REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1750/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi utvrđenja prava vlasništva pokretnine, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-867/2023-10 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-867/2023-10 od 17. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, utvrđeno je da je tužitelj vlasnik auto- prikolice marke Oswald, godine proizvodnje 1987., broja šasije OS1349. Toč. II. naloženo je nadležnoj stanici za tehnički pregled i nadležnoj policijskoj postaji da na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, izvrše upis prava vlasništva u registru vozila u skladu s toč. I. izreke. Toč. III. naloženo je tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 263,28 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. listopada 2024. do isplate po propisanoj stopi, sve u roku 15 dana, dok je toč. IV. odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. i t. 14. Zakona o parničnom postupku te zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP. Ističe, u bitnome, da zahtjev za mirno rješenje spora od 30. ožujka 2023. kojim se tužitelj obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu ne sadrži sve što i tužba od 14. srpnja 2023.; da u presudi nisu navedeni razlozi na temelju čega je sud utvrdio da se potvrda koju je izdala V. P. Pula 4. travnja 1990. odnosi upravo na prikolicu za koju tužitelj predlaže da se utvrdi da je njegovo vlasništvo. Ističe i da je sud neosnovano primijenio Uredbu o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju u vlasništvu Republike Hrvatske koja je stupila na snagu 3. listopada 1991., pa predmetna prikolica nikad nije postala vlasništvo Republike Hrvatske temeljem navedene Uredbe jer je istu stekao tužitelj na temelju ranije sklopljenog pravnog posla. Pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže prihvaćanje žalbe i preinačenje presude te potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 62,50 eura.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužitelj osnovnom usmenog ugovora o kupoprodaji s Vojnom poštom Pula, kao pravnim prednikom tuženice, te predajom predmetne pokretnine 4. travnja 1990., stekao vlasništvo predmetne auto-prikolice; da ista nije bila registrirana kod nadležnih tijela; da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženice jer je tuženica Uredbom o preuzimanju sredstava JNA I SSNO na teritoriju Republike Hrvatske postala vlasnik svih društvenih sredstava istih, a slijedom čega primjenom odredbe čl. 34. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980.) i čl. 6. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila („Narodne novine“ 130/17) prihvaća zahtjev tužitelja.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da je pobijana odluka pravilna i zakonita.

6.1. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

6.2. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama o kojima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Niti navod tužitelja da nije gledao je li na prikolici piše broj šasije, tim, model, godina proizvodnje ne predstavlja nedostatak, proturječnost zbog kojeg se presuda ne bi mogla ispitati jer je tužitelj tako i iskazao, ali takav njegov navod ne ukazuje da on nema u posjedu upravo tu prikolicu za koju traži utvrđenje prava vlasništva. Tuženica u tijeku postupka nije osporavala da je prikolica u posjedu tužitelja upravo ona oznake broja šasije OS1349, pa to ne može više niti u žalbi, čl. 352. st. 1. ZPP. U svakom slučaju predmetna se presuda odnosi samo na tu prikolicu s tim brojem šasije.

6.3. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP jer se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a sve i da je tome zahtjevu nedostajao nalog za upis prava vlasništva (sada sadržan u točki II. tužbenog zahtjeva), radi se, kako je pravilno zaključio sud prvog stupnja, o ispunjenoj obvezi tužitelja iz čl. 186.a ZPP jer je svako protivno tumačenje pretjerani formalizam. Osim toga, taj prigovor tuženica nije iznosila u odgovoru na tužbu, čl. 299. st. 2. ZPP, a mogla je, pa ga nije više mogla iznositi niti na glavnoj raspravi. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj ispunio svoju obvezu iz čl. 186.a ZPP. Dakle, nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP.

7. Prvostupanjski je sud nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesnom i brižljivom ocjenom dokaza, prema odredbi čl. 8. ZPP, utvrdio i zaključio da je tužitelj kupio predmetnu auto-prikolicu od Vojne pošte Pula, da mu je ista predana u posjed 4. travnja 1990., pa je pravilno primijenio odredbu čl. 34. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980.). Pritom neosnovano tuženica osporava pasivnu legitimaciju jer je osnovnom Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ 52/1991) Republika Hrvatska postala vlasnikom svih društvena sredstva na teritoriju iste kojima, kao sredstvima Federacije, upravljaju i raspolažu Jugoslavenska narodna armija i Savezni sekretarijat za narodnu obranu; a iz toga slijedi da je u svezi tih sredstava ista pravni slijednik JNA i SNNO. Stoga, kada je prednik prodao stvar – auto-prikolicu, pravilno je tužba usmjerena na slijednika vlasnika, neovisno što je do toga prijenosa došlo prije stupanja na snagu navedene Uredbe.

8. Slijedom navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

9. Odluka o trošku je pravilna i valjano obrazložena, a pravilno je odmjeren i trošak zastupanja na ročištu 27. ožujka 2024. jer se na istom raspravljalo o glavnoj stvari.

10. Kako je žalba neosnovana odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog dijela postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli, 9. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško