Republika Hrvatska
Upravni Sud U Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2524/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Anđele Hambašić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine Bedekovčina u Bedekovčini, Trg Ante Starčevića 4, protiv tuženika Krapinsko – zagorske županije u Krapini, Magistratska 1 i uz sudjelovanje zainteresirane osobe ČS iz [adresa], radi naplate duga iz sufinanciranja katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga, 9. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Krapinsko – zagorske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, KLASA: UP/II-410-08/23-01/127, URBROJ: 2140-07/3-24-2, od 22. travnja 2024.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude i povrata spisa, donese novo rješenje po žalbi zainteresirane osobe.
Obrazloženje
1. Privremenim rješenjem Krapinsko – zagorske županije, Općine Bedekovčina, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-931-01/22-01/89, URBROJ: 2140-08-04- 01-22-2, od 5. listopada 2022. (u daljnjem tekstu Privremeno rješenje), zainteresiranoj osobi se, kao nositelju prava na nekretninama evidentiranim u posjedovnom listu 89 katastarske općine [katastarska općina], određuje obveza u sufinanciranju nove katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga u iznosu od 396,96 Eura.
2. Rješenjem o ovrsi duga sufinanciranja katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina], Krapinsko – zagorske županije, Općine Bedekovčina, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-415-04/23-01/60, URBROJ: 2140-8-4-1-23-1, od 17. kolovoza 2023., (u daljnjem tekstu Rješenje o ovrsi), naloženo je zainteresiranoj osobi plaćanje duga utvrđenog Privremenim rješenjem s kamatama uz upozorenje da će u situaciji ne udovoljavanju nalogu dug biti naplaćen ovrhom, u rokovima i na način propisan tim rješenjem.
3. Osporenim rješenjem tuženik je Rješenje o ovrsi oglasio ništavim, uz obrazloženje kako sufinanciranje katastarske izmjere nije porez, niti drugo javno davanje, iz kojeg razloga se na njegovu prisilnu naplatu ne mogu primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona, već odredbe Zakona o općem upravnom postupku.
4. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog pravnog stava, tužitelj se poziva na Opći porezni zakon, kao i na članak 8. stavak 13. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina te zaključuje kako se, temeljem članka 3. Općeg poreznog zakona, on treba smatrati poreznim tijelom. Navodi da je odnos između Općine i zainteresirane osobe, po svom sadržaju porezno prani odnos, te da je stoga jedinici lokalne uprave i samouprave dopušteno da temeljem Općeg poreznog zakona donese rješenje o ovrsi. Ističe kako je ovakav stav već bio razmatran pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te da je taj Sud u svojoj odluci Usž – 1976/2022, od 8. srpnja 2022., zauzeo stav kako su Jedinstveni upravni odjeli jedinica lokalne samouprave ovlašteni donositi rješenja o ovrsi radi naplate naknade za sufinanciranje katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga. Slijedom navedenog predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje.
5. Tuženo tijelo u svom odgovoru navodi kako tužitelj potpuno pogrešno interpretira članak 2. i 3. Općeg poreznog zakona kada zaključuje o svom statusu vezanom uz naplatu sufinanciranja katastarske izmjere, odnosno kada naplatu tog potraživanja izjednačava s naplatom poreza. U prilog svom stavu dostavlja odluke Županijskih sudova koji u predmetima prisilne naplate tog potraživanja prihvaćaju svoju nadležnost. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev, iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.
6. Zainteresirana osoba u svom odgovoru u cijelosti se priklanja sadržaju i razlozima . osporenog rješenja te navodi kako u cijelosti ostaje kod navoda iz svoje žalbe izjavljene tuženiku protiv Rješenja o ovrsi. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev, iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.
7. U ovoj upravnoj stvari sporna je primjena materijalnog prava, dok činjenice nisu sporne. Nadalje, stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave iz članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24.) te je Sud na temelju citiranog članka Zakona spor riješio bez rasprave.
8. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
10. Prvotno Sud navodi kako je osporeno rješenje utemeljeno na članku 128. stavku 1. točki 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), a kojim je propisano da će se rješenje oglasiti ništavim: ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku.
11. Sud navodi kako je Rješenje o ovrsi utemeljeno na odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu Zakon), a sukladno kojem propisu porezna tijela (pa i jedinice lokalne samouprave), svakodnevno donose svoje odluke u poreznim stvarima, kao stvarima iz posebne grane upravnog postupanja. Sud ukazuje kako se naprijed navedena odredba Zakona o općem upravnom postupku odnosi na situacije u kojima primjena Zakona o općem upravnom postupku nije predviđena, primjerice kada bi javno pravno tijelo ocijenilo odabir zaposlenika u nekom privatnom društvu, a što ovdje nije slučaj. Budući da je rješenje doneseno u stvari u kojoj se može rješavati u upravnom postupanju, Sud osporeno rješenje i temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ocjenjuje nezakonitim.
12. Nastavno, u sporu pune jurisdikcije, Sud je ocijenio zakonitost Rješenja o ovrsi te se utvrđuje kako predmet ovog spora nije postojanje duga zainteresirane osobe, utemeljene na Privremenom rješenju, već ovlaštenje prvostupanjskog dijela da taj dug naplaćuje sukladno odredbama Zakona.
13. Člankom 1. Zakona, propisano je da taj Zakon uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drukčije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava.
14. Člankom 2. stavkom 3. Zakona određeno je da se drugim javnim davanjima smatraju se carine, pristojbe, doprinosi, naknade za koncesije, novčane kazne za porezne prekršaje i sva davanja čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela.
15. Člankom 3. Zakona propisano je da je porezno tijelo, tijelo državne uprave, upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave ili upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja i/ili nadzora i/ili naplate poreza.
16. Tužitelj smatra da je on kao „jedinica lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja i/ili nadzora i/ili naplate poreza“ - iz članka 3. Zakona, a koji porez se ima smatrati „i drugim javnim davanjem“ - iz članka 1. Zakona i koje drugo davanje je „svako davanja čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela“ - iz članka 2. Zakona, ovlašten primjenjivati Zakon upravo na način kao što to čine i porezna tijela. Suprotno ovom tuženik smatra da tužitelj nema takve prerogative te da je kod naplate konkretnog potraživanja u obvezi postupati sukladno članku 137. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu.
17. Razmatrajući naprijed navedene suprotstavljene stavove Sud nalazi kako je Zakon specijalni propis u odnosu na određenja iz Zakona o općem upravnom postupku te da stoga Zakon kao specijalno određenje ima prednost pred općim propisom, ukoliko se isti može primijeniti na konkretan slučaj. Smisao Zakona kao specijalnog propisa je da se sukladno njegovim odredbama rješavaju oni odnosi u kojima javno pravna tijela, kao tijela s javnim ovlastima, utvrđuju ili naplaćuju davanja koja se uspostavljaju u javnom interesu. Suprotno ovom ona davanja koja se u upravnom postupanju javljaju u odnosima privatno pravne naravi i bez obzira da li se u njima država ili javno pravno tijelo javlja kao stranka ravnopravnog odnosa (dakle bez javnih ovlasti), primjerice troškovi postupka koji mogu biti izrečeni i u korist lokalne samouprave, ili prava proizašla iz preplaćenih plaćanja temeljem rješenja o naknadi, ili o izvlaštenju, ne mogu biti predmetom određenja temeljem Zakona.
18. Člankom 2. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (Narodne novine, broj 112/18. i 39/22.), određeno je da se poslovi državne izmjere, katastra nekretnina, katastra infrastrukture, registra zgrada, registra prostornih jedinica i registra geografskih imena od interesa su za Republiku Hrvatsku.
19. Člankom 8. stavkom 13. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu odlukom predstavničkog tijela u financiranje poslova katastra nekretnina uključiti pravne i fizičke osobe koje su nositelji prava na nekretninama na području obavljanja tih poslova.
20. Člankom 5. Odluke o visini iznosa sredstava koja nositelji prava na nekretninama osiguravaju za katastarsku izmjeru i obnovu zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina], Krapinsko-zagorske županije, Općinskog vijeća Općine Bedekovčina, KLASA: 930-01/17-01/02, URBROJ: 2140-08-02-1-22-17, od 13. srpnja 2022., (u daljnjem tekstu Odluka), a kao provedbenim propisom iz naprijed citiranog članka Zakona, propisano je da će Općina Bedekovčina, o obvezi sudjelovanja u sufinanciranju katastarske izmjere iz članka 1. ove odluke donijeti rješenje za svog nositelja prava na nekretninama za kojeg je, sukladno odredbama ove odluke, određena obveza sudjelovanja u sufinanciranju. Rješenjem iz stavka 1. ovog članka bit će utvrđena visina iznosa kojim su nositelji prava na nekretninama obvezni sudjelovati u sufinanciranju katastarske izmjere iz članka 1. ove odluke.
21. U skladu s naprijed navedenim odredbama i ne ulazeći u ustavnost, odnosno zakonitost takvih određenja, Sud uočava kako je uređenje državne izmjere, katastra nekretnina, katastra infrastrukture, registra zgrada, registra prostornih jedinica i registra geografskih imena od interesa su za Republiku Hrvatsku, iz kojeg razloga se tada i financiranje tog uređenja treba smatrati takvim, na jednak način na koji se to treba smatrati bilo koji porez, plaćanje doprinosa ili komunalnih naknada. Iz ovog razloga Sud zaključuje kako postoji ovlast tužitelja da primjeni članak 141. Zakona, odnosno da donese Rješenje o ovrsi temeljem Zakona.
22. I izvan razmatranja ove presude Sud navodi kako je ovlast jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave da donese Rješenja o ovrsi duga sufinanciranja katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga, već bila razmatrana pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te je taj Sud u svojoj odluci Usž – 1976/22, od 8. srpnja 2022., potvrdio odluku Upravnog suda u Splitu, a koji Sud je odbio tužbeni zahtjev za ocjenu nezakonitosti rješenja o prisilnoj naplati duga nastalog obvezom sufinanciranja katastarske izmjere.
23. Konačno i imajući na umu kako tuženik nije dostavio cjelovit spis pa ni žalbu zainteresirane osobe, ovaj Sud nije mogao razmatrati njenu osnovanost. Budući da nakon ove odluke ostaje neutvrđena osnovanost žalbe zainteresirane osobe u ostalim dijelovima o kojima ovaj Sud nije mogao odlučivati odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.
Zagreb, 9. prosinca 2024.
Sudac
Vlaho Bassegli Gozze
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. Općina Bedekovčina, [adresa] Bedekovčina, Trg Ante Starčevića 4
2. Krapinsko – zagorska županija, [adresa] Krapina, Magistratska 1
3. ČS, [adresa]
4. U spis
