REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-900/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. (OIB:14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-202/2020-25 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 09. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-202/2020- 25 od 22. ožujka 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog dijela postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja (u t. V.) kojim je naloženo tuženiku da tužitelju s osnove preplate po valutnoj klauzuli isplati iznos od 8.733,63 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 30. studenog 2006. do zaključno 30. rujna 2015., kojim je naloženo tuženiku da tužitelju s osnove razlike u glavnici nastale konverzijom kredita u valutu euro isplati ukupan iznos od 1.961,42 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (u t. VI.) te kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja (u t. VII.), sve u roku od 15 dana;

-u st. II., da se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.578,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbija.

1.1. Rješenjem istoga suda odbačena je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 2. IZNOS, NAMJENA I KORIŠTENJE KREDITA Ugovora o kreditu br. 316-88/2006 od dana 13. listopada 2006. kojim je ugovorena valutna klauzula CHF, a koji glasi:

"...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 129.900,00 CHF (stodvadesetdevettisućadevetsto švicarskih franaka i 00/100) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, i to pod niže navedenim uvjetima.".

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 3. KAMATNA STOPA Ugovora o kreditu br. 316-88/2006 od dana 13. listopada 2006. kojim je ugovorena valutna klauzula CHF, a koji glasi:

"...Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja...".

III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 4. OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu br. 316-88/2006 od dana 13. listopada 2006. kojim je ugovorena valutna klauzula CHF, a koji glasi:

"...u kunskoj protuvrijednosti 677,08 CHF (šestosedamdesetsedam švicarskih franaka i 08/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. na dan plaćanja...".

IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 21. ZAVRŠNE ODREDBE Ugovora o kreditu br. 316-88/2006 od dana 13. listopada 2006., a koji glasi:

"Ugovornim stranama je Ugovor protumačen te ga u znak prihvata prava i obveza vlastoručno potpisuju i potvrđuju (solemniziraju) kod javnog bilježnika...".

2. Protiv navedene odluke (presude i rješenja) pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj putem svoje punomoćnice iz svih zakonskih žalbenih razloga. Navodi da Aneks Ugovora predstavlja samo dodatak osnovnom Ugovoru koji je i dalje na snazi u dijelovima koji nisu izmijenjeni. Činjenica je da ugovorena konverzija nije retroaktivna nego vrijedi od dana kada je konverzija provedena a što i piše u samom Aneksu. Metodologija za izračun konverzije nije dio Aneksa i ista se temelji na zakonskim odredbama o konverziji pri čemu je u konverziji primijenjena nepoštena kamatna stopa iz euro kredita. O postojanju pravnog interesa potrošača da traži ništetnost ugovora o kreditu kada je sklopljen dodatak ugovora radi konverzije odlučio je Vrhovni sud RH u svojoj presudi Rev-809/2021 od 21. prosinca 2022. pa je stoga sud prvog stupnja neosnovano odbio tužbeni zahtjev sa obrazloženjem kako tužitelj nema pravni interes za utvrđenjem ništetnosti osnovnog Ugovora o kreditu. Konverzijom nikako nije prestalo pravo tužitelja na utuženje, a isto tako tužitelj konverzijom nije obeštećen za preplaćene kamate te razliku u valutnoj klauzuli. Naime, konverzijom nisu prestale obveze iz osnovnog ugovora iz razloga jer je sklopljen dodatak ugovora o kreditu, a nije potpisan novi ugovor. Konvalidacija ništetnih odredaba nije moguća niti potpisanim dodatkom niti je moguća obnova ništetnih obveza. Sklapanjem aneksa nije uklonjena ništetnost odredbi iz osnovnog ugovora tome bi bilo tako jedino da je osnovni ugovor raskinut i sklopljen novi, a konverzijom kredita smanjena je preostala glavnica ali nisu vraćene preplaćene kamate, a nije u cijelosti vraćen niti preplaćeni tečaj koji je naplaćivan u otplati glavnice i u naplati kamate.

2.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači prvostupanjska presuda te shodno tome "pravično donese odluka u ovoj pravnoj stvari i pravično izračunaju i odmjere troškovi postupka", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda i rješenje nisu zakoniti i pravilni.

6.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode tužitelja, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a obzirom da su u pobijanoj presudi i rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude i rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

6.2. Nadalje prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Međutim, prvostupanjski sud je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 187. st. 2. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje žalitelj, kada je pobijanim rješenjem odbacio zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Ugovor o kreditu broj: 316-88/2006 sklopljen 13. listopada 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita te JE kao sudužnika i tuženika, kao kreditora ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke - tuženika, odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke - tuženika, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pogrešno zaključujući da za ovaj dio zahtjeva tužitelj nema pravni interes.

8. Naime, suprotno takvom zaključku suda prvog stupnja, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužitelj u ovom postupku ima pravni interes za podnošenje takve tužbe, neovisno o tome što je o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu odlučeno pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnom sporu (na koje se tužitelj poziva u tužbi) obzirom da sada u pojedinačnom postupku, kakav je i ovaj aktualan, na takvim zahtijevanim utvrđenjima, kondemnatornim zahtjevom, zahtjeva ostvarenje prava na isplatu za koju smatra da mu pripada. Postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe s deklaratornim zahtjevom cijeni se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja te u vezi s time određena osoba ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe ako od ishoda sudskog postupka očekuje određenu konkretnu pravnu korist (tako i Rev-735/2014).

9. Nadalje, što se tiče zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa od 8.733,63 eura, odnosno iznosa od 1.961,42 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve po pravilima o stjecanju bez osnove jer tužitelj drži da je navedene iznose tuženik od njega neosnovano naplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 316- 88/2006, sklopljenim 13. listopada 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, a sve utemeljeno na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., odnosno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. i poslovni broj: Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019., prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), kao neosnovan odbio ovakav zahtjev tužitelja. Pri tome sud prvog stupnja zaključuje u bitnome, da imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi čl. 19.c i čl. 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78/15 i 102/15, dalje: ZPK) i nespornu činjenicu da je tužitelj 02. veljače 2016. sa tuženikom sklopio Aneksa navedenog Ugovoru o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, a da stranke nisu ni dovodile u dvojbu da je Aneks sklopljen uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe, da tužitelju u okolnostima konkretnog slučaja ne pripada pravo na zahtijevanu isplatu, jer su stranke sklapanjem navedenog Aneksa Ugovoru o kreditu izmijenile svoj ugovorni odnos ne samo u pogledu valute već i ugovorene kamatne stope "tako da te odredbe više ne djeluju među ugovornim stranama".

9.1. Ovakvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja nije pravilno i posljedično tome, bar za sada, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je u ovom dijelu zahtjev tužitelja, kao neosnovan odbijen.

10. Prije svega, u odnosu na zaključke suda prvog stupnja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 04. ožujka 2020., valja istaknuti da nije sporno, kako to citira i sud prvog stupnja da je u tom rješenju izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/2015 –dalje: ZID ZPK/15), ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, to ne znači da je isključeno, u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli), sklopljenih između tužitelja, kao potrošača i banaka kao davatelja kredita već iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

11. Pri tome, valja još istaknuti i da korisnik kredita (potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom.

12. U odnosu na zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti zahtjeva tužitelja obzirom na činjenicu da je sa tuženikom sklopio navedeni Aneks Ugovora o kreditu sukladno ZID ZPK/15 valja istaknuti da, suprotno takvom zaključku, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 (Aneks), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

13. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Sklapanjem navedenog sporazuma (Aneksa) utemeljenog na odredbama čl. 19.c ZID ZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

13.1. Pri tome, u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda u dijelu u kojem zaključuje da su sklapanjem navedenog Aneksa otklonjene sve pravne posljedice ugovorenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, valja ukazati na odredbu čl. 19.c st. 1. t. 2. ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa bi posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Aneksa otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke trebalo voditi računa i o tome je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.

13.2. Valja još istaknuti da se navedenim aneksima ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama ZID ZPK uređuju pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i oni, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te da iz sadržaja navedenog Aneksa ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao ovih svojih prava, koja u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome odredbom čl. 41. ZZP-a propisano je da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti (slično, na odgovarajući način, i odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15 u kojem kao učinak konverzije nije propisan gubitak prava potrošača iz osnovnog ugovora).

13.3. Dakle, u konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Aneksa, tužitelj i tuženik su, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredili svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i za razdoblje koje je tome prethodilo, kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja.

14. Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 (Aneks), da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno je pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 04. listopada 2021. Isto tako ovdje valja uputiti i na rješenje VSRH od 08. studenog 2022. u kojem je vezano za navedeno sud zauzeo pravni stav da: Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

15. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud zbog navedenog pogrešnog pravnog pristupa, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari, valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 370. i čl. 380. t. 3. ZPP-a riješiti kao u st. I. izreke ovog rješenja.

16. U nastavku postupka prvostupanjski sud će pravilno u cijelosti raspraviti zahtjev tužitelja te utvrditi da li su navedene ugovorne odredbe ništetne, kako to tvrdi tužitelj pozivom na navedena pravna shvaćanja iz tzv. sporova o kolektivnoj zaštiti potrošača, odgovarajućim vještačenjem po vještaku financijske struke utvrditi će je li, uz primjenu navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tuženik od njega više naplatio određeni novčani iznos, koji u ovom postupku on zahtjeva da mu tuženik isplati po pravilima o stjecanju bez osnove te će nakon toga za slučaj takvih utvrđenja utvrditi je li mu tako utvrđen novčani iznos (više plaćen uz primjenu navedenih ugovornih odredbi) u cijelosti uračunat u izračun konverzije prilikom sklapanja navedenog Aneksa, a sve uz pravilnu primjenu odredaba ZID ZPK/15, na način na koji je i prethodno navedeno. Ovdje valja navesti i da tužitelj pogrešno drži da ima pravo i na razliku glavnice u zatraženom iznosu od 1.961,42 eura jer o visini glavnice utvrđene sklapanjem navedenog Aneksa ugovorne strane su se međusobno suglasile i ona nije bila predmetom ispitivanja u tzv. kolektivnom sporu potrošača.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Puli - Pola 09. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus