REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kžzd–75/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠK, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispr., 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, od 31. ožujka 2022., broj: Kzd-13/2021, u sjednici održanoj 9. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog ŠK, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11, za koje je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe optuženom ŠK utvrđuje kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, za svako kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11 utvrđuju kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za svako od tih djela, pa se optuženi ŠK osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina, pa mu se na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11. izriče:

uvjetna osuda

kojom se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedna) godina neće izvršiti, ako u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom ŠK će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. prosinca 2020., do 17. lipnja 2021,

II. Povodom žalbe optuženog ŠK, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o izrečenoj sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11, na način da se ta mjera ukida.

III. Povodom žalbe optuženog ŠK, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o izrečenoj sigurnosnoj mjeri na način da se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja iz članka 73. KZ/11, ukida.

IV. U ostalom dijelu žalba optuženog ŠK odbija se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, od 31. ožujka 2022., broj: Kzd-13/2021, proglašen je krivim optuženik ŠK zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, za koje mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci i dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, za koja mu je na temelju tog propisa za svako od tih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine te je optuženi ŠK uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava kazna zatvora od jedne godine, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. prosinca 2020., do 17. lipnja 2021., dok se preostali dio kazne od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom ŠK izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od 3 (tri) godine, a koja mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ustanovi ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava.

1.2. Na temelju članka 73. KZ/11 optuženom ŠK izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene AK, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], na udaljenosti manjoj od 50 metara, a koja je mjera optuženiku izrečena u trajanju od 5 (pet) godina, uz upozorenje da mu sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne (prema članku 58. stavku 5. KZ/11) ukoliko bude kršio obveze određene sigurnosnim mjerama.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08), optuženom ŠK naloženo je da u roku 15 dana podmiri troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 7.500,00 kn (prema članku 145. stavku 2. točka 6. i stavku 3. ZKP/08), te ostale troškove iz članka 145. stavka 2. ZKP/08, o visini kojih će sud donijeti posebno rješenje sukladno članku 148. stavku 4. KZ/11.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Zvjezdane Zdjelar Lalović, odvjetnice iz Pule, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, koji se sada primjenjuje - u daljnjem tekstu ZKP), prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

5. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

6. U pogledu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženi ŠK u žalbi tvrdi da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječna razlozima presude te jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i iskaza danih u postupku, a iznesene činjenice da su u znatnoj mjeri proturječne ispravama koje prileže spisu. Suprotno ovakvim žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez proturječnosti, te su suglasni kako iskazima u postupku ispitanih svjedoka, tako i materijalnim dokazima koje je sud u postupku proveo. Druga je stvar što žalitelj subjektivno drži da ti razlozi nisu valjani pa ih ne prihvaća, a što se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne označenu bitnu povredu.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu, u tom dijelu u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a, ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

7. Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja, zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, valjano su i pravilno obrazloženi, pa su uslijed toga i zaključci o postojanju odlučnih činjenica, pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.

7.1. Naime, iz obrane optuženika proizlazi kako je kritične zgode 2. kolovoza 2020., uz roštilj popio tri do četiri piva zbog čega je bio alkoholiziran te da se nakon u takvom stanju s djecom KK i ĐK svojim vozilom uputio kod udomitelja u čemu je spriječen obzirom da ga je na cesti zaustavila policija koja je i utvrdila da je vozilom upravljao u alkoholiziranom stanju. Ove navode optuženika potvrdili su i svjedoci PK i LK koji su kritične zgode kao policijski službenici uredovali prema optuženiku obzirom da su u bitnom suglasno obrani optuženika u tom djelu, ali u međusobno suglasno, naveli kako su prema optuženiku uredovali prema dojavi te da su primijetili kako je upravljajući vozilom krivudao po cesti zbog čega su ga zaustavili i podvrgli alkotestiranju uz utvrđenje kako je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 2,34 promila, te da je tom prilikom optuženik negodovao i svađao se s njima kao i da su u optuženikovom vozilu uočili dvije djevojčice koje su plakale.

7.2. Nadalje, iz iskaza oštećenice AK proizlazi kako je 9. prosinca 2020., između 18.00 i 19.00 sati, optuženik putem telefona ostvario kontakt s maloljetnom kćerkom KK kojom prilikom se putem otvorenog razgovora (zvučnik telefona) obratio i njoj, nakon što je pristala razgovarati s njime unatoč optuženiku izrečenim mjerama zabrane pristupa i održavanje kontakta ili pokušaja izravnog ili neizravnog kontakta s njome, uz izgovaranje joj inkriminiranih riječi prijetnje koje je ozbiljno shvatila i koje su je ustrašile. Ovaj bitan dio iskaza oštećenice AK, prvostupanjski sud je osnovano ocijenio vjerodostojnim, jer je oštećenica uvjerljivo, određeno i suvislo opisala kako radnje optuženika, djevojčice KK, tako i svoje postupke i svoja razmišljanja, te strah za vlastiti život, koji je za nju u danim okolnostima očito bio ozbiljan i opravdan. Prema tome, povezujući uz navedeno okolnosti da optuženik nije osporavao da je dana 9. prosinca 2020., putem telefona kontaktirao kćerku KK, da navode oštećenice u bitnom potvrđuje svjedok ŽK, a posebno i da iz iskaza svjedoka NK, inače psihologa Centra za socijalnu skrb u Bujama, proizlazi kako su mu u vezi predmetnog događaja djevojčice KK i ĐK rekle da je njihov otac na razglasu govorio nešto ružno AK, niti za ovaj sud nema nikakve dvojbe da je optuženik oštećenici AK izgovorio inkriminirane riječi prijetnje, a time i ostvario obilježja terećenog kaznenog djela prijetnje.

7.3. Žalbenim navodima u smislu članka 470. ZKP-a, utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u ozbiljniju sumnju, kako u pogledu pravilnosti, tako niti u pogledu stupnja pouzdanosti utvrđenja, a do takve sumnje ne dovodi niti sadržaj rješenja Općinskog suda u Rijeci, broj R1 Ob-843/2022-27 od 18. srpnja 2023., na koje se žalitelj poziva obzirom da ono ničim ne dezavuira iskaze oštećenice AK, svjedoka PK, LK, a posebno svjedoka NK, koji nisu imali nikakvog razloga neistinito iskazivati i tako teretiti optuženika. Uz to sadržaj kaznene prijave, koji u suštini sadrži obavijesti iz razgovora redarstvenih vlasti s oštećenicom u pretkaznenom postupku, na koje ukazuje žalitelj osporavajući vjerodostojnost iskaza oštećenice AK, ne predstavlja dokaz i na takvoj ispravi ne može se temeljiti sudska odluka, pa nije od značaja da li je oštećenica te zgode događaje drugačije prikazivala nego li kada je ispitivana u svojstvu svjedoka.

7.4. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje optuženika, pa je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

8. Optuženi ŠK se ne žali zbog odluke o kazni, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana u smislu članka 478. ZKP-a, jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

8.1. Naime, razmatrajući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne tom optuženiku dao preveliki značaj njegovoj dosadašnjoj kaznenoj i prekršajnoj osuđivanosti, a podcijenio je značaj utvrđene olakotne okolnosti, dok neke olakotne okolnosti nije cijenio, slijedom čega je optuženiku prestrogo utvrdio kazne zatvora, a potom i izrekao prestrogu jedinstvenu kaznu zatvora.

8.2. Optuženik je otac dvoje djece, a djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 je počinio u stanju smanjene ubrojivosti, time da je značajnu ulogu u protupravnom ponašanju optuženika imala njegova alkoholna ovisnost. Osim toga, objektivno mala kriminalna količina koja proizlazi iz opisa optuženikovih radnji u počinjenju kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 opravdava vrednovanje ove okolnosti kao olakotne. Ocjena je ovog suda da utvrđene olakotne okolnosti u svom zbiru predstavljaju i naročito izražene olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta sudskog ublažavanja kazne za kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11, zbog čega mu je za svako od tih djela utvrdio kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci , dok mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, pa je primjenom odredbi o izricanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja odgovara okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika. Također, s obzirom na obiteljske prilike optuženika, činjenicu da je stalno zaposlen i da si radom u inozemstvu osigurava egzistenciju te doprinosi uzdržavanju djece kao i njegovu dob, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da ovaj optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela te da su ispunjene pretpostavke za izricanje optuženom uvjetne osude sukladno odredbama članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11, a rok provjeravanja u trajanju tri godine ocjenjuje dostatnim za provjeru te prognoze.

8.3. Takva kaznenopravna sankcija ukazuje se primjerenom kako počinjenim djelima, tako i ličnosti optuženika te stupnju njegove krivnje, pogodnom da ostvari i svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 – izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

9. U skladu s odredbom članka 478. ZKP-a prvostupanjska presuda ispitana je i u odluci o sigurnosnim mjerama te je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da je optuženiku izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11, te zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja iz članka 73. KZ/11, valjalo ukinuti

9.1. Naime, sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti moguće je izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili druge vrste ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. Iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja dr. OK ne proizlazi da je optuženi ŠK, za kojeg je na temelju rezultata kombiniranog psihološko.-psihijatrijskog vještačenja iskazala mišljenje da je ovisan o alkoholu, da je isti presuđena kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, a niti da zbog te ovisnosti postoji opasnost da će u budućnosti počiniti kazneno djelo teže od sada presuđenih kaznenih djela. Stoga je zbog izostanka zakonskih pretpostavki za primjenu sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti istu valjalo ukinuti.

9.2. Kada je u pitanju sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja iz članka 73. KZ/11, ovaj sud je imao u vidu zakonom propisu svrhu sigurnosnih mjera, a to je otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela. Kako iz rješenja Općinskog suda u Rijeci, broj R1 Ob-843/2022-27 od 18. srpnja 2023., proizlazi da su 14. ožujka 2023., blizanke mlt. KK i ĐK ŠK žurno izmještene iz udomiteljske obitelji Videc zbog osnovane sumnje da je udomitelj ŽK nad mlt. ĐK i KK počinio kazneno djelo iz članka 158. KZ/11, to je na taj način otklonjena okolnost koja je koje omogućavala ili poticajno djelovala na optuženika da u odnosu na AK počini novo kazneno djelo.

10. Stoga je trebalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog ŠK i po službenoj dužnosti na temelju članka 486. stavka 1. ZKP-a, presuditi kao u točki I., II. i III izreke, dok je na temelju članka 482. ZKP-a trebalo u ostalom dijelu te žalbe optuženog ŠK odbiti kao neosnovanu i u ostalom, pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki IV. izreke ove odluke.

U Puli – Pola 9. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Dragana Kos Milevoj