REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kžzd–9/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TL i dr., zbog kaznenog djela iz članka 179. a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog TL, optuženog ML i optuženice JL podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 11. siječnja 2023., broj Kzd-41/2021-16, u sjednici održanoj 9. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Žalbe državnog odvjetnika, optuženog TL, optuženog ML i optuženice JL odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, od 11. siječnja 2023., broj:

Kzd-41/2021-16, proglašeni su krivim optuženik TL za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, pobliže opisanih u toč. 1. izreke prvostupanjske presude, optuženi ML za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11, pobliže opisano u toč. 2. izreke prvostupanjske presude te optuženica JL za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11., pobliže opisano u toč. 3. izreke prvostupanjske presude, te je optuženom TL za kazneno djelo iz članka 179a KZ/11, temeljem iste odredbe u vezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11, temeljem iste odredbe u vezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, u vezi članka 177. stavka 2. KZ/11, optuženik TL osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11, izrečena mu je uvjetna osuda pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od četiri godine, te se neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo, dok je optuženi ML za kazneno djelo opisano pod toč. 2. izreke na temelju članka 179a KZ/11, u vezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11, izrečena mu je uvjetna osuda pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od dvije godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo, a optuženica JL je za kazneno djelo opisano pod toč. 3. izreke na temelju članka 179a KZ/11, u vezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11, izrečena joj je uvjetna osuda pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od dvije godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ( „Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje ZKP/08) optuženi TL, optuženi ML i optuženica JL u obvezi su nadoknaditi troškove kaznenoga postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 eura svaki te su u obvezi solidarno nadoknaditi troškove postupka s osnova nužnih izdataka oštećene EL te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice KL o visini kojih će sud sukladno odredbi članka 148. stavka 4. ZKP/08 odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik, optuženi TL, optuženi ML i optuženica JL putem branitelja Đure Čubrila, odvjetnika iz Pule.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom „da nadležni Županijski sud po razmatranju predmetne žalbe pobijanu presudu preinači te TL, II-ML i III-JL izrekne strožu kaznenu sankciju, odnosno kaznu zatvora u duljem trajanju bez primjene odredbe čl. 49. KZ- a.“

2.2. Optuženi TL, optuženi ML i optuženica JL, žale se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbe te pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.3. Budući da se žalbe optuženog TL, optuženog ML i optuženice JL, sadržajno potpuno poklapaju to će iste biti razmatrane kao jedna žalba.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Optuženi TL, optuženi ML i optuženica JL u žalbi ističu da bi prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka doslovno navodeći kako je presuda nerazumljiva „jer u izreci nema potpunog sadržaja radnji počinjenja, nisu niti u obrazloženju presude točno napisane radnje za počinitelje, postoje nedostatci u opisu kaznenog djela zbog kojih nije jasno u čemu se sastoji kazneno djelo. Ova presuda je nerazumljiva i iz razloga, jer se u njoj optuženima stavlja na teret namjera, a u opisu djela nema sastojaka iz kojih se izvodi zaključak o namjeri. Ova presuda nema niti razloge za svoje donošenje, jer se ono svodi samo na puko iznošenje postupovnog materijala bez ikakvih ocjena, zaključaka i stajališta suda. Razlozi presude moraju biti jasni, a ako se prihvaća neki dokaz mora se navesti iz kojih izvora on slijedi.“ Međutim, iz obrazloženja te žalbene osnove proizlazi da optuženici u suštini osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u nastavku ove presude.

6.1. Protivno žalbi optuženog TL, optuženog ML i optuženice JL zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez proturječnosti te su suglasni kako iskazima u postupku ispitanih svjedoka, tako i materijalnim dokazima koje je sud u postupku proveo, pri čemu je prvostupanjski sud dao ocjenu proturječnih dokaza i razloge za rješavanje pravnih pitanja. Uz to je sud prvog stupnja, protivno navodima žalbe, u obrazloženju iznio i svoj stav o tome koje dokaze prihvaća, a koje ne prihvaća i o tome je iznio razloge. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavku 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24- koji se sada primjenjuje – dalje ZKP) ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi u presudi bile ostvarene ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.2. Zbog toga, žalbe optuženog TL, optuženog ML i optuženice JL zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nisu osnovane.

7. Nisu u pravu optuženi TL, optuženi ML i optuženica JL niti kada se žale zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelji u uvodu žalbe tek navode povredu kaznenog zakona, ali se iz sadržaja žalbe ne može iščitati zašto smatraju da je ostvarena ova povreda. To što optuženici smatraju da nije dokazano da su počinili terećena im kaznena djela za koja su proglašeni krivim i pritom pobijaju valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava ovaj žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa motrišta žalitelja, bilo ispravno. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavku 1. točka 2. ZKP-a, ovaj sud nije našao da bi u presudi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženih.

8. Suprotno daljnjim navodima optuženog TL, optuženog ML i optuženice JL, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani na ocjeni i vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica utemeljeni na izvedenim dokazima.

8.1. Premda optuženici u svojim žalbama prvenstveno osporavaju vjerodostojnost iskaza oštećenice EL, smatrajući ga proturječnim i nedokazanim u svim segmentima, uz tvrdnju da je njezin iskaz dezavuiran iskazima svjedoka ŽL, ZL, LL i IL, prvostupanjski sud je pravilno valorizirao njezin iskaz logičnim, životnim i vjerodostojnim. Oštećenica je u svojim iskazima pred istražnim sucem i na raspravi dosljedno opisivala radnje koje su u inkriminiranim vremenskim razdobljima optuženici poduzimali u odnosu na nju, a optuženik TL i u odnosu na dijete ĐL, ustrajno ih tereteći za te protupravne radnje te je odgovarajući i na postavljena pitanja bila odlučna u tvrdnji kako su optuženici počinili kaznena djela označena pod točkama 1., 2., i 3. izreke prvostupanjske presude, opisujući njihove postupke upravo na način kako je to u izreci prvostupanjske presude i navedeno.

8.2. Prvostupanjski sud je, pravilno, poklonio vjeru iskazu oštećenice EL kada je opisala postupke optuženog TL označene pod točkom 1. izreke. S tim u svezi, sud je utvrdio kako je od zaključenja bračne zajednice s tim optuženikom u kolovozu 2015., bila izložena vrijeđanju i omalovažavanju jer joj je optuženik TL govorio da nije za njega, da ju ne voli, tjerao ju je iz kuće prije i nakon rođenja djeteta ĐL, i to pred njim, tijekom trudnoće ju je davio i udarao šakama po glavi i tijelu, što je činio i pred djetetom, a posebno je detaljno opisala događaj od 19. lipnja 2020., navodeći kako je toga dana optuženik TL udarao dijete ĐL zbog čega je reagirala kako bi dijete zaštitila što je bio razlog da joj je optuženik TL udario šamar te nekoliko puta rukama po lijevoj nadlaktici, zbog čega je u dogovoru s kolegicama s posla pozvala policiju i zatražila liječnički pregled. Vezano uz točku 2. izreke prvostupanjske presude, sud je u cijelosti prihvatio, kao istinit i vjerodostojan, iskaz oštećenice EL koja je iskazala kako ju je po rođenju djeteta ĐL, pa sve do kritičnog dana 19. lipnja 2020., optuženi ML učestalo vrijeđao i prijetio da će joj oduzeti sina ĐL te je protjerati u Bosnu. Također i da ju je udarao, a u ožujku 2020., i da ju je, dok je držala u naručju ĐL i pokušala ga primiriti od plača, s drvenom letvom udario u predjelu lijeve lopatice. U odnosu na točku 3. izreke prvostupanjske presude, iz iskaza oštećenice EL jasno proizlazi dinamika radnji koje je u odnosu na nju od rođenja djeteta ĐL, pa do kritičnog dana 19. lipnja 2020., poduzimala optuženica JL, pa tako da ju je, poput njezinog supruga optuženog ML učestalo vrijeđala i prijetila da će joj oduzeti sina ĐL te ju protjerati u Bosnu, kao i da ju je udarala te da je i ona u ožujku 2020., fizički nasrnula na nju te ju s plastičnom stolicom udarila u predjelu glave, rekavši joj pritom da je stolica bila metalna da bi ju ubila. Iz iskaza oštećenice VL, prvostupanjski sud je, pravilno, zaključio kako su optuženi TL, optuženi ML i optuženica JL tjelesnim i psihičkim nasiljem teško kršili propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod oštećenice EL, supruge optuženog TL, a snahe optuženog ML i optuženice JL, s kojima je živjela u zajedničkom domaćinstvu, izazvali strah za vlastiti život i sigurnost, kao i život i sigurnost djeteta ĐL i doveli ju u ponižavajući položaj, a optuženi TL kod djeteta izazvao osjećaj straha za život njegove majke te štetno utjecao na njegov psihofizički razvoj.

8.3. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je, zbog ponašanja optuženog TL, optuženog ML i optuženice JL, oštećenica EL izgubila osjećaj osobne vrijednosti, počela je sumnjati da je zbog toga drugi više ne poštuju, postala je nesigurna, izgubila samopoštovanje i samopouzdanje. Dovedena je u položaj bespomoćnosti, uznemirenosti i poniženja, te se bojala što će optuženici dalje napraviti, radi čega ih je, nakon u suštini zajedničkog inkriminiranog djelovanja na nju dana 19. lipnja 2020., konačno prijavila policiji.

8.4. Premda optuženi TL, optuženi ML i optuženica JL u svojim žalbama osporavaju vjerodostojnost iskaza oštećenice, istovremeno zanemaruju vjerodostojne iskaze ostalih ispitanih svjedoka, a prije svega njezinih kolegica s posla svjedokinje DL koja je u svom iskazu navela kako je oštećenicu upoznala tijekom 2019., kada se zaposlila u trgovačkom društvu „Feroterm“ kao spremačica na pola radnog vremena i kada je prvih mjesec do dva bila mirna, povučena i tiha, a potom se požalila njoj i SL da je u obitelji izložena nasilju. Navela je kako je jednom prilikom oštećenica na posao došla uplakana, a zamijetila je modrice ispod njezinog vrta i na rukama, pa joj je tada oštećenica ispričala da ju suprug zlostavlja i da ju često tuče. Uočila je i da je oštećenica bila gladna jer marendu koju je dobivala ne bi pojela već je hranu odnosila djetetu. Također i joj je oštećenica ispričala o događaju u kojem je morala braniti dijete obzirom je svekar drvenom palicom na kojoj su bili čavli nasrnuo na isto, a da ju je jednom prilikom nazvala na mobilni broj i vrisnula da pozove policiju te joj je ujedno poslala poruku sadržaja „ne zovi me“. U pogledu kritičnog dana 19. lipnja 2020., navela je kako je nakon poziva oštećenice otišla na njezinu adresu te da je vidjela kako je oštećenica izišla iz kuće u modricama dok je dijete vrištalo. Iz razgovora s oštećenicom je shvatila kako je u strahu te da se bojala prijaviti nasilje u obitelji jer su joj optuženici prijetili oduzimanjem djeteta, obzirom da ona nije imala hrvatsko državljanstvo, da su je konstantno vrijeđali, omalovažavali i ponižavali, da je fizičko nasilje doživljavala od supruga, a povremeno da je bilo sukoba sa svekrom i svekrvom. Potvrđujući zlostavljanje oštećenice, njenu povučenost i suzdržanost u pričanju i opisivanju postupaka optuženih prema njoj, svjedokinja SL, koja od 2019., poznaju oštećenicu, potvrdila je iskaz oštećenice, naravno u segmentima koji su njoj znani, a što je u bitnom istovjetno kroz svoj iskaz opisala i svjedokinja DL.

8.5. Podupirući dokaz vjerodostojnosti iskaza oštećenice EL nalazi se i u dokumentacijskom listu hitnog slučaja sačinjenog 19. lipnja 2020., povodom pružene medicinske pomoći oštećenici iz kojeg proizlazi da je kod oštećenice pregledom utvrđena površinska ozljeda ramena i nadlaktice, odnosno da su tragovi udarca pronađeni na lijevoj nadlaktici u vidu crvenila

8.6. Uz sve navedeno žalitelji osporavajući vjerodostojnost iskaza oštećenice EL zanemaruju činjenicu da se optuženik TL svojom obranom pred policijskim istražiteljem teretio navodeći da je kriv i da su svemu pridonijeli njegovi roditelji jer se miješaju u njegov odnos sa suprugom, da priznaje kaznena djela i da se kaje, da je 19. lipnja 2020., dijete udario po stražnjici nakon čega je oštećenica reagirala na način da ga je odgurnula rukom, a da je on nju jače odgurnuo kao i da oštećenica nikada nije udarila dijete i povisila ton te da mu je žao oštećenice kao supruge i djeteta, a također i činjenicu da je optuženik ĆL svojom obranom pred policijskim istražiteljem naveo kako je nije vidio što se dogodilo 19. lipnja 2020., ali da je čuo kako je optuženik TL udario dijete po stražnjici pa kada je oštećenica stavila ruku da zaštiti dijete, onda da ju je optuženik TL uhvatio za vrat i odgurnuo.

8.7. S obzirom na izloženo, irelevantnim za utvrđenje činjeničnog stanja nameću se iskazi svjedoka ŽL, ZL, LL i IL, koji su, kako to pravilno ističe prvostupanjski sud, iskazivali samo o svojim dojmovima koje su stekli o odnosima unutar obitelji TL i koji nisu imali nikakvih saznanja o predmetnim inkriminacijama, pa nisu u pravu žalitelji kada tvrde suprotno paušalno navodeći kako iskazi ovih svjedoka idu u prilog obranama optuženih koji negiraju učin terećenih im kaznenih djela.

8.8. Nasuprot žalbenim tvrdnjama optuženog TL, optuženog ML i optuženice JL, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da su isti počinili odnosna kaznena djela. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje na koje se upućuje žalitelji.

9. Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik navodeći da je sud na strani optuženih ispravno utvrdio olakotne okolnosti, međutim da je propustio kao otegotne cijeniti im veliku mjeru bešćutnosti i bezobzirnosti u ponašanju u odnosu na žrtvu EL, odnosno činjenicu iskorištavanja teškog stanja, neukosti i ranjivosti oštećenice koja se očituje u činjenici da je u Republiku Hrvatsku došla iz inozemstva, da je zbog navedenog bila bez uvida i dostatnog znanja u pozitivne propise države u kojoj se nalazila, da je kao dijete bila izložena jednakom postupanju svojih srodnika, da se u Republici Hrvatskoj nalazila bez rodbine i prijatelja kojima se mogla povjeriti i potražiti pomoć. Navodi i da nije bilo mjesta ublažavanju kazne pa predlaže da se optuženicima izreknu strože kaznene sankcije, odnosno kazne zatvora u duljem trajanju bez primjene odredbe članka 49. KZ/11.

9.1. Ispitujući pobijanu presudu po žalbi državnog odvjetnika te na temelju članka 478. ZKP-a, po žalbama optuženog TL, optuženog ML i optuženice JL, koji ne ističu ovaj žalbeni osnov, sud drugog stupnja je prihvatio po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti, prije svega da optuženici ranije nisu osuđivani, da nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela nisu dolazili u sukob sa zakonom, ali nalazi da je propustio kao olakotno cijeniti da je ovo optuženicima prvi sukob sa zakonom, protek vremena od počinjenja kaznenih djela te da izvan konteksta obiteljske dinamike nisu poduzimali protupravne radnje što u kontekstu njihove životne dobi ukazuje da se radi o izoliranim incidentalnim protupravnim ponašanjima, a optuženiku TL da je ipak u svojoj obrani pred policijskim istražiteljem iskazao žaljenje, pa čak i kajanje iskazujući ipak tako svijest o štetnosti, neprihvatljivosti i pogibeljnosti vlastitog ponašanja, koje je doduše na raspravi izostalo, dok je uz pravilno utvrđene otegotne okolnosti u vidu duljine vremenskog razdoblja u kojem su optuženici manifestirali protupravno ponašanje u odnosu na žrtvu koja ukazuje na izrazitu upornost u počinjenju djela za koja su osuđeni i visoki stupanj kriminalne volje, pogrešno optuženiku TL kao otegotnu okolnost cijenio da je „radnjama kojima je ostvario obilježja kaznenih djela ugrozio psihosocijalni integritet i razvoj malodobnog oštećenika“ obzirom da se radi o obilježju kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11., za koje je taj optuženik i osuđen.

9.2. Pravilnim vrednovanjem, prvostupanjski je sud utvrđene olakotne okolnosti u svom zbiru cijenio kao osobito olakotne koje opravdavaju izricanje blaže kazne od propisane za kaznena djela za koja su optuženici proglašeni krivim, pa je primjenom odredbi o ublažavanju kazne iz članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. prvostupanjski sud optuženom TL za kazneno djelo iz članka 179a KZ/11, temeljem iste odredbe utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, optuženog ML za kazneno djelo opisano iz članka 179a KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci te optuženicu JL na temelju članka 179a KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

9.3. Uvažavajući sve utvrđene olakotne okolnosti, te imajući u vidu protek vremena od počinjenja djela, osnovano je prvostupanjski sud optuženicima izrekao uvjetnu osudu, optuženom TL s rokom provjeravanja u trajanju od četiri godine, a optuženom ML i optuženici JL, s rokom provjeravanja u trajanju od dvije godine, smatrajući da će se svrha kažnjavanja ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora.

9.4. Ispravno ukazuje državni odvjetnik da način počinjenja djela ukazuje na veliku mjeru bešćutnosti i bezobzirnosti u ponašanju optuženih u odnosu na žrtvu EL, ali te su okolnosti vrednovane kroz utvrđenje suda da se radi o kaznenom djelu iz članka 179. a KZ/11, pa one iako postoje ne opravdavaju strože kažnjavanje optuženih za koje se zalaže državni odvjetnik.

10. Imajući u vidu navedeno trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude primjenom članka 482. ZKP-a.

U Puli – Pola 9. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Dragana Kos Milevoj