Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-1497/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Tehnotrade d.o.o. Zadar, Rikarda Katalinića Jeretova 1, OIB:92952771202, protiv ovršenika LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Gulan Šimurina, odvjetnica u Zadru, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2179/2013 od 26. kolovoza 2024., dana 9. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2179/2013 od 26. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za obustavu postupka kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba ovršnog postupka, povrede čl. 72., čl. 75. i čl. 80 b. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj:112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ) kao i radi povrede čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže da se rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) u vezi čl. 21. OZ-a, a na koju povredu određeno ukazuje ovršenik u žalbi. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. OZ-a).
6. Iz sadržaja spisa i pobijanog rješenja proizlazi:
-da je na temelju prijedloga ovrhovoditelja za ovrhu na temelju ovršne isprave doneseno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-2179/2013 dana 10. prosinca 2013. na ½ dijela nekretnine u vlasništvu ovršenika radi naplate iznosa od 21.619,88 kuna(naličje lista 3 spisa),
-da je na istoj nekretnini upisano založno pravo rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-3677/10 od 21. veljače 2011. na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika radi osiguranja iznosa od 21.619,88 kuna (list 4 spisa),
-da je 31. listopada 2019. ovršenik uložio žalbu na rješenje o ovrsi s prijedlogom za obustavu ovrhe (list 30 spisa) te je Županijski sud u Zadru odlukom posl. br. Gž Ovr- 144/2022 od 20. rujna 2022. odbacio žalbu ovršenika kao nepravovremenu, dok je u odnosu na prijedlog za obustavu istaknuo kako će o istome odlučiti sud prvog stupnja (list 48 spisa),
-da je u prijedlogu za obustavu (list 30 spisa) ovršenik, u bitnome, naveo kako se u ovom ovršnom postupku provodi ovrha radi naplate iznosa od svega 21.619,88 kuna sa kamatom specificiranom u rješenju o ovrsi, da je nekretnina na kojoj se ovrha provodi jedina nekretnina ovršenika na kojoj je uknjižen za ½ dijela i da je ona njegov dom, dakle to mu je jedino mjesto za život, da je ovršenik korisnik zajamčene minimalne naknade u iznosu od 920,00 kn, i to mu je jedini izvor prihoda, da je vrijednost suvlasničkog udjela ovršenika koji je predmet prodaje zaključkom suda procijenjen na 361.790,00 kuna, da je potraživanje radi kojega se ovrha provodi više od 17 puta manje od vrijednosti predmeta ovrhe, a da je čl. 80. b st. 2. OZ propisano da za ovrhu na nekretnini iznos koji prelazi iznos od 20.000,00 kuna treba voditi računa o pravičnoj ravnoteži između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, kao i o tome dali je vrijednost tražbine nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine i da stoga nema pravične ravnoteže između interesa ovršenika i ovrhovoditelja, da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnom niti jednu pretpostavku iz čl. 80 b. st. 3. OZ te da je o načelu razmjernosti sud dužan voditi računa i pozivom na čl. 8 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja jamči pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života te da bi sud imao pravo na miješanje u pravo na dom to pravo mora biti opravdano testom razmjernosti.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da niti jedan zakonski razlog za obustavu postupka na temelju čl. 72. OZ-a nije ispunjen, da je rješenje o ovrsi pravomoćno, da iz odluke suda drugog stupnja proizlazi kako je prigovor prava na dom ovršenik trebao istaknuti u redovnoj žalbi protiv rješenja o ovrsi, a što nije učinio, dok ukoliko bi se i radilo o žalbi nakon proteka roka, da bi tada ovršenik isti prigovor mogao istaknuti samo uz opravdane razloge zbog kojih nije mogao taj prigovor istaknuti u roku za redovnu žalbu, da je ovrhovoditelj istaknuo da je voljan sklopiti nagodbu s ovršenikom te mirnom putem riješiti spor odnosno kako ne inzistira isključivo na prodaji nekretnine, pa je shvaćanje prvostupanjskog suda da ovršenik ima instrumente kojima može postići da se predmetna nekretnina ne prodaje na javnoj dražbi dok pored zaštite dužnika i vjerovnik ima pravo na namirenje svoje tražbine. Stoga je odbio prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe.
8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
9. Odredbom čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 73/2017., dalje: ZIDOZ/17) iza članka 80.a dodan je naslov iznad članka i članak 80.b koji glase "Posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini", kojim je pod stavom 1. određeno da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, a prema stavku 2. je propisano da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kuna, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.
10. Međutim, odredbom čl. 44. st. 1. ZIDOZ/17 propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu toga Zakona dovršit će se primjenom odredbi Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/2012., 25/2013., 93/2014. i 55/2016. - Odluka Ustavnog suda Republike). S obzirom da je ovaj ovršni postupak započeo 31. listopada 2013. podnošenjem prijedloga za ovrhu, u konkretnom slučaju se ne primjenjuje čl. 15. ZIDOZ/17 (čl. 80. b. OZ), pa žalbeni navodi ovršenika kojima obrazlaže svoje tvrdnje o postojanju pretpostavki za primjenu te odredbe nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, odredba čl. 80.b OZ (stupila na snagu 3. kolovoza 2017.) ne primjenjuje se na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu iste, već se primjenjuju odredbe ovršnog zakona koji je bio na snazi u trenutku pokretanja ovršnog postupka, odnosno podnošenja prijedloga za ovrhu (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 1188/2021-2 od 12. travnja 2022. i Rev 437/2022-2 od 19.listopada 2022.).
11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ovršenik prigovor prava na dom mogao isticati u redovnoj žalbi protiv rješenja o ovrsi, koje rješenje je pravomoćno (u tom smislu i Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž Ovr-476/2021-3 od 7. rujna 2021., Županijski sud u Šibeniku u odluci broj Gž Ovr-6/2022-2 od 8. ožujka 2022., Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gž Ovr-1981/2022-3 od 24. siječnja 2023., Županijski sud u Velikoj Gorici u odluci broj Gž Ovr-142/2023-2 od 29. kolovoza 2023.), a ukoliko bi se radilo o žalbi nakon proteka roka, da bi tada ovršenik isti prigovor mogao istaknuti samo uz opravdane razloge zbog kojih nije mogao taj prigovor istaknuti u roku za redovnu žalbu, a što ovršenik u konkretnom slučaju nije istaknuo.
12. Prema pravnom stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci (broj: U-III- 2930/2019 od 14. studenoga 2019., www.usud.hr) kada se radi o sporu između privatnopravnih osoba, u takvim slučajevima mehanizmi vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranaka su u pravilu već utjelovljeni u domaćem zakonodavstvu koje propisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje je privatna osoba dužna poduzeti odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom pa u takvom postupku nije nužno da neovisni sud važe te interese.
13. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3666/2015 od 11. svibnja 2016., kojom odbija tužbu podnositeljice, ukazuje na razliku kada je predmet ovrhe iseljenje iz stana u kojem podnositelj živi (kao nastavak parničnog postupka na iseljenje) ili kada je naložena javna prodaja nekretnina u vlasništvu radi namirenja novčane tražbine, kao što je ovdje slučaj.
14. Naime, kada je naložena javna prodaja nekretnina u vlasništvu radi namirenja novčane tražbine, ovršenik može izbjeći prodaju(i posljedično iseljenje) ako namiri tražbinu ovrhovoditelja, pa se, prema uvjerenju ovog suda, u konkretnom slučaju pravo ovrhovoditelja kao vjerovnika preteže nad pravom ovršenika kao vlasnika (suvlasnika) nekretnine.
15. U odnosu na žalbene navode ovršenika u kojima ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir razloge za obustavu koje je istaknuo u tijeku postupka valja reći da je predmet odlučivanja prijedlog ovršenika od 31. listopada 2019. sukladno uputi drugostupanjskog suda koji je odlučivao o žalbi protiv rješenja o ovrsi (stranica 51 spisa).
16. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda.
U Zagrebu 9. prosinca 2024.
Sutkinja:
Mirela Mijoč Kramar
