REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-457/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici u OD Owens, Houška i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 28. listopada 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice Ivane Matić i zastupnice po zakonu tuženice zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Sandre Kričković, 9. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik zk.č.br. 7317/9, k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta: DVORIŠTE U VUKOMERCU BR. 1, površine 470,7 čhv, odnosno 1693 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a što je tužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na opisanoj nekretnini u korist tužitelja.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 8 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 2.004,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 6. ožujka 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva jer tvrdi da je vlasnik nekretnine pobliže opisane u izreci presude, a tuženica da je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica ove nekretnine. Tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju odredbe čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, sukladno kojoj odredbi, na dan stupanja ovog zakona na snagu, imovina dosadašnjih mjesnih zajednica koja se sastoji od nekretnina i pokretnina, postaje vlasništvo gradova i općina na čijem se području nalazi. Nadalje, tvrdi da predmetna nekretnina, unatoč upisu u zemljišnoj knjizi prava korištenja za korist SSRN Vukomerec (Socijalističkog saveza radnog naroda), nije bila na korištenju odnosno upravljanju ovoj bivšoj društveno-političkoj organizaciji, već se koristila kao ured Mjesne zajednice Vukomerec. Mjesna zajednica Vukomerec u posjed predmetnog prostora tvrdi da je stupila na temelju Ugovora od 15. prosinca 1968., zaključenog između Sekretarijata javne sigurnosti Zagreb, s jedne strane, i Mjesne zajednice Vukomerec – Zagreb, s druge strane. Nekretnina se koristila kao ured Mjesne zajednice Vukomerec sve do 1993., a nakon ukidanja mjesnih zajednica koristi se kao objekt mjesne samouprave, odnosno za rad Vijeća mjesnog odbora Borongaj Lugovi i kao ured za rad Područnog odjela mjesne samouprave Peščenica – Žitnjak. Predmetnu nekretninu danas koriste Vijeće Gradske četvrti Peščenica-Žitnjak te Vijeće mjesnog odbora Borongaj Lugovi. S obzirom da nekretnina, upisu unatoč, nije bila na korištenju SSRN Vukomerec, da na ovoj nekretnini tuženica nije stekla pravo vlasništva na temelju Zakona o pretvorbi prava vlasništva na društvenim sredstvima bivših društveno-političkih organizacija. Naime, odredbe mjerodavnih propisa tumači na način da za stjecanje prava vlasništva nije odlučan upis prava korištenje na nekretnini u društvenom vlasništvu, već da je odlučnu da li je nekretnina uistinu bila na upravljanju bivšoj društveno-političkoj organizaciji. Osim toga, ukazuje i na odredbe Zakona o mjesnim zajednicama, sukladno kojima je za davanje zemljišta kojim mjesna zajednica upravlja na korištenje zainteresiranim organizacijama udruženog rada bila potrebna odluka skupštine mjesne zajednice koja da je u konkretnom slučaju izostala, a osim toga korištenje da je, prema odredbama ovog Zakona, svakako moglo biti samo privremeno, slijedom čega smatra da za posljedicu nije moglo imati stjecanje vlasništva za korist tuženice na temelju odredaba Zakona o pretvorbi prava vlasništva na društvenim sredstvima bivših društveno- političkih organizacija. Tuženici da se prethodno obratio zahtjevom za mirno rješenje spora od 18. prosinca 2017., na koji da se nije očitovala, slijedom čega predlaže donošenje presude radi utvrđenja tužiteljevog prava vlasništva glede predmetne nekretnine.

2./ U odgovoru na tužbu tuženica je osporila osnovanost tužiteljevog zahtjeva. U bitnome tvrdi da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla na temelju odredbe čl. 2. Zakona o pretvorbi prava vlasništva na društvenim sredstvima bivših društveno- političkih organizacija, s obzirom da je predmetna bila u društvenom vlasništvu, s upisanim pravom korištenja za korist SSRN Vukomerec. Ovako na temelju zakona stečeno pravo vlasništva da je uknjižila u zemljišnoj knjizi glede predmetne nekretnine, a koji upis da tužitelj nije osporavao. Ukazuje da je pravo korištenja za korist SSRN Vukomerec glede predmetne nekretnine bilo upisano upravo na temelju Ugovora od 15. prosinca 1968., na koji se tužitelj u tužbi poziva. Stoga nejasnim smatra, s obzirom na odredbe ovog Ugovora, tužiteljevo tumačenje o zadržavanju prava korištenje od strane mjesne zajednice glede predmetne nekrentine.

3./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: očitovanje Službe za mjesnu samoupravu od 17. lipnja 2013 godine (list 5 spisa), prijepis posjedovnog lista 3350 k. o. [katastarska općina] (list 6 spisa), izvod iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 8 spisa), rješenje Gradske uprave Zagreb, Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj, broj UP-I-05/12- 31439/2-1968 od 23. prosinca 1968. godine (list 10-14 spisa), Ugovor između Sekretarijata javne sigurnosti Zagreb i Mjesne zajednice Vukomerec od 15. prosinca 1968. (list 15-18 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 19-20 spisa), preslika internetske stranice Grada Zagreba, mjesna samouprava (list 21-23 spisa), ručno vođeni izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 24-41 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 43 do 46 spisa).

4./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine pobliže opisane u izreci presude. Tvrdi da tuženica na temelju propisa o pretvori prava vlasništva na društvenim sredstvima bivših društveno-političkih organizacija nije stekla vlasništvo predmetne nekretnine jer da se radi o nekretnini, koja je, unatoč upisu prava korištenja za korist SSRN Vukomerec, bila imovina mjesne zajednice koja da se njome i koristila pa da je stoga, u skladu s odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi postala tužiteljevo vlasništvo.

6./ Nije sporno da se tužitelj prethodno podnošenju predmetne tužbe, 18. prosinca 2017., tuženici obratio zahtjevom za mirno rješenje spora, u skladu s odredbom čl. 186.a ZPP-a, na koji se zahtjev tuženica nije očitovala, pa su ispunjene procesne pretpostavke predviđene citiranom odredbom za podnošenje predmetne tužbe.

7./ Odlučne činjenice među strankama nisu sporne, i to kako slijedi.

8./ Ugovorom između Sekretarijata javne sigurnosti Zagreb i Mjesne zajednice Vukomerec - Zagreb od 15. prosinca 1968. (list 15-18 spisa), Sekretarijat je prenio pravo korištenja nekretnina izgrađenih na katastarskoj čestici [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na Mjesnu zajednicu, i to ½ stambene zgrade (koju u naravi čine jedan dvosobni stan, jedan jednosobni stan, jedna soba, tri kancelarije, dvorana za sastanke te pomoćne prostorije) i gospodarske zgrade (u kojoj se nalaze garaža, drvarnica, kovačnica i podrumske prostorije), a što je sve izgrađeno na katastarskoj čestici [katastarska čestica] (u površini od 1 j. i 105,5 čhv) te katastarskoj čestici [katastarska čestica] (s površinom od 470,7 čhv), a koje su čestice upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9./ Mjesna zajednice obvezala se predmetnim Ugovorom za prethodno opisane, prenesene nekretnine, doznačiti gradskom stambenom poduzeću dogovorena sredstva za kupnju dva jednosobna i jednog dvosobnog stana stanarima nastanjenima u prethodno navedenim stanovima, te se nadalje obvezala odmah prenijeti svoje pravo korištenja navedenih nekretnina i to na katastarskoj čestici [katastarska čestica], sa svim pripadajućim objektima, na Dječji vrtić Josip Preskar, a na katastarskoj čestici [katastarska čestica], sa svim pripadajućim objektima, na SSRN Vukomerec, i to bez naknade. Predmetnim Ugovorom Sekretarijat ovlašćuje Mjesnu zajednicu brisati ga iz zemljišnih knjiga kao dosadašnjeg korisnika, s time da se predmetne nekretnine upišu kao društveno vlasništvo, a kao nositelji prava korištenja Dječji vrtić Josip Preskar (za zk.č.br. 7317/8) i SSRN Vukomerec (za zk.č.br. 7317/9), u skladu s prethodno navedenim ugovorim odredbama. Nadalje, ugovoreno je da Mjesna zajednica stupa u posjed i korištenje najkasnije do 31. prosinca 1986.

10./ Na temelju predmetnog Ugovora, Mjesnoj zajednici je rješenjem Gradske uprave Zagreb, Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj, broj UP-I-05/12-31439/2-1968 od 23. prosinca 1968. godine (list 10-14 spisa), odobrena parcelacija k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], upisom čestica k. č. br. [katastarska čestica] (u manjoj površini od dotadašnje) i k. č. br. [katastarska čestica] (u površini od 1 j. i 105,5 čhv ( te k. č. br. [katastarska čestica] (u površini od 470,7 čhv), a sve radi promjene imovinsko pravnih odnosa i prijenosa prava korištenja dotadašnjeg korisnika (Sekretarijat javne sigurnosti).

11./ Iz izvadaka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 19-20 spisa), u kojem je upisana zk.č.br. 7317/9 k. o. [katastarska općina], formirana prethodno navedenim rješenjem o parcelaciji u površini od 1.693 m2 odnosno 470,7 čhv, razvidno je da je ova nekretnina, u skladu s odredbama prethodno navedenog Ugovora, bila upisana kao društveno vlasništvo s uknjiženim pravom korištenja za korist SSRN Vukomerec. Upisom provedenim pod poslovnim brojem Z-9879/09 od 20. veljače 2009., brisano je društveno vlasništvo uz upis vlasništva za korist tuženice na temelju odredbe čl. 2. Zakona o pretvorbi prava vlasništva na društvenim sredstvima bivših društveno-političkih organizacija. Nadalje, upisom provedenim 11. svibnja 2020. pod poslovnim brojem Z-19158/2020 zabilježeno je glede predmetne nekretnine pokretanje postupka za povrat oduzete imovine.

12./ Tuženica nije osporavala tužiteljeve tvrdnje da se predmetna nekretnina koristila kao ured Mjesne zajednice Vukomerec sve do 1993., potom kao objekt mjesne samouprave, a danas da ju koriste Vijeća gradske četvrti Pešćenica-Žitnjak i Vijeće mjesnog odbora Borongaj Lugovi.

13./ Po shvaćanju ovog suda, pogrešno je tužiteljevo tumačenje propisa mjerodavnih za pretvorbu prava na sredstvima bivših društveno-političkih organizacija na način da ne bi bio odlučan upis prava korištenja u zemljišnoj knjizi već da li je nekretnina faktično bila na upravljanju takvoj organizaciji.

14./ Zakonom o pretvorbi prava na društvenim sredstvima bivših društveno- političkih organizacija ("Narodne novine" br. 70/97.) uređuje se pretvorba prava na društvenim sredstvima na kojima su pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja imale sljedeće bivše društveno-političke organizacije: Savez komunista Hrvatske, Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske, Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Hrvatske i Savez socijalističke omladine Hrvatske (čl. 1.). Danom stupanja na snagu ovoga Zakona, dakle 15. srpnja 1997., nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su bivše društveno-političke organizacije iz članka 1. ovoga Zakona imale pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja postaju vlasništvo Republike Hrvatske (čl. 2.).

15./ S obzirom da je na temelju Ugovora od 15. prosinca 1968. Mjesna zajednica od Sekretarijata kao nositelja prava korištenja na nekretnini koja je predmet spora, dakle na katarskoj čestici 7317/9 k. o. [katastarska općina], stekla pravo korištenja, koje se ujedno odmah obvezala prenijeti na SSRN Vukomerec, a kojoj je ugovornoj obvezi Mjesna zajednica i udovoljila jer je nakon odobrenja parcelacije potrebne za provedbu predmetnog Ugovora u zemljišnoj knjizi glede predmetne čestice izvršen upis društvenog vlasništva, uz upis prava korištenja za korist SSRN Vukomerec, to je vlasništvo predmetne nekretnine, u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi prava na društvenim sredstvima bivših društveno-političkih organizacija stekla tuženica.

16./ Iz citiranih zakonskih odredba Zakona o pretvorbi prava na društvenim sredstvima bivših društveno-političkih organizacija ne proizlazi, suprotno shvaćanju tužitelja, da za pretvorbu prava na društvenim sredstvima bivših društveno-političkih organizacija ne bi bio odlučan upis prava korištenja, odnosno da ne bi bilo odlučno da li su ove bivše društveno-političke organizacije na temelju tada važećih pripisa stekle pravo upravljanja, korištenje i raspolaganja, već jesu li nekretnine zaista (faktično) bile na upravljanju i korištenju neovisno o formalnom nositelju ovih prava na temelju tadašnjih propisa na nekretninama u društvenom vlesništvu. Iz citiranih zakonskih odredba, po shvaćanju ovog suda, nedvojbeno je da se radi o pravu korištenja kakvo je nedvojbeno na temelju predmetnog Ugovora od 15. prosinca 1968. stekao SSRN Vukomerec.

17./ S obzirom na sadržaj predmetnog Ugovora, kojim se Mjesna zajednica obvezala pravo korištenja predmetne katastarske čestice, stečeno na temelju predmetnog Ugovora, prenijeti na SSRN Vukomerec, neosnovano je pozivanje tužitelja na odredbu čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine" broj 117/93.). Naime, predmetnom je odredbom propisano da na dan stupanja ovog zakona na snagu imovina dosadašnjih mjesnih zajednica, koja se sastoji od nekretnina i pokretnina, postaje vlasništvo gradova i općina koji su utemeljeni Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 90/92.) te Grada Zagreba na čijem se području nalazilo sjedište mjesne zajednice. Međutim, s obzirom na predmetnim Ugovorom uređen odnos između njegovih stranaka, Sekretarijata i Mjesne zajednice, te obvezu da pravo korištenja predmetne nekretnine Mjesna zajednica odmah prenese na SSRN Vukomerec, što je ista i učinila, uz upis u zemljišnoj knjizi društvenog vlasništva glede predmetne nekretnine i prava korištenja za korist SSRN Vukomerec, to se po ocjeni ovog suda ne radi o nekretnini koja bi predstavljala imovinu mjesne zajednice u smislu odredbe čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi u vrijeme stupanja ovog zakona na snagu (1993.), jer se radi o nekretnini glede koje je pravo korištenja Mjesna zajednica prenijela, u skladu s predmetnim Ugovorom preuzetim obvezama, na SSRN Vukomerec, još 1986.

18./ S obzirom na sadržaj citiranih odredaba mjerodavnih propisa za pretvorbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, nije od utjecaja činjenica posjeda i faktičnog korištenja, a na koje okolnosti tužitelj ukazuje, tvrdeći da je Mjesna zajednica na temelju predmetnog Ugovora stupila u posjed i korištenje nekretnine koja je predmet spora. Ovo stoga što, imajući u vidu sadržaj odredba predmetnog Ugovora, stupanje Mjesne zajednice u posjed i korištenje, uz obvezu da Ugovorom stečeno pravo korištenje prenese na SSRN Vukomerec, nema za posljedicu da bi na temelju posjeda i faktičnog korištenja predmetna nekretnina predstavljala "imovinu mjesne zajednice", u smislu odredbe čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, odnosno da ne bi predstavljala nekretninu na kojoj SSRN Vukomerec ima pravo korištenja, u smislu odredba Zakona o pretvorbi prava na društvenim sredstvima bivših društveno-političkih organizacija.

19./ S obzirom da je predmetnim Ugovorom od 15. prosinca 1968. Mjesna zajednica uredila odnose sa Sekretarijatom, kao nositeljem prava korištenje glede predmetne nekretnine, na prethodno izložen način, nisu od utjecaja na prava korištenja stečena na temelju predmetnog Ugovora odredbe Zakona o mjesnim zajednicama koje je Sabor Socijalističke Republike Hrvatske donio u svibnju 1983., a na primjenu kojih se tužitelj poziva. Suprotno shvaćanju tužitelja, odredba čl. 9. navedenog Zakona, kojom je propisano da mjesna zajednica upravlja zemljištem i objektima koji neposredno služe za zadovoljavanje zajedničkih potreba radnih ljudi i građana u mjesnoj zajednici, ako tim nekretninama ne upravljaju organizacije udruženog rada ili druge samoupravne organizacije i zajednice, ne može se tumačiti na način da bi u primjeni kasnije donesenih propisa, vezanih uz pretvorbu prava vlasništva kao u konkretnom slučaju, od utjecaja bilo stvarno upravljanje, a ne pravo upravljanja, korištenje i raspolaganja kakvo je prema tada važećim propisima postojalo na stvarima u društvenom vlasništvu. Nema mjesta niti primjeni odredbe čl. 45. navedenog Zakona u mjesnim zajednicama, sukladno kojoj se zemljište kojim upravlja mjesna zajednica može dodijeliti na privremeno korištenje zainteresiranim organizacijama udruženog rada, poljoprivrednim zadrugama ili dati u zakup pojedinim građanima; uvjeti korištenja zemljišta utvrđuju se ugovorom. Tužitelj se naime poziva na citiranu odredbu ukazujući da je u konkretnom slučaju izostala odluka skupštine mjesne zajednice o davanju na korištenje te da se svakako, i uz odluku skupštine, moglo raditi o privremenom korištenju, koje da stoga nije moglo za posljedicu imati stjecanje prava vlasništva za korist tuženice na temelju odredaba Zakona o pretvorbi prava na društvenim sredstvima bivših društveno-političkih organizacija. Međutim, u konkretnom slučaju nekretnina koja je predmet spora, prema sadržaju Ugovora od 15. prosinca 1968., Mjesnoj zajednici nije bila dana na upravljanje od strane Sekretarijata kao ranijeg nositelja prava korištenja. Kako je prethodno navedeno, na Mjesnu zajednicu je preneseno pravo korištenja s ranijeg korisnika, s obvezom da tako stečeno pravo korištenja odmah prenese na SSRN Vukomerec, što je ista i učinila uz upis u zemljišnoj knjizi za korist SSRN Vukomerec tako stečenog prava korištenja. Stoga se, po shvaćanju ovog suda, ne radi o nekretnini pod upravljanjem mjesne zajednice pa nisu od utjecaja navodi tužitelja vezani uz izostanak skupštinske odluke za davanje na privremeno korištenje u smislu odredaba Zakona o mjesnim zajednicama.

20./ S obzirom da tvrdnje tužitelja o posjednicima i faktičnim korisnicima predmetne nekretnine nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za provođenje dokaza radi utvrđenje ovih činjenica, očevida i pribave očitovanja Vijeća gradskih četvrti o korištenju predmetne nekretnine.

21./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženici je dužan naknaditi troškove koje joj je izazvao vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a). O zahtjevu tuženice za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu odlučeno je temeljem odredbe čl. 163. i čl. 155. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa) te je istoj priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (T.br. 8/1 Tarife) i zastupanja na ročištu 28. listopada 2024. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 1.002,00 eur za svaku radnju, dakle ukupno 2.004,00 eur.

U Zagrebu 9. prosinca 2024.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po ŽDO Zagreb