REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–244/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IB, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, od 22. veljače 2024., broj 2 K-18/2023-16, u sjednici održanoj 9. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici, u ponovljenom postupku, nakon stavljanja izvan snage presude tog suda kojom je izdan kazneni nalog broj K- 155/2020-2 od 25. kolovoza 2020., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13.., 152/14., 70/17, 126/19. i 80/22 u nastavku teksta ZKP/08), optuženik IB oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine - pronevjera iz članka 233. stavka 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08, oštećeno trgovačko društvo „Šola“ d.o.o., upućeno je u parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtijeva u iznosu od 13.477,00 kuna.
1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, odlučeno je da nužni izdatci optuženika, nužni izdaci i nagrada braniteljice optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Žalbu protiv te presude podnio je državni odvjetnik zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08), s prijedlogom „da drugostupanjski sud usvoji žalbu te pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.“
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13.., 152/14., 70/17, 126/19., 80/22 i 36/24 – koji se sada primjenjuje -u nastavku teksta ZKP), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nasuprot žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja, a niti unutar samog obrazloženja. Sud prvog stupnja je označio jasne razloge na temelju kojih proizlazi zaključak kako nema nedvojbenih dokaza da bi optuženik počinio kazneno djelo navedeno u izreci pobijane presude, jer nije dokazano postojanje namjere, kao bitnog obilježja kaznenog djela iz članka 233. stavka 1. KZ/11, da je optuženik na način opisan u izreci presude počinio predmetno kazneno djelo, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Dakle, prvostupanjski sud nije oslobodio optuženika zbog postojanja okolnosti koje isključuju krivnju (članak 453. točka 2. ZKP-a), kako to smatra žalitelj, već zato što na temelju izvedenih dokaza jedna od sastavnica krivnje (namjera), a samim time i krivnja optuženika nije dokazana, što je osnov za oslobađanje od optužbe po članku 453. točka 3. ZKP-a. Iz obrazloženja pobijane presude jasno i nedvojbeno slijedi da prvostupanjski sud ne nalazi dokazanim subjektivni element bića predmetnog kaznenog djela tj. da nema dokaza o tome da bi optuženik postupao s namjerom prisvajanja inkriminiranih artikala koji su mu bili povjereni na radu. Stoga nema dvojbe da je prvostupanjski sud jasno i bez znatnog proturječja naveo razloge zbog kojih smatra da nema dokaza o počinjenju kaznenog djela iznoseći za to u svemu valjane argumente.
6.1. Prvostupanjski sud nije pogriješio niti kada je zbog nedokazanosti optuženikove namjere da počini terećeno mu kazneno djelo pod točkom 21. obrazloženja pisane presude zaključio kako na temelju izvedenih dokaza „nije dokazana okrivljenikova kaznenopravna odgovornost.“, a kamo li da je na taj način ostvario bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, na koju upire žalitelj tvrdnjom da time postoje proturječnosti unutar samog obrazloženja. To toga što je kaznena odgovornost uvijek utemeljena na načelu krivnje, pa ukoliko optuženiku nije dokazana krivnja, samim time nije mu dokazana ni kaznena odgovornost koja je inače još Kaznenim zakonom iz 1997., zamijenjena pojmom krivnje.
6.2. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP-a, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Njegovo utvrđenje kako se ne može izvesti siguran i nedvojben zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se optužuje, utemeljeno je na izvedenim dokazima.
7.1. Suglasno ranijem ukidnom rješenju Županijskog suda u Puli-Pola, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku preispitao iskaze ispitanih osoba te je temeljito proveo sve dokaze, pažljivo ih i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao svakoga za sebe i međusobno ih uspoređujući, i to kako personalne dokaze međusobno, tako i uspoređujući ih s materijalnim dokazima, i osnovano zaključio kako nema dokaza o počinjenju kaznenog djela, iznoseći argumente zbog kojih nije dokazana namjera optuženika da prisvoji inkriminirane artikle koji su mu bili povjereni na radu i tako si pribavi protupravnu imovinsku korist, o čemu je u obrazloženju naveo jasne i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
7.2. Prije svega, ispravna je argumentaciju prvostupanjskog suda koja se odnosi na ustaljeni način postupanja prilikom prodaje artikala iz asortimana prodavaonice Čačinci trgovačkog društva „Šole“ d.o.o., činjenicu da je takva identičnu procedura kao i u slučaju optuženika prošla i kod drugih kupaca, uz materijalnu dokumentaciju, od važnosti su i personalni dokazi koji potvrđuju obranu optuženika. Tako je svjedok ĐB, koji je u inkriminiranom vremenskom razdoblju radio skupa s optuženikom u istoj trgovini oštećenog trgovačkog društva, naveo kako su uposlenici mogli kupovati robu uz odgodu plaćanja, a tako da su mogli kupovati i stalni kupci, uz proceduru koju je uveo direktor oštećenog trgovačkog društva, da bi se takvog kupca zabilježio u bilježnici o kupnji robe s popisom kupljene robe i s odgodom plaćanja koji bi se onda u bilježnici križao nakon podmirenja dugovanja uz izdavanje računa, time da bi se na kupljenu robu po usmenom odobrenju direktora odobravao i rabat. Navedeno je potvrdila i svjedokinja LB koja je navela da su ona i njezin sin SB u predmetnoj trgovini kupovali robu s odgodom plaćanja kojim bi prilikama netko od trgovaca, optuženi IB ili ĐB, u bilježnicu zapisali njihovo ime, količinu i vrstu kupljene robe, a nakon što bi platili tu robu, prekrižili bi ih u bilježnici i izdali im račun.
7.3. Iako su svjedoci BB, DB i OB uz prethodno opisanu proceduru kupovine robe uz odgodu plaćanja naveli i kako im je uz kupljenu robu izdavana i otpremnica, nedvojbeno iz iskaza ĐB i LB proizlazi da izdanu robu uz odgodu plaćanja nije uvijek pratilo i izdavanje otpremnice, tako da način na koji je i optuženik u bilježnicu upisao podatke o robi koju je preuzeo iz trgovine, očito uz odgodu plaćanja, jer bi u suprotnom izostalo bilo kakvo upisivanje preuzete robe, odgovora proceduri kupovine robe koja se uz odgodu plaćanja izdavala i drugim kupcima. Optuženik je sukladno uspostavljenoj i uobičajenoj proceduri u bilježnicu, u koju su se upisivali podaci o kupcima i kupljenoj robi, koju je uz prethodno opisanu proceduru, uspostavio direktor oštećenog trgovačkog društva, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka ĐB, i u odnosu na koju nitko, pa ni direktor tog trgovačkog društva nisu nikada iskazivali primjedbe, upisao sve podatke o robi koju je iz prodavaonice uzeo. Već to, uz činjenicu da je na takav način u pogledu stalnih kupaca postupao i svjedok ĐB i da je bilježnica bila dostupna i ĐB, pa i drugim odgovornim osobama oštećenog trgovačkog društva, a posebno da je ista nakon otkazivanja optuženiku ugovora o radu ostala u predmetnoj trgovini, po ocjeni ovog suda ukazuje da optuženik nije imao namjeru prisvojiti u bilježnici upisane artikle koje je izuzeo iz trgovine, a pogotovo ih prisvojiti bez plaćanja.
7.4. Uz navedeno od ključnog je značaja činjenica da je optuženiku iz razloga koji nisu povezani s inkriminiranim ponašanjem otkazan ugovor o radu i da se nakon toga u dva navrata (16. i 19. travnja 2021.) obraćao poslodavcu tražeći da mu izda račun uz odobreni popust za radnike 15% za kupljenu robu evidentiranu u bilježnici, čime je jasno iskazao svoju spremnost i namjeru plaćanja preuzete robe koja je upisana u bilježnicu. Pri tome sporno pitanje je li optuženik ostvario pravo na popust od 15% i činjenica da zbog tog spornog pitanja optuženik nije podmirio iznos robe koju je preuzeo iz trgovine očito uz odgodu plaćanja neovisno o izdanoj otpremnici od 15. travnja 2020., jeste od značaja za postojanje građanskopravnih posljedica, pa slijedom izloženog, i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da se ovdje ne radi o svjesnom kriminalnom postupanju optuženika s namjerom prisvajanja robe koja mu je povjerena u radu i posljedično tome pribavljanju protupravne imovinske koristi (što inače nije obilježje kaznenog djela iz članka 233. stavka 1. KZ/11), već da optuženik nije podmirio dugovanje iz razloga naknadno nastalih otkazivanjem mu ugovora o radu koje nije mogao predvidjeti, a time se ovdje ne radi o kaznenopravnoj, nego građanskopravnoj odgovornosti, kako pravilno utvrđuje sud prvog stupnja.
7.5. Iz svih izloženih razloga žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje se neosnovanom, a prvostupanjska presuda, kojom je optuženik IB u nedostatku dokaza oslobođen od optužbe, ukazuje se pravilnom i zakonitom.
8. Slijedom izloženog, na temelju odredbe članka 482. ZKP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Puli – Pola 9. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Dragana Kos Milevoj
