Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-2055/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Centar Banka d.d. u stečaju, Ulica Vjekoslava Heinzela 47, Zagreb, OIB: 89296739230, protiv ovršenika AL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa i za odgodu prijenosa, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr- 214/2023-4 od 12. travnja 2023. ispravljenog rješenjem istog suda broj Ovr- 214/2023-8 od 25. travnja 2023., 9. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao djelomično neosnovana te se potvrđuje u točki I. izreke rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-214/2023-4 od 12. travnja 2023. ispravljeno rješenjem istog suda broj Ovr-214/2023-8 od 25. travnja 2023.

II. Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida se rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-214/2023-4 od 12. travnja 2023. ispravljeno rješenjem istog suda broj Ovr-214/2023-8 od 25. travnja 2023. u točkama II. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem ispravljenim rješenjem istog suda od 23. travnja 2023., odlučeno je:

„I. Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika RL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja CENTAR BANKA d.d. u stečaju, Ulica Vjekoslava Heinzela 47, Zagreb, OIB: 89296739230 od dana 27.12.2011. godine na temelju zadužnice, poslovni broj: OV-21391/08, izdane dana 03.11.2008. godine, ovjerene od strane javnog bilježnika Marodi Ivana dana 14.11.2008. godine i to do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sukladno ovom zaključku.

III. Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 324,34 EUR/2.443,74 kuna[1] , u roku od 8 dana.“

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj iz svih zakonom predviđenih razloga, a naročito radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijano rješenje staviti izvan snage i predmet vratiti na ponovni postupak pred nadležnim sudom.

3. Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana.

4. Ovom postupku prethodio je zahtjev ovrhovoditelja Financijskog agenciji (dalje: Agencija) za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice ovjerene po Javnom bilježniku Marodi Ivanu pod brojem OV-121391/08, a ovšenik je u ovom postupku 3. travnja 2023. podnio prijedlog sudu da donese rješenje kojim će se Agenciji naložiti da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

5. Prvostupanjski sud je ocjenjujući prijedlog ovršenika od 3. travnja 2023. radi odgode izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava, na temelju utvrđenja

- da je ovršenik kao tužitelj protiv ovrhovoditelja kao tuženika pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 3. studenoga 2008. pred Općinskim sudom u Čakovcu pod brojem P-234/2023,

- da je po osnovi za plaćanje OV-21391/08 naplaćen iznos od 8.829,60 eura, dok nenaplaćeni iznos duga iznosi 12.764,68 eura,

- da je ovršna isprava - zadužnica na temelju koje je pokrenut postupak pred Agencijom, sredstvo osiguranja iz Ugovora o namjenskom kreditu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 3. studenoga 2008.

- da je Ugovor o namjenskom kreditu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 3. studenoga 2008. sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno kolektivnom tužbom u slučaju franak,

te pozivajući se na učinke presude Suda EU broj C-407/18 od 21. lipnja 2018. kojom presudom se tumači Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. koja propisuje nepoštene uvjete u potrošačkim ugovorima smatrajući da se pravno stajalište iz odluke C-407/18 odnosi na zaštitu prava potrošača iz potrošačkih ugovora, zaključio da bi ovršenik provedbom daljnje ovrhe trpio teško nadoknadivu štetu, jer postoji mogućnost višestrukog namirenja, odnosno stjecanja bez osnove obzirom na pokrenuti postupak radi utvrđenja ništetnosti, pa bi u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva za ovršenika nastali novi troškovi u vidu pokretanja novih postupaka za povrat plaćenih iznosa, a ovrhovoditelj je banka u stečaju i stoga postoji mogućnost brisanja ovrhovoditelja iz sudskog registra, pa je pozivom na odredbu čl. 65. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) odlučio kao u točki II. izreke.

6. U odnosu na istaknuti prigovor stvarne nadležnosti, sud je isti ocijenio neosnovanim pozivajući se na odredbe čl. 37. st. 1. i 2. OZ te je odlučio kao u točki I. izreke.

7. U žalbi ovrhovoditelj ustraje na prigovoru stvarne nadležnosti prvostupanjskog suda pozivajući se na odredbu čl. 19. st. 2. Zakona o sudovima te sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr-762/01 od 24.listopada 2001.

7.1. U ovom predmetu radi se o ovršnom postupku izravne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, na novčanim sredstvima, po računu ovršenika, koju provodi Financijska agencija na temelju ovršne isprave – zadužnice, i u kojem postupku je ovršenik podnio pravna sredstva u smislu odredbe čl. 210. OZ

7.2. Odredbom čl. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20 - dalje: ZPONS), propisano je da ovrhu na temelju toga Zakona provode Financijska agencija (dalje: Agencija), Hrvatska narodna banka i banke, dok je odredbom čl. 4. st. 3. ZPONS propisano da, ako tim Zakonom nije drugačije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće se primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni postupak.

7.3. Prema odredbi čl. 37. st. 1. OZ, općinski sudovi stvarno su nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi, a st. 2. je propisano da su sudovi nadležni određivati ovrhu ovlašteni postupati i u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o ovrsi te drugih odluka koje su donijeli u povodu prijedloga za ovrhu. Oni su ovlašteni odlučivati i o drugim pitanjima tijekom postupka prije nego što je sud nadležan za provedbu ovrhe započeo s provedbom ovrhe.

7.5. Prema odredbi čl. 43. st. 1. OZ, za provedbu ovrhe stvarno su nadležni općinski sudovi, ako zakonom nije drukčije određeno, a odredbom čl. 43. st. 2. OZ propisano je da je sud provedbe ovrhe ovlašten odlučivati o svim pitanjima koja se tiču provedbe ovršnoga postupka te o svim pitanjima koja se jave u povodu provedbe ovršnoga postupka o kojima se prema OZ odlučuje u tom postupku, te o zahtjevu za naknadu troškova postupka koji naknadno bude podnesen tijekom postupka (članak 14. stavak 6.).

8. S obzirom da citirane odredbe OZ propisuju stvarnu nadležnost općinskih sudova za određivanje i provedbu ovrhe, njihovu stvarnu nadležnost za postupanje u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o ovrsi i drugih odluka koje su donijeli u povodu prijedloga za ovrhu, kao i njihovu stvarnu nadležnost za odlučivanje o svim pitanjima koja se tiču provedbe ovršnoga postupka ili koja se jave u povodu provedbe ovršnoga postupka o kojima se prema odredbama OZ odlučuje u tom postupku, za odlučivanje o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno o njegovom prijedlogu za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, a imajući u vidu i citirane odredbe čl. 2. i čl. 4. st. 3. ZPONS, stvarno nadležan je općinski sud (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gr1 301/2019-2 od 12. svibnja 2020.).

9. Stoga su, slijedom navedenog, neosnovani žalbeni navodi kojima ovrhovoditelja osporava odluku kojom je odbijen prigovor stvarne nenadležnosti, pa je na temelju čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju čl. 21. st. 1. OZ, odlučeno kao u točki I. izreke.

10. U odnosu na pobijano rješenje kojim je odlučeno o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava, valja poći od zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-87/2022 donesenog 11. ožujka 2022. prema kojem je ovršni sud u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i slično), a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

11. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je razmotrio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava, u smislu ispunjenja pretpostavki iz odredbe čl. 65. OZ, zaključivši da su kumulativno ispunjene pretpostavke iz te odredbe za odgodu ovrhe.

12. Međutim, imajući u vidu citirani zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. te povezujući taj zaključak s odredbama čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. - dalje: ZOO) kojom je propisano da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozvati svaka zainteresirana osoba i čl. 328. ZOO kojom je propisano neograničeno isticanje ništetnosti, prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio ocijeniti sadržaj Ugovora o kreditu od 3. studenoga 2008.

i radi li se o odnosu između trgovca i potrošača tj. propustio je utvrditi je li ovršenik potrošač sukladno odredbi članka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013 – dalje: ZZP) važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog 3. studenoga 2008., a što ovrhovoditelj osnovano ističe u žalbi ponavljajući navode istaknute u ovom postupku da je taj ugovor o kreditu odobren ovršeniku radi refinanciranja ranije odobrenih kredita za kupnju i trgovinu dionicama.

13. Stoga je iz navedenih razloga na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti predložene dokaze i utvrditi sve okolnosti na koje mu je ukazano ovim rješenjem u pogledu statusa ovršenika kao potrošača, time da je teret dokaza da ovršenik nema status potrošača na ovrhovoditelju.

14.1. Prvostupanjskom sudu valja napomenuti da Ugovor o nenamjenskom kreditu od 3. studenoga 2008. nije sklopljen u valuti CHF već u kunama, pa presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku kolektivne zaštite nemaju obvezujući učinak u ovom postupku, ali su tim odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama ZZP koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

14.2. Odredbama ZZP je regulirano pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima te se prema odredbi 96. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2. se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, pri čemu prema st. 3. ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Pri tome, valja naglasiti da sukladno st. 4., ovrhovoditelj kao trgovac, ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15. Osim navedenog valja dodati da se pravno shvaćanje iz odluke C-407/18 odnosi se na zaštitu prava potrošača iz potrošačkih ugovora i da se u ovakvim ovršnim postupcima treba odgoditi zatraženu ovrhu, u kojem slučaju ovršenik, ukoliko ovrhovoditelj ne dokaže da ovršenik nije potrošač, nije dužan dokazati vjerojatnost nastanka nenadoknadive i teško nadoknadive štete, jer bi inzistiranje na ispitivanju prema nacionalnom zakonodavstvu još i dodatnih pretpostavaka za odgodu ovrhe (nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete) dovelo do toga da bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario a posterio bila nepotpuno, nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe.

16. Nakon što postupi kako mu je naprijed ukazano ovim rješenje, prvostupanjski sud će biti u mogućnosti donijeti novu odluku o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava, kao i o zahtjevu za naknadu troškova i za svoju odluku dati jasne, potpune i valjane razloge.

U Zagrebu, 9. prosinca 2024.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković