REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-440/2023-8

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

i

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. M.-
B., iz P., K. 27, OIB:, zastupana po punomoćniku
R. M.-B., odvjetniku iz P., protiv tuženika P. banke
Z. d.d. R. cesta 50, OIB:, zastupana po punomoćnicima iz
Odvjetničkog društva L. i partneri iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon javne
glavne rasprave zaključene dana 06. studenog 2023. godine u prisutnosti zamjenika
punomoćnika stranaka, dana 20. prosinca 2023. godine

r i j e š i o j e

I Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule
švicarskog franka sadržane u Ugovor o kreditu broj ugovora 9010666813 kojeg su
tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 04.08.2005. godine a
kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi
čl.1. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan
korištenja kredita. »,

u odredbi čl.4.3. koja glasi: « … kamata se obračunava u CHF …. » te u odredbi čl.5.2. koja glasi:

« … obračunava se u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne
liste Banke važeće na dan plaćanja…. »

te u odredbi čl.6.2. koja glasi:

« … obračunava se u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja …. »

te u odredbi čl.7.2. koja glasi:

« … plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke
važeče na dan plaćanja…. »

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ili
kasniji dodaci tom ugovoru ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih
strana."

i

- 2 -

Posl.br. 31 P-440/2023-8

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 16.437,47 eura
/123.848,11 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:
100,30 eur/755,77 kn 08.09.2005.
100,30 eur/ 755,77 kn 11.10.2005.
100,30 eur /755,77 kn 11.11.2005.
100,30 eur/ 755,77 kn 13.12.2005.
100,30 eur /755,77 kn 11.01.2006.
100,30 eur/ 755,77 kn 10.02.2006.
100,30 eur /755,77 kn 10.03.2006.
100,30 eur /755,77 kn 11.04.2006.
100,30 eur /755,77 kn 08.05.2006.
100,30 eur /755,77 kn 12.06.2006.
100,30 eur /755,77 kn 11.07.2006.
100,30 eur /755,77 kn 11.08.2006.
100,30 eur /755,77 kn 06.09.2006.
100,30 eur /755,77 kn 10.10.2006.
100,30 eur /755,77 kn 10.11.2006.
100,30 eur /755,77 kn 11.12.2006.
100,30 eur/ 755,77 kn 11.01.2007.
100,30 eur /755,77 kn 14.02.2007.
100,30 eur /755,77 kn 13.03.2007.
100,30 eur /755,77 kn 05.04.2007.
100,30 eur /755,77 kn 08.05.2007.
100,30 eur /755,77 kn 06.06.2007.
100,30 eur /755,77 kn 12.07.2007.
100,30 eur /755,77 kn 09.08.2007.
117,96 eur/888,77 kn 12.09.2007.
117,96 eur /888,77 kn 15.10.2007.
117,96 eur /888,77 kn 09.11.2007.
117,96 eur /888,77 kn 10.12.2007.
117,96 eur /888,77 kn 08.01.2008.
117,96 eur /888,77 kn 11.02.2008.
117,96 eur /888,77 kn 10.03.2008.
117,96 eur /888,77 kn 11.04.2008.
117,96 eur /888,77 kn 08.05.2008.
117,96 eur/ 888,77 kn 11.06.2008.
117,96 eur /888,77 kn 04.07.2008.
117,96 eur /888,77 kn 08.08.2008.
117,96 eur /888,77 kn 09.09.2008.
117,96 eur /888,77 kn 10.10.2008.
117,96 eur /888,77 kn 13.11.2008.
117,96 eur /888,77 kn 10.12.2008.
117,96 eur /888,77 kn 12.01.2009.
117,96 eur /888,77 kn 16.02.2009.

- 3 -

Posl.br. 31 P-440/2023-8

117,96 eur /888,77 kn 17.03.2009.
198,52 eur/1495,77 kn 10.04.2009.
198,52 eur /1495,77 kn 15.05.2009.
198,52 eur /1245,77 kn 10.06.2009.
198,52 eur /1245,77 kn 15.07.2009.
198,52 eur /1245,77 kn 14.08.2009.
198,52 eur /1245,77 kn 11.09.2009.
198,52 eur /1245,77 kn 12.10.2009.
198,52 eur/1245,77 kn 11.11.2009.
198,52 eur /1245,77 kn 11.12.2009.
198,52 eur /1245,77 kn 14.01.2010.
198,52 eur /1245,77 kn 08.02.2010.
198,52 eur /1245,77 kn 09.03.2010.
198,52 eur /1245,77 kn 09.04.2010.
198,52 eur/ 1245,77 kn 07.05.2010.
198,52 eur /1245,77 kn 09.06.2010.
198,52 eur /1245,77 kn 12.07.2010.
184,00 eur/1386,38 kn 10.08.2010.
184,00 eur /1386,38 kn 10.09.2010.
184,00 eur /1386,38 kn 11.10.2010.
184,00 eur /1196,55 kn 08.11.2010.
184,00 eur /1386,38 kn 10.11.2010.
184,00 eur /1386,38 kn 13.12.2010.
184,00 eur /1386,38 kn 11.01.2011.
184,00 eur /1386,38 kn 10.02.2011.
184,00 eur /1386,38 kn 14.03.2011.
184,00 eur/ 1386,38 kn 11.04.2011.
184,00 eur/ 1386,38 kn 10.05.2011.
184,00 eur /1386,38 kn 09.06.2011.
184,00 eur/ 1386,38 kn 11.07.2011.
221,08 eur/1665,77 kn 09.08.2011.
221,08 eur /1665,77 kn 09.09.2011.
221,08 eur/ 1665,77 kn 10.10.2011.
221,08 eur /1665,77 kn 09.11.2011.
221,08 eur /1665,77 kn 09.12.2011.
69,91 eur/526,77 kn 10.01.2012.
69,91 eur/ 526,77 kn 10.02.2012.
69,91 eur/ 526,77 kn 12.03.2012.
69,91 eur/ 526,77 kn 06.04.2012.
69,91 eur /526,77 kn 09.05.2012.
69,91 eur/ 526,77 kn 08.06.2012.
69,91 eur /526,77 kn 10.07.2012.
96,49 eur/727,07 kn 07.08.2012.
69,91 eur /526,77 kn 09.08.2012.
69,91 eur/ 526,77 kn 11.09.2012.
69,91 eur /526,77 kn 09.10.2012.
69,91 eur /526,77 kn 08.11.2012.

- 4 -

Posl.br. 31 P-440/2023-8

69,91 eur/ 526,77 kn 10.12.2012. 67,12 eur/505,77 kn 17.01.2013. 69,78 eur/525,77 kn 08.02.2013. 69,78 eur/ 525,77 kn 11.03.2013. 69,78 eur /525,77 kn 10.04.2013. 69,78 eur /525,77 kn 10.05.2013. 69,78 eur /525,77 kn 10.06.2013. 69,78 eur /525,77 kn 09.07.2013. 69,78 eur/ 525,77 kn 08.08.2013. 69,78 eur /525,77 kn 12.09.2013. 69,78 eur /525,77 kn 15.10.2013. 69,78 eur /525,77 kn 15.11.2013. 69,78 eur /525,77 kn 13.12.2013. 182,59 eur/1375,77 kn 15.01.2014. 182,59 eur /1375,77 kn 11.02.2014. 182,59 eur/ 1375,77 kn 10.03.2014. 182,59 eur/ 1375,77 kn 09.04.2014. 182,59 eur /1375,77 kn 13.05.2014. 182,59 eur /1375,77 kn 10.06.2014. 182,59 eur /1375,77 kn 22.07.2014. 182,59 eur /1375,77 kn 14.08.2014. 182,59 eur /1375,77 kn 15.09.2014. 182,59 eur /1375,77 kn 15.10.2014. 182,59 eur /1375,77 kn 14.11.2014. 182,59 eur /1375,77 kn 15.12.2014. 182,59 eur /1375,77 kn 15.01.2015.. 182,59 eur /1375,77 kn 13.02.2015. 182,59 eur /1375,77 kn 13.03.2015. 182,59 eur /1375,77 kn 15.04.2015. 182,59 eur/ 1375,77 kn 15.05.2015. 182,59 eur /1375,77 kn 15.06.2015. 182,59 eur/ 1375,77 kn 15.07.2015. 182,59 eur /1375,77 kn 15.08.2015. 182,59 eur/ 1375,77 kn 15.09.2015.

pa sve do isplate po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007.,a od 1.siječnja 2018
po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31.srpnja

2015.,a od 1.kolovoza 2015. po stopi koja određuje se za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od
15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, sve u roku od 15
dana."

- 5 -

Posl.br. 31 P-440/2023-8

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.244,27 eura1 /9.374,95 kn, u roku 8 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28. veljače 2023. godine podnio tužbu protiv tuženika radi
utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da su dana 04.08.2005. god. tužitelj kao
korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili su Ugovor o kreditu broj ugovora
9010666813 kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj
protuvrijednosti iznosa od 70.200,00 CHF. Temeljem Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujna

2015.godine sklapali su se anexi/dodaci uz osnovni ugovor o kreditu.
Anexima/dodacima provedena je konverzija kredita denominiranog u kunama s
valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u
EUR. Temeljem ugovora o kreditu banka je odobrila korisniku (tužitelju) kredit u
kunskoj protuvrijednosti iznosa od 70.200,00 CHF-a prema srednjem tečaju za CHF
tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Ugovorom je ugovoreno da se
kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema
srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj
tablici koja je sastavni dio Ugovora. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom
ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužitelja u
cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama
uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu
imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Od početka otplate
kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se
povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.
Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom
Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., pravomoćno
da je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača,
korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene
ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu
potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje
valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su
takve odredbe ugovora ništetne. Pravomoćno da je utvrđeno da je u ugovorima o
kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu
švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom
povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka.
Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu
švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio
informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita

1 fiksni tečaj konverzije 7,53450

- 6 -

Posl.br. 31 P-440/2023-8

veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u
Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o
kreditu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti
kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu
posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-
7129/13 od 13. lipnja 2014.god. te posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., koja je
donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača a kojom se
utvrđuje:

- ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope,
- ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita veže za
valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje
svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Sve opisane odredbe ugovora o valutnoj
klauzuli protivni su kogentnim odredbama čl.81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN
96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica
nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl.87. Zakona o zaštiti potrošača).
Sukladno odredbi čl.323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi
ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju
takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju radi
utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti tečaj švicarskog franka koji je
na dan sklapanja predmetnog ugovora bio važeći obzirom su jedino navedeni
parametri tužitelju bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Obzirom je zbog
nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te
mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka tužitelj smatra da je predmetni
kredit znatno preplatio za određeni novčani iznos. Nadalje, na svaki pojedino utvrđeni
iznos dugovanja tužitelju da pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog
pojedinog iznosa do konačne isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu utuženog
potraživanja. Tuženik ističe da je postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama
Zakona o potrošačkom kreditiranju te dostavio tužitelju izračun konverzije kredita
nakon čega je tužitelj potpisao Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu čime je
izvršena konverzija istoga. Tužitelj da je cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na
način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati,
obzirom da je tužitelj s tuženikom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu sukladno
izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a kojim je
izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR.
Nastavno na navedeno, tuženik ističe kako sukladno odredbama ZZP, interes za
podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP 09 postoji samo ako i dok postoji povreda
koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja
odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti.
Naime, izrekom točke IV. presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13,
tuženiku se: „..nalaže prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna
kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s
njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i kojima
im se zabranjuje takvo ili slično postupanje ubuduće“. Dakle, pozivanje tužitelja na
utvrđenja iz presude VTS, Pž-7129/13 promašeno je budući da se predmetna
presuda ne odnosi niti se može odnositi na predmetni ugovor koji je prestao postojati.

- 7 -

Posl.br. 31 P-440/2023-8

Kako povrede, u trenutku podizanja tužbe (više) nema, odluka suda ne može biti
usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te se tužba ukazuje u
cijelosti promašenom, budući da postupanje tuženika (koje tužitelj neosnovano i
nepravilno smatra protupravnim) više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti
bilo. U konačnici, i sudska praksa izjasnila se po pitanju utjecaja sklopljenih Dodataka
ugovorima o kreditu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju na sudbinu pravnih
postupaka u tijeku, te zauzela stav da prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka
ugovoru o kreditu, nedvojbeno prestaje pravo potrošača zahtijevati bilo kakve isplate
temeljem osnovnog ugovora. Tuženik se protivi svim dokaznim prijedlozima tužitelja,
a posebice prijedlogu da se u okviru postupka provede financijsko vještačenje na
okolnost utvrđivanja „preplate“ po osnovi tečajne razlike po kreditu jer bi tužiteljevo
inzistiranje na daljnjem dokaznom postupku bilo usmjereno ostvarivanju prava
protivnih Zakonu o potrošačkom kreditiranju, i to izmjenama iz NN 102/2015. – dalje
u tekstu ZPK 102/2015, osobito novo unesenim člancima 19.a, 19.b i 19.c. Naime, s
obzirom da je zakonodavac spomenutim prisilnim propisom (ZPK 102/2015) jasno i
vrlo detaljno odredio način na koji se vrši konverzija, ne dopustivši ugovornim
stranama mogućnost da prilikom provođenja konverzije postupaju drukčije, te s
obzirom da je tužena tu konverziju provela upravo u skladu sa spomenutom
kogentnom zakonskom odredbom, sud jedino i isključivo može provjeriti je li
konverzija odrađena sukladno kogentnim odredbama ZPK 102/2015 (međutim, to
prema iznesenom historijatu tužbe i tužbenom zahtjevu u ovome predmetu nije
zatraženo). Dakle, određivanje vještačenja na okolnost koliko je navodno preplaćeno
u odnosu na inicijalno ugovoren tečaj, uz istovremeno ignoriranje činjenice da je
sklopljen dodatak kojim je kredit konvertiran i uz ignoriranje činjenice da kogentna
odredba ZPK 102/2015 detaljno i jasno propisuje način na koji se obavlja konverzija
(a kojim se dužnici po CHF kreditima dovode u položaj u kojem bi bili da su od
samog starta imali sklopljen ugovor s valutnom klauzulom u EUR), predstavlja
postupanje protivno prisilnim odredbama ZPK 102/2015. Tuženik stoga predlaže da
sud u ovome predmetu koji se odnosi na KONVERTIRANI KREDIT odbije tužbeni
zahtjev jer takvim tužbenim zahtjevom tužitelj pokušava ostvariti pravo koje je
protivno navedenom prisilnom propisu i kojim bi, tužitelj dva puta naplatio isto
„potraživanje“. Naime, tužitelj ga je jednom već naplatio time što mu je, sukladno
prisilnom propisu, preplata uračunata u ukupno stanje duga prilikom konverzije, dok
bi ga drugi puta naplatio temeljem ovako koncipiranog tužbenog zahtjeva i presude iz
ovog postupka kojom bi se takav tužbeni zahtjev usvojio. Nadalje, u životnoj i
gospodarskoj realnosti Republike Hrvatske u kojoj je, prema podacima Hrvatske
narodne banke 80 % ukupnih depozita (štednje) građana u stranoj valuti, a udio
deviznih ili indeksiranih plasmana u ukupnim plasmanima banaka je 71%, tužbeni
zahtjev kojom se utvrđuje ništetnim u cijelosti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom,
zapravo negira valutnu klauzulu, kao i opisanu gospodarsku realnost. Valutna
klauzula, dakle, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o
obveznim odnosima, nije „nečija špekulacija“ već se radi o politici monetarne vlasti te
uvjetovanosti valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša.
Formula je jednostavna: kreditor koji odobrava kredit mora imati pokriće za ta
sredstva upravo u toj valuti i to za vrijeme cijelog trajanja kredita. Pokriće su depoziti
(štednja). Budući da je, dakle, 80 % svih depozita u valuti, očito je da tržištem ne
mogu prevladavati kunski krediti. Nesporno je da Zakon o obveznim odnosima u

- 8 -

Posl.br. 31 P-440/2023-8

člancima 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu!
Osim toga, sadržaj ugovora te postupanje tuženika u cijelosti su usuglašeni sa lex
specialis – zakonima koji direktno i jasno reguliraju predmetni poslovno-pravni odnos
banke i korisnika. Osim toga, u ugovoru o kreditu, ne navodi se da se kredit
otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama. Naime u ugovoru jasno stoji da
se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitet plativo u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj
tablici koja je sastavni dio ugovora. Otplatna tablica uvezana je uz ugovor i čini
njegov sastavni dio; u otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci HNB,
sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF, kasnije, temeljem II. Dodatka ugovoru
o kreditu, u EUR. Dakle, kune, a osobito iznosi koje navodi tužitelj nigdje i nikada
nisu komunicirani klijentu, niti u prethodnim informacijama/izračunima, a ugovor i
otplatna tablica ni u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao
obvezu tužitelja. Sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, svaki
poduzetnik, neovisno kojom djelatnošću se bavi, može kao vjerovnik ugovarati
valutnu klauzulu za svoju novčanu tražbinu. Po naravi stvari je razumljiv interes
vjerovnika novčane tražbine, posebno banci kojoj je odobravanje kredita glavna
djelatnost, da ugovara valutnu ili drugu zaštitnu klauzulu, napose kod dugoročnih
kredita. Nema nikakvog uporišta za zaključak da se pravila odredbe čl. 22. ZOO-a ne
mogu primijeniti na valutne klauzule kredita u CHF i EUR, odnosno upravo suprotno,
iz dosadašnje dugogodišnje poslovne i sudske prakse kao i iz zakonskih rješenja,
jedni je ispravan zaključak da valutna klauzula u RH u načelu uživa pravnu zaštitu na
temelju odredbe čl. 22. ZOO-a i to neovisno o valuti uz koju je vezana otplata
glavnice kredita. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom
položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Naime,
smisao zakonske odredbe čl. 22. ZOO je da kroz cijelo vrijeme svog postojanja
novčana tražbina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati tek
kada dužnik ispuni svoju obvezu, odnosno, s obzirom na ugovoreni način plaćanja uz
primjenu zakonom predviđene i dopuštene valutne klauzule, primjenjuje se načelo
monetarnog nominalizma propisanog odredbom čl. 21. ZOO. Naime, ako je temeljem
čl. 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer
u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati.

Tužitelj je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije
izdvojio niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih
ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane
službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, onda se s pravom može zaključiti
da spornih odredbi nije niti bilo. Štoviše, tužitelj se svjesno odlučio za predmetni
ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući da je sama ocijenio kako mu,
sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. Dakle, iz
takvog ponašanja tužitelja može se razumno zaključiti da su mu bile jasne ugovorne
odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi
potpisanog i solemniziranog ugovora. Potrošač/korisnik kredita je poslovno sposobna
osoba koja je, od tuženika prije zaključenja ugovora dobio sva potrebna pojašnjenja i
informacije, te je tu činjenicu i potvrdio potpisom ugovora. Nadalje, taj isti ugovor u
pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranaka mu je ponovno pojašnjen od
strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Tuženik zaključuje kako tužitelj svoju
tužbu temelji na pogrešnom tumačenju presude VTS Pž-6632/17, te nadalje očito

- 9 -

Posl.br. 31 P-440/2023-8

pogrešno tumači da je svaka ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bez pravnog
učinka, te da je svaka takva ugovorna odredba nepoštena. Proizlazi da tužitelj smatra
kako ima pravo na utuženi iznos, samo iz razloga što se mijenjao tečaj, a što je
pogrešno, te se iz navedenog razloga izričito protivi provođenju dokaza financijskim
vještačenjem na okolnost utvrđivanja razlike između početno ugovorenog tečaja i
svih kasnijih izmjena. Tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju ugovorna volja
stranaka ugovaranje kredita s valutnom klauzulom te da je valutna klauzula zakonom
izričito dopuštena klauzula pa je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o
kreditu s tužiteljem tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao
i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje
mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti
kasnije, prilikom promjene tečaja. Završno, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Podneskom od 30. listopada 2023. godine tužitelj se očitovao na navode
iz odgovora na tužbu obrazlažući presudu iz kolektivnog spora, nepoštene i ništetne
odredbe u osnovnom Ugovoru o kreditu, o valutnoj klauzuli, konverziji Ugovora o
kreditu, te visini tužbenog zahtjeva. Osporava da bi prigovor zastare istaknut po
tuženiku bio osnovan.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: plan otplate (10-16, 24-27),
Dodatak ugovoru o kreditu (17-23), pregled uplata po kreditu (28-31), Ugovor o
kreditu (32-40).

Druge dokaze sud nije provodio, jer je na temelju provedenih dokaza
dostatno utvrđeno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke u ovom
predmetu.

5. Tužba tužitelja u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti (one
opisane u izreci Rješenja) predstavlja tužbu za utvrđenje (deklaratornu tužbu) iz čl.

187. st. 1. ZPP-a.

5.1. Prema čl. 187. st. 2. ZPP-a takva se tužba može podići kad je to
posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi
postojanje, odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost
odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog
odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
5.2. Podizanje tužbe, s tužbenim zahtjevom kakav je opisan u izreci Rješenja,
nije predviđeno posebnim propisima.

5.3. Što se tiče pravnog interesa za podizanje tužbe za utvrđenje, isti ne
postoji, ako se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom. Tužitelj pravnu
zaštitu može postići kondemnatornom tužbom, a što tužitelj i pokušava tužbenim
zahtjevom opisanim u točki I izreke ove Presude. Zato tužitelj nema pravnog
interesa za podizanje tužbe s tužbenim zahtjevom opisanim u izreci Rješenja.
5.4. U smislu čl. 288. st. 1. ZPP-a, ako se utvrdi da ne postoji pravni interes
tužitelja za podnošenje tužbe, tada sud odbacuje tužbu.

5.5. A konačno, pozivanje tužitelja na utvrđenje iz sudske odluke koja je
donijeta povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (P-1401/12 koja je
potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja

2018. godine) predstavlja činjenični navod u tužbi. Naime, na temelju tužbe za

- 10 -

Posl.br. 31 P-440/2023-8

zaštitu kolektivnih interesa i prava korisnici kredita mogu podnijeti posebne tužbe
za isplatu ili naknadu štete odnosno da odluka u takvim parnicama u kojima je
utvrđena povreda propisa zaštite potrošača donesena u postupku za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača obvezuje sudove u postupku, pa slijedom toga tužitelj
više nema pravni interes ponovno podnijeti istovrstan zahtjev. Budući da je u odnosu
na utvrđenje ništetnim odredbe iz Ugovora o kreditu koji je sklopljen između
stranaka 04. kolovoza 2005. godine i to u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju
je vezana glavnica švicarski franak, sud je odlučio da je o tome već pravomoćno
presuđeno, pa i primjenom čl. 333. st. 1. ZPP-a valjalo je tužbu u tom dijelu odbaciti.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Prigovor tuženika da je nastupila zastara nije osnovan. Naime, tužba je
podnijeta 28. veljače 2023. godine, za isplatu po osnovi preplate vezano za
valutnu klauzulu. Dakle, tužba je podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina od
dana pravomoćnosti odluka u tzv. "kolektivnom sporu" glede utvrđenja ništetnosti u
odnosu na odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu. U odnosu na valutnu
klauzulu odluka u tzv. "kolektivnom sporu" je pravomoćna 14. lipnja 2018. godine.

8. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9010666813 od 04. kolovoza 2005. godine
utvrđeno je da su Ugovor sklopili tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik, te
Denis Hudoletnjak kao solidarni dužnik s jedne strane i tuženik kao kreditor s druge
strane. Tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 70.200,00 CHF u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan
korištenja kredita. Čl. 2. ugovorena je namjena kredita i to za kupnju stambenog
objekta - refinanciranje stambenog kredita PB-LB. Čl. 4. ugovorena je promjenjiva
kamatna stopa sukladno odluci banke o kreditiranju građana, koja je na dan
sklapanja Ugovora iznosila 4,35% godišnje. Istim člankom je ugovoreno da banka
može visinu kamatne stope promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te
urednosti poslovanja korisnika kredita. Ugovorena je interkalarna kamata. Čl. 7.
ugovoren je rok otplate 300 mjeseci, te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 300
jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za
CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici. O
izmijenjenom iznosu anuiteta da će banka pisano obavijestiti korisnika kredita.
Ugovoreno je da prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana
prijenosa kredita u otplatu, te da anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg
dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta.

9. Uvidom u Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010666813 od 11. prosinca

2015. godine utvrđeno je da su istog sklopili tužitelj kao korisnik kredita i založni
dužnik, te D. H. kao solidarni dužnik i tuženik kao kreditor. Tim
Aneksom su ugovorne strane izmijenile svoje ugovorne odnose i to i u pogledu valute
tj. izvršena je konverzija iz CHF u EUR, i u pogledu kamatne stope. Čl. 2. ugovorne
strane su se suglasile da je izvršen izračun konverzije sukladno odredbama čl. 19.c.
Zakona, te da je korisnik kredita tj. tužitelj prihvatio:

- da nakon konverzije kredita iz čl. 1. ovog Dodatka denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u

- 11 -

Posl.br. 31 P-440/2023-8

eur iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna

2015. godine iznosi 36.507,53 eur, da iznos preplate iznosi 585,43 eur, a koji iznos
se sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 5. Zakona preračunava u kune po srednjem tečaju
za eur iz tečajne liste banke važeće na dan 30. rujna 2015. godine i iznosi

4.471,22 kn,

- da je u prijelaznom razdoblju nakon 30. rujna 2015. godine do dana sklapanja
Dodatka Ugovoru vršena otplata kredita prema otplatnom planu važećem za otplatu
kredita denominiranog u kune s valutnom klauzulom CHF iz čl. 1. Dodatka ugovoru,
te da razlika u prijelaznom razdoblju između uplaćenog iznosa i iznosa za uplatnu
anuiteta u kunama s valutnom klauzulom eur, prema novom otplatnom planu iz čl.

6. Dodatka iznosi 44,87 eura, te se smatra preplatom,

- da ukupni iznos preplate iznosi 630,30 eura što preračunato u kune sukladno
Zakonu po srednjem tečaju za eur iz tečajne liste banke važeće na dan 30. rujna

2015. godine iznosi 4.813,92 kn, a koji iznos da će koristiti za namirenje budućih
anuiteta u valutnoj klauzuli u eur,

- da nakon obračuna učinka konverzije preostali iznos neotplaćene (nedospjele)
glavnice prema novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u eur iznosi

36.239,73 eura,

- da će se preostali iznos neotplaćene glavnice otplaćivati u preostalih 177
mjesečnih anuiteta, a da mjesečni anuitet na dan sklapanja Dodatka ugovoru iznosi
296,67 eur,

- da je tužitelj tu svoju suglasnost potvrdio i potpisom Ugovora i ovjerom kod javnog bilježnika.

10. Tužitelj tvrdi da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije prestala
obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku.
Tužitelj tvrdi da provedenom konverzijom kredita nije ostvarena potpuna restitucija
tužitelja. Tužitelj ne osporava da je konverzija izvršena sukladno ZID ZPK/15, ali
smatra da tom konverzijom nije u potpunosti ostvarena restitucija.

10.1. Tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o
kreditu prestao postojati prijašnji Ugovor o kreditu, te da tužitelj više nema osnova
potraživati možebitno stečeno bez pravne osnove.

10.2. Dakle između stranaka, u ovoj pravnoj stvari, sporno je da li je
sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9010666813 od dana 11. prosinca

2015. godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom
kreditiranju (NN 102/15, dalje ZIDZKP/15), prestala obveza tuženika da izvrši povrat
iznosa kojeg tužitelj potražuje.

11. Stajalište je suda da je sklapanje predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu
kojem su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, kako u pogledu valute tako i u
pogledu kamate – od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje razliku na koju se
poziva u tužbi, na način da je sklapanjem predmetnog Dodatka prestala obveza
tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj potražuje u ovom postupku.

11.1. Dodatak Ugovoru o kreditu koji podrazumijeva konverziju predmetnog
kredita iz CHF u EUR, sklopljen je na temelju ZIDZPK/15. Vezano za valjanost
sporazuma stranaka o konverziji, a koja konverzija je izvršena na temelju ZIDZPK/15
izjasnio se VSRH u Rješenju od 04. ožujka 2020. godine u oglednom sporu pod

- 12 -

Posl.br. 31 P-440/2023-8

brojem Gos-1/2019. U navedenom postupku VSRH je trebao odgovoriti na pitanje da
li je sporazum o konverziji sklopljen temeljem ZIDZPK nepostojeći ili ništetan u
slučaju kad su ništetne odredbe odnosnog Ugovora o krediti o promjenjivoj stopi i
valutnoj klauzuli, te je VSRH odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na temelju
ZIDZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju kad su ništetne odredbe
osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
11.2. Svrha koju je zakonodavac donošenjem ZIDZPK/15 namjeravao ostvariti
i djelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu
otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u
neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome vodeći se
načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na
dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR.

11.3. Predmetna konverzija provedena je s retroaktivnim djelovanjem, tj s
djelovanjem od trenutka zaključenja Ugovora i na taj je način potrošača stavila u
poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom
u valuti EUR. Predmetnim Dodatkom ugovora ugovorne strane potvrdile su da je
izračun konverzije kredita izvršen sukladno ZIDZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun
konverzije.

11.4. VSRH je u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocijenio da je riječ
o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za
zaključenje konverzije. VSRH posebno u svom pravnom shvaćanju apostrofira da
su potrošači, u primjeni ZIDZPK/15 imali mogućnost izabrati da li će zaključiti Ugovor
o konverziji ili ne, čime taj sud pravi distinkciju između Presude u predmetu suda EU
broj C-118/17 Dunai vs Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. godine, jer je ta
Presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos,
dok su prema ZIDZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju
su im prethodno banke morale ponuditi.

11.5. Stajalište VSRH je da bi tužitelj kao korisnik kredita imao pravni interes i
bio ovlašten tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga
mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a riječ je o
kondemnatornim tužbenim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje Dodatka Ugovora o
kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti koji izviru iz
općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZIDZPK/15.
To pravno shvaćanje primjenjuje se i u odnosu na postavljeni zahtjev tužitelja u ovoj
pravnoj stvari.

11.6. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu 11. prosinca 2015. godine
ugovorne strane su se suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu s
člankom 22. Zakona o obveznim odnosima. (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015,
29/2018, dalje: ZOO), koju obvezu tužitelj ispunjava u EUR u protuvrijednosti kuna, te
je potpisivanjem Dodatka Ugovoru o kreditu izrazio suglasnost tj. volju za izmjenom
načina obračuna obveza preuzetim Ugovorom o kreditu.

11.7. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu riješeni su svi međusobni
odnosi između stranaka koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama
koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika, a po osnovu kojih tužitelj
potražuje utužene iznose, a to sve temeljem članka 19c. i 19e. Zakona o
potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78/15 i 102/15, dalje:
ZPK), obzirom da je na dan 30. rujna 2015. godine predmet konverzije preračunat na

- 13 -

Posl.br. 31 P-440/2023-8

način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na
koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u EUR i kunama sa
valutnom klauzulom u EUR u slučaju prihvata konverzije.

11.8. Nesporno je da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način
propisan glavom 4. ( članak 19a do 19i) Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su
odredbe u navedeni Zakon unesene ZIDZPK/15.

11.9. Člankom 19c. stavak 1. ZPK propisano je da konverzija kredita
podrazumijeva konverziju radi promjene valutne klauzule u kojoj je denominiran i
izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice
kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u
EUR, po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one
vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredit iste vrste i trajanja
denominirane u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR pri čemu se iznosom
početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama
vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog
kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominirane u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF primjeni jednaka kamatnoj
stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite
iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje
kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača
temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog
u kunama sa valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju
kojih su izračunati obroci, odnosno anuiteti u CHF i u kunama sa valutnom klauzulom
u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s t. 1. i 2. i na temelju
kojeg se izračunavaju novi obroci, odnosno anuiteti u EUR i kunama sa valutnom
klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na
iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice, te iznos, vrstu i razdoblje promjene
kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu
uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka, odnosno anuiteta
u CHF i kunama sa valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih
zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna
konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na dan
uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum
primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u
kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu
klauzulu predstavljaju osnovu za namirenje obroka, odnosno anuiteta u EUR i
valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli
i EUR iz t. 3. ovog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja sukladno općim
uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavajući zatezne kamate.

- 14 -

Posl.br. 31 P-440/2023-8

12. S obzirom na činjenicu da je tužitelj prihvatio izračun konverzije, da na to
nije bio obvezan niti prinuđen, te da je u konačnici i sklopljen Dodatak ugovoru o
kreditu, kako je to vidljivo iz odredbe čl. 19.e st.6. ZPK, prema kojem se ako
potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, da se otplata kredita nastavlja prema
važećim ugovorenim uvjetima, a s obzirom da su stranke sklapanjem Dodatka
ugovoru o kreditu izmijenile svoj ugovorni odnos i to ne samo u pogledu valute već su
i predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, to proizlazi da ta odredba nije i ne može
biti ništetna.

13. Stoga imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi, te nesporno utvrđenje da
su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu sukladno ZIDZPK/15 temeljem odredbi
čl. 19.c ZPK i da stranke nisu ni dovodile u dvojbu da je Dodatak sklopljen uz pravilnu
primjenu navedene zakonske odredbe, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

14. I tužitelj i tuženik su potraživali parnični trošak.

15. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ona strana koja izgubi parnicu dužna
je protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa je
dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po
punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištu 06.
studenog 2023. godine za svaku radnju po 497,71 eur plus PDV u iznosu od
248,85 eura, a što sveukupno iznosi 1.244,27 eura / 9.374,95 kn. Visina priznatog i
obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8/1., 9/1., 42., 48. i 50. Tarife o
nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014,
118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa).

15.1. Tužitelju nije priznat parnični trošak, jer isti nije uspio u ovom postupku.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 20. prosinca 2023. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog Rješenja i Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom
sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana
objave ovog Rješenja i Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.