REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–377/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠLI, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 26. travnja 2024., broj K-18/2023-55, u sjednici održanoj 9. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu presudom od 26. travnja 2024., broj K-18/2023-55, temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24, dalje: ZKP), oslobodio je od optužbe optuženika ŠLI da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, opisano pod toč. a. izreke te presude, te za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, opisano pod toč. b. izreke presude.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka. 2. točke 1. do 5. ZKP., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 467. točka 1. u vezi članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP), te podredno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. u vezi članka 470. stavak 2. ZKP). Predlaže „da Županijski sud ukine pobijanu presudu u žalbenom smislu i predmet vrati na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Splitu.“
3. Optuženi ŠLI putem branitelja Milana Jurčevića, odvjetnika u Splitu, podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana.
4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP-a, prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a tako što je izreka proturječna razlozima presude time što je kao osnova za oslobođenje od optužbe u izreci naznačena odredba članka 453. točka 3. ZKP, dok se u obrazloženju presude (stranica 5. pasus 21.) navodi kako je „Za utvrđivanje obilježja kaznenog djela prijetnje i kaznenog djela nasilničkog ponašanja potrebno da su ostvarena zakonska obilježja tog djela, koja sud iz izvedenih dokaza nije mogao nedvojbeno utvrditi, niti obilježja objektivne, niti subjektivne naravi“, a da nadalje na stranici 5. u pasusu 26. smatra kako nisu ispunjena obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji jer prema navodima obrazloženja oštećenik nije doveden u ponižavajući položaj da bi na stranici 6. u pasusu 27. sud utvrdio kako „… u postupku nije izveden niti jedan dokaz koji bi nedvojbeno i izvan svake sumnje upućivao da bi okrivljenik ostvario obilježja tih kaznenih djela, zbog čega ga je sud primjenom odredbe članka 453. stavak 3. ZKP oslobodio od optužbe..“, zbog čega je nejasno je li sud optuženika oslobodio od optužbe zbog toga što nije dokazano da je počinio predmetna kaznena djela ili pak zato što smatra da djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo jer nisu ispunjena njegova bitna obilježja.
6.1. Naime, prvostupanjski sud je u izreci presude jasno označio da je osnova za donošenje oslobađajuće presude članak 453. točka 3. ZKP, dakle da nije dokazano da je optuženik počinio kaznena djela za koja je optužen. To je, isto tako, jasno i naznačio u obrazloženju pobijane presude pod točkama 21. i 27. obrazloženja pobijane presude jer je pod točkom 21. obrazloženja, jasno navedeno kako iz izvedenih dokaza sud nije mogao nedvojbeno utvrditi postojanje obilježja inkriminiranih djela, dakle da iz izvedenih dokaza nije dokazano postojanje kaznenih djela, dok je pod točkom 27. obrazloženja navedena zakonska osnova oslobađajuće presude iz članka 453. točka 3. ZKP. Doduše, prvostupanjski sud je naveo i kako nisu ispunjena obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji jer nije utvrđeno da je oštećenik doveden u ponižavajući položaj, što je istina malo nespretan izričaj, ali ne u toj mjeri da se i iz tih navoda ne može zaključiti kako je ustvari prvostupanjski sud zaključio kako nije dokazano jedno od obilježja kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11, što je osnova za oslobođenje optuženika po članku 453. točka 3. ZKP., koja je izričito i navedeno u izreci presude. Stoga nije počinjen onaj vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP na koji neosnovano ukazuje državni odvjetnik.
7. Nadalje, tijekom dokaznog postupka sud je pročitao iskaz oštećenika ŠL kojeg je ovaj dao pred istražnim sucem, što je jedino relevantno, a očite pogreške u pisanju na koje se u žalbi poziva državni odvjetnik ne oduzimaju vjerodostojnost zapisniku o njegovom ispitivanju, a niti bi zbog tih očitih pogrešaka u pisanju bio ostvaren bilo koji vid postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP, tim prije ima li se u vidu da se žalba državnog odvjetnika iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja poziva upravo na iskaz kojeg je oštećenik ŠL dao pred istražnim sucem na dokaznom ročištu održanom 20. svibnja 2021. (listovi 35 i 36 spisa).
8. Slijedom navedenog u pobijanoj presudi nije ostvarena postupovna povreda na koje ukazuje državni odvjetnik, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP-a, nije počinjena niti koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno sugerirajući ponovnu ocjenu svih izvedenih dokaza sa puno više pažnje nego li je to učinio prvostupanjski sud.
9.1. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak zanemarivši navode oštećenika da se optuženik prema njemu nasilnički ponašao duže vrijeme što je u konačnici kulminiralo ozbiljnom prijetnjom. Žalitelj apostrofira i činjenicu ranije osuđivanosti optuženika kako u kaznenim, tako i u prekršajnim postupcima u kojima je potonjim osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji što ukazuje na optuženikovu nasilnu narav i na vjerodostojnost iskaza oštećenika. U prilog ovom zaključku, po mišljenju žalitelja govori i da je optuženik u svojoj obrani koju je dao sukladno članku 208.a ZKP-a sam naveo kako se proteklih godinu dana nasilnički ponašao prema ocu, vrijeđao ga je i maltretirao te kako se ne kaje i nije mu žao zbog toga dok je iskazujući na raspravi naveo kako je u inkriminiranom razdoblju oštećeniku govorio da je peder i pičkica, a koje riječi nipošto ne spadaju u uobičajenu komunikaciju oca i sina, pogotovo ako se, kao u konkretnom slučaju, radi o dužem razdoblju.
9.2. Nasuprot istaknutim tvrdnjama žalitelja, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da su u pobijanoj presudi iznijeti potpuni, sveobuhvatni, argumentirani i logični razlozi za zaključak da nije dokazano postupanje optuženika na način kako mu se to inkriminiralo optužbom državnog odvjetnika odnosno da bi počinio kaznena djela nasilja u obitelji i prijetnje.
9.3. Prema činjeničnom opisu djela iz članka 179.a. KZ/11 optuženiku je na teret stavljeno da je u razdoblju od 7. svibnja 2020., do 7. svibnja 2021., u Splitu, u nakani da oca ŠL dovede u ponižavajući položaj, tijekom prepirki s njime učestalo mu govorio da je peder i pičkica čime ga je doveo u ponižavajući položaj.
9.4. Nema dvojbe da su se optuženik i oštećenik u inkriminiranom razdoblju često međusobno prepirali i svađali u kojim prilikama su jedan drugome „svašta govorili“, pa i da je optuženik oštećeniku govorio da je peder i pičkica, ali i da je oštećenik optuženiku uzvraćao, jer su o tome suglasno iskazivali, kako oštećenik ŠL u iskazu kojeg je dao pred istražnim sucem na dokaznom ročištu od 20. svibnja 2021., tako i optuženik u svojoj obrani koju je dao pred policijskim istražiteljem 8. svibnja 2021. Međutim, ocjena je i ovog suda da tijekom tih događanja nije jasno, je li optuženik to inkriminirano ponašanje manifestirao upravo u nakani dovođenja oštećenika ŠL u ponižavajući položaj. Naime, pomnim razmatranjem i razumijevanjem iskaza oštećenika, pa i obrane optuženika, proizlazi da se radilo o takvoj dinamici obiteljskih odnosa u kojoj su svađe i prepirke bile uobičajena pojava i tijekom kojih su se optuženik i oštećenik međusobno vrijeđali, pa i za ovaj sud nema sumnje da je optuženik govoreći u tim prilikama oštećeniku ŠL da je peder i pičkica, kako mu je to jedino inkriminirano kao radnja počinjenja kaznenog djela iz članka 179.a. KZ/11, postupao bez nakane dovođenja oštećenika u ponižavajući položaj. Samim time nije dokazan subjektivni element predmetnog kaznenog djela, a niti je dokazano da bi zbog izgovorenih riječi u dinamici svađe i prepirke optuženika i oštećenika ovaj bio doveden u ponižavajući položaj, zbog čega je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., optuženika oslobodio od optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP. Ne može se prihvatiti žalbena tvrdnja državnog odvjetnika da je ranija kaznena i prekršajna osuđivanost optuženika indiciji koji ukazuje kako je optuženiku imanentna nasilna narav, pa da je tu nasilnu narav manifestirao u inkriminiranom razdoblju, jer optuženik za ista ili istovrsna kaznena djela nije osuđivan, dok se prekršajna osuđivanost na koju u žalbi ukazuje državni odvjetnik, s obzirom na pravomoćnost tih presuda (13. svibnja 2018., i 23. studenog 2019.), ne može uzimati u obzir zbog nastupa po sili zakona rehabilitacije sukladno odredbi članka 77. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine” broj 107/07., 39/13.,157/13.,110/15., 70/17., 118/18. i 114/22 – dalje: PZ.), koja sukladno članku 77. stavka 2. PZ nastupa protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju i prema kojoj se počinitelj prekršaja smatra neosuđivanim.
10. Žalitelj prigovara ocjeni dokaza suda prvog stupnja koji se odnose na kazneno djelo kvalificirane prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11., a koji je bez opravdanog razloga ocijenio kako je iskaz oštećenika ŠL neprihvatljiv, pri čemu je pogrešno uzeo kako je njegovo pozivanje na blagodat nesvjedočenja s obrazloženjem da ne želi svjedočiti protiv svog sina i da samo želi da se on što prije vrati kući, od odlučujućeg značaja za ocjenu njegove vjerodostojnosti obzirom da je oštećenik prilikom kontradiktornog ispitivanja kod istražnog suca na dokaznom ročištu 20. svibnja 2021., izravno teretio optuženika za učin ovog kaznenog djela.
10.1. Suprotno navodima žalitelja, državnog odvjetnika, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja vrlo temeljito analizirao provedene dokaze svakog za sebe i međusobno ih povezujući i osnovano zaključio da je jedini dokaz koji tereti optuženika iskaz oštećenika ŠL, na kojem se ne može s potrebnom sigurnošću utvrditi da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11., za koje je optužen.
10.2. Činjenica je, da oštećenik ŠL u iskazu danom na dokaznom ročištu 20. svibnja 2021., decidirano tvrdi da mu optuženik izgovorio riječi prijetećeg karaktera koje su ga uznemirile i ustrašile. Međutim činjenica je i da je nasuprot tom iskazu oštećenika, optuženik, koji je inače priznao činjenične navode koje su mu inkriminirane kao kazneno djelo nasilja u obitelji i uz to naveo kako mu nije žao zbog učinjenog, negira da bi zaprijetio oštećeniku.
10.3. Imajući u vidu ovako suprotstavljene iskaze optuženika i oštećenika, protivno mišljenju državnog odvjetnika, opravdano je prvostupanjski sud iskaz oštećenika u ovom dijelu ocijenio nevjerodostojnim i nepouzdanim. Naime, takvu ocjenu prvostupanjski sud donio je uzimajući u obzir dinamiku odnosa optuženika i oštećenika u inkriminiranom razdoblju koje je bilo opterećeno čestim svađama tijekom kojih su jedan drugome „govorali svašta“, zatim nezainteresiranost oštećenika za ishod postupka uz navode kako želi da se optuženik što prije vrati kući što može ukazivati na svijest oštećenika da je u ovom dijelu svog iskaza pred istražnim sucem iskazivao neistinito. Imajući u vidu da je optuženik iskazujući netom po inkriminiranim događajima priznao, kako je naveo, da se proteklih godinu dana nasilnički ponašao prema ocu, da ga je vrijeđao i maltretirao i da se zbog toga ne kaje i nije mu žao, svjestan da se na taj način može inkriminirati, to priznanje uz osporavanje izgovorenih prijetnji i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, ukazuje kako je optuženik istinito rekonstruirao inkriminirane događaje, pa je s pravom njegova obrana prihvaćena kao vjerodostojna. Osim toga, iz iskaza oštećenika proizlazi kako je liječeni heroinski ovisnik i kako se optuženik i prema njemu i prema svojoj baki, oštećenikovoj majci, koja je živjela skupa s njima, neprimjereno ponašao te kako bi bilo najbolje da optuženik ne živi s njima u zajedničkom kućanstvu uz prethodno opisanu dinamiku narušenih odnosa ukazuje kako je oštećenik u vrijeme davanja iskaza kojim je za kazneno djelo prijetnje teretio optuženika bio zainteresiran da se optuženik istražno zatvori kako bi ga na taj način udaljio iz doma. Niti argumentacija kojom državni odvjetnik nastoji učiniti prihvatljivim iskaz oštećenika dan pred istražnim sucem, a posebno njegovu odluku da se pozove na blagodat nesvjedočenja, kraj svega navedenog nije prihvatljiva niti životno uvjerljiva, a prvostupanjski sud je opravdano takvo držanje oštećenika ocijenio indikativnim u pogledu istinitosti tvrdnji da mu je optuženik zaprijetio na način opisan pod toč.a izreke pobijane presude.
10.4. Niti podatak o nečijoj kriminalnoj prošlosti na koju u žalbi ukazuje državi odvjetnik ne može i ne smije biti isključivi i odlučujući indikator za ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženika. Uostalom, podaci o njegovoj osuđivanosti ne samo što su bili poznati sudu prvog stupnja, nego ju optuženik nije niti osporavao i bio je svjestan da je ta činjenica poznata sudu, pa je unatoč tome naveo da se proteklih godinu dana nasilnički ponašao prema ocu, da ga je vrijeđao i maltretirao i da se zbog toga ne kaje i nije mu žao, svjestan da se na taj način može inkriminirati, a da predmetno kazneno djelo prijetnje nije počinio. Stoga je kraj svega navedenog prvostupanjski sud, očito ocijenivši i da je verzija zbivanja inkriminiranog dana 8. svibnja 2021, moguća i životno uvjerljiva, ocijenivši tome nasuprot iskaz oštećenika ŠL, koji jedini tereti optuženika, neuvjerljivim i nepouzdanim, opravdano u nedostatku dokaza, primjenom pravila „in dubio pro reo“ oslobodio optuženika ŠLI od optužbe i za inkriminirano kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11.
11. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP-a presuditi kao u izreci ove presude.
U Puli – Pola 9. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Dragana Kos Milevoj
