REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-340/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Edvine Draguzet Suevich, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Tanje Prenc Kanis, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika MH, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 179.a. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženika MH podnesenoj putem branitelja Zvonimira Bućana, odvjetnika iz Splita protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-244/2022 od 28. travnja 2023., na javnoj sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2024., u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola Eddya Putigne, te u odsutnosti uredno obaviještenih optuženika MH i branitelja optuženika Zvonimira Bućana, odvjetnika iz Splita,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, ukida se prvostupanjska presuda pod toč.III izreke glede odluke o troškovima kaznenog postupka, te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Žalba optuženika MH odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a neukinutom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-244/2022 od 28.travnja 2023. optuženik MH oglašen je krivim da je počinio u stjecaju tri kaznena djela i to pod toč.1) kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji iz čl. 179.a. KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 2. u vezi s st. 1. KZ/11, te pod toč.2) kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, a sve u vezi s čl. 51. KZ/11.

1.1. Optuženiku MH je za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine; za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi s st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, te za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi s st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te je temeljem odredbe čl. 51. st. 1. 2. KZ/11 optuženik MH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci.

1.2. Temeljem odredbe čl. 57. KZ/11 optuženiku MH izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da će se 9 mjeseci kazne na koju je osuđen izvršiti, dok se preostali dio kazne od 9 mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 godine ne počini neko novo kazneno djelo s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.3. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik MH je u cijelosti oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. - t. 6. ZKP/08.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se prihvati žalba državnog odvjetnika u dijelu odluke o trošku i optuženika MH obveže podmiriti trošak kaznenog postupka.

2.1. Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnosi optuženik MH putem branitelja Zvonimira Bućana, odvjetnika iz Splita zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i vrati na ponovno raspravljanje ili odlučivanje ili da se preinači na način da se optuženik MH oslobodi optužbe u odnosu na kazneno djelo iz čl. 179.a. KZ/11, kao i u odnosi na kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u svezi s st. 1. KZ/11, te da mu se izrekne primjerena kazna za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11. U žalbi je predloženo da se optuženik i branitelj pozovu na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

3. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Splitu predlaže da se žalba optuženika MH odbije kao neosnovana u cijelosti, te su ustrajali u svom žalbenom prijedlogu vezano uz trošak.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-426/2023-3 od 9.kolovoza 2023. vratilo spis.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je 9. prosinca 2024. temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08 bez nazočnosti uredno obaviještenih optuženika MH i branitelja optuženika Zvonimira Bućana, odvjetnika iz [adresa] koji su opravdali izostanak i predložili da se sjednica vijeća održi bez njihove nazočnosti, a u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola ZH.

5.1. Na sjednici drugostupanjskog vijeća zamjenik Županijsko državnog odvjetništva u Puli-Pola ZH podržao je žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu dok je žalbu optuženika MH smatrao neosnovanom, te predložio da se ista odbije.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu vezano uz troškove kaznenog postupka je osnovana, te je pobijana presuda ukinuta glede odluke o trošku, dok je žalba optuženika MH neosnovana, te je u preostalom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

6. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnosi žalbu zbog troškova kaznenog postupka te smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice i da nema elementa za zaključak da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka optuženikove i djetetove egzistencijalne potrebe bile ugrožene, a naročito što je o svom trošku angažirao i branitelja. Pri tom da je prvostupanjski sud zanemario da je optuženik MH mlada i radno sposobna osoba, te da je naveo da je srednjeg imovnog stanja. Zbog toga da je ostalo nejasno zbog čega ga je prvostupanjski sud oslobodio plaćanja troškova. Okolnost da dijete živi sa njim dok je majka na brodu da predstavlja nedostatan razlog za oslobađanje.

7. U pravu je žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Splitu kada navodi da prvostupanjski sud nije dao jasne i potpune razloge zbog čega je optuženika MH oslobodio od plaćanja troškova kaznenog postupka. Prvostupanjski sud nije utvrdio sve činjenice koje su od značaja za odmjeru troškova kaznenog postupka niti dao jasne i potpune razloge zbog čega smatra da optuženik MH ne može snositi trošak kaznenog postupka. U obrazloženju prvostupanjski sud nije utvrdio kakve su imovinske prilike optuženika MH već je samo naveo da je o njima vodio računa. Navedeno je dodatno nejasno jer je u podacima optuženika MH naznačio da je srednjeg imovnog stanja, te je prvostupanjski sud propustio utvrditi kakvo je imovinsko stanje utvrdio i jasno i potpuno obrazložiti zašto ga oslobađa od troška. Stoga je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu vezano uz trošak.

8. U žalbi optuženik MH smatra da je prvostupanjski sud iznio proturječne razloge. Prilikom ocjene iskaza majke žrtve HH da je naveo kako isti iskaz nije prihvatljiv na jednom mjestu, a potom da je naveo kako iskaz žrtve potvrđuje iskaz njezine majke HH. Nastavno smatra da je prvostupanjski sud nepravilno cijenio izvedene dokaze, zanemario odlučnu činjenicu i u odnosu na nju iznio proturječne razloge. Prvostupanjski sud da je zbog toga počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka. U izvješću Centra za socijalnu skrb Solin da je navedeno "...roditelji negiraju postojanje nasilja među njima". Navedeno da je proturječno razlozima presude te da je ista nejasna i nerazumljiva. Nastavno žalitelj optuženik MH smatra da je prvostupanjski sud pogrešno citirao zapisnike, pa tako nalaz i mišljenje dr.NH propustivši navesti bitnu i odlučnu činjenicu koja opovrgava mjerodavnost zaključka dr.NH. Prilikom analize dokaza i vještva dr.NH žalitelj smatra da je prvostupanjski sud zanemario odlučnu činjenicu da je "žrtva" zatražila liječničku pomoć tek nakon 32 sata od navodnog ozljeđivanja. Navodni događaj da se odigrao 2.veljače 2020., od 02:00 do 02:30 sati, a da je liječnička dokumentacija od 3.veljače 2020. u 10:14 sati. Prvostupanjski sud da je paušalno tumačio vještvo i iz njega izvukao oprečan zaključak zanemarivši prethodno opisanu odlučnu činjenicu.

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 kako to tvrdi žalitelj optuženik MH. Suprotno navodima žalitelja optuženika MH prvostupanjski sud je pravilno i potpuno citirao sve izvedene dokaze, te iz njih utvrdio sve odlučne činjenice, a za što je dao jasne, potpune i neproturječne razloge. Prilikom ocjene iskaza svjedoka nije iznosio proturječne tvrdnje kako to tvrdi žalitelj. Vezano uz iskaz majke žrtve HH nije naznačio da bi njezin iskaz bio neprihvatljiv već je naveo da iskaz žrtve podupire i iskaz svjedokinje HH koja je opisala stanje žrtve neposredno nakon inkriminiranog događaja. Vezano uz iskaz HH prvostupanjski sud navodi da je istom pristupio s oprezom, ali ga nije negativno ocijenio. Naprotiv naveo je da je iskaz vezano uz izgled oštećene i povrede koje je ona zadobila potkrijepljen izgledom fotografija i DVD snimki, te medicinskom dokumentacijom. Stoga nema kolizije u načinu ocjene dokaza ni proturječne interpretacije izvedenih dokaza.

10. Primjedbe žalitelja optuženika MH koji se odnose na podatke Centra za socijalnu skrb Solin vezano uz neutvrđivanje činjenice predstavlja žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne zbog osnove bitne povrede odredba kaznenog postupka, te je žalba razmatrana sa te zakonske osnove. U tom dijelu razmatran je i navod žalitelja vezano uz nedovoljno utvrđene činjenice glede odluke o kazni tj. činjenice opisane pod toč.II žalbe koja je razmatrana s osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Ni žalba optuženika MH podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

12. Prvostupanjski sud je pravilno činjenice utvrdio temeljem izvedenih dokaza, iskaza oštećene FH i njezine majke HH. Prvostupanjski sud je pri tom jasno naznačio da je oprezno pristupio analizi izvedenih iskaza obzirom na osobnu zainteresiranost. No usporedbom istih sa drugim izvedenim dokazima, sudsko medicinskom dokumentacijom, fotografijom izgleda oštećena, kao i sadržajem poruka cijenio je iskaze žrtve FH vrijednosno pozitivno i za to je dao jasne i potpune razloge. Pri tom je pravilno zaključio da iskaz oštećene FH podupiru navedeni dokazi i iskaz svjedokinje HH. Navedene dokaze je usporedio sa obranom optuženika MH koji nije negirao da je oštećenoj uputio riječi "kurvetina" i "krpuša".

13. Žalitelj optuženik MH smatra da radnje za koje je optuženik MH oglašen krivim ne predstavljaju elemente kaznenog djela iz čl. 179.a. KZ/11. Pri tom analizira sadržaj čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u dijelu što se sve smatra nasiljem pa žalitelj optuženik MH zaključuje da se traži jednostrano ponašanje sudionika, a da je u konkretnom slučaju došlo do obostranog poduzimanja radnji od strane optuženika MH i žrtve TH tj. da je došlo do hrvanja i naguravanja, ali da nije primijenjena fizička sila prema životu i tijelu druge osobe.

14. Takve tvrdnje žalitelja optuženika MH nisu prihvatljive jer nemaju podlogu u izvedenim dokazima. Prvostupanjski sud je suprotno tome utvrdio temeljem iskaza žrtve da je optuženik MH u noćnim satima probudio suprugu, te je čupao za kosu i uputio uvredljive riječi govoreći da je kurva i krpuša, te da će je ubiti i smrskati glavu, te da je u nakani da je ozlijedi dva puta šakom udario u glavu, od čega je ona zadobila ozljede pa je uslijed prepasti pobjegla iz stana, te da je sve to kod FH izazvalo osjećaj poniženosti. Stoga nisu osnovane tvrdnje žalitelja da bi došlo do uzajamnog naguravanja.

15. U iskazu je oštećena FH navela i motive postupanja optuženika MH i detaljno opisala što joj je optuženik MH govorio; da je krpuša, kurvetina, da se jebe po brodovima, da je čupao za kosu, te da je osim uvredljivih riječi prijetio da će je ubiti, smrskati glavu i dva puta je šakom udario u glavu. Pravilno je pri tom prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik MH primijenio fizičku silu uslijed kojih je nastupila tjelesna ozljeda, te da je žrtvu doveo u ponižavajući položaj.

16. Tvrdnja žalitelja optuženika MH da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi optuženik MH inkriminiranog dana 2. veljače 2020. zadao povrede žrtvi FH zbog okolnosti što se žrtva naknadno javila liječniku 3. veljače 2020. ne dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda. Izgled žrtve neposredno nakon događaja opisala je i njezina majka HH, te su ozljede i fotografirane i sudsko-medicinski vještačene.

17. Temeljem iskaza majke žrtve HH utvrđeno je da je neposredno nakon događaja oštećena uplašena pobjegla kod nje, da je bila ozlijeđena i plakala te da se nije mogla smiriti. Prvostupanjski sud je s pravom otklonio tvrdnje optuženika MH da je oštećena FH sve to izrežirala, te da se ona njemu nije tužila na bolove sutradan kada ju je vidio ispred Hitne obzirom na druge izvedene dokaze koje je pomno analizirao i cijenio pojedinačno i u njihovoj ukupnosti.

18. U iskazu je žrtva FH jasno naznačila da je liječničku pomoć zatražila naknadno kada joj je glava počela "pucati", te da istu ne bi bila zatražila obzirom se bojala optuženika MH koji joj je prijetio i uzeo sve osobne dokumente za ukrcaj na brod, te je sutradan na motoru zaustavio tražeći da ga ne prijavi uvjetujući to povratom dokumenata. Radi psihičkog stanja djeteta da je potpisala da se optuženik MH brine za dijete, te da ukrcaj nije smjela odgoditi jer gubi posao.

19. Okolnost što dijete boravi kod oca dok majka plovi ne isključuje vjerodostojnost iskaza žrtve FH kako to tvrdi žalitelj. Obzirom je iskaz žrtve potkrijepljen drugim izvedenim dokazima, a optuženik MH se ne tereti da bi pred djetetom nasilno postupao prema žrtvi.

20. Nije prihvatljiva ni tvrdnja žalitelja optuženika MH da u medicinskoj dokumentaciji i potvrdnici ustanove datirane na dan 31. listopada 2020. postoje drugačije dijagnoze od onih evidentiranih u "dokumentacijskom listu pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu medicinu", te da vještvo dr.NH nije moglo na nedvojben način zaključiti da bi ozljeda mogla nastati baš radnjom optuženika MH.

21. Temeljem provedenog sudsko-medicinskog vještačenja kojeg je prvostupanjski sud pravilno cijenio i interpretirao utvrdio da je oštećena zadobila oteklinu i krvni podljev glave čela i oguljotinu gornje usnice usta što je pojedinačno i u zbroju tjelesna ozljeda, a koja je nastala po mišljenju sudsko-medicinskog vještaka sa dva međusobno neovisna udarca tupotvrdim predmetom (otvorenom ili zatvorenom šakom) silom srednje jakog (čelo) i slabijeg intenziteta (usnica). Vještak je pojasnio da neovisno o tome što je oštećena pregledana 3. veljače 2020., u 10:14 sati su ozljede mogle nastati u predmetnom događaju.

22. Obzirom na nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine to nisu prihvatljive tvrdnje žalitelja optuženika MH kako ozljeda nije mogla nastati u inkriminiranom događaju. Imajući u vidu da je žrtva FH navela da joj je optuženik MH zadao dva udarca šakom, koju dinamiku ozljede je potvrdio i sudsko-medicinski vještak to tvrdnje žalitelja da bi ozljeda nastala prilikom naguravanja nije prihvatljiva. Navedeno je isključio i sudsko-medicinski vještak, a suprotna je i dinamici događaja koji je žrtva opisala. Tvrdnje žalitelja nisu sukladne ni dokumentaciji Zavoda za hitnu medicinu u kojem je naznačeno da je oštećena FH ozlijeđena u događaju od 2. veljače 2020., uslijed napada tjelesnom silom, te je zabilježeno da ju je napao muž i konstatiran hematom i otok glave frontalno iznad oba oka i površinska ozljeda gornje usnice.

23. Vještak sudsko-medicinske struke mišljenja je da su ozljede mogle nastati u predmetnom događaju, a teorijski da su mogle nastati u međuvremenu, te da nisu mogle nastati u klinču. Imajući u vidu da vještak nije isključio navode žrtve FH već je potvrdio iskaz žrtve da su ozljede mogle nastati u predmetnom događaju na način koji je to opisala žrtva, te da njezin iskaz potvrđuje i medicinska dokumentacije te iskaz HH koja je vidjela kćerku oštećenu neposredno nakon ozljeđivanja te navela da su na Hitnu otišli zbog toga što se oštećena žrtva tužila na bolove, te da oštećena žrtva nije prethodno sama htjela otići, ali da bol nije prolazila. Obzirom da taj razlog navodi i žrtva to tvrdnje žalitelja da bi prvostupanjski sud netočno utvrdio i nekritički cijenio izvedene dokaze nisu prihvatljive.

24. Prvostupanjski sud je opsežno elaborirao razloge zbog čega žrtve odmah ne prijavljuju nasilje, kao i konkretno pojašnjenje koje je dala žrtva FH. Stoga žalitelj nije doveo u pitanje s uspjehom pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni primjenu materijalnog prava kojeg je prvostupanjski sud valjano i pravilno primijenio.

25. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i primijenio materijalno pravo utvrdivši u radnjama optuženika MH sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela iz čl. 179.a. KZ/11, kaznenog djela protiv života i tijela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi s st. 1. KZ/11, te kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

26. Osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da je postupanje optuženika MH kritične večeri 2.veljače 2020. protivno čl.10. alineji 1 i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, da je optuženik MH postupao s namjerom da kod supruge izazove osjećaj straha i povrijedi njezino dostojanstvo, da je probudio, te čupao za kosu, vrijeđao je da je kurva i krpuša, govoreći da će je ubiti i smrskati joj glavu te da ju je u nakani da je ozlijedi dva puta šakom udario u glavu i nanio joj povrede, a uslijed prepasti je ona pobjegla iz stana te da je sve to kod nje izazvalo osjećaj poniženosti.

27. Pravilno je cijenio prvostupanjski sud da je optuženik MH postupao s izravnom namjerom, da je bio svjestan svog protupravnog ponašanja koji može kod žrtve izazvati osjećaj straha za njezinu sigurnost i dovesti je u ponižavajući položaj što je htio učiniti. Osnovano zaključuje prvostupanjski sud da se radi o ciljanom i namjernom ponašanju optuženika MH usmjerenom na zastrašivanju i uznemiravanju žrtve, te da je optuženik MH postupao u namjeri da žrtvi nanese tjelesnu ozljedu. Pravilno je pri tom prvostupanjski sud utvrdio motiv postupanja optuženika MH ljubomoru zbog neriješenih partnerskih odnosa. Za to prvostupanjski sud nije trebao neku posebnu naobrazbu kako to tvrdi žalitelj ni vještačenje, jer je žrtva navela navedeni motiv postupanja optuženika MH jer joj je pri tom govorio da se jebavala na brodu, te nazivao kurvetinom, a ona da mu nije pružala otpor dok ju je grabio i čupao za kosu, te da se njegovo postupanje nastavilo kako bi priznala ono što je on sebi umislio i da ju je bilo strah za svoj život. Stoga je pravilno kaznena djela kvalificirao kao kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 koji je optuženik MH počinio s izravnom namjerom, a u stjecaju s kaznenim djelom tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11.

28. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja da poruka koju je optuženik MH poslao oštećenici putem emaila ne predstavlja prijetnju te da nije postojala namjera jer da je oštećena nastavila normalno komunicirati sa optuženikom. Navedeno ne proizlazi iz iskaza žrtve, kao ni iz sadržaja naznačene poruke. Navod optuženika MH da će izvaditi golim rukama srce žrtvi predstavlja ozbiljnu prijetnju, a kod žrtve je izazvalo osjećaj straha za njezinu sigurnost. Sadržaj navedene poruke i objektivno predstavlja ozbiljnu prijetnju da će usmrtiti žrtvu, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi supruzi FH.

29. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik MH **.**.2020. poslao email poruku prijetećeg sadržaja kojom je ciljano i namjerno želio zastrašiti žrtvu, uzrujan i ljut na postupanje žrtve prilikom odvođenja zajedničkog sina.

30. Stoga je pravilno u radnjama optuženika MH utvrdio sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi s st. 2. KZ/11.

31. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio Kazneni zakon važeći u vrijeme počinjenja kaznenih djela budući da naknadne izmjene Kaznenog zakona obzirom na visinu zapriječene kazne i druge odredbe koje su primijenjene nisu povoljnije.

32. Ni žalba optuženika MH podnesena zbog odluke o kazni nije osnovana.

33. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotno je prvostupanjski sud optuženiku EH cijenio dosadašnju neosuđivanost, a otegotno što se nije ispričao žrtvi sa kojom ima malodobno dijete, te da nema kritički uvid u nedopustivost i štetnost svog ponašanja prema žrtvi. Pojedinačno utvrđene sankcije i to: kazna zatvora od 1 godine za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11, kazna zatvora od 1 godine za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi s st. 1. KZ/11, te kazna zatvora od 6 mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi s st. 2. KZ/11 su primjerene svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, te stupnju krivnje i kriminalnoj količini, brojnosti radnji i izraženoj upornosti optuženika u činjenju istih, te njegovom odnosu prema kaznenom djelu i žrtvi. Pojedinačne utvrđene kazne nisu prestroge obzirom su izrečeni zakonski minimumu zapriječenih kazni. Prestroga nije ni jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci na koju je primijenjena djelomična uvjetna osuda na način da će se 9 mjeseci kazne na koju je optuženik MH osuđen izvršiti dok preostali dio kazne od 9 mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 godine ne počini neko novo kazneno djelo.

34. Obzirom da prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje osobito olakotnih okolnosti nije bilo uvjeta za izricanje kazne blaže od zakonskog minimuma kazni koje su optuženiku MH utvrđene. Stoga izrečena sankcija nije prestroga te je i u tom dijelu žalba optuženika MH odbijena kao neosnovana.

35. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

36. Slijedom navedenih razloga primjenom odredbi čl. 484. st. 2. ZKP/08 ukinuta je prvostupanjska presuda glede troškova kaznenog postupka, te je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 9.prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Edvina Draguzet Suevich