REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić – Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikše kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽZ, zbog prekršaja iz čl. 78. st. 1. t. 3. i st. 3., čl. 86. st. 1. t. 2. i st. 3. i čl. 85. st. 1. t. 15. i st. 3. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, broj 62/17,14/19, 30/23), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: 23. Pp-15940/2022, od 22. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva ukida se pobijana presuda u odnosu na točku I izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e:

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku II izreke u odluci o kazni, tako da se za učinjeno djelo prekršaja pod točkom II izreke na temelju istog propisa okrivljeniku ŽZ utvrđuje novčana kazna u iznosu od 500,00 eura (petstoeura).

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva te se u pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Uslijed odluke pod točkom I., II. i III. izreke preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku ŽZ za djelo pod točkom II izreke izriče novčana kazna u iznosu od 500,00 eura (petstoeura), koju je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečena novčane kazne, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona („narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 540,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 78. st. 1. t. 3. i st. 3. i čl. 86. st. 1. t. 2. i st. 3. Zakona o morskom ribarstvu, činjenično opisanih pod točkom I i II izreke.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Navedenom presudom okrivljenik je oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 85. st. 1. t. 15. i st. 3. Zakona o morskom ribarstvu, činjenično opisanog pod točkom IV izreke.

4. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kazni i imovinskoj koristi, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

5. U žalbi žalitelj u bitnom navodi da je okrivljeniku za djela pod točkom I i II izreke pobijane presude (točka 1. i 3. optužnog prijedloga) izrečena kazna prema obavljanju radnji u svojstvu kategorije okrivljenika kako je povoljnije za počinitelja (fizička osoba obrtnik), a da je sud zanemario da je predmetne radnje okrivljenik počinio i u svojstvu osobe odgovorne za obavljanje ribolova, dakle posebno stručno osposobljenog pojedinca koji je u potpunosti znao i mogao izbjeći počinjenje prekršaja. Dalje navodi da okrivljeniku nije oduzeta imovinska korist pribavljena prekršajem pod točkom I, niti je obrazloženo zašto nije oduzeta. Smatra da nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe za djelo pod točkom IV izreke (točka 2. optužnog prijedloga).

6. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

7. Žalba je djelomično osnovana.

8. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je našao da je pobijanom presudom u odnosu na točku I izreke počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na oduzimanje imovinske koristi, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.

9. Naime, pobijanom presudom pod točkom I a., b., c. d. e. i f. izreke okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz čl. 78. st. 1. t. 3. i st. 3. Zakona o morskom ribarstvu, činjenično opisanog u izreci, s tim da je iz činjeničnog opisa razvidna količina ulova ostvarenih kritičnih zgoda, kao i novčani iznosi ostvareni prodajom tih ulova, a prvostupanjski sud nije oduzeo imovinsku korist ostvarenu počinjenim prekršajem niti je obrazložio zašto ista nije oduzeta, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.

10. Slijedom navedenog trebalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu u odnosu na točku I a., b., c. d. e. i f. izreke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da će otkloniti istaknutu povredu i utvrditi sve odlučne činjenice, te vodeći računa o ostalim žalbenim navodima, donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu presudu u tom dijelu.

11. Odlučujući dalje u odnosu na točku II izreke, u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

12. Nadalje, za predmetni prekršaj pod točkom II izreke propisana je novčana kazna fizičkoj osobi obrtniku od 260,00 do 660,00 eura, pa iako okrivljenik ranije nije kažnjavan, opravdano tužitelj u žalbi ističe da je izrečena kazna preblaga, te je preinačena odluka o kazni okrivljeniku za djelo pod točkom II, kao u izreci, a koju kaznu ovaj sud smatra primjerenu težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

13. Za predmetni prekršaj pod točkom II izreke, odredbom čl. 86. st. 2. u svezi sa st. 1. t. 2. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, broj 62/17,14/19, 30/23) propisano je kažnjavanje i odgovorne osobe u obavljanju gospodarskog ribolova novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 260,00 eura. Međutim, kako je okrivljenik za navedeni prekršaj kažnjen u svojstvu fizičke osobe obrtnika, to isključuje njegovo kažnjavanje za prekršaj i u svojstvu odgovorne osobe u obavljanju gospodarskog ribolova, pa su neosnovani žalbeni navodi žalitelja istaknuti u tom pravcu.

14. Odlučujući u odnosu na točku IV izreke ovaj sud nalazi da je pravilno i zakonito postupio prvostupanjski sud kada je okrivljenika oslobodio od optužbe, te da je za svoju odluku dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke u tom dijelu.

15. Naime, optužnim prijedlogom okrivljeniku se stavljalo na teret da je kritičnih zgoda navedenim plovilom izvedena navigacija brzinom manjom od minimalno dopuštene, suprotno odredbi čl. 50. st. 4. t. b Uredbe 1224/2009, kako je opisano u izreci, što je pravno kvalificirano kao prekršaj iz čl. 85. st. 2. i 3. u svezi sa st. 1. t. 15. Zakona o morskom ribarstvu, kojim odredbama je propisano kažnjavanje za prekršaj odgovorne osobe u obavljanju gospodarskog ribolova i fizičke osobe obrtnika „ako zapovjednik ribarskog plovila plovi kroz područje ograničenog ribolova brzinom manjom od propisane i/ili ribolovni alati tijekom plovidbe kroz područje ograničenog ribolova nisu složeni u skladu s člankom 50. stavkom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009“, s tim da u činjeničnom opisu nije navedeno kojom brzinom je plovilo ribarsko plovilo okrivljenika, a koja je propisana brzina kroz područje ograničenog ribolova.

16. Odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe ne temelju čl. 182. t. 1. PZ, zbog prekršaja IV izreke prvostupanjski sud obrazlaže time da je odredbom čl. 50. st. 4. t. b Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 propisano da brzina tijekom prolaska ne smije biti manja od šest čvorova, osim u slučaju više sile i nepogodnih uvjeta, a u takvim slučajevima zapovjednik plovila odmah obavješćuje centra za praćenje ribarstva države članice koja je država zastave, koji potom obavješćuje nadležna tijela obalne države, pa imajući u vidu činjenični opis djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret predstavlja samo zakonski opis djela prekršaja bez konkretizacije odlučnih činjenica, te određenog načina postupanja okrivljenika protivno zakonskoj odredbi, dakle da isti ne sadrži način na koji je prekršaj počinjen, radnju propuštanja okrivljenika te nije poznato kojom brzinom se plovilo kretalo te kolika je dopuštena brzina kretanja lovila, te da nedostaje bitno obilježje prekršaja, pa da takav činjenični opis nije prekršaj.

17. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj, a u ovom slučaju nije navedeno kojom brzinom je plovilo ribarsko plovilo okrivljenika, a koja je propisana brzina kroz područje ograničenog ribolova, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i o čemu je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

18. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 9. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.