Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-63/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća za mladež, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽŠ, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i 3., čl. 179.a i čl. 177. st. 2., u vezi čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Kzd-63/2022-30 od 13. listopada 2023., po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu broj Kzd-63/2022-30 od 13. listopada 2023., okrivljenik ŽŠ oglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2., sve u vezi čl. 51. KZ/11, pa mu je za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, a za kaznena djela iz čl. 179.a KZ/11 i čl. 177. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci za svako djelo, pa je okrivljenik po čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, time da mu je po čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeniku u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1. 1. Na temelju čl.148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 66,36 EUR / 500,00 kuna (fiksni tečaj konverzije: 1 EUR je 7,53450 kuna).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 467. toč. 1. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08), zbog povrede Kaznenog zakona (čl. 467. toč. 2. u vezi čl. 469. st. 1. toč. 5. ZKP/08) i zbog odluke o kazni (čl. 467. toč. 4. u vezi čl. 471. st. 1. ZKP/08, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, podredno, da istu preinači i okrivljeniku izrekne odgovarajuću kaznu zatvora.

3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, okrivljenik po braniteljici Đurđi Lipošćak, odvjetnici u Ogulinu, predlaže da nadležni županijski sud odbije žalbu državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjsku presudu. Moli obavijest o sjednici vijeća.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Dana 9. prosinca 2024. održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP/08 na koju su nisu pristupili uredno pozvani zastupnik optužbe i kao ni braniteljica okrivljenog.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Prije svega, neosnovana je žalba državnog odvjetnika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi u bitnome jasni i neproturječni. Okolnost da se u obrazloženju presude u toč. 16. navode olakotne okolnosti za koje prvostupanjski sud nije naveo da predstavljaju naročito olakotne okolnosti nije takva da bi onemogućila ispitivanje presude. Uostalom iz sadržaja presude je sasvim jasno kako je prvostupanjski sud okrivljeniku kao olakotno cijenio raniju neosuđivanost, činjenicu da su odnosi između okrivljenika i oštećene normalizirani, da okrivljenik nakon razvoda braka redovito ostvaruje kontakt s djecom te uredno podmiruje troškove njihova uzdržavanja koje okolnost realno predstavljaju naročite olakotne te opravdavaju blaže kažnjavanje okrivljenika, naravno uz izostanak otegotnih okolnosti. Ni ispitivanjem presude po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj sud nije utvrdio postojanje povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9., do 11. ZKP/08, odnosno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.

8. Naime, prema odredbi čl. 47. st. 1. KZ/11, traži se da se kazna temelji na stupnju krivnje i težini djela i zahtjeva se određeni odnos tih dviju veličina i veličine same sudske kazne. Mjerila za ocjenu krivnje i težinu prijekora nalaze se u počinitelju i njegovu djelu, pri čemu se mjera kazne kreće u području intenziteta krivnje, koji je utvrdio sud imajući u vidu sve okolnosti koje dimenzioniraju nepravo samog djela, kao i sve (subjektivne) okolnosti koje utječu na razinu prijekora. Prema čl. 48. st. 2. KZ/11 blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, ako joj je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio naknaditi tu štetu, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.

9. U žalbi državnog odvjetnika se označene olakotne okolnosti potpuno zanemaruju i jedini značaj se pridaje činjenici da je kaznena djela činio u razdoblju od četiri mjeseca te da nije priznao predmetnu inkriminaciju. Međutim, državni odvjetnik ispušta iz vida da nepriznavanje kaznenog djela ne može predstavljati otegotnu okolnost već to predstavlja pravo okrivljenika da izabere onakvu obranu kakvu smatra najadekvatnijom u njegovom slučaju. Upravo njegovo ponašanje nakon izricanja presude govori u prilog tome da je okrivljenik prihvatio osudu i sankciju te prilagodio svoje ponašanje pozitivnim propisima što znači da je itekako kritičan prema inkriminiranom razdoblju.

10. U konkretnom slučaju nije sporno da okrivljenik nije bio osuđivan ni prije, a niti poslije izvršenja kaznenog inkriminiranog djela, od kojeg su prošle gotovo tri godine što govori u prilog tezi kako je okrivljenik potpuno uskladio svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Sve ovo ukazuje kako je izrečeni prijekor u vidu uvjetne osude, s gotovo maksimalnim rokom kušnje na ovog okrivljenika ostvario utjecaj čime je u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja. Upravo dugogodišnji rok kušnje bi na njega trebao utjecati da njegovo ponašanja i nadalje ostane na razini očekivanja društvenog poretka čime će se najbolje ostvariti svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

11. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. st. 1. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru 9. prosinca 2024.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

ZA MLADEŽ

Silvana Čubrilo

NŠ