimovinske koristi, što bi bilo u smislu optužbe bilo izbjegavanje disciplinskog postupka uslijed neopravdane uporabe vatrenog oružja, jer su poduzimali radnje koje se navode u činjeničnom supstratu, a sve sa ciljem da bi od sebe otklonie disciplinsku odgovornost za neovlaštenu uporabu vatrenog oružja, dok u odnosu na III – V okrivljenike, u cilju da I i II okrivljene zaštite od disciplinskog progona te opravdaju njihovu nezakonitu uporabu službenog vatrenog oružja.

17. Upravo kako postoje dva proturječna izvješća, dijametralno suprotna u odnosu na ovu okolnost koja je neophodna za opstojnost inkriminacije, vijeće je zaključilo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude u odnosu na sve okrivljenike bilo nemoguće, i to stoga što se u odnosu na I i II okrivljene ne bi mogla izreći osuđujuća presuda da su radi prikrivanja neovlaštene uporabe oružja svjesno podnijeli kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja zbog djela teškog ubojstva u pokušaju, i na taj način kao službene osobe iskoristili svoje ovlasti radi pribavljanja koristi, pa se posljedično ne bi mogla izreći osuđujuća presuda protiv III – V okrivljenih, koji postupaju korištenjem svojih ovlasti sa ciljem da drugima pribave korist. Ovo tim više što vijeće ne poznaje tijelo koje bi eventualno moglo biti neko "nadtijelo" relevantno za sastavljanje trećeg izvješća kojim bi se eventualno trebalo u konačnome prikloniti.

18. Kako je okolnost opravdanosti uporabe vatrenog oružja od strane I i II okrivljenih ona o kojoj ovisi opstojnost inkriminacije koja se svim okrivljenicima stavlja na teret, proturječje dva temeljna dokaza u odnosu na ovu okolnost je neosporni razlog za obustavu kaznenog postupka zbog nemogućnosti izricanja, u ovakvoj situaciji osuđujuće presude u odnosu na okrivljene. U tom smislu vijeće nije ulazilo u daljnje razmatranje svih pojedinačnih dokaza na kojima se temelji ovakva podignuta optužnica i način na koji su oblikovani u spisu, jer bi moralo detaljnije analizirati iste, što u ovoj fazi postupka nije ovlašteno, a ulazilo bi se i u sferu okolnosti koje bi se trebalo utvrđivati dokazanima ili nedokazanima, u slučaju da se nedvojbeno utvrdilo da su I i II okrivljenici nezakonito i neovlašteno uporabili oružje, što ovdje nije slučaj.

19. Nije na odmet spomenuti da su već navodi činjeničnog supstrata o radnjama okrivljenih, a i namjeri istih, kako to opisuje USKOK u svojoj optužnici, sami po sebi proturječni i neživotni, jer po ovoj optužnici se okrivljenici izlažu ozbiljnom kaznenom postupku iz Uskočke nadležnosti, sa zapriječenim višegodišnjim kaznama zatvora, kao i gubitku posla, ugleda u društvu i među kolegama, a nakon dugogodišnjeg besprijekornog obavljanja svojih policijskih službi, u cilju otklanjanja puno blaže disciplinske odgovornosti.

20. Slijedom svega navedenog vijeće ovog suda je obustavilo kazneni postupak protiv I okrivljenog HU, II okrivljenog ŽU, III okrivljenog SU, IV okrivljenog ZU te V okrivljenog RU zbog počinjenih kaznenih djela iz čl.291 st.1 KZ/11 i to temeljem čl.355 st.1 toč.4 ZKP/08 jer je proturječje prikupljenih dokaza takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće.

U Zagrebu, 09. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća - sudac:

Ana Kovačević

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 3 (tri) dana od primitka pisanog otpravka rješenja. Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.