Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ob-102/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s boravištem u [adresa] zastupane po punomoćnici Dijani Brezak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Brezak i Grabas u Zagrebu protiv tuženika NM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi razvoda braka i uzdržavanja bračnog druga, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-263/2023-18 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća 9. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 263/2023-18 od 23. listopada 2024.:
- potvrđuje pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku na ime uzdržavanja tužiteljici plaćati iznos od 100,00 EUR-a mjesečno od 3. ožujka 2023. do 3. ožujka 2024. s pripadajućom zateznom kamatom,
- preinačuje pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku na ime uzdržavanja tužiteljici plaćati iznos od 50,00 EUR-a mjesečno od 3. ožujka 2023. do 3. ožujka 2024. s pripadajućom zateznom kamatom na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
II. U nepobijanim točkama I., III. i IV. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke razveden je brak tužiteljice i tuženika koji je zaključen 7. travnja 1973. u Novom Zagrebu i upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja Novi Zagreb za 1973. godinu pod rednim brojem 00047. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku plaćati tužiteljici uzdržavanje u iznosu od 150,00 EUR-a mjesečno počevši od 3. ožujka 2023. do 3. ožujka 2024. s pripadajućom zateznom kamatom. Pod točkom III. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa u dosuđenom razdoblju u točki II. izreke presude, a do zatraženog iznosa od 200,00 EUR-a mjesečno, te preostali dio tužbenog zahtjeva za uzdržavanje u iznosu od 200,00 EUR-a mjesečno s pripadajućom zateznom kamatom od 4. ožujka 2024. pa nadalje dok za to bude postojala potreba kao neosnovan. Pod točkom IV. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik, prema sadržaju žalbe, u odnosu na točku II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za razvod braka te zahtjev za uzdržavanje.
6. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da su se stranke tijekom postupka suglasile o razvodu braka, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 51. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, iako je obzirom na vrijeme podnošenja tužbe 3. ožujka 2023. trebalo primijeniti Obiteljski zakon, Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019 i 47/2020, dalje: ObZ) razveo brak stranaka (točka I. izreke).
7. Obzirom da je tuženik osporavao tužiteljici pravo na uzdržavanje, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu i tuženika, svjedokinje ŠM, UM i SM, te izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu, te analizom provedenih dokaza utvrdio slijedeće činjenice:
- da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 7. travnja 1973.,
- da iz potvrde o isplaćenoj mirovini i mirovinskim primanjima proizlazi da je tužiteljici za kolovoz 2022. isplaćena mirovina u iznosu od 4.182,46 kn (555,11 EUR-a), dok iz potvrde o visini dohotka i primitaka porezne uprave proizlazi da je tužiteljica u 2022. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 45.736,75 kn i 1.473,46 kn neoporezivog primitka (mjesečno prosječno 3.934,18 kn/522,16 eura), a u razdoblju od siječnja do ožujka 2023. ostvarila je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 1.573,71 EUR-a i 684,11 EUR-a neoporezivog primitka (mjesečno prosječno 752,60 EUR-a),
- da iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 10. travnja 2014. proizlazi da kod tužiteljice CM postoji ukupno tjelesno oštećenje prema Zakonu o listi tjelesnih oštećenja od 100%,
- da je iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 15. travnja 2015. razvidno da je tuženiku NM utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50% koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta,
- da iz potvrde o visini dohotka i primitaka porezne uprave proizlazi da je NM u 2022. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 121.842,49 kn (mjesečno prosječno 10.153,54 kn/1.347,61 EUR-a), a u razdoblju od siječnja do ožujka 2023. u iznosu od 4.191,27 EUR-a (mjesečno prosječno 1.397,09 EUR-a),
- da u smislu odredbe čl. 307. ObZ-a, a cijeneći iskaz tužiteljice, za zadovoljenje njezinih potreba (osoba u dobi od 82 godine, bez nekretnina i vrijednije imovine, lošeg zdravstvenog stanja, koja podmiruje trošak najamnine za stan u iznosu od 200,00 EUR-a, trošak režija u iznosu od oko 100,00 EUR-a, tjedni trošak naručene hrane u iznosu od 40,00 EUR-a, trošak fizioterapeuta u iznosu od 30,00 EUR-a po dolasku, a dolazi joj 1-2 puta tjedno, mjesečni trošak lijekova u iznosu od 50,00 EUR-a do 150,00 EUR-a), treba mjesečno iznos od oko 900,00 EUR-a,
- da su sukladno odredbi čl. 307. ObZ-a, a cijeneći iskaz tuženika, utvrđene materijalne prilike tuženika, koji je sada u dobi od 85 godina, iz kojih proizlazi da isti nema nikakve pokretne i nepokretne imovine (sve stanove je uz suglasnost tužiteljice darovao njihovoj zajedničkoj djeci), da prima mirovinu u iznosu od 1.397,09 EUR-a, da živi u sinovom stanu za koji ne plaća najamninu, da mu trošak režija iznosi mjesečno 400,00 EUR-a, da dnevno troši na hranu oko 10,00 EUR-a, da je lošeg zdravstvenog stanja i da na lijekove mjesečno troši najmanje 200,00 EUR-a, da mu je mirovina opterećena ovrhom (za dug od 1.500,00 EUR-a, ali je već otplatio 1.000,00 EUR-a),
pa zaključuje da je tužiteljica dokazala ispunjenje pretpostavki propisanih odredbom čl. 295. st. 1. ObZ-a za priznanje prava na uzdržavanje od tuženika kao bračnog druga, jer tuženik ima dovoljno sredstava i mogućnosti da joj plati uzdržavanje, slijedom čega je, primjenom odredbe čl. 295. st. 1. u vezi čl. 298. st. 1. ObZ-a obvezao tuženika da tužiteljici plaća uzdržavanje u iznosu od 150,00 EUR-a mjesečno u razdoblju od 3. ožujka 2023. do 3. ožujka 2024. (zakonom propisano razdoblje obveze uzdržavanja bračnog druga), dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 50,00 EUR-a za razdoblje od 3. ožujka 2023. do 3. ožujka 2024. (razlika od dosuđenog do zatraženog iznosa od 200,00 EUR-a), kao i za razdoblje od 4. ožujka 2024. pa nadalje u iznosu od 200,00 EUR-a odbio kao neosnovan.
8. Tuženik u žalbi opisuje obiteljske prilike, te u bitnome navodi da si je tužiteljica, povećanjem mirovine preko državnog ureda za socijalnu skrb na iznos od oko 800,00 EUR-a mjesečno, osigurala dostatna sredstva za dostojan život, pri čemu ističe da joj djeca plaćaju najamninu za stan u iznosu od 200,00 EUR-a mjesečno.
9. Iako tuženik pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) te utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje u žalbenom postupku temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a pazi po službenoj dužnosti.
10. Međutim, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, a koje prihvaća ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika, koji žalbom ne osporava svoje materijalne prilike niti utvrđene potrebe tužiteljice, već samo ističe da tužiteljica ima dovoljno vlastitih sredstava za svoje uzdržavanje, pogrešno primijenio materijalno pravo, a na koju pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, kada je zaključio da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mjesečni iznos od 150,00 EUR-a.
10.1. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o visini mjesečnog iznosa uzdržavanja pravilno cijenio činjenicu da su tužiteljica i tuženik osobe starije životne dobi i lošeg zdravstvenog stanja koje iziskuje korištenje određene farmakološke terapije, međutim, propustio je cijeniti činjenicu da tužiteljici trošak stanovanja podmiruju tužiteljičina kćerka iz prvog braka i dvoje zajedničke djece stranaka, a kako to proizlazi iz iskaza stranaka i saslušanih svjedokinja kćerki ŠM i SM. Stoga, uvažavajući činjenicu da tužiteljica ne plaća najam stana, ali cijeneći posebno činjenicu da si tužiteljica ne može sama kuhati pa si naručuje hranu (dnevni trošak naručene hrane iznosi 5,71 EUR), a što uobičajeno podrazumijeva ručak, radi čega ima trošak hrane za ostale obroke (i tuženik je u svom iskazu naveo da dnevno troši na hranu oko 10,00 EUR), ocjena je ovog suda da mjesečne potrebe tužiteljice iznose više nego što ih ona može podmiriti iz svojih sredstava. Kako tužiteljica nije sposobna za rad i ne može se zaposliti zbog svojih godina i zdravstvenog stanja, dok je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje iste određeni iznos od svoje mirovine, ovaj sud je stava da je prvostupanjski sud djelomično iznos obveze uzdržavanja tužiteljice dosudio tuženiku u prevelikom iznosu, jer će i iznos od 100,00 EUR-a mjesečno tužiteljici pokriti sve njezine troškove koje ima za život, pri čemu je ovaj sud cijenio i činjenicu da tužiteljici pomažu i djeca (platili su joj operaciju kralježnice, nabave joj što joj treba, voze je liječniku).
11. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku plaćati uzdržavanje tužiteljici u iznosu od 100,00 EUR-a mjesečno u razdoblju od 3. ožujka 2023. do 3. ožujka 2024., dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo djelomično prihvatiti te preinačiti točku II. izreke u dijelu kojim mu je naloženo plaćati uzdržavanje tužiteljici u iznosu od 50,00 EUR-a mjesečno u razdoblju od 3. ožujka 2023. do 3. ožujka 2024. i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
12. U nepobijanim točkama I., III. i IV. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Varaždinu, 9. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Tatjana Ledinšćak-Babić
